Poruka 205
Autor poruke: Ivan
Naslov poruke: Ivan objašnjava što se događa nakon smrti tijela i što duh čovjekov radi kada napusti tijelo
JA SAM OVDJE, IVAN:
Večeras dolazim da ti kažem važnu istinu za koju znam da te zanima.
Često se postavlja pitanje, što duh čovjeka radi kada napusti fizičko tijelo za svu vječnost. Mnogi duhovi koje poznajem pisali su ti o ovoj temi, a neki od njih opisali su svoja osobna iskustva, a u svim informacijama koje si primio postoje neke činjenice koje nikada nisu spomenute, a ja ću ih, ukratko, opisati.
Kada duh napusti tijelo, dolazi do pucanja srebrne žice, kako se to naziva, i time se sve veze između duha i tijela prekidaju za svu vječnost. Nikada više duh ne može ući u to tijelo, niti bilo koji drugi duh, iako znam da neki spiritualisti tvrde da drugi duh može nastaniti odbačeno tijelo. Ali sve je to pogrešno jer nijedan duh nikada ne ulazi u tijelo koje je nekoć bilo dom drugog duha, pa stoga neki mudraci s Istoka koji tvrde takvo što, ne može imati nikakvu osnovu u činjenicama.
Kad se ova srebrna žica jednom prekine, nijedna sila poznata duhovnom svijetu ili među duhovima najviše sfere ne može ponovno oživjeti to tijelo i uzrokovati manifestaciju života, te stoga u čudima spomenutim u Bibliji gdje se kaže da su mrtvi oživjeli, mora se shvatiti da ta veza između duha i tijela nikada nije prekinuta.
U tim davnim danima, kao i sada, te puke osobe koje su izgledale kao da su mrtve, i što se tiče ljudskog znanja, bile su mrtve, ali su zapravo bile u stanju onoga što se može nazvati suspendiranom animacijom, bez znakova života, i u svijesti ljudi dogodila se smrt. Pa ipak, ni u jednom slučaju gdje su navodno mrtvi uskrsnuli u život, smrtnik nije stvarno umro. Kao što vam je Lazar već rekao, kada mu je Isus naredio da izađe, nije umro, kao ni od svih ostalih navodno mrtvih koji su pozvani u život.
Kad se ta veza jednom prekine, postoje određeni kemijski zakoni koji utječu na fizičko tijelo i određeni duhovni zakoni koji utječu na duh, što apsolutno onemogućuje duhu da ponovno uđe u tijelo, a kao što ste obaviješteni, svi smo smrtni i duhovni i anđeoski, a njima upravljaju zakoni koji nemaju iznimki i nikada se ne razlikuju u svom djelovanju.
Dakle, kažem, kada se tijelo i duh jednom razdvoje, to je zauvijek i duh tada sam od sebe postaje zasebna stvar, kontrolirana u potpunosti i isključivo zakonima koji upravljaju duhovnim tijelom. S ulaskom duha u duhovni svijet dolazi duša koja je još uvijek zatvorena u tom duhovnom tijelu i do određene mjere kontrolirana tim tijelom, koje je kasnije također u određenim pojedinostima kontrolirano dušom.
Duhovno tijelo samo po sebi nema moć odrediti vlastitu lokaciju ili sudbinu u pogledu mjesta jer zakon privlačnosti koji djeluje u ovome, djeluje na dušu, a stanje duše određuje njezinu lokaciju, a budući da je duhovno tijelo omotač duše, mora ići tamo gdje ovaj zakon privlačnosti odredi da duša ostane.
Iako um ili mentalne sposobnosti i osjetila imaju svoje sjedište u duhovnom tijelu kao i duša, ovaj zakon o kojem govorim ne djeluje na te sposobnosti kao što je očito svakom duhu kada zna iz promatranja, kao i iskustva, da kombinirana snaga svih tih sposobnosti ne može pomaknuti duhovno tijelo ni korak na putu napretka osim ako takve sposobnosti svojim utjecajem na dušu nisu uzrokovale promjenu njezina stanja, a u pitanju pukog mentalnog ili moralnog napretka, to se može učiniti.
Dakle, ponavljam, stanje duše određuje lokaciju, kao i izgled duhovnog tijela, a ovaj zakon privlačenja je toliko točan da u njegovom djelovanju nema mogućnosti da slučajno intervenira i smjesti duhovno tijelo na mjesto koje nije njegovo zbog djelovanja ovog zakona.
