- Poruke
- 1,241
- Reakcijski bodovi
- 51
- Bodovi
- 48
Lična priprema za susret sa Spasiteljem
Dejl G. Renland
"Sada je vreme da se vi i ja pripremimo za Drugi dolazak našeg Gospoda i Spasitelja, Isusa Hrista.
Pred kraj svoje smrtničke službe, Isusa Hrista su pitali kada će ponovo doći. Odgovarajući, On je poučio o tri parabole, zapisane u Mateju 25, o tome kako se pripremiti za susret s Njim – bilo prilikom Njegovog Drugog dolaska ili kad god da napustimo ovaj svet. Ova učenja su ključna jer je lična priprema za susret sa Njim centralna za svrhu života.
Spasitelj je najpre ispričao parabolu o deset devica. U ovoj priči deset devica je otišlo na svadbu. Pet mudrih ponele su ulje da napune svoje svetiljke, a pet nerazumnih nisu. Kada je najavljen skori dolazak mladoženje, nerazumne device su otišle da kupe ulje. Kad su se vratili, bilo je kasno; vrata za gozbu su bila zatvorena.
Isus je otkrio tri aspekta parabole kako bi nam pomogao. Objasnio je:
„A toga dana, kada dođem u slavi svojoj, parabola koju govorah o deset devica će se ispuniti.
Jer oni koji su mudri i primiše istinu, i preuzeše Svetoga Duha kao svog vođu, i ne bejahu obmanuti – zaista, kažem vam, … će podneti taj dan.”
Drugim rečima, nisu morali da se plaše ili da budu zabrinuti, jer će preživeti i napredovati. Oni će prevladati.
Ako smo mudri, primamo istinu prihvatanjem Jevanđelja Isusa Hrista kroz svešteničke obrede i zavete. Zatim, trudimo se da ostanemo dostojni da Sveti Duh uvek bude sa nama. Ova sposobnost se mora sticati pojedinačno i lično, kap po kap. Dosledna, lična, privatna dela odanosti prizivaju Svetog Duha da nas vodi.
Treći element koji je Isus istakao je izbegavanje obmane. Spasitelj je upozorio:
„Čuvajte se da vas ko ne prevari.
Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: ja sam Hristos; i mnoge će prevariti.”
Spasitelj je znao da će obmanjivači pokušavati da prevare i izabrane i da će mnogi učenici biti prevareni. Ne treba da verujemo ni onima koji lažno tvrde da su bogom ovlašćeni, niti u opasne poduhvate u metaforičkim pustinjama ili tajnim odajama da budemo poučavani obmanama.
Mormonova knjiga poučava kako možemo razlikovati obmanjivače od učenika. Učenici uvek promovišu veru u Boga, služeći Mu i čineći dobro. Nećemo se prevariti kada tražimo i uzimamo savete od pouzdanih pojedinaca koji su i sami verni Spasiteljevi učenici.
Obmanu možemo izbeći i redovnim služenjem u hramu. Ovo nam pomaže da zadržimo uvid u večnost i štiti nas od uticaja koji bi nas mogli odvratiti ili skrenuti sa zavetnog puta.
Suštinska pouka ove parabole je da smo mudri kada prihvatimo Jevanđelje, težimo da imamo Svetog Duha sa sobom i izbegavamo obmane. Pet mudrih devica nisu mogle pomoći onima bez ulja; niko ne može prihvatiti Jevanđelje, uzeti Svetog Duha za vodiča i izbeći prevaru u naše ime. Mi to moramo učiniti za sebe.
Spasitelj je zatim ispričao parabolu o talantima. U ovoj paraboli, jedan čovek je dao različite količine novca, koji se nazivaju talanti, trojici slugu. Jednom sluzi je dao pet talanata, drugom dva, a trećem jedan. Vremenom su prva dvojica slugu udvostručila ono što su primila. Ali treći sluga je jednostavno zakopao svoj jedini talant. Obojici slugu koji su udvostručili svoje talante, čovek je rekao: „Dobro, slugo dobri i verni! U malom bio si mi veran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svog.”
