Jutarnji stihovi

[καιnos]

JUTARNJI STIH!



“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)
Tim riječima Isus govori svakom ljudskom biću. Znali to ili ne, svi su umorni i opterećeni. Svi su pritisnuti teretima koje samo On može ukloniti. Najteži teret koji nosimo jest teret grijeha. Kad bismo bili ostavljeni da sami nosimo ovaj teret, on bi nas uništio. Međutim, Bezgrešni je zauzeo naše mjesto. “A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,6) On je ponio teret naše kazne. On će uzeti teret s naših umornih pleća. On će nam dati odmor. On će ponijeti i teret briga i žalosti. On nas poziva da bacimo sve svoje brige na Njega; jer nas nosi na srcu.



On promatra svaku dušu koja svoje lice okreće prema Njemu kao Spasitelju. On iskustveno poznaje slabosti ljudskog roda, koje su naše potrebe i gdje počiva težina naših kušnji; jer On je bio iskušan u svemu kao i mi, osim grijeha. On bdi nad tobom, Božje dijete, koje strepiš. Jesi li u kušnji? On će te osloboditi. Jesi li si slab? On će te ojačati. Jesi li u neznanju? On će te prosvijetliti. Jesi li ranjen? On će te izliječiti. Gospodin “određuje broj zvijezda”, pa ipak “liječi one koji su srca skrušena, i povija rane njihove” (Psalam 147,4.3).



“Dođite k meni”, glasi Njegov poziv. Kakva god bila tvoja strahovanja i kušnje, iznesi svoj slučaj pred Gospodina. Tvoj duh bit će ojačan da izdrži. Put će biti otvoren pred tobom da se oslobodiš poniženja i poteškoća. Što si svjesniji svoje slabosti i bespomoćnosti, to ćeš jači postati u Njegovoj sili. Što je teži tvoj teret, toliko će blaženiji biti odmor kad ga povjeriš Nositelju tereta! Odmor koji On nudi ovisi o jasno određenim uvjetima. Ove uvjete može svatko ispuniti. On nam jasno govori kako se može pronaći Njegov odmor.
“Uzmite jaram moj na se”, kaže Isus. Jaram je oruđe službe. Stoka se upreže u jaram da bi radila, a jaram je nužan da bi mogla uspješno raditi. Ovim slikovitim prikazom On nas uči da smo pozvani u službu dokle god traje naš život. (Isusov život, str. 262,263)
Za razmišljanje: Koji teret koji nosim Isus želi uzeti od mene?

 

[καιnos]

JUTARNJI STIH!



“Evo postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti.” (Izaija 28,16)
Naš Otkupitelj je “Kamen odabrani”. Ispit je učinjen, velika provjera obavljena, i to sa savršenim uspjehom. U Njemu su se ispunile sve Božje namjere za spasenje izgubljenog svijeta. Nikada temelj nije bio izložen tako oštroj kušnji i težoj provjeri kao ovaj “Kamen odabrani”. Gospodin Bog znao je što će sve temelj morati izdržati. Grijesi cijelog svijeta bit će stavljeni na Njega. Gospodnji izabranici trebali su se pokazati, nebeska se vrata širom otvoriti za sve one koji će vjerovati, neiskazane ljepote Neba predočiti pobjednicima.



“Kamen odabrani” je Krist, izložen ispitu ljudske izopačenosti. Ti, o naš Spasitelju, uzeo si na sebe teret; Ti si dao mir i odmor; Ti si bio kušan, osvjedočio si vjernike koji su svoje nevolje povjerili Tvojem srcu punom sućuti, svoje tuge Tvojoj ljubavi, svoje rane Tvojoj sili iscjeljenja, svoje slabosti Tvojoj moći, svoju ispraznost Tvojoj punini; i nikada, nikada nijedna duša nije bila iznevjerena. Isuse, koji si moj Kamen odabrani, Tebi dolazim iz časa u čas. U Tvojoj prisutnosti uzdižem se iznad boli. “Kad mi srce klone; povedi me na stijenu što je viša od mene.” (Psalam 61,2 — Varaždinska Biblija)



Naša je prednost da uživamo u slatkom zajedništvu s Bogom. Dragocjena je vjerniku Njegova krv pomirenja, dragocjena je Njegova pravednost koja opravdava. “Kamen koji su odbacili graditelji … postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen.” (1. Petrova 2,7)
Kada razmišljam o ovom zdencu žive sile iz kojega možemo crpsti, žalim što mnogi gube radost koju bi mogli imati promatrajući Njegovu dobrotu. Mi trebamo biti Božji sinovi i kćeri koji rastu da bi postali sveti hram u Gospodinu. “Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji, nazidani na pravom temelju — na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Isus.” (Efežanima 2,19.20) Ovo je naša prednost. Kako se Nebo čudi sadašnjem stanju Crkve koja bi mogla biti toliko značajna za svijet da je svaki kamen, na svojem odgovarajućem mjestu, živi kamen koji odsjajuje svjetlo. (Review and Herald, 19. ožujka 1895.)
Za razmišljanje: Je li za vas Isus Kamen izabrani na kojega se možete osloniti? Imate li povjerenja u Isusa u svojim najbolnijim kušnjama?

