Nanovorodeni, darovi Duha Svetoga( govor u jezicima, dar prorostva itd) i Spasenje

Vjerujte djetetu nisam još zdravstveno riješila bas zbog toga što moram sjesti u auto. Cijelo ljeto sam presjedila kući, preplakala, samo tri puta sam izašla u dvorište prošetati. Moracu uskoro sjesti u auto, to je neizbježno. Ako je Bozija volja ja ne mogu pobjeći od toga.

Vidim da mnogi tvrde drugačije, ali ti i dalje inzistiraš na svojim uvjerenjima. Ako ostaneš pri takvom stajalištu, možeš izgubiti razum. Tvoje osjećaje ne trebaš povezivati s Bogom, jer On ne odgovara na sve na isti način. Ponekad, čak i kroz kušnje, ne čujemo odgovor kako bismo sami izabrali. Prema svemu što si opisala, to nije Bog! Takva iskustva teško da će ikoga obratiti, i moguće je da bi tvoja djeca mogla kriviti takvog Boga umjesto da upoznaju Boga ljubavi i milosti.



Nemoj temeljiti svoju vjeru na osnovu vlastitih iskustava, jer iskustva mogu biti obmanjujuća.
Tvoje uvjerenje da ti se Isus ukazao ne mora značiti da je doista riječ o Njemu, a to će ti reći većina razumnih ljudi. Odluči sama kako ćeš se nositi s tim – hoćeš li biti obeshrabrena zbog netočnih informacija ili ćeš se boriti za svoju obitelj.





I vjeruj mi, nisi jedina. Ima dosta kršćana koji tako sami sebe oplakuju, stave se u ulogu patnika i na kraju ih depresija potpuno obuzme. Čupaj se iz tog.... a to ti ne treba i nitko ne želi da patiš. Ali nitko umjesto tebe ne može napraviti iskorak. Kreni ponovno na put vjere! I ako pitaš većinu vjernika da li čuju Boga, reći će ti da ne čuju, ali da čitaju Bibliju, a sigurno nisu svi odbačeni, tako da, glavu gore i hrabro...
 
Da bi lakše shvatili što mislim da je duh sveti, moram vam napisati prije dvije godine šta se desilo. Sadašnji partner i ja smo se vjerili i odlučili da se selimo kod njega u Srbiju. Ja bila podstanar, otkazala stan i trebamo krenuti za par dana i ja sanjam kao sotona u ljudskim tijelima ganja mene i kćerku i pripremili nam sanduke za smrt, moramo umrijeti. I nju su stavili u sanduk odvukli, ja taman lijezem u svoj i budim se. I ja se ustanem i otvorim Bibliju kad onaj dio gdje su učenici bili sa Isusom na vodi u čamcu i oluja i bude ga u strahu, on im kaže šta se plašite malovjernji. U meni već strah ne smijem krenuti na put, zovem svećenika karizmatika, jedva uspije odvojiti vrijeme za razgovor na tel i kaže mi kreni, to te onaj dole plaši. I ja tako krenem sa kćerkom, u autobusu žena nosi vijenac za groblje, ma hiljadu znakova da ćemo umrijeti. Stigli u Srbiju, počinje pakao. Noćne more svaki dan, ja se razbolim fizički, uvecane žlijezde, sve znakovi da ću umrijeti, nasumično otvaram Bibliju ili izvlacim fraze moram umrijeti, šalju me infektologu ne znaju odakle uvećane žlijezde, svi nalazi dobri. Meni misli moram umrijeti, znakovi moram umrijeti.npr otvorim FB i smrtovnica djevojke sa mojim imenom. Ja 24/7 plačem u paničnom strahu, noću noćne more i tako 3 mjeseca.I u svemu tome umre žena mu od brata, iznenada, legla u krevet i nije se probudila. Molim se Bogu, u crkvu non stop, kojeg god fratra zamolim da popričamo kaže nemam vremena sad, dođi drugi put. I popričam sa jednom časnom iz Međugorja, posto mi je posao takav da ga mogu seliti radim od kuće, ja se uoči rođendana preselio tamo, ostavim partnera. I odem za Međugorje na molitvene susrete i kod ovog karizmatika i on izmoli nadamnom i prestanu noćne more. Ja na ispovijedi kod fratra plačem zbog svog grijeha, povracam od plakanja i objašnjavam da sam crkveno vjenčana, da sam u taj brak ušla dok nisam bila u vjeri, nisam ga ni ozbiljno shvatila to crkveno vjenčanje, već krstili dijete pa da se i vjenčamo, plus da sam ušla u taj brak da pobjegne od problema i da sam ga napustila zbog muževih alkohola i psihičkog zlostavljanja, zna on da sam bila u sigurnoj kuci i tako da imam sad partnera da se volimo i ne znam šta da radim. Kaže on meni za crkveni razvod i sredi mi razgovor sa čovjekom sa crkvenog suda. U međuvremenu partner i ja nismo bili skupa 6 mjeseci i ja molim Boga ako nisi za tu vezu nedaj da se spojimo i molim te ne dopusti mu da dođe u Međugorje, spriječi, znaš da sam slaba
Eh ja počela skupljati papire za razvod crkveni i u međuvremenu partner i ja se čujemo i on dođe u Međugorje. Tamo idemo na podvrdo da se pomolimo Bogu da blagoslovi našu vezu i da nađemo nekako riješenje i izlaz iz svega, da budemo skupa . I naravno ja učinim grijeh i spavam sa njim i ostanem trudna nakon godinu i po, dvije što smo pokusavali. I mi to shvatimo kao blagoslov od Boga. Odselili se Međugorja, doselili se gdje smo sada i odem u ovu crkvu ne može crkveni razvod, ne poznaje fratar moje svjedoke i ne može mi dati papir o istinoljubivosti i tad se ovdje pokajem za sve istinski i dešava se sve ovo sto sam vam ranije pisala. Čim sam se doselila vani počeo je strah od smrti, misli da se zatvorio krug i da moram umrijeti. Onda je bila ta vece mog pokajanja, kad sam vidjela Isusa i ostalo sve.
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Nazad
Vrh