Čovek je tada prekorio slugu koji je zakopao svoj talanat da je „zli i lenjivi.” Ovom sluzi je oduzet talanat i on je prognan. Ipak, da je ovaj sluga udvostručio svoj talanat, dobio bi istu pohvalu i nagradu kao i ostale sluge.
Jedna od poruka ove parabole je da Bog od nas očekuje da uvećamo sposobnosti koje su nam date, ali On ne želi da svoje sposobnosti poredimo sa sposobnostima drugih. Razmotrite ovo zapažanje koje je dao hasidski teolog iz 18. veka, Zusha iz Hanipolja. Zusha je bio poznati učitelj koji je, kako se približavao smrti, počeo da se plaši. Njegovi učenici su pitali: „Učitelju, zašto drhtiš? Živeo si dobrim životom; sigurno će ti Bog dati veliku nagradu.”
Zusha je rekao: „Ako mi Bog kaže: ’Zusha, zašto nisi bio drugi Mojsije?’ Reći ću: ’Zato što mi nisi dao veličinu duše koju si dao Mojsiju’. A ako stanem pred [Boga i On] kaže: ’Zusha, zašto nisi bio drugi Solomon?’ Reći ću: ’Zato što mi nisi dao mudrost Solomonovu’. Ali, avaj, šta ću reći ako stanem pred svog tvorca i On mi kaže: „Zusha, zašto nisi bio Zusha? Zašto nisi postao čovek sa sposobnostima koje sam ti dao ?’ E, zato drhtim.”
Zaista, Bog će biti razočaran ako se ne oslonimo na zasluge, milost i blagodat Spasitelja da bismo uvećali od Boga date sposobnosti koje smo primili. Uz njegovu brižnu pomoć, On očekuje da postanemo najbolja verzija sebe. To što možda počinjemo sa različitim sposobnostima za Njega je nebitno. A trebalo bi da bude nama.
Na kraju, Spasitelj je ispričao parabolu o ovcama i jarcima. Kada se vrati u svojoj slavi, „sabraće se pred Njim svi narodi, i razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca. I postaviće ovce s desne strane sebi, a jarce s leve”.
Oni sa Njegove desne strane postali su naslednici u Njegovom carstvu, a oni sa Njegove leve strane nisu dobili nasledstvo. Prepoznatljiva karakteristika je bila da li su Ga nahranili kada je bio gladan, napojili kada je bio žedan, ugostili kada je bio stranac, oblačili kada je bio nag, i posećivali kada je bio bolestan ili u zatvoru.
Svi su bili zbunjeni, i oni sa desne i oni sa leve strane. Pitali su kada su Mu dali ili nisu dali hranu, piće i odeću ili Mu pomogli kada je bio ranjen. Kao odgovor, Spasitelj je rekao: Zaista, zaista kažem vam, kada učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”
Poruka parabole je jasna: kada služimo drugima, služimo Bogu; kada to ne činimo, razočaramo Ga. On očekuje da koristimo svoje darove, talente i sposobnosti da blagoslovimo živote dece Nebeskog Oca. Božanski impuls da služimo drugima oslikan je u epskoj pesmi koju je u 19. veku napisao finski pesnik Johan Ludvig Runeberg. Moja braća i sestre i ja smo više puta čuli pesmu „Farmer Pavo” tokom svog detinjstva. U pesmi, Pavo je bio siromašni farmer koji je živeo sa svojom ženom i decom u predelu jezera u središnjem delu Finske. Nekoliko godina zaredom, većina njegovih useva je bila uništena, bilo zbog bujica zbog prolećnog otapanja snega, letnjih oluja sa gradom ili ranog jesenjeg mraza. Svaki put kada bi nastupila slaba žetva, farmerova žena je jadikovala: „Pavo, Pavo, ti nesrećni starče, Bog nas je napustio”. Pavo je zauzvrat stoički govorio: „Pomešaj koru sa raženim brašnom da napraviš hleb da deca ne budu gladna. Radiću više da isušim močvarna polja. Bog nas ispituje, ali će se pobrinuti.”
