Petar Stijena vs. Petar kamen

[καιnos]

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"
Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."
Mt 16,13-19



Je li Petar ova Stijena, je li Petar prvi Papa kako vele katolici?

 

[tripo41]

Sagrađena na Steni
„A ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.“ Matej 16,18.
Reč Petar znači kamen ili stena - kamen koji se kotrlja. Petar nije bio stena na kojoj je sazidana crkva. Vrata pakla su ga nadvladala kada se odrekao Gospoda uz zakletvu. Crkva je sazidana na Onome protiv koga vrata pakla ne mogu ništa [...] Crkva je sazidana na Hristu kao svom temelju, i ona treba da se povinuje Hristu kao svojoj glavi.
Da je Isus dao neki poseban autoritet nekom od apostola koji bi bio veći od autoriteta ostalh, ne bismo ih tako često nalazili kako se prepiru oko toga ko će biti najveći. Oni bi se povinovali želji svog Gospodara, i poštovali onog koga je On izabrao.
Umesto da izabere nekog ko bi im bio glava, Hristos je apostolima rekao: „A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste braća.“ Matej 23,8.10.
„Ali hoću da znate da je svakome mužu /čoveku/ glava Hristos. Bog koji je sve stavio pod noge Spasitelja „njega dade za glavu crkvi, nad svima.“ 1. Korinćanima 11,3; Efescima 1,22.
U prisustvu Boga i svih nebeskih inteligentnih bića, u prisustvu neviđene armije pakla, Hristos je osnovao svoju crkvu na živoj Steni. Ta Stena je On sam, Njegovo sopstveno telo koje je za nas bilo slomljeno i izmodreno udarcima. Vrata pakla ne mogu pobediti crkvu koja je sazidana na takvom temelju [...]
Verom su ljudi šest hiljada godina gradili na Hristu. Šest hiljada godina su poplave i bure sotonskog gneva udarale o Stenu našeg spasenja, ali ona je ostala nepomična [...]
Stena naše vere je živo prisustvo Hrista u crkvi. Najslabiji mogu da se oslone na nju, a oni koji misle da su najjači pokazaće se kao najslabiji, osim ako se ne pouzdaju u Hrista [...] Gospod je Stena, delo je te stene savršeno. „Blago svima koji se u nј uzdaju.“ 5.Mojsijeva 32,4; Psalam 2,12.

 

[Mirjam]

Otkrivenje 21,14

I zid gradski imao je dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena dvanaest apostola Janjetovih.

VIdimo.u Novom Jeruzalemu temelje i na njima napisana imena apostola. Ne samo Petrovi nego i imena svih. Petar je ipak dobio veće ovlasti koje mnogi opovrgavaju. Veće ovlasti su opisane u sljedećem stihu......... Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."..... dali je Petar pokazao da ima ključeve od kraljevstva nebeskog? Jeste. Sjetite se Ananije i Safire. U starija vremena prije Petra vidimo da su ljudi kad im je povjerena neka posebna zadaća dobili jedno novi ime. Tako i Petar. Prvo mu je bilo ime Šimun.

Ivan 1,42

I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na njega i reče: "Ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kefa - to jest Kamen."

Zarazliku od Pavla koji kaže da je on postavio temelj.

1. Korinćanima 3,10

Po milosti Božjoj, koja mi je dana, ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka gleda, kako naziđuje.

. Korinćanima 3,11

Jer temelja drugoga nitko ne može postaviti, osim onoga, koji je postavljen, koji je Isus Krist.

Yahshua je ugaoni kamen. Ugaoni kamen je najvažniji kamen u građevini. To je kamen koji međusobno povezuje zidove, daje sigurnost temelju i gradnji. Snaga čitave građevine u najvećoj mjeri zavisi od ugaonog kamena. On određuje čitav sklop i građevini daje red, čvrstinu i simetriju. što Pavle misli kad kaže da temelj koji je postavio je Yahshua.
To je druga tema ali samo da napomenem.

Rimljanima 5,9

Mnogo ćemo dakle većma biti po njemu spašeni od gnjeva, kad smo sad opravdani krvlju njegovom.

MI nismo opravdani krvlju Njegovom nego svojim djelima jer YHVH nikad nije tražio Njegovo krvoproliće. Njegova prolivena krv je rezultat nasilja nad njim.

,13	I začuh glas s neba gdje mi govori: "Napiši: "Blagoslovljeni su mrtvi, koji umiru u Gospodinu! Od sada već, govori Duh, neka počinu od trudova svojih, jer ih prate djela njihova."

saija 53,11

Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova.

 

[Glasnik]

Ti si Petar...​

Ti si Petar i na ovome kamenu sazidaću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati". A u sledećem stihu : " I daću ti ključeve od carstva nebeskoga ..



Rimokatolike podučavaju da je Petru bio dat taj uzvišeni položaj i da je celokupna crkva sagrađena na njemu!



Biblijski stih koji se koristi da potvrdi taj stav u
Mateju 16:18: „Ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovom kamenu sazidaću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.”



Ako ovaj tekst sagledamo u kontekstu, možemo da vidimo da Crkva nije bila sagrađena na Petru, već na Hristu.



U prethodnim stihovima pre ovog, Isus je upitao učenike šta ljudi govore o Njegovom identitetu.
Da pogledamo:

Matej 16,13	A kad dođe Isus u okoline Žesarije Filipove, pitaše učenike svoje govoreći: ko govore ljudi da je sin čovječiji?
Matej 16,14	A oni rekoše: jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka.
Matej 16,15	Reče im Isus: a vi šta mislite ko sam ja?
Matej 16,16	A Simon Petar odgovori i reče: ti si Hristos, sin Boga živoga.
Matej 16,17	I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu to tebi javili, nego otac moj koji je na nebesima.

Samo Petar u tom trenutku daje pravi odgovor.



Učenici su odgovorili da su mišljenja podeljena. Neki su govorili da je on Jovan Krstitelj, neki da je Ilija, dok su drugi mislili da je on Jeremija ili jedan od proroka.



Tada je Isus upitao: „A vi šta mislite, ko sam ja?”



