Ko su Sveti ljudi u Bibliji?

[Lovac Istine]

Čitam raspravu izmedju Makija i Tonija i rekoh da napravim ovu temu, da razjasni ko su sveti.



Ko je zapravo u istinskom hrišćanstvu svetac?



Bog je još u Starom Savezu jasno definisao uslove posvećenja:



„A sada, ako budete dobro slušali moj glas i držali se mog saveza, bićete moje blago između svih drugih naroda, jer je sva zemlja moja. I bićete mi kraljevsko sveštenstvo i sveti narod.“ (2. Mojsijeva 19:5,6)



Poslušnost Bogu i Hristu u ISTINI (Jovan 17:19) je jedino što nas može posvetiti. Biblija nas ne ostavlja u nedoumici šta je istina: „Posveti ih istinom. Tvoja [Božja] riječ je istina.“ (Jovan 17:17)



„Ali vi ste izabrani rod, kraljevsko sveštenstvo, svet narod, narod koji je Božje vlasništvo, da biste objavljivali vrline onoga koji vas je iz tame pozvao u svoju čudesnu svjetlost.“ (1. Petrova 2:9)



Očigledno, biblijski Bog nije „Bog mrtvih nego Bog živih“ (Marko 12:27) koji posvećuje u izgradnji karaktera po Njegovom obličju žive ljude i oplemenjuje moral i razum (Jovan 17:11; 1. Jovanova 1:3; 1. Korinćanima 1:5).



Razmotrićemo to detaljnije.



Riječ „svet“ U Novom Savezu dolazi od grčke riječi „hagios“, što znači „posvećen Bogu, svet, pobožan“. Gotovo uvijek se koristi u množini. „Gospode, od mnogih sam čuo za tog čovjeka, da je mnogo zla nanio tvojim svetima u Jerusalimu.“ (Djela 9:13) „Petar je obilazeći sve krajeve, došao i k svetima koji su živjeli u Lidi.“ (Djela 9:32) „To sam i činio u Jerusalimu – mnoge svete bacao sam u zatvore, dobivši ovlašćenje od svešteničkih glavara, i kad je trebalo da budu pogubljeni, ja sam za to dao svoj glas.“ (Djela 26:10) Postoji samo jedan primjer upotrebe u jednini u stihu „Pozdravite svakog svetog u Hristu Isusu.“ (Filipljanima 4:21) Dakle, u Novom Savezu nalazimo 67 upotreba množine „sveti“ u poređenju sa samo jednim primjerom u jednini. Čak i tom jednom primjeru, ima se u vidu množina (Filipljanima 4:21).



Očito se ideja pojma „sveti“ odnosi na grupu ljudi odvojenih za Boga i Gospoda Isusa Hrista i nebesko kraljevstvo. U Bibliji nalazimo i neke reference koje nam pomažu da uvidimo kakve su karakterne osobine „svetih“ i kako se svetost izgrađuje. „Primite je [sestru Fibu] u Gospodu kako dolikuje svetima…“ (Rimljanima 16:2) „I dao je neke da budu apostoli, neke da budu proroci, neke da budu propovjednici dobre vijesti, neke da budu pastiri i učitelji, kako bi usmjeravali svete, kako bi služili i kako bi izgrađivali Hristovo tijelo, dok ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta punoće Hristove.“ (Efescima 4:11-13) „Zato se ugledajte na Boga, kao voljena djeca, i živite u ljubavi, kao što je i Hristos volio nas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu na prijatan miris Bogu. Neka se blud i svaka nečistota ili pohlepa i ne spominju među vama, kao što dolikuje svetima, a tako ni sramotno ponašanje ni bezuman govor ni prostačke šale, što je nedolično. Radije zahvaljujte Bogu.“ (Efescima 5:1-4)

 

[Lovac Istine]

Stoga, u duhovnim terminima, „sveti“ su „tijelo Hristovo“ odnosno zajednica u vjeri koja počiva i izgrađuje se na temelju Hristove svetosti i Njegovih postignuća kao od Boga opunomoćenog i potvrđenog Predstavnika i Zastupnika ljudskog roda u Božjem planu spasenja. Dakle, svako ko je ušao u savez sa Bogom pod uslovima koje je Bog jasno definisao pod, uslovno rečeno, „starim“ i „novim“ Savezom, i poslušan je u vjeri i istini Bogu, stiče pravo da se nazove i tretira Božjim otkupljenim vlasništvom ili SVECEM. Drugim riječima, pojam „sveto“ znači odvojeno za svetu svrhu ili namjenu tj. za Boga, Božju službu i egzistenciju u Božjem poretku života.