Svaki put kada su usevi bili uništeni, Pavo je naložio svojoj ženi da udvostruči količinu kore koju je mešala sa brašnom kako bi se odbranili od gladi. Takođe, radio je više, kopao rovove da bi isušio zemlju i smanjio osetljivost svojih polja na prolećne bujice i rani jesenji mraz.
Posle godina muke, Pavo je konačno pobrao bogat rod. Njegova žena je likovala: „Pavo, Pavo, ovo su srećna vremena! Vreme je da se baci kora i da se ispeče hleb samo od raži.” Ali Pavo je svečano uzeo ženu za ruku i rekao: „Pomešaj pola brašna sa korom, jer su polja našeg komšije promrzla.” Pavo je žrtvovao svoju i porodičnu blagodat da bi pomogao svom uništenom i osiromašenom komšiji.
Pouka Spasiteljeve parabole o ovcama i jarcima je da treba da koristimo darove koji su nam dati – vreme, talente i blagoslove – da služimo deci Nebeskog Oca, posebno najranjivijima i najugroženijima.
Moj poziv uznemirenom detetu iz Školice, koje sam ranije pomenuo, i svakom od vas, je da sledimo Isusa Hrista i da verujemo Svetom Duhu kao što bismo verovali svom dragom prijatelju. Oslonite se na one koji vas vole i koji vole Spasitelja. Tražite Božje vođstvo da razvijete svoje jedinstvene sposobnosti i pomognete drugima, čak i kada to nije lako. Tako čineći, pomažete da se svet pripremi za Drugi dolazak Isusa Hrista, i bićete blagosloveni sa dovoljno nade da uđete u pokoj i radost Gospodnju, sada i u budućnosti. U ime Isusa Hrista, amen."
Dejl G. Renland
"Sada je vreme da se vi i ja pripremimo za Drugi dolazak našeg Gospoda i Spasitelja, Isusa Hrista.
Pred kraj svoje smrtničke službe, Isusa Hrista su pitali kada će ponovo doći. Odgovarajući, On je poučio o tri parabole, zapisane u Mateju 25, o tome kako se pripremiti za susret s Njim – bilo prilikom Njegovog Drugog dolaska ili kad god da napustimo ovaj svet. Ova učenja su ključna jer je lična priprema za susret sa Njim centralna za svrhu života.
Spasitelj je najpre ispričao parabolu o deset devica. U ovoj priči deset devica je otišlo na svadbu. Pet mudrih ponele su ulje da napune svoje svetiljke, a pet nerazumnih nisu. Kada je najavljen skori dolazak mladoženje, nerazumne device su otišle da kupe ulje. Kad su se vratili, bilo je kasno; vrata za gozbu su bila zatvorena.
Isus je otkrio tri aspekta parabole kako bi nam pomogao. Objasnio je:
„A toga dana, kada dođem u slavi svojoj, parabola koju govorah o deset devica će se ispuniti.
Jer oni koji su mudri i primiše istinu, i preuzeše Svetoga Duha kao svog vođu, i ne bejahu obmanuti – zaista, kažem vam, … će podneti taj dan.”
Drugim rečima, nisu morali da se plaše ili da budu zabrinuti, jer će preživeti i napredovati. Oni će prevladati.
Ako smo mudri, primamo istinu prihvatanjem Jevanđelja Isusa Hrista kroz svešteničke obrede i zavete. Zatim, trudimo se da ostanemo dostojni da Sveti Duh uvek bude sa nama. Ova sposobnost se mora sticati pojedinačno i lično, kap po kap. Dosledna, lična, privatna dela odanosti prizivaju Svetog Duha da nas vodi.
