Bitno je razumeti koliko je on mogao opisati nešto, to je suština. Hajde da se pretvaramo da dan traje 24 sata i razmotrimo ostale dane, pa sami zaključite koliko to ima smisla. Na petom danu, Bog stvara morske životinje i ptice, govorimo o 251.000 vrsta stvorenih u 24 sata. Da li znate o kojoj se cifri radi? Ako saberemo sve poznate vrste živih bića koja su nastala u periodu od 3 do 6 dana, kako to opisuje današnja biologija, dolazimo do brojke od 8,8 miliona vrsta nastalih u 72 sata, pri čemu su neke specifične za određena mikropodručja. Na šestom danu, čovek imenuje sve životinje koje su prethodno nastale, i to sve u 24 sata. Pritom stabla moraju da narastu u 3. danu u roku od 24 sata, što je biološki nemoguće, s obzirom da nijedno stablo ne može tako brzo izrasti iz zemlje, a pričamo o 320.000 vrsta biljaka, od kojih neke jako sporo rastu. Jasno je da u ovom kontekstu ne može biti reč o 24-satnom danu. Sva ostala bića nastaju u naredna 48 sati. Ovo nije tehnički, biološki, matematički niti logički izvodljivo u tom vremenskom okviru. Ako ne uključimo DNK u priču, što bi dodatno zakomplikovalo stvari do te mere da ni egzegeza ni hermeneutika ne bi mogle pomoći u odbrani kreacionizma. Hoćete li forsirati narativ da su neke vrste nastale nakon, što je doslovno podrška evoluciji, ili, ako to nije slučaj, onda Veliki prasak pobeđuje. Dakle, pitam vas, koliko traje dan u Knjizi postanja tokom stvaranja i kako ste došli do tog zaključka?
Ti brojevi samo su aproksimacije i da Adam nije morao imenovati svaku pojedinu vrstu, već skupine životinja koje je Bog doveo pred njega.
Zapazi da opis stvaranja u Knjizi Postanka nije zamišljen kao precizan znanstveni izvještaj, već kao teološka poruka o Božjoj stvaralačkoj moći. Kao takav, fokus bi trebao biti na duhovnom značenju priče o stvaranju, a ne na pokušaju preciznog utvrđivanja broja vrsta koje je Adam identificirao.
Ne možemo biti dogmatični o stvarnom broju vrsta na Zemlji, što je ključni argument. Robert May, zoolog sa Sveučilišta Oxford, piše:
“Na čisto činjeničnoj razini, ne znamo do reda veličine s koliko vrsta biljaka i životinja dijelimo planetu: manje od 2 milijuna trenutno je klasificirano, a procjene ukupnog broja kreću se od ispod 5 milijuna do više od 50 milijuna”
Prije svega, Adam nije trebao uloviti niti uhvatiti nijedno od tih stvorenja. Prema Postanku 2:19, Bog je doveo životinje Adamu. Drugo, iako su mnogi protivnici evolucije tvrdili da bi Adam morao identificirati milijune vrsta, stvarni broj bi najvjerojatnije bio puno manji.
Imajte na umu da Biblija izričito ukazuje da je Adam dao imena svim "zvijerima poljskim", "pticama nebeskim" i "stoci" (hebrejski: behemah) (hebrejski chayyah hassadeh). Nema dokaza da je Adam dao imena bilo kojem vodenom životu, uključujući ribe, ili bilo kojim kukcima, kornjašima ili paučnjacima. Zapravo, od dva milijuna vrsta koje su poznate, 98% su beskralješnjaci, što može uključivati sve od mekušaca i kornjaša do spužvi, crva i meduza. Kralježnjaci čine preostalih 2% i obuhvaćaju preko 40 000 različitih vrsta. Ovaj se broj dodatno smanjuje kada se isključi 25 000 morskih kralješnjaka3 i 4 000 vodozemaca4 jer je očito da oni ne pripadaju niti jednoj skupini životinja spomenutoj u Postanku 2:20.
Dodatno, 11 000 vrsta kralježnjaka o kojima je riječ najvjerojatnije bi potjecalo od daleko manjeg broja proto-vrsta da je specijacija kontinuirani proces od stvaranja. Svaki bi bio preteča životinja koje čine grupu bića koje taksonomisti nazivaju rodom5 (ili čak višim taksonomskim redom poznatim kao obitelj6) i ono što se u pripovijesti o Postanku naziva "vrstom". Vjerojatnije je da je Adam morao imenovati samo mali broj tih proto-vrsta, što je moglo biti učinjeno za nekoliko sati, s obzirom da mnogi rodovi uključuju desetke ili čak stotine vrsta. (Ako pretpostavimo da je Adam morao identificirati 2500 proto-vrsta (rodova), a on je svakih pet sekundi identificirao jednu proto-vrstu, trebalo bi mu oko tri sata i četrdeset pet minuta da završi zadatak.)
Važno je razumjeti da Bog nije samo paradirao svim stvorenjima ispred Adama kako bi im dao imena. Da bi bilo koje od ovih stvorenja ikada moglo biti njegov tjelesni, emocionalni, intelektualni ili duhovni partner, također je bilo potrebno naglasiti činjenicu da je čovjek jedinstveno stvoren i odvojen od ostatka stvorenja. Tako je Bog stvorio prikladnog partnera od Adamovog rebra (Postanak 2:21-24).
.