Od ključne važnosti je razumjeti da je Bog taj koji posvećuje i niko više. Samo Božjim i Hristovim prisustvom „sveti“ mogu biti posvećeni. Kad je Gospod u starosavezna vremena objašnjavao Izraelu razne zakone i opomene protiv činjenja grijeha, naglasak je bio na Njegovom posvećenju. „Reci Izraelovim sinovima: ‘Iznad svega treba da držite moje Subote, jer je to znak između mene i vas kroz sve vaše naraštaje, da biste znali da vas ja, Gospod, posvećujem.’“ (2. Mojsijeva 31:13; uporedi sa Ezekijel 20:12) „Posvetite se i budite sveti, jer sam ja Gospod, vaš Bog. Držite moje odredbe i izvršavajte ih. Ja sam Gospod koji vas posvećujem.“ (3. Mojsijeva 20:7,8; vidi takođe 3. Mojsijeva 21:8,15,23; 22:9,16,32).



Pogledajte sada kakvo divno obećanje i ohrabrenje o potpunoj svetosti nalazimo u proročkim objavama. Ovo je veoma bitno da znamo da ne bismo sada i ovdje i zemlji, dok se borimo sa grijehom u tijelu i svijetu, i dok živimo Hristu i Bogu vjerom, pali u fanatizam ili primili neke nerealne predstave o svetosti.



Ovako kaže Gospod: „Evo, uzeću Izraelove sinove iz naroda u koje su otišli i sakupiću ih sa svih strana i dovešću ih u njihovu zemlju. Učiniću od njih jedan narod u zemlji, na Izraelovim gorama, i nad svima njima kraljevaće jedan kralj… Izbaviću ih iz svih njihovih mjesta u kojima su griješili i očistiću ih, i oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. Moj sluga David biće im kralj, i svi će imati jednog pastira. Živjeće po mojim zakonima i držaće se mojih odredbi i izvršavaće ih. David, moj sluga, biće im poglavar dovijeka. Sklopiću s njima savez mira. Biće to trajan savez s njima. Utvrdiću ih u njihovoj zemlji i umnožiću ih, zauvijek ću postaviti svoje svetilište među njima. Moj šator biće nad njima, i ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. Tada će narodi znati da ja, Gospod, posvećujem Izrael, kad moje svetilište dovijeka bude među njima.“ (Ezekijel 37:21-18)



Puna svetost i spoznaja o Bogu kao Onome koji posvećuje moći će se iskusiti samo kad primimo savršenstvo (Jevrejima 11:39,40).



Dakle, svaka pobožna osoba, od Adama do Hrista koja je prihvatila Boga kao svog Spasitelja i bila poslušna istini u vjeri jeste Njegovo posvećeno vlasništvo, jer je Bog posvetio. Takođe svi hrišćani, svi oni koji su prihvatili Hrista kao Spasitelja i Gospoda, smatraju se svetima. Ovdje treba naglasiti da je to uvijek USLOVNO, jer ne samo što možemo u međuvremenu otpasti nego se jedino na Božjem sudu može definitivno utvrditi ko je zaista bio vjeran i poslušan Bogu.



„Pozvanima od Boga u Korintu, koji ste posvećeni u Hristu Isusu, pozvanim svetim, i svima koji posvuda prizivaju ime Gospoda našeg Isusa Hrista…“ (1. Korinćanima 1:2; vidi takođe Rimljanima 1:7; 2. Korinćanima 1:1; Efescima 1:1)



Kao što vidimo, atributi „svetosti“ hrišćana dolaze vrlinom njihove povezanosti sa Isusom Hristom. „Jer, gdje su dvojica ili trojica okupljena u moje ime, ondje sam ja među njima.“ (Matej 18:20) Hrišćani se nazivaju svetima jer sarađuju sa Bogom i Hristom tako da se njihov položaj u Hristu svakodnevno utvrđuje i izgrađuje u vjeri i poslušnosti. To je biblijski opis poziva svetih. Svetost je, očito, na raspolaganju svima koji prihvate Božju spasonosnu blagodat i nužna za sve kako bi se pripremili za konačno spasenje. „Težite za mirom sa svima, i za svetošću bez koje niko neće vidjeti Gospoda.“ (Jevrejima 12:14)

 

[Lovac Istine]

Da sumiramo:



Svetost u punom smislu tog izraza je Božji atribut.
Čovjek je stvoren po Božjem obličju, što znači da je do pada u grijeh odražavao Božji sveti karakter.
Zbog vladavine grijeha, svetost za ljudski rod je moguća i dostižna isključivo kroz ponovno povezivanje sa Bogom, na način i pod uslovima koje je obznanio i definisao sam Bog u Njegovoj Riječi.
Grešnik se posvećuje kroz usvajanje i prihvatanje u Božju porodicu i poistovjećivanje sa spasenjem koje pripravlja Bog – saradnjom u Božjem djelu.
Posvećen znači odvojen za Boga i za službu Bogu u istini. (Moguće je samo posvetiti se u istini, u zabludi to nije moguće.)
„Svetost“ podrazumijeva živu duhovnu vezu sa Bogom i Hristom, što znači da bez božanskog prisustva i podrške svetost nijedne osobe ne bi bila moguća.
Svetost se gradi na temelju saveza sa Bogom i na platformi spasenja koju je obezbijedio Isus Hrist (1. Korinćanima 3:11). Stoga kad Biblija govori o svetosti, to je uvijek u množini sa konotacijama na Božji narod, Izrael ili hrišćane kao jedno tijelo ili jednu Božju građevinu.
Pojam „svetosti“ i posvećenja u Bibliji koji se tiče ljudskog roda se UVIJEK i SAMO odnosi na žive ljude koji su na zemlji. Oni primaju istinu, vjeru, spasenje i novi život u Hristu na zemlji i dok su živi. Niko naknadno ili posle smrti ne „postaje svetac“ zato što ga je neka ustanova (crkva) „beatifikovala“ ili „kanonizovala“.
Sveci nijesu nikakvi „supermeni“ niti posebna klasa ljudi nedostižna drugima. Prema Bibliji, „svetac“ je svako ko je primio spasenje i Isusa Hrista vjerom i ko se posvećuje Božjim i Hristovim duhom koji se upravo zbog svoje kakvoće naziva Svetim duhom.
U Bibliji, sveci su pozvani iz svijeta od Boga koji vjeruju i obožavaju samo Boga od koga je sve i Hrista kroz koga je sve, uključujući i njihovo spasenje i posvećenje. Biblijski sveti imaju samo JEDNOG Boga i JEDNOG Posrednika između Boga i ljudi (1. Timoteju 2:5).
Da li ovo što ste upravo saznali ima išta zajedničko sa onim što ste naučeni da vjerujete o svecima, procijenite i provjerite sami.





Preuzeto sa Religija.me.

 

[Maki]

Joj koliko teksta da se kaže da smo svi mi sveti kao hrišćani. Kao da je to ikad neko i negirao. Ovo se nikako ne kosi sa pravoslavnim učenjem o svetiteljima. Jesu oni bili hrišćani i potpadali u grupu svetih? Jesu. Ali su postigli viši nivo te svetosti. Bili su bliži Bogu jer su mu posvetili svoj život. Ko je ikad rekao da je to nedostižni ideal? Pa Pravoslavna Crkva i podstiče sve ljude da se ugledaju na svetitelje i budu što sličniji njima. Ko je ikad rekao da postaju svetitelji tek kad umru? Pa postali su svetitelji na osnovu onog što su radili na Zemlji a ne poslije smrti. Poslije smrti se samo to potvrđuje od strane Crkve jer su otišli kod Boga i stoje pred Njegovim prijestolom.

 

[Lovac Istine]

Biblija ne govori o tim pojedincima kao svetima. Sveta je Božja zajednica, ne odlučujemo mi ko su sveti.

 

[Maki]

Pa ako je zajednica sveta sveti su i pojedinci u toj zajednici.

 

[Lovac Istine]

Pa ako je zajednica sveta sveti su i pojedinci u toj zajednici.

Ko smo mi da o tome odlučujemo? Sveti ovaj, sveti onaj, moli Boga za nas i ostalo.

 

[Maki]

Ko smo mi da o tome odlučujemo? Sveti ovaj, sveti onaj, moli Boga za nas i ostalo.

Odlučuje Crkva. Ja joj vjerujem.

 

[šarf]

Od kada postoji tradicija povećenja pojedinaca?
Izraelci su pozvani da budu sveti,ali niti jedan u Bibliji nije nosio tu "titulu".
Sveti Abraham,Sveti Mojsije,Sveti Job...ako oni nisu zaslužili tu "titulu" ko jest?
Izraelci a kasnije i kršćani trebali su biti sveti u skladu sa značenjem te riječi,a ona znači odijeljen,odvojen,čist.
Izraelci su trebali da ostanu odijeljeni od okolnih naroda,čisti od njihovih religioznih običaja.
Kasnije kršćani trebali su biti odijeljeni od svijeta,naravno ne doslovno,već od svega onoga što bi ih učinilo nečistima u Božjim očima.
Između ostalog ,vjerovanja paganskih naroda.
Ni jedni ni drugi nisu se održali.



U drugom stoljeću,dakle,odmah nakon smrti i posljednjeg apostola,u kršćansku skupštinu se uvukao prorečeni otpad ,ne kršćanska vjerovanja i običaji,tako je kršćanstvo izgubilo svoju svetost,odnosno čistoću.

 

[καιnos]

Isto tako ti navodni sveci, većinom kršćanski oci koji su bili uglavnom teolozi su proglašeni svetima, znači oni koji su se više oslanjali na intelekt i nauku, a svi oni su vjerovali različito. Sv. Augustin, ovaj, onaj.....dosta je da se ospori nauk o svjesnosti nakon smrti i gotovo.....niko od njih nije uzet sa tijelom osim Henoka, Mojsija, Ilije.....znači oni su gore neki lebdeći objekti koji zagovaraju vjernike pred Bogom kako vjeruju neki.....