Treći element koji je Isus istakao je izbegavanje obmane. Spasitelj je upozorio:
„Čuvajte se da vas ko ne prevari.
Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: ja sam Hristos; i mnoge će prevariti.”
Spasitelj je znao da će obmanjivači pokušavati da prevare i izabrane i da će mnogi učenici biti prevareni. Ne treba da verujemo ni onima koji lažno tvrde da su bogom ovlašćeni, niti u opasne poduhvate u metaforičkim pustinjama ili tajnim odajama da budemo poučavani obmanama.
Mormonova knjiga poučava kako možemo razlikovati obmanjivače od učenika. Učenici uvek promovišu veru u Boga, služeći Mu i čineći dobro. Nećemo se prevariti kada tražimo i uzimamo savete od pouzdanih pojedinaca koji su i sami verni Spasiteljevi učenici.
Obmanu možemo izbeći i redovnim služenjem u hramu. Ovo nam pomaže da zadržimo uvid u večnost i štiti nas od uticaja koji bi nas mogli odvratiti ili skrenuti sa zavetnog puta.
Suštinska pouka ove parabole je da smo mudri kada prihvatimo Jevanđelje, težimo da imamo Svetog Duha sa sobom i izbegavamo obmane. Pet mudrih devica nisu mogle pomoći onima bez ulja; niko ne može prihvatiti Jevanđelje, uzeti Svetog Duha za vodiča i izbeći prevaru u naše ime. Mi to moramo učiniti za sebe.
Spasitelj je zatim ispričao parabolu o talantima. U ovoj paraboli, jedan čovek je dao različite količine novca, koji se nazivaju talanti, trojici slugu. Jednom sluzi je dao pet talanata, drugom dva, a trećem jedan. Vremenom su prva dvojica slugu udvostručila ono što su primila. Ali treći sluga je jednostavno zakopao svoj jedini talant. Obojici slugu koji su udvostručili svoje talante, čovek je rekao: „Dobro, slugo dobri i verni! U malom bio si mi veran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svog.”
Čovek je tada prekorio slugu koji je zakopao svoj talanat da je „zli i lenjivi.” Ovom sluzi je oduzet talanat i on je prognan. Ipak, da je ovaj sluga udvostručio svoj talanat, dobio bi istu pohvalu i nagradu kao i ostale sluge.
Jedna od poruka ove parabole je da Bog od nas očekuje da uvećamo sposobnosti koje su nam date, ali On ne želi da svoje sposobnosti poredimo sa sposobnostima drugih. Razmotrite ovo zapažanje koje je dao hasidski teolog iz 18. veka, Zusha iz Hanipolja. Zusha je bio poznati učitelj koji je, kako se približavao smrti, počeo da se plaši. Njegovi učenici su pitali: „Učitelju, zašto drhtiš? Živeo si dobrim životom; sigurno će ti Bog dati veliku nagradu.”
Zusha je rekao: „Ako mi Bog kaže: ’Zusha, zašto nisi bio drugi Mojsije?’ Reći ću: ’Zato što mi nisi dao veličinu duše koju si dao Mojsiju’. A ako stanem pred [Boga i On] kaže: ’Zusha, zašto nisi bio drugi Solomon?’ Reći ću: ’Zato što mi nisi dao mudrost Solomonovu’. Ali, avaj, šta ću reći ako stanem pred svog tvorca i On mi kaže: „Zusha, zašto nisi bio Zusha? Zašto nisi postao čovek sa sposobnostima koje sam ti dao ?’ E, zato drhtim.”
Zaista, Bog će biti razočaran ako se ne oslonimo na zasluge, milost i blagodat Spasitelja da bismo uvećali od Boga date sposobnosti koje smo primili. Uz njegovu brižnu pomoć, On očekuje da postanemo najbolja verzija sebe. To što možda počinjemo sa različitim sposobnostima za Njega je nebitno. A trebalo bi da bude nama.
Na kraju, Spasitelj je ispričao parabolu o ovcama i jarcima. Kada se vrati u svojoj slavi, „sabraće se pred Njim svi narodi, i razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca. I postaviće ovce s desne strane sebi, a jarce s leve”.
Oni sa Njegove desne strane postali su naslednici u Njegovom carstvu, a oni sa Njegove leve strane nisu dobili nasledstvo. Prepoznatljiva karakteristika je bila da li su Ga nahranili kada je bio gladan, napojili kada je bio žedan, ugostili kada je bio stranac, oblačili kada je bio nag, i posećivali kada je bio bolestan ili u zatvoru.
Svi su bili zbunjeni, i oni sa desne i oni sa leve strane. Pitali su kada su Mu dali ili nisu dali hranu, piće i odeću ili Mu pomogli kada je bio ranjen. Kao odgovor, Spasitelj je rekao: Zaista, zaista kažem vam, kada učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”
Poruka parabole je jasna: kada služimo drugima, služimo Bogu; kada to ne činimo, razočaramo Ga. On očekuje da koristimo svoje darove, talente i sposobnosti da blagoslovimo živote dece Nebeskog Oca. Božanski impuls da služimo drugima oslikan je u epskoj pesmi koju je u 19. veku napisao finski pesnik Johan Ludvig Runeberg. Moja braća i sestre i ja smo više puta čuli pesmu „Farmer Pavo” tokom svog detinjstva. U pesmi, Pavo je bio siromašni farmer koji je živeo sa svojom ženom i decom u predelu jezera u središnjem delu Finske. Nekoliko godina zaredom, većina njegovih useva je bila uništena, bilo zbog bujica zbog prolećnog otapanja snega, letnjih oluja sa gradom ili ranog jesenjeg mraza. Svaki put kada bi nastupila slaba žetva, farmerova žena je jadikovala: „Pavo, Pavo, ti nesrećni starče, Bog nas je napustio”. Pavo je zauzvrat stoički govorio: „Pomešaj koru sa raženim brašnom da napraviš hleb da deca ne budu gladna. Radiću više da isušim močvarna polja. Bog nas ispituje, ali će se pobrinuti.”
Svaki put kada su usevi bili uništeni, Pavo je naložio svojoj ženi da udvostruči količinu kore koju je mešala sa brašnom kako bi se odbranili od gladi. Takođe, radio je više, kopao rovove da bi isušio zemlju i smanjio osetljivost svojih polja na prolećne bujice i rani jesenji mraz.
Posle godina muke, Pavo je konačno pobrao bogat rod. Njegova žena je likovala: „Pavo, Pavo, ovo su srećna vremena! Vreme je da se baci kora i da se ispeče hleb samo od raži.” Ali Pavo je svečano uzeo ženu za ruku i rekao: „Pomešaj pola brašna sa korom, jer su polja našeg komšije promrzla.” Pavo je žrtvovao svoju i porodičnu blagodat da bi pomogao svom uništenom i osiromašenom komšiji.
Pouka Spasiteljeve parabole o ovcama i jarcima je da treba da koristimo darove koji su nam dati – vreme, talente i blagoslove – da služimo deci Nebeskog Oca, posebno najranjivijima i najugroženijima.
Moj poziv uznemirenom detetu iz Školice, koje sam ranije pomenuo, i svakom od vas, je da sledimo Isusa Hrista i da verujemo Svetom Duhu kao što bismo verovali svom dragom prijatelju. Oslonite se na one koji vas vole i koji vole Spasitelja. Tražite Božje vođstvo da razvijete svoje jedinstvene sposobnosti i pomognete drugima, čak i kada to nije lako. Tako čineći, pomažete da se svet pripremi za Drugi dolazak Isusa Hrista, i bićete blagosloveni sa dovoljno nade da uđete u pokoj i radost Gospodnju, sada i u budućnosti. U ime Isusa Hrista, amen."