Na to je Petar odvratio: „Ti si Hristos, Sin Boga živoga!”



Potom mu je Isus rekao: „Ti si Petar (petros – kamen, komad stene) i na toj steni (petra – stena, gromada – velika, temeljna stena istine koju je Petar upravo identifikovao) sagradiću svoju Crkvu.” Stena na kojoj je trebalo da bude sagrađena istinska Crkva povezana je s Petrovom izjavom „ti si Hristos”.



Tako je istinski temelj na kojem je sagrađena Crkva sam Hristos, a ne Petar.



Petar je i sam naglasio da je Hristos „ugaoni kamen”, temeljna stena. On je rekao za Hrista da je „kamen koji odbaciše zidari… i nema ni u jednom drugom spasenja” (Dela 4:11,12).



Kljucevi nebeskog casrtva su dati svima koji prepoznaju ko je Hristos stvarno i prihvate Hrista kao i Petar, oni ce nositi Hrista i nuditi te kljuceve istine Jevandjelja svim ljudima.



Kljucevi su nauka spasenja koju je drugi Adam, Krist, sproveo za nas.
I kome mi ljudi ponudimo te kljuceve, a on ih prihvati, bice spasen to ce na nebu biti prihvaceno.



Ko nas odbije to ce na nebu biti prihvaceno kao odbijeno.



Sto znaci da je Bog pozvao i uklucio sve verne u spasavanju coveka, i da nam je svima koji prepoznamo i prihvatimo Hrista spasitelja kao i Petar, svima data punomoc da ljudima govorimo o Bogu i spasenju, i da to Bog nije zadrzao samo u svojoj moci ili moci jednog coveka



Svako ko prepozna Hrista je Petar.
Mali kamen koji se gradi na pravu stenu Hristu, Kristu.



Mi smo Bozji pomocnici kao i andjeli a Bog prihvata nas rad i one koji preko nas upoznaju Hrista i spasenje i to prihvate.



Isus kaze, ja sam vrata, a kljucevi su nauka spasenja...a ljudi su ti koji ih nose i daju...a Duh sveti i Bozji andjeli nas podrzavaju u tome.



Ali licenca spasenja nije ipak u nasim ljudskim rukama ili crkvenim, vec Bozjim...Spasenje daje Bog ne mi, mi smo ucesnici i samo nudimo kljuceve Bozjege carstva...



Znaci svi koji kao Petar, prepoznaju Hrista kao Bozjeg sina, Mesiju, spasitelja , koji je dosao da nas spasi, dobijaju kljuceve carstva koje mogu dalje da daju, a ne samo Patar.



Ljudi mogu da kazu, da je to samo Bozji posao, kada ne bismo imali ovaj Biblijski izvestaj.



Ali vidimo da je Bog ukljucio ljude u spasvanju sveta, svakog od nas.

 

[utopija]

+!

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"
Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."
Mt 16,13-19

Lk 22,31
Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.
Ali Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja Vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću!
Sotoni je dopušteno, ali Isus moli za Šimuna, kojemu je dao nadimak.



Iv 21,15-17
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li Me više nego ovi?"
Odgovori mu: "Da, Gospodine, Ti znaš da Te volim."
Kaže mu: "Pasi jaganjce Moje!"
Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li Me?"
Odgovori mu: "Da, Gospodine, Ti znaš da Te volim!"
Kaže mu: "Pasi ovce Moje!"
Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li Me?"
Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li Me?" pa Mu odgovori: "Gospodine, Ti sve znaš! Tebi je poznato da Te volim."
Kaže mu Isus: "Pasi ovce Moje!"



U 'Katekizmu katoličke Crkve' se može mnogo toga pročitati, zašto Apostol Petar ima posebnu službu u apostolskom zboru ('Dvanaestorica').
- Zar je to čudno?
Meni osobno nije nelogično takvo razmišljanje.

 

[Maki]

Zašto bismo onda od svih crkava koje je sv. ap. Petar osnovao morali slijediti baš Rim? Zašto recimo ne bismo slijedili Antiohiju koja je ostala pravoslavna?

 

[Lovac Istine]

Polako momci. Poenta je u tome što je Isus Petru rekao da će na njegovom verovanju podići crkvu.
To da je vrata pakla neće nadvladati ne znači da će biti silna.
Isus je rekao da će njegova crkva biti malo stado, raštrkano po celom svetu.
Petar je slika jednog vernika, punog mana, nekad i nasilnog, a Isus ga ipak voli i prašta mu, jer taj Petar ima dušu, veruje u Isusa i ume da se pokaje.
I Petar je na taj način kamen i stena na kojoj će se graditi crkva, na čistoj veri.

 

[Maki]

Ma slažem se da se govori o vjeru već mi nije jasno na osnovu čega RKC tvrdi da Petrova posebnost znači automatski i rimsku posebnost kad je Petar osnovao i druge pomjesne crkve.

 

[Lovac Istine]

Ma slažem se da se govori o vjeru već mi nije jasno na osnovu čega RKC tvrdi da Petrova posebnost znači automatski i rimsku posebnost kad je Petar osnovao i druge pomjesne crkve.

A jasno je da je to neko od njih zloupotrebio, a kasnije je sve išlo po predanju.

 

[utopija]

+!
Ti si Petar-Stijena ... Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga,...





Iv 21,18-22
"Zaista, zaista kažem ti:
Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio;
ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš."



A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga.
Rekavši to doda: "Idi za mnom!"
Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz Prsa i upitao Ga:
"Gospodine, tko će Te to izdati?"
Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?"
Odgovori mu Isus: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za Mnom!"



Ljubljeni Apostol Ivan je bio s Bogorodicom pod Križem, ali Apostolu Šimunu govori sve to.

Zašto bismo onda od svih crkava koje je sv. ap. Petar osnovao morali slijediti baš Rim? Zašto recimo ne bismo slijedili Antiohiju koja je ostala pravoslavna?

Iako većina 'forumaša' ne prihvaća 'tradiciju', citirat ću tekstove izvan 'Biblije',
ali bih volio prvo naglasiti još neke tekstove iz 'Ljubavnog Pisma' kako bi analizirali Šimunov status kao člana 'Dvanaestorice'.
'Kefa' i 'Boanerges' (nadimci od Učitelja) su izdvajani od ostalih u nekoliko navrata.