 

[καιnos]

JUTARNJI STIH!



“A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.” (Matej 6,29)
Krist je govorio svojim učenicima da je pažnja koju Bog posvećuje svakom djelu svojeg stvaranja razmjerna položaju koji to djelo zauzima na ljestvici živih bića. Nad malim smeđim vrapcem, očito najneuglednijim među pticama, bdije Providnost. Nijedan ne padne na zemlju a da naš nebeski Otac to ne primijeti. Cvijeće u polju, trava koja zaodijeva zemlju zelenilom — sve uživa pažnju i brigu našega nebeskog Oca.
“Pogledajte ptice nebeske!” rekao je Krist. “Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih?



Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.” (Matej 6,26-29) Ako je ljiljanima u polju Veliki Umjetnik posvetio pozornost i učinio ih tako lijepim da nadmašuju slavu Salomona, najvećeg kralja koji je ikad držao žezlo, ako trava u polju čini prelijepi tepih koji pokriva zemlju, možemo li uopće stvoriti predodžbu o brizi koju Bog posvećuje čovjeku kojeg je stvorio na svoju sliku?



Bog je čovjeku dao razum da bi mogao shvatiti i nešto veće od tih prekrasnih pojava u prirodi. On ljudsko biće dovodi na više razine istine uzdižući um sve više i više, otkrivajući mu božanski um. U knjizi Božje providnosti, u odjeljku koji govori o životu, svakome je posvećena jedna stranica. Ta stranica sadrži svaku pojedinost njegove životne priče. Čak je i kosa na njegovoj glavi izbrojena. Božja djeca nikad nisu odsutna iz Njegovih misli.
Premda se grijeh već stoljećima nastoji oduprijeti plimi suosjećajne ljubavi što teče od Boga k čovječanstvu, Božja ljubav i briga prema bićima koja je stvorio na svoju sliku ne prestaju se izlijevati bogato i izobilno. … On je svoje čovjekoljublje okrunio neprocjenjivim darom davši nam Isusa. (Manuscript Releases, sv. 17, str. 182,183)
Za razmišljanje: Ako je Bogu toliko stalo do mene, zašto dopuštam da me muče brige ovoga svijeta?

 

[καιnos]

JUTARNJI STIH!



“Ja sam uskrsnuće i život — reče joj Isus. — Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11,25)
Isus je ohrabrio njezinu vjeru riječima: “Uskrsnut će brat tvoj.” Njegov odgovor nije imao cilj oživiti nadu u trenutačnu promjenu. On je Martine misli poveo preko sadašnjeg oživljavanja njezinog brata i usmjerio ih na uskrsnuće pravednika. On je ovo učinio da bi u Lazarovu uskrsnuću mogla vidjeti jamstvo uskrsnuća svih mrtvih pravednika i sigurnost da će to biti ostvareno Spasiteljevom silom.
Marta je odgovorila: “Znam da će uskrsnuti … o uskrsnuću, u posljednji dan.”
Želeći njezinu vjeru još pravilnije usmjeriti, Isus je izjavio: “Ja sam uskrsnuće i život.” U Kristu je iskonski, nepozajmljeni, nestečeni život. “Tko ima Sina, ima život.” (1. Ivanova 5,12) Ovo božanstvo je vjernikovo čvrsto obećanje o vječnom životu. “Tko vjeruje u mene,” rekao je Isus, “ako i umre, živjet će.



Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?” Krist ovdje unaprijed gleda u vrijeme svojega Drugog dolaska. Tada će umrli pravednici ustati u neraspadljivosti, a živi pravednici uzet će se na Nebo ne vidjevši smrti. Čudo koje će upravo učiniti, uskrsnućem Lazara iz mrtvih, predstavljat će uskrsnuće svih umrlih pravednika. Svojom riječi i svojim djelima On je proglasio sebe Začetnikom uskrsnuća. On, koji će i sâm uskoro umrijeti na križu, stajao je s ključevima smrti, kao pobjednik nad grobom, pokazujući svoje pravo i silu darovati vječni život.
Na Spasiteljeve riječi: “Vjeruješ li ovo?”, Marta je odgovorila: “Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.” Nije shvatila riječi što ih je Krist izgovorio u njihovom cjelovitom značenju, ali je priznala svoju vjeru u Njegovo Božanstvo i svoje povjerenje da On može izvršiti sve što želi. (Isusov život, str. 435)