Jesu li kršćanima dopuštene transfuzije krvi?

[καιnos]

Pitanje jesu li transfuzije krvi dopuštene za kršćane složeno je i nijansirano, dotiče se pitanja medicinske etike, biblijskog tumačenja i osobnog uvjerenja. Na početku je važno prepoznati da se Biblija eksplicitno ne bavi modernom medicinskom praksom transfuzije krvi. Posljedično, kršćani moraju tumačiti biblijska načela i učenja kako bi formirali etički stav o ovom pitanju.

Razumijevanje biblijskih učenja o krvi

Za početak, bitno je istražiti što Biblija kaže o krvi, budući da je to tema koja se ponavlja u Svetom pismu. U Starom zavjetu krv se često povezuje sa životom i smatra se svetom. Levitski zakonik 17:11 kaže: "Jer život tijela je u krvi, i ja sam je dao za vas na žrtveniku da izvrši pomirenje za vaše duše, jer krv je ta koja čini pomirenje životom." Ovaj stih naglašava ideju da krv simbolizira život i sastavni je dio žrtvenog sustava koji je uspostavio Bog.

Nadalje, konzumacija krvi izričito je zabranjena u Starom zavjetu. Levitski zakonik 17:14 izjavljuje: "Jer život svakog stvorenja je njegova krv: njegova krv je njegov život. Zato sam rekao izraelskom narodu: Ne smijete jesti krvi nijednog stvorenja, jer je život svakog stvorenja njegova krv. Tko god je jede, bit će odsječen." Ova se zabrana ponavlja u Ponovljenom zakonu 12,23 i shvaća se kao zapovijed poštivanja svetosti života.

Novozavjetne perspektive

U Novom zavjetu, Apostolsko vijeće u Jeruzalemu bavilo se pitanjem konzumiranja krvi za nežidovske vjernike. Djela apostolska 15:28-29 bilježe odluku sabora: "Jer Duhu Svetome i nama dobro se učini da na vas ne stavimo veći teret od ovih zahtjeva: da se uzdržavate od onoga što je žrtvovano idolima i od krvi, i od onoga što je zadavljeno, i od spolnog nemorala, ako se toga klonite, dobro ćete učiniti." Ovaj odlomak pokazuje da je rana crkva nastavila podržavati zabranu konzumiranja krvi.

Međutim, ključno je razlikovati konzumaciju krvi od medicinske prakse transfuzije krvi. Biblijske zabrane posebno se odnose na uzimanje krvi kao hrane, što je praksa povezana s poganskim ritualima i zanemarivanjem svetosti života. S druge strane, transfuzije krvi su medicinski postupci čiji je cilj očuvanje života i poticanje ozdravljenja.

Načelo spašavanja života

Jedno od središnjih etičkih načela u kršćanstvu je svetost ljudskog života. Isus je u svojim učenjima naglašavao važnost suosjećanja i milosrđa. U Mateju 12,11-12, Isus odgovara na kritike o iscjeljivanju subotom govoreći: "Tko od vas ima ovcu, ako ona u subotu upadne u jamu, neće je uhvatiti i izvaditi ? Koliko je čovjek vredniji od ovce! Ovaj odlomak naglašava prioritet činjenja dobra i očuvanja života, čak i kada je to u suprotnosti s drugim vjerskim obredima.

Osim toga, Isusova prispodoba o dobrom Samaritancu u Luki 10:25-37 ilustrira moralni imperativ pomoći onima u potrebi, bez obzira na kulturne ili vjerske granice. Samarićanin postupak je pohvaljen jer je pokazao milosrđe i pružio potrebnu skrb ozlijeđenom čovjeku. Ova prispodoba pojačava ideju da su kršćani pozvani djelovati sa suosjećanjem i dati prednost dobrobiti drugih.

Medicinska etika i transfuzije krvi

Iz perspektive medicinske etike, transfuzije krvi su dobro uhodan postupak koji spašava živote. Koriste se za liječenje raznih stanja, uključujući tešku anemiju, gubitak krvi uslijed operacije ili traume i određene krvne poremećaje. Primarni cilj transfuzije krvi je vratiti zdravlje bolesnika i spriječiti po život opasne komplikacije.

Hipokratova zakletva, temeljna etička smjernica za medicinske djelatnike, naglašava dužnost ne nanositi štetu i djelovati u najboljem interesu pacijenta. To je u skladu s kršćanskim načelom očuvanja života i promicanja ozdravljenja. U tom kontekstu, transfuzije krvi mogu se promatrati kao suosjećajni i etički odgovor na medicinske potrebe.