Mt 17,27
Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za Me i za se.



- Zar Učitelj nije mogao tako naplatiti i za ostale Apostole ili je samo Petar trebao plaćati 'dvodrahme'?



Čak je i Apostol Ivan detaljno opisao trčanje do groba i kako je pustio prvo Šimuna Petra, pa je tek on ušao u prazan grob.
Nabrajanje 'Dvanaestorice' uvijek počinje sa Šimunom.



+++



A sada nešto izvan 'Biblije'.
Inače, sv. Thomas More je 10 godina proučavao (noću od 2 sata do 7 ujutro) 'istočne i zapadne oce', prije nego je engleski kralj Henrik VIII odlučio odvojiti se od rimskog biskupa.





"Ali pošto bi bilo predugo nabrajati u ovakvom djelu naslijeđe svih crkvi, postidjet ćemo sve one koji se na bilo koji način,
bilo kroz samozadovoljnost ili oholost, ili kroz sljepoću i zlo mišljenje,
skupljaju drugdje nego što je primjereno, pokazujući ovdje na naslijeđe biskupa najveće i najstarije crkve poznate svima,
osnovane i organizirane u Rimu od dvojice najslavnijih apostola, Petra i Pavla - one crkve koja ima predaju i vjeru
koja dolazi k nama nakon što je proglašena ljudima od apostola.
Jer s ovom Crkvom, zbog njenog uzvišenog porijekla, sve se crkve moraju složiti,
tj. svi vjerni u cijelome svijetu i po njoj su vjerni svugdje održavali apostolsku predaju".
(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 3, 2 [189. god.])



"U to vrijeme [190. god.] pojavilo se pitanje od nemalog značaja. Jer su crkve [Male] Azije, iz starije predaje držale da četrnaesti dan mjeseca,
na koji je Židovima bilo zapovjeđeno da žrtvuju janje, treba biti proslavljen kao dan Spasiteljeve Pashe...
Ali to nije bio običaj crkvi u ostatku svijeta... koje su održavale praksu, iz apostolske predaje, koja prevladava do današnjih dana,
prekidanja posta [korizme] ne drugog dana nego onog Spasiteljeva uskrsnuća [nedjelja].
Sinode i skupovi biskupa održani su o ovom pitanju, i svi su jednodušno, u uzajamnom slaganju sastavili crkvenu odluku
da se otajstvo Gospodinovog uskrsnuća treba slaviti ne drukčije nego na dan Gospodnji
i da trebamo slaviti završetak pashalnog posta jedino na taj dan...
Odmah potom, [papa] Viktor, koji je predsjedao crkvi Rima, pokušao je odsjeći od zajednice župe [Male] Azije, s crkvama koje su se složile s njima, kao nepravovjerne.
I napisao je pisma i proglasio svu braću ondje potpuno izopćenom.
Ali ovo nije zadovoljilo sve biskupe i oni su ga molili da razmotri mogućnost mira i susjedskog jedinstva i ljubavi...
[Irenej] je primjereno savjetovao Viktoru da ne bi trebao odsjeći sve crkve Božje koje održavaju predaju starog običaja"
(Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 5, 23, 1 – 24, 11)



"Gospodin govori Petru: "A ja tebi kažem", kaže, "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." [Mt 16:18-19]....
Na njemu [Petru] gradi On Crkvu i njemu daje zapovijed da pase ovce [Iv 21:17], i premda pridjeljuje sličnu moć svim apostolima,
ipak je osnovao jednu stolicu [katedru] i uspostavio svojim autoritetom izvor i unutarnji razlog za to jedinstvo.
Zaista, i drugi su bili što i Petar [apostoli], ali prvenstvo je dano Petru, pri čemu je jasno dano do znanja da je samo jedna Crkva i jedna stolica. Isto tako, svi [apostoli] su pastiri, a stado se pokazuje kao jedno, hranjeno od svih apostola u jednodušnoj suglasnosti.
Ako se netko ne drži čvrsto ovog jedinstva s Petrom, može li zamisliti da još uvijek drži vjeru?
Ako [bi] napustio Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, može li se još pouzdati da je u Crkvi?"
(Ciprijan Kartaški, Jedinstvo Katoličke crkve, 4; 1. izdanje [251. god.])



"[Papa] Stjepan... ponosi se mjestom svog biskupstva i brani tvrdnju da posjeduje nasljedstvo Petra,
na kojem su položeni temelji Crkve [Mt 16:18]... Stjepan... proglašava da drži nasljedstvo Petrovog prijestolja"
(Firmilijan, skupljeno u Ciprijanovim Pismima 74[75], 17[253. god.])



"Sud [koji se tiče Atanazija] trebao je biti učinjen ne onako kako je bio, nego prema crkvenom zakonu.
Bilo je dostojno svih vas da nam pišete, tako da se pravednost toga može vidjeti kao da izvire od svih...
Zar ne znate da je običaj da prvo pišete nama i onda za pravednu odluku da bude poslana iz ovog mjesta [iz Rima]?
Ako, dakle, ikoja takva sumnja postoji nad tamošnjim biskupom [Atanazijem Aleksandrijskim],
primjedba o tome trebala je biti napisana ovdašnjoj crkvi.
Ali sada, nakon što su učinili kako im se svidjelo, oni žele pribaviti naše slaganje, premda ga nikad nismo osudili.
Niti su takve odredbe Pavla, niti su takve predaje Otaca.
Ovo je druga vrsta postupka i nova praksa... Ono što pišem o ovome je za opće dobro.
Jer ono što smo čuli od blaženog apostola Petra, te vam stvari naznačujem."
(Papa Julije I., Pismo u korist Atanazija [341. god.], zapisano u: Atanazije, Obrana protiv Arijevaca, 20-35)



"U gradu Rimu biskupska stolica bila je dana prvo Petru, stolica u kojoj je Petar sjedio, isti onaj koji je bio glava -
to je razlog zašto je bio zvan Kefa ["Stijena"] - između svih apostola,
jedinstvena stolica u kojoj se održava sveopće jedinstvo.
Ni apostoli pojedinačno ne proizlaze od sebe samih
i svatko tko bi [se usudio] postaviti drugu stolicu nasuprot toj jedinoj stolici bio bi, samim činom, raskolnik i grešnik...
Prisjetite se, dakle, porijekla vaše stolice, vi koji želite polagati pravo na naslov svete Crkve"
(Optat Milevski, Raskol donatista, 2, 2 [367 god.])