Dakle, kada duhovno tijelo uđe u duhovni svijet, mora otići i zauzeti mjesto koje njegova zatvorena duša odredi da će zauzeti.
Nikakvo posredovanje duhovnih prijatelja ili ljubav roditelja, muža ili djece ne može spriječiti ovu sudbinu, iako neko vrijeme dok duša zaista ne shvati svoje stanje odvojenosti od smrtnog života, ovi rođaci i prijatelji mogu zadržati duhovno tijelo blizu mjesta njegovog ulaska u duhovni život, čak i ako je to mjesto ljepše i sretnije od onog kojem je predodređena. Ali ova situacija ne traje dugo jer zakon djeluje i kako duša dolazi u punu svijest, čuje poziv i mora poslušati.
I tako, vidite, prijatelji i voljeni u duhovnom životu susreću ljubav, dobrotu i utjehu za novopridošli duh, ali rastanak mora doći i svaka duša mora pronaći svoj dom prema svojim vlastitim kvalitetama. Ipak, spomenuta utjeha je stvarna jer bi u mnogim slučajevima, da nije tako, usamljeni duh iskusio strah i zbunjenost te neizrecivu osjećaj napuštenosti.
Zatim dolazi vrijeme kada svaka duša mora stajati sama i u svojoj slabosti ili snazi shvatiti da nijedna druga duša ne može podnijeti njezine tuge ili od nje preuzeti njezine terete, niti ući u njezine patnje.
I tako se ostvaruje izreka da je svaka duša svoj vlastiti čuvar i sama odgovorna za svoje stanje. Naravno, u mnogim slučajevima ljubeći prijatelji mogu posjetiti tu dušu na njenom mjestu postojanja i ponuditi joj utjehu, pomoć, ohrabrenje i pouku, ali u nekim slučajevima to ne može biti tako, jer se ta duša tada razotkriva samoj sebi i sve njene mane, grijesi i zle osobine dolaze pred nju i tako oko nje bacaju zid, takoreći, koji sprječava dobre prijatelje i voljene da joj se pojave.
I tako ponovno stupa na snagu ovaj veliki zakon privlačnosti, jer dok ovi uzvišeniji prijatelji ne mogu doći toj duši, drugi duhovi sličnih duša i osobina mogu postati njeni suradnici i pružiti takvu pomoć kao što slijepi mogu voditi slijepe u njihovom kretanju.
I ovdje želim reći, unatoč onome što su neki od vaših duhovnih učitelja rekli, da duša ima svoje mjesto kao i svoje stanje.
Gore navedeno stanje koje sam opisao je sudbina nekih duša ubrzo nakon što postanu duhovi i to je žalosno stanje, i možete pomisliti da su takve duše napuštene ljubavnim utjecajima Božjih duhova služitelja i ostavljene same na sumornom mjestu svog prebivališta. Ali to nije slučaj, jer iako su lišeni prisutnosti viših duhova, utjecaji ljubavi i suosjećanja teku iz tih duhova i usamljeni će ih s vremenom osjetiti, a kako se taj utjecaj osjeća, jadne duše počinju se buditi, što postupno uzrokuje nestanak zidova njihove izolacije, sve dok viši duhovi ponekad ne otkriju da mogu očitovati svoju prisutnost tim nesretnicima.
Osim toga, ovaj duh, bez obzira koliko pao, ima posao koji treba obaviti, iako se može činiti beznačajnim, a među tim duhovima sličnih stanja neki su malo napredniji od drugih, i zbog zakona koji uzrokuje da napredniji pomažu manje naprednima, potonjima se često pomaže iz njihovog niskog stanja.
Sada, ono što sam zadnji put napisao odnosi se, naravno, na duhove koji su očiti i podli i bez ikakvog razvoja duše na putu dobra, ali sličan princip ulazi u stanje svih duhova na zemaljskoj ravni, iako što su viši na toj ravni, to imaju veću priliku za primanje pomoći i napredak.
O ovom posljednjem i djelovanju mentalnih misli i moralnih kvaliteta na stanje i napredak duše pisat ću vam kasnije.
Napisao sam dovoljno za večeras i ostavljajući vam svoju ljubav i blagoslov, želim vam laku noć.
Vaš brat u Kristu,
IVAN.