Osobna uvjerenja i sloboda savjesti

Iako postoji snažna biblijska i etička podrška za dopuštenost transfuzije krvi, važno je priznati da pojedini kršćani mogu imati osobna uvjerenja koja ih navode na različite zaključke. Apostol Pavao se bavi pitanjem osobnih uvjerenja u Rimljanima 14, gdje savjetuje vjernicima da poštuju međusobna različita gledišta o spornim stvarima. Rimljanima 14:5 stoji: "Netko jedan dan smatra boljim od drugoga, dok drugi sve dane smatra istima. Svatko treba biti potpuno uvjeren u vlastito mišljenje."

Pavlov savjet naglašava važnost slobode savjesti i međusobnog poštovanja unutar kršćanske zajednice. Ako se vjernik, nakon molitvenog razmatranja i proučavanja Svetoga pisma, osjeća uvjerenim da transfuzije krvi nisu dopuštene, njegovu odluku treba poštivati. S druge strane, treba poštivati one koji transfuziju krvi smatraju dopuštenom i etičkom medicinskom praksom.

Zaključak

Ukratko, dopuštenost transfuzije krvi za kršćane može se poduprijeti biblijskim načelima koja naglašavaju svetost života, suosjećanje i moralni imperativ pomoći onima kojima je potrebna. Biblijske zabrane konzumacije krvi ne odnose se izravno na medicinsku praksu transfuzije krvi, koja je namijenjena očuvanju i vraćanju života. Međutim, unutar kršćanske zajednice moraju se poštivati individualna uvjerenja i sloboda savjesti.

U konačnici, odluka o prihvaćanju ili odbijanju transfuzije krvi osobna je odluka koju treba donijeti uz pažljivo razmatranje biblijskih učenja, medicinskih savjeta i molitvenog razbora. Kršćani su pozvani djelovati sa suosjećanjem, davati prednost dobrobiti drugih i poštovati različita uvjerenja svojih suvjernika.

 

[Fazlija]

Priroda je najbolji ucitelj. Pretpostavimo da je priroda potpuno uskladjena s Bozjom voljom. Ako nam shvacanje prirodnih pravila (o krvnim grupama) omogucavaju da bez opasnosti napravimo transfuziju, onda je to u skladu s Bozjom voljom.

 

[Abrahamova tajna vjere]

Pitanje jesu li transfuzije krvi dopuštene za kršćane složeno je i nijansirano, dotiče se pitanja medicinske etike, biblijskog tumačenja i osobnog uvjerenja. Na početku je važno prepoznati da se Biblija eksplicitno ne bavi modernom medicinskom praksom transfuzije krvi. Posljedično, kršćani moraju tumačiti biblijska načela i učenja kako bi formirali etički stav o ovom pitanju.

Razumijevanje biblijskih učenja o krvi

Za početak, bitno je istražiti što Biblija kaže o krvi, budući da je to tema koja se ponavlja u Svetom pismu. U Starom zavjetu krv se često povezuje sa životom i smatra se svetom. Levitski zakonik 17:11 kaže: "Jer život tijela je u krvi, i ja sam je dao za vas na žrtveniku da izvrši pomirenje za vaše duše, jer krv je ta koja čini pomirenje životom." Ovaj stih naglašava ideju da krv simbolizira život i sastavni je dio žrtvenog sustava koji je uspostavio Bog.

Nadalje, konzumacija krvi izričito je zabranjena u Starom zavjetu. Levitski zakonik 17:14 izjavljuje: "Jer život svakog stvorenja je njegova krv: njegova krv je njegov život. Zato sam rekao izraelskom narodu: Ne smijete jesti krvi nijednog stvorenja, jer je život svakog stvorenja njegova krv. Tko god je jede, bit će odsječen." Ova se zabrana ponavlja u Ponovljenom zakonu 12,23 i shvaća se kao zapovijed poštivanja svetosti života.

Novozavjetne perspektive

U Novom zavjetu, Apostolsko vijeće u Jeruzalemu bavilo se pitanjem konzumiranja krvi za nežidovske vjernike. Djela apostolska 15:28-29 bilježe odluku sabora: "Jer Duhu Svetome i nama dobro se učini da na vas ne stavimo veći teret od ovih zahtjeva: da se uzdržavate od onoga što je žrtvovano idolima i od krvi, i od onoga što je zadavljeno, i od spolnog nemorala, ako se toga klonite, dobro ćete učiniti." Ovaj odlomak pokazuje da je rana crkva nastavila podržavati zabranu konzumiranja krvi.

Međutim, ključno je razlikovati konzumaciju krvi od medicinske prakse transfuzije krvi. Biblijske zabrane posebno se odnose na uzimanje krvi kao hrane, što je praksa povezana s poganskim ritualima i zanemarivanjem svetosti života. S druge strane, transfuzije krvi su medicinski postupci čiji je cilj očuvanje života i poticanje ozdravljenja.

Načelo spašavanja života

Jedno od središnjih etičkih načela u kršćanstvu je svetost ljudskog života. Isus je u svojim učenjima naglašavao važnost suosjećanja i milosrđa. U Mateju 12,11-12, Isus odgovara na kritike o iscjeljivanju subotom govoreći: "Tko od vas ima ovcu, ako ona u subotu upadne u jamu, neće je uhvatiti i izvaditi ? Koliko je čovjek vredniji od ovce! Ovaj odlomak naglašava prioritet činjenja dobra i očuvanja života, čak i kada je to u suprotnosti s drugim vjerskim obredima.

Osim toga, Isusova prispodoba o dobrom Samaritancu u Luki 10:25-37 ilustrira moralni imperativ pomoći onima u potrebi, bez obzira na kulturne ili vjerske granice. Samarićanin postupak je pohvaljen jer je pokazao milosrđe i pružio potrebnu skrb ozlijeđenom čovjeku. Ova prispodoba pojačava ideju da su kršćani pozvani djelovati sa suosjećanjem i dati prednost dobrobiti drugih.

Medicinska etika i transfuzije krvi

Iz perspektive medicinske etike, transfuzije krvi su dobro uhodan postupak koji spašava živote. Koriste se za liječenje raznih stanja, uključujući tešku anemiju, gubitak krvi uslijed operacije ili traume i određene krvne poremećaje. Primarni cilj transfuzije krvi je vratiti zdravlje bolesnika i spriječiti po život opasne komplikacije.

Hipokratova zakletva, temeljna etička smjernica za medicinske djelatnike, naglašava dužnost ne nanositi štetu i djelovati u najboljem interesu pacijenta. To je u skladu s kršćanskim načelom očuvanja života i promicanja ozdravljenja. U tom kontekstu, transfuzije krvi mogu se promatrati kao suosjećajni i etički odgovor na medicinske potrebe.

Osobna uvjerenja i sloboda savjesti

Iako postoji snažna biblijska i etička podrška za dopuštenost transfuzije krvi, važno je priznati da pojedini kršćani mogu imati osobna uvjerenja koja ih navode na različite zaključke. Apostol Pavao se bavi pitanjem osobnih uvjerenja u Rimljanima 14, gdje savjetuje vjernicima da poštuju međusobna različita gledišta o spornim stvarima. Rimljanima 14:5 stoji: "Netko jedan dan smatra boljim od drugoga, dok drugi sve dane smatra istima. Svatko treba biti potpuno uvjeren u vlastito mišljenje."

Pavlov savjet naglašava važnost slobode savjesti i međusobnog poštovanja unutar kršćanske zajednice. Ako se vjernik, nakon molitvenog razmatranja i proučavanja Svetoga pisma, osjeća uvjerenim da transfuzije krvi nisu dopuštene, njegovu odluku treba poštivati. S druge strane, treba poštivati one koji transfuziju krvi smatraju dopuštenom i etičkom medicinskom praksom.

Zaključak

Ukratko, dopuštenost transfuzije krvi za kršćane može se poduprijeti biblijskim načelima koja naglašavaju svetost života, suosjećanje i moralni imperativ pomoći onima kojima je potrebna. Biblijske zabrane konzumacije krvi ne odnose se izravno na medicinsku praksu transfuzije krvi, koja je namijenjena očuvanju i vraćanju života. Međutim, unutar kršćanske zajednice moraju se poštivati individualna uvjerenja i sloboda savjesti.

U konačnici, odluka o prihvaćanju ili odbijanju transfuzije krvi osobna je odluka koju treba donijeti uz pažljivo razmatranje biblijskih učenja, medicinskih savjeta i molitvenog razbora. Kršćani su pozvani djelovati sa suosjećanjem, davati prednost dobrobiti drugih i poštovati različita uvjerenja svojih suvjernika.

Na prvi pogled se čini kako transfuzija krvi spasava živote .
Samo na prvi pogled !
Zašto ?
Evo ja vam konkretno kažem zašto je Bog uopće branio svaku upotrebu krvi :
Činjenica je da 10% od primljene krvi je testirano i to onaj dio koji čovjek ne prima u svoje tijelo . 90 % krvi nije testirano već se vjeruje da je čista kao i onih 10% .
Slučaj operacije Kemal Monteno , gdje su mu oslabili imunitet kako tijelo ne bi odbacilo bubreg.
U tom trenutku je primio krv i u krvi je bila i infekcija , krv ne stvara sama sebi anti tijela koja brane organizam , tako je Kemal primio bakterije za koje nije imao antitijela .
Znate kako se brzo zečevi razmnože ? Ako imate dva para zečeva , za godinu dana možete imati četiri farme zečeva !
Kod bakterija se to dogodi u jednom danu takvo razmnožavanje .
Ja osobno poznajem osobu koja je potpisala papir da je Jehovin svjedok , jer tada doktori ne daju krv pacijentu čak i ako ne vjeruju . Jer su onda Jehovini svjedoci dosadni i ne daju im mira dolaze i otvaraju tužbe , i doktor mora doći na sud , a to košta vremena .
Čak i ako bude oslobođen , oni ga opet i opet tuže , za svaki slučaj posebno , ulaze u detalje , jer je svaki život bitan .

E sad -
Zanimljivo je da oni tvrde kako Jehovini svjedoci ne poštuju život svoje djece svojih roditelja , a onda gledamo da ljudi koji prime krv , imaju u prosjeku još samo 6 mjeseci života !
Postoje izuzetci, ali u kojem postotku ?
Recite Branki, Kemalovoj ženi , na žalost vaš muž je u onoj drugoj polovici postotka koji umru zbog krvi !
Tko od vas želi riskirati da bude na onoj polovici koja će za 6 mjeseci umrijeti ?

Citat u kojemu duh sveti citiraju u djelima apostolskim da im drugog bremena ne daju na teret , osim uzdržavanja od krvi , od udavljenoga , i od bludništva , želim vam naglasiti da u tekstu ne piše kao u starom zavjetu ne jedite , već piše klonite se .
Od udavljenoga se misli na drevni običaj Rimljana , koji su pravili zamke za fazana , u kojima bi fazan bio udavljen tako oko 5-6 dana tek onda bi ga ispekli kada bi već počeo da trune .
Kad zamislim šta se tu dogodi , želudac mi ide gore .
Indijanci se pobrate , mješanjem krvi , zarežu si ruke i spoje krvave djelove .
Tako infekcija koju ima jedna osoba pređe na drugu .
Ista stvar je i kod transfuzije , jer ono što uzmemo te ispitamo na čistoću , to ne ulazi u vene , već onaj dio koji nije , a taj dio je 90% i ovdje od vas traže da vjerujete da je ta krv čista .
Moguće je .
Ali ne mora biti . Ponekad vjerujemo u čuda a ponekad vjerujemo u znanost .
Ali kad znanost zahtjeva da vjerujemo kao u boga onda to prelazi u vjeru .
To vam više nije znanost .
Ali sad su otišli korak dalje , pa prave svoje reklame gdje dinosaurusi žive , i prikazuju stari svijet prije čovjeka .

I to vam bude kao dokaz .
Odraslima daju crtani film da im bude znanost .

Na žalost !

 

[Fazlija]

Ovo nije bas posve ispravno zakljucivanje. Infekcija nema nikakve veze sa transfuzijom. Naravno, prigovor da krv za transfuziju moze biti zarazena i tako na primatelja prenesti bolesti ili uzrokovati smrt je posve utemeljena, ali to samo po sebi ne govori nista o transfuziji. To je kao i tvrditi da u bolnici, dok primas transfuziju, moze doci netko i lupiti te po glavi... pa da zato transfuzija nije dobra.

Dakle, ako pretpostavimo da je krv davaoca cista i nezarazena, nju moze primiti primalac bez problema (naravno, ako se postuju pravila krvnih grupa i sl.). To nam pokazuje Bozju volju da se transfuzija moze primjeniti, da je prirodan i neskodljiv proces... naravno, pod uslovom da je krv davatelja zdrava i nezarazena te da te priklikom transfuzije nitko ne udara jace po glavi.

Posve druga stvar je s transplantacijom organa. To je neprirodan proces prilikom kojega tijelo primatelja samo odbacuje presadjeni organ pa se taj umjetni i neprirodni proces mora, za po tijelo, prisilno odrzavati stalnim davanjem imonusupresora. To nam pokazuje da taj proces nije prirodan i da nije u skladu s Bozjom voljom.

U skorijoj buducnosti ce medicina moci iz nasih vlasitith maticnih celija uzgojiti nove organe, poptune duplikate nasih vlasititih organa. I takve organe cemo moci primati bez ikakvih umjetnih i nasilnih postupaka po nase tijelo. To ce opet biti u skladu s prirodom i Bozjom voljom.

Tako da se nemojte brinuti oko transfuzije. To je isprobana tehnologija koja radi prilicno dobro.

 

[Maki]

Naravno da jeste.