"Ne slijedim niti jednog vođu osim Krista i ne pridružujem se u zajedništvo nikome osim Vašoj blagoslovljenosti [pape Damaza I.],
to jest, Petrovoj stolici.
Znam da je ovo stijena na kojoj je Crkva sagrađena.
Tko god blaguje Jaganjca izvan ove kuće, svetogrdan je.
Tko god nije u Noinoj arci, poginut će kad nadođe poplava."
(Jeronim, Pisma, 15, 2 [396. god.])



''Ovdje je crkva podijeljena u tri dijela, od kojih svaki nastoji pridobiti me za sebe...
U međuvremenu nastavljam vapiti: "Prihvaćam onoga koji je pridružen Petrovoj stolici!"...
Stoga, molim Vašu blaženost [papu Damaza I].... recite mi s kime trebam komunicirati u Siriji." (Jeronim, 16, 2)



"Vaša najslađa svetost, [biskup Eulogije Aleksandrijski], mnogo mi je govorila u svom pismu o stolici Svetog Petra, princa apostola,
govoreći da on sam sada sjedi na njoj u osobama njegovih nasljednika.
I zaista priznajem da sam nevrijedan...
Rado sam prihvatio sve što je rečeno u onome što mi je on govorio o Petrovoj stolici, tko zauzima Petrovu stolicu.
I, premda me posebna čast prema meni ne veseli... tko može zanemariti da je sveta Crkva učinjena čvrstom na čvrstoći princa apostola,
koji je svoje ime izveo iz čvrstoće svoga uma, tako da bude prozvan Petar po stijeni.
I njemu je rekao glas Istine, "Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga" [Mt 16:19].
I još mu je rečeno, "Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." [Lk 22:32].
I još jednom, "Šimune Ivanov, voliš li Me? Pasi ovce Moje!" [Iv 21:17]"
(Papa Grgur I., Pisma, 40 [597. god.])



Papa Lav I je proglasio ništetnim zaključke 'razbojničkog koncila' održanog u Efezu 449., te je aleksandrijski patrijarh Dioskur "ekskomunicirao" papu Lava I.
Na 'kalcedonskom koncilu' 451. su koncilski oci okarakterizirali ovaj Dioskurov akt riječima:
"... u nastavku svih njegovih drugih zlodjela
on je proširio svoju ludost protiv onoga kome je povjerena briga za Vinograd Spasiteljev".

 

[Maki]

+!
Ti si Petar-Stijena ... Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga,...





Iv 21,18-22
"Zaista, zaista kažem ti:
Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio;
ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš."



A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga.
Rekavši to doda: "Idi za mnom!"
Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz Prsa i upitao Ga:
"Gospodine, tko će Te to izdati?"
Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?"
Odgovori mu Isus: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za Mnom!"



Ljubljeni Apostol Ivan je bio s Bogorodicom pod Križem, ali Apostolu Šimunu govori sve to.







Iako većina 'forumaša' ne prihvaća 'tradiciju', citirat ću tekstove izvan 'Biblije',
ali bih volio prvo naglasiti još neke tekstove iz 'Ljubavnog Pisma' kako bi analizirali Šimunov status kao člana 'Dvanaestorice'.
'Kefa' i 'Boanerges' (nadimci od Učitelja) su izdvajani od ostalih u nekoliko navrata.





Mt 17,27
Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za Me i za se.



- Zar Učitelj nije mogao tako naplatiti i za ostale Apostole ili je samo Petar trebao plaćati 'dvodrahme'?



Čak je i Apostol Ivan detaljno opisao trčanje do groba i kako je pustio prvo Šimuna Petra, pa je tek on ušao u prazan grob.
Nabrajanje 'Dvanaestorice' uvijek počinje sa Šimunom.



+++



A sada nešto izvan 'Biblije'.
Inače, sv. Thomas More je 10 godina proučavao (noću od 2 sata do 7 ujutro) 'istočne i zapadne oce', prije nego je engleski kralj Henrik VIII odlučio odvojiti se od rimskog biskupa.





"Ali pošto bi bilo predugo nabrajati u ovakvom djelu naslijeđe svih crkvi, postidjet ćemo sve one koji se na bilo koji način,
bilo kroz samozadovoljnost ili oholost, ili kroz sljepoću i zlo mišljenje,
skupljaju drugdje nego što je primjereno, pokazujući ovdje na naslijeđe biskupa najveće i najstarije crkve poznate svima,
osnovane i organizirane u Rimu od dvojice najslavnijih apostola, Petra i Pavla - one crkve koja ima predaju i vjeru
koja dolazi k nama nakon što je proglašena ljudima od apostola.
Jer s ovom Crkvom, zbog njenog uzvišenog porijekla, sve se crkve moraju složiti,
tj. svi vjerni u cijelome svijetu i po njoj su vjerni svugdje održavali apostolsku predaju".
(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 3, 2 [189. god.])

Prije svega kada je ovaj stih u pitanju je ključan prevod riječi "potiorem principalitatem". Neki to prevode kao "uzvišeno porijeklo", neki kao "preeminentni autoritet" ali i sami rimokatolički autori se slažu da ne možemo 100% reči kako se to prevodi.
Dokaz:

http://[URL]https://www.ccel.org/ccel/schaff/anf01.ix.iv.iv.html#fnf_ix.iv.iv-p2.4

[/URL]
Ono što je značajno jeste da sv. Irinej vezuje ispravnost za apostolsko predanje pa ako bilo koja pomjesna crkva pa i rimska od toga otpadne znači da otpada od Jedne Crkve.

"Gospodin govori Petru: "A ja tebi kažem", kaže, "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." [Mt 16:18-19]....
Na njemu [Petru] gradi On Crkvu i njemu daje zapovijed da pase ovce [Iv 21:17], i premda pridjeljuje sličnu moć svim apostolima,
ipak je osnovao jednu stolicu [katedru] i uspostavio svojim autoritetom izvor i unutarnji razlog za to jedinstvo.
Zaista, i drugi su bili što i Petar [apostoli], ali prvenstvo je dano Petru, pri čemu je jasno dano do znanja da je samo jedna Crkva i jedna stolica. Isto tako, svi [apostoli] su pastiri, a stado se pokazuje kao jedno, hranjeno od svih apostola u jednodušnoj suglasnosti.
Ako se netko ne drži čvrsto ovog jedinstva s Petrom, može li zamisliti da još uvijek drži vjeru?
Ako [bi] napustio Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, može li se još pouzdati da je u Crkvi?"
(Ciprijan Kartaški, Jedinstvo Katoličke crkve, 4; 1. izdanje [251. god.])

Smatram da je čudno koristiti sv. Kiprijana kao dokaz za bilo kakvu vlast Rimske crkve kad je on imao sukob sa tadašnjim papom Stefanom i nije mu se pokorio kao bezgrešnom Vikaru Hristovom već ga je kritikovao i na Sedmom Kartaginskom Sinodu gdje je izdata sljedeća izjava:
"Niko od nas se ne proglašava episkopom nad episkopima niti tiranskim terorom primorava ostale na poslušnost jer svaki episkop, po dopuštenu svoje slobode i vlasti, ima pravo presuđivanja i ne može suditi drugome ništa više nego što drugi može suditi njemu"
Takođe imamo i Poslanicu 70 sv. Kiprijana u kojoj piše:
"Petar, koga je Gospod prvog izabrao i na kom je izgradio Crkvu, kada ga je Pavle kritikovao zbog obrezanja nije arogantno pripisivao sebi to da ima primat i da mu se oni koji su novi i kasnije došli moraju pokoravati"
izvor: https://www.newadvent.org/fathers/050670.htm
Odjeljak pod 3.
Jasno je da sv. Kiprijan nije vjerovao u apsolutnu vlast papa.

"Sud [koji se tiče Atanazija] trebao je biti učinjen ne onako kako je bio, nego prema crkvenom zakonu.
Bilo je dostojno svih vas da nam pišete, tako da se pravednost toga može vidjeti kao da izvire od svih...
Zar ne znate da je običaj da prvo pišete nama i onda za pravednu odluku da bude poslana iz ovog mjesta [iz Rima]?
Ako, dakle, ikoja takva sumnja postoji nad tamošnjim biskupom [Atanazijem Aleksandrijskim],
primjedba o tome trebala je biti napisana ovdašnjoj crkvi.
Ali sada, nakon što su učinili kako im se svidjelo, oni žele pribaviti naše slaganje, premda ga nikad nismo osudili.
Niti su takve odredbe Pavla, niti su takve predaje Otaca.
Ovo je druga vrsta postupka i nova praksa... Ono što pišem o ovome je za opće dobro.
Jer ono što smo čuli od blaženog apostola Petra, te vam stvari naznačujem."
(Papa Julije I., Pismo u korist Atanazija [341. god.], zapisano u: Atanazije, Obrana protiv Arijevaca, 20-35)

"U gradu Rimu biskupska stolica bila je dana prvo Petru, stolica u kojoj je Petar sjedio, isti onaj koji je bio glava -
to je razlog zašto je bio zvan Kefa ["Stijena"] - između svih apostola,
jedinstvena stolica u kojoj se održava sveopće jedinstvo.
Ni apostoli pojedinačno ne proizlaze od sebe samih
i svatko tko bi [se usudio] postaviti drugu stolicu nasuprot toj jedinoj stolici bio bi, samim činom, raskolnik i grešnik...
Prisjetite se, dakle, porijekla vaše stolice, vi koji želite polagati pravo na naslov svete Crkve"
(Optat Milevski, Raskol donatista, 2, 2 [367 god.])

Iz ovog ne vidimo da rimski papa ima nekakvu neograničenu vlast. Ali evo i detaljniji članak o tome:

http://[URL]https://orthodoxchristiantheology.com/2019/10/06/saint-optatus-on-schism/

[/URL]

"Ne slijedim niti jednog vođu osim Krista i ne pridružujem se u zajedništvo nikome osim Vašoj blagoslovljenosti [pape Damaza I.],
to jest, Petrovoj stolici.
Znam da je ovo stijena na kojoj je Crkva sagrađena.
Tko god blaguje Jaganjca izvan ove kuće, svetogrdan je.
Tko god nije u Noinoj arci, poginut će kad nadođe poplava."
(Jeronim, Pisma, 15, 2 [396. god.])

146. Pismo blaženog Jeronima:
"Gdje je god episkop bilo to u Rimu ili u Engubijumu ili u Carigradu ili u Regijumu ili u Aleksandriji ili u Zoanu njegova čast je jedna i njegovo sveštenstvo je jedno. Niti bogatstvo niti siromaštvo ga ne čine više ili manje episkopom. Svi skupa su nasljednici apostola"
izvor: https://www.newadvent.org/fathers/3001146.htm
Na kraju odjeljka pod brojem 1.

 

[Maki]

"Vaša najslađa svetost, [biskup Eulogije Aleksandrijski], mnogo mi je govorila u svom pismu o stolici Svetog Petra, princa apostola,
govoreći da on sam sada sjedi na njoj u osobama njegovih nasljednika.
I zaista priznajem da sam nevrijedan...
Rado sam prihvatio sve što je rečeno u onome što mi je on govorio o Petrovoj stolici, tko zauzima Petrovu stolicu.
I, premda me posebna čast prema meni ne veseli... tko može zanemariti da je sveta Crkva učinjena čvrstom na čvrstoći princa apostola,
koji je svoje ime izveo iz čvrstoće svoga uma, tako da bude prozvan Petar po stijeni.
I njemu je rekao glas Istine, "Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga" [Mt 16:19].
I još mu je rečeno, "Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." [Lk 22:32].
I još jednom, "Šimune Ivanov, voliš li Me? Pasi ovce Moje!" [Iv 21:17]"
(Papa Grgur I., Pisma, 40 [597. god.])

Sv. Papa Grigorije Dvojeslov jeste smatrao da rimske pape imaju primat ali ne i suprematiju nad ostalim. Što je potpuno pravoslavna ideja prvog među jednakima. Potvrdu toga imamo u njegovom zapisu da:
"Ako me Vaša Svetost naziva Vaseljenskim Papom negirate da ste vi ono čemu kod mene dajete pridjev vaseljenski. Neka ovo bude daleko od nas. Udaljimo se od riječi koje podstiču gordost a umanjuju milosrđe"
(Pismo 30 pape Grigorija aleksandrijskom papi Evlogiju)

http://[URL]https://orthodoxchurchfathers.com/fathers/npnf212/npnf2334.htm#P6571_2326481

[/URL]
Takođe papa Grigorije pod "Petrovom stolicom" ne podrazumijeva samo Rim već Rim, Antiohiju i Aleksandriju i tu upravo u tom Pismu koje ste Vi naveli:
"Dok zaista ima mnogo apostola kada govorimo o primatu Stolica princa apostola je sama uzrasla jaka u autoritetu koja je u tri mjesta jedna Stolica. Jer je on sam uzdigao Stolicu u kojoj se udostojio upokojiti i okončati trenutni život (Rim). On je sam ukrasio Stolicu u koju je poslao svog učenika kao jevanđelistu (Aleksandrija). On je sam uspostavio Stolicu u kojoj je, mada je iz nje otišao, proveo sedam godina (Antiohija). Od tog vremena to je Stolica jednog i jedna Stolica nad kojom, po Božjoj vlasti, tri episkopa sada sjede"
Precizno vidimo da sv. Grigorije pod Petrovom Stolicom ne podrazumijeva jedino Rim te se stoga njegovi zapisi o značaj Petrove Stolice ne mogu koristiti kao argument za vlast rimskih papa.

Papa Lav I je proglasio ništetnim zaključke 'razbojničkog koncila' održanog u Efezu 449., te je aleksandrijski patrijarh Dioskur "ekskomunicirao" papu Lava I.
Na 'kalcedonskom koncilu' 451. su koncilski oci okarakterizirali ovaj Dioskurov akt riječima:
"... u nastavku svih njegovih drugih zlodjela
on je proširio svoju ludost protiv onoga kome je povjerena briga za Vinograd Spasiteljev".

No upravo imamo i primjer pape koji je osuđen sa Šestom Vaseljenskom Saboru a to je bio papa Honorije I. Dakle jasno vidimo da je autoritet sabora iznad autoriteta rimskog pape koji svakako nije bezgrešan.

 

[utopija]

+!

Prije svega kada je ovaj stih u pitanju je ključan prevod riječi "potiorem principalitatem". Neki to prevode kao "uzvišeno porijeklo", neki kao "preeminentni autoritet" ali i sami rimokatolički autori se slažu da ne možemo 100% reči kako se to prevodi.

- Ajde? Baš fascinantno!



Ljudi se vole natezati ne samo oko prijevoda, nego i oko same srži napisanog.
Dovoljno je secirati raznolikost i nejedinstvo 'kršćana', koji tumače različito napisanu 'Bibliju'.

Smatram da je čudno koristiti sv. Kiprijana kao dokaz za bilo kakvu vlast Rimske crkve kad je on imao sukob sa tadašnjim papom Stefanom i nije mu se pokorio kao bezgrešnom Vikaru Hristovom već ga je kritikovao i na Sedmom Kartaginskom Sinodu gdje je izdata sljedeća izjava:
...
Jasno je da sv. Kiprijan nije vjerovao u apsolutnu vlast papa.

Smatram, da je čudno, što je tebi čudno moje citiranje sv. Ciprijana na ovoj temi.
Citirana pisma su bila prije sukoba s rimskim biskupom Stjepanom I, a sve odluke sabora prije 255. godine je rimski biskup potvrdio.
255. i 256. je sabor u Kartagi donio odluku protiv valjanosti heretičkog krštenja i tada je došlo do teološkog sukoba, ali nije došlo do raskola.



- Tko ima ispravan stav u spomenutom teološkom sukobu oko sv. Krštenja u raskolničkoj ili heretičkoj zajednici?





250. je napustio Kartagu i skrivao se u zabiti zbog progona i poslao je subđakona Kremancija u Rim, da objasni rimskom biskupu,
zašto je donio takvu neobičnu odluku.



- Zašto mu je to bilo važno?

Sv. Papa Grigorije Dvojeslov jeste smatrao da rimske pape imaju primat ali ne i suprematiju nad ostalim. Što je potpuno pravoslavna ideja prvog među jednakima.

- Koja je uloga "prvoga među jednakima" (primat)?

Precizno vidimo da sv. Grigorije pod Petrovom Stolicom ne podrazumijeva jedino Rim te se stoga njegovi zapisi o značaj Petrove Stolice ne mogu koristiti kao argument za vlast rimskih papa.

Očito se neki ne slažu s tim 'preciznim gledanjem'.

No upravo imamo i primjer pape koji je osuđen sa Šestom Vaseljenskom Saboru a to je bio papa Honorije I.

- Hoćemo li se natezati u detalje s tim prožvakanim slučajem?

Dakle jasno vidimo da je autoritet sabora iznad autoriteta rimskog pape koji svakako nije bezgrešan.

Jedno je sabornost, a drugo je služba rimskog biskupa.
Naravno, ako rimski biskup zaželi izvoditi svojevoljno teološke 'vratolomije' u Nauku, da će sabornost biskupa doći do izražaja.



'Nezabludivost rimskog biskupa' je od sv. Petra do danas samo jednom došlo do izražaja.
Vjerujem, da znaš, kada je to bilo i zašto.





Pitanje vezano za Isusa i Njegove riječi:
- Što Isus poručuje Šimunu ('Kefa') riječima, da 'pase Njegove jaganjce i ovce'?





+++



Pitanja vezano za temu:



- Kako se na aramejskom kaže stijena, a kako se kaže za kamen?



- Zašto je to bilo baš u Cezareji Filipovoj?

 

[Maki]

- Ajde? Baš fascinantno!



Ljudi se vole natezati ne samo oko prijevoda, nego i oko same srži napisanog.
Dovoljno je secirati raznolikost i nejedinstvo 'kršćana', koji tumače različito napisanu 'Bibliju'.

Naravno da je značajno kakav je prevod pogotovo kad se prevod koristi da bi se napravili kontroverzni argumenti.

Smatram, da je čudno, što je tebi čudno moje citiranje sv. Ciprijana na ovoj temi.
Citirana pisma su bila prije sukoba s rimskim biskupom Stjepanom I, a sve odluke sabora prije 255. godine je rimski biskup potvrdio.
255. i 256. je sabor u Kartagi donio odluku protiv valjanosti heretičkog krštenja i tada je došlo do teološkog sukoba, ali nije došlo do raskola.



- Tko ima ispravan stav u spomenutom teološkom sukobu oko sv. Krštenja u raskolničkoj ili heretičkoj zajednici?





250. je napustio Kartagu i skrivao se u zabiti zbog progona i poslao je subđakona Kremancija u Rim, da objasni rimskom biskupu,
zašto je donio takvu neobičnu odluku.



- Zašto mu je to bilo važno?

Pa jeste čudno zato što sv. Kiprijan očito nije vjerovao u bezgrešnost rimskog pape niti u njegovu dominantnu poziciju episkopa nad episkopima. Sv. Kiprijan je pisao da je sv. ap. Petar zaista dobio primat ali ne i vlast već da vlast pripada svim apostolima.

- Koja je uloga "prvoga među jednakima" (primat)?

Kompleksno pitanje. Svakako ima veće počasti ali nikako autoritet nad ostalim jednakima.

Očito se neki ne slažu s tim 'preciznim gledanjem'

Onda je to problem za te ljude. Sv. papa Grigorije piše da ko se proglasi univerzalnim episkopom jeste antihrist.

- Hoćemo li se natezati u detalje s tim prožvakanim slučajem?

Taj slučaj nam jasno kaže da Crkva toga doba nije vjerovala u nepogrešivost rimskih papa.

Jedno je sabornost, a drugo je služba rimskog biskupa.
Naravno, ako rimski biskup zaželi izvoditi svojevoljno teološke 'vratolomije' u Nauku, da će sabornost biskupa doći do izražaja.

Znači da je sabor iznad pape.

'Nezabludivost rimskog biskupa' je od sv. Petra do danas samo jednom došlo do izražaja.
Vjerujem, da znaš, kada je to bilo i zašto.

Bezgrešno začeće ako se ne varam. Takođe upitna odluka.

 

[Nefi]

Sagrađena na Steni
„A ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.“ Matej 16,18.
Reč Petar znači kamen ili stena - kamen koji se kotrlja. Petar nije bio stena na kojoj je sazidana crkva. Vrata pakla su ga nadvladala kada se odrekao Gospoda uz zakletvu. Crkva je sazidana na Onome protiv koga vrata pakla ne mogu ništa [...] Crkva je sazidana na Hristu kao svom temelju, i ona treba da se povinuje Hristu kao svojoj glavi.
Da je Isus dao neki poseban autoritet nekom od apostola koji bi bio veći od autoriteta ostalh, ne bismo ih tako često nalazili kako se prepiru oko toga ko će biti najveći. Oni bi se povinovali želji svog Gospodara, i poštovali onog koga je On izabrao.
Umesto da izabere nekog ko bi im bio glava, Hristos je apostolima rekao: „A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste braća.“ Matej 23,8.10.
„Ali hoću da znate da je svakome mužu /čoveku/ glava Hristos. Bog koji je sve stavio pod noge Spasitelja „njega dade za glavu crkvi, nad svima.“ 1. Korinćanima 11,3; Efescima 1,22.
U prisustvu Boga i svih nebeskih inteligentnih bića, u prisustvu neviđene armije pakla, Hristos je osnovao svoju crkvu na živoj Steni. Ta Stena je On sam, Njegovo sopstveno telo koje je za nas bilo slomljeno i izmodreno udarcima. Vrata pakla ne mogu pobediti crkvu koja je sazidana na takvom temelju [...]
Verom su ljudi šest hiljada godina gradili na Hristu. Šest hiljada godina su poplave i bure sotonskog gneva udarale o Stenu našeg spasenja, ali ona je ostala nepomična [...]
Stena naše vere je živo prisustvo Hrista u crkvi. Najslabiji mogu da se oslone na nju, a oni koji misle da su najjači pokazaće se kao najslabiji, osim ako se ne pouzdaju u Hrista [...] Gospod je Stena, delo je te stene savršeno. „Blago svima koji se u nј uzdaju.“ 5.Mojsijeva 32,4; Psalam 2,12.

kamen ili stena koja se tu pominje metafora je za otkrivenje. Petru je otkriveno od Duha svetoga da je Isus Sin Božji i zato mu je Isus rekao da će na toj steni i to na otkrivenju podići sebi crkvu i dok god stoji na otkrivenju, neće je pakao moći savladati.

 

[Qala Davidov]

2 Sam 22,3



Psa 18,2 Gospod, moja stijena, i moja utvrda i moj iskupitelj; moj Bog, moja snaga u koju ću se uzdati, moj štiti i rog mojega spasenja, moja visoka kula.



Psa 18,46 Gospod živi, blagoslovljena moja stijena, uzvišen neka je Bog stijene mojega spasenja.



Psa 62,6 On jedini je moja stijena i moje spasenje; moja obrana



Psa 62,7



Psa 89,26 Ti si moj otac, moj Bog i stijena mojega spasenja



Psa 95,1 Dođi, pjevajmo Gospodu: radujmo se stijeni našega spasenja.



Izaija 17.10



Zar ima neka druga stijena na kojoj trebamo biti građivani?

 

[Nefi]

2 Sam 22,3



Psa 18,2 Gospod, moja stijena, i moja utvrda i moj iskupitelj; moj Bog, moja snaga u koju ću se uzdati, moj štiti i rog mojega spasenja, moja visoka kula.



Psa 18,46 Gospod živi, blagoslovljena moja stijena, uzvišen neka je Bog stijene mojega spasenja.



Psa 62,6 On jedini je moja stijena i moje spasenje; moja obrana



Psa 62,7



Psa 89,26 Ti si moj otac, moj Bog i stijena mojega spasenja



Psa 95,1 Dođi, pjevajmo Gospodu: radujmo se stijeni našega spasenja.



Izaija 17.10



Zar ima neka druga stijena na kojoj trebamo biti građivani?

Pa zato sam rekao "stena otkrivenja" jer je Hrist taj koji daje otkrivenja, On je stena otkrivenja, to čitamo u Otkrivenju Jovana.
„Stoga je svaki koji sluša moje reči i izvršava ih sličan mudrom čoveku koji je svoju kuću sazidao na steni. Pade kiša i naiđe bujica, i vetrovi dunuše i obrušiše se na tu kuću, ali ona se ne sruši jer joj je temelj bio na steni. A svaki koji sluša moje reči i ne izvršava ih, sličan je ludom čoveku koji je svoju kuću sazidao na pesku. Pade kiša i naiđe bujica, i vetrovi dunuše i sručiše se na tu kuću, i ona se uz silan tresak sruši.” (Mateja 7:24-27) Kaže "koji sluša moje reči i izvršava ih sličan mudrom čoveku koji je svoju kuću sazidao na steni." Ko sluša Hrista sluša njegova otkrivenja.

 

[utopija]

+!
Kako ljudi vole prevoditi, dovoljno je vidjeti ovu temu.



Nisi ništa napisao, tko (sv. Ciprijan ili rimski biskup) je bio u pravu što se tiče krštenja u raskolničkim i heretičkim zajednicama.
Niti si napisao išta o tome, zašto je biskup Kartage poslao svog predstavnika,
da objasni rimskom biskupu odluku o napuštanju povjerenog mu stado.

Kompleksno pitanje. Svakako ima veće počasti ali nikako autoritet nad ostalim jednakima.

Molim te, prijatelju, da pokušaš Isusovim Srcem gledati, kada pišeš o nekakvoj časti 'primata'!



- Daruje li Učitelj tu čast i što je s tim mislio za Svoju Crkvu?



- Tko sada ima tu čast u 'pravoslavlju' i kako ona funkcionira?





Zanimljivo je, da je 'kršćanstvo' uglavnom bilo na istoku, a do i od Rima je zahtjevnije putovati,
dok je ostatak Crkve bio prisno povezan i veoma teološki aktivan.



Kad je car Konstantin premjestio sjedište svoje carske uprave u Bizant 330. godine,
biskup novog glavnog grada bio je tek sufragan (podređenik) metropolitanskog biskupa Herakleje u Tračkoj,
koja se nalazila unutar Antiohijskog patrijarhata.



Rim je prestao biti sjedište 'Zapadnog carstva' (293. Milano i 402. Ravenna), a biskup 'novog Rima' je bio najedanput velika 'faca',
koji treba biti iste 'časti' s rimskim biskupom (Kalcedonski sabor 451.).
Zadnji patrijarhat je po 'časti' jednak rimskom.



Meni se osobno povraća od tog naglašavanja nekakve 'časti'.

Bezgrešno začeće ako se ne varam. Takođe upitna odluka.

1476. je utemeljio papa Siksto IV, a
8. XII 1854. svečano proglasio papa Pio IX dogmu o 'Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije'.



18. VII 1870. dogma o 'nezabludivosti rimskog biskupa'.



1. XI 1950. papa Pio XII je proglasio dogmu o 'Uznesenju Blažene Djevice Marije' (Uspenje Bogorodice).
Ovo zadnje je rimski biskup učinio bez sazivanja sabora.

"Sud [koji se tiče Atanazija] trebao je biti učinjen ne onako kako je bio, nego prema crkvenom zakonu.
Bilo je dostojno svih vas da nam pišete, tako da se pravednost toga može vidjeti kao da izvire od svih...
Zar ne znate da je običaj da prvo pišete nama i onda za pravednu odluku da bude poslana iz ovog mjesta [iz Rima]?
Ako, dakle, ikoja takva sumnja postoji nad tamošnjim biskupom [Atanazijem Aleksandrijskim],
primjedba o tome trebala je biti napisana ovdašnjoj crkvi.
Ali sada, nakon što su učinili kako im se svidjelo, oni žele pribaviti naše slaganje, premda ga nikad nismo osudili.
Niti su takve odredbe Pavla, niti su takve predaje Otaca.
Ovo je druga vrsta postupka i nova praksa... Ono što pišem o ovome je za opće dobro.
Jer ono što smo čuli od blaženog apostola Petra, te vam stvari naznačujem."
(Papa Julije I., Pismo u korist Atanazija [341. god.], zapisano u: Atanazije, Obrana protiv Arijevaca, 20-35)

+++



Bio Šimun 'Kefa' ili 'kamenčić', sa 'čašću' ili ne, to mi ne može nimalo pomoći u svetosti i mudrim odlukama u vremenu i prostoru.
Niti ću zbog toga zavoljeti Ljubav i stvorenja.

 

[Maki]

Nisi ništa napisao, tko (sv. Ciprijan ili rimski biskup) je bio u pravu što se tiče krštenja u raskolničkim i heretičkim zajednicama.
Niti si napisao išta o tome, zašto je biskup Kartage poslao svog predstavnika,
da objasni rimskom biskupu odluku o napuštanju povjerenog mu stado.

A ti nisi objasnio zašto sv. Kiprijan Kartaginski optužuje papu da je tiranin jer nameće svoj autoritet drugim episkopima što je daleko značajnije. Sv. Kiprijan nije vjerovao u vlast rimskog pape i to je sasvim jasno.

Molim te, prijatelju, da pokušaš Isusovim Srcem gledati, kada pišeš o nekakvoj časti 'primata'!





- Daruje li Učitelj tu čast i što je s tim mislio za Svoju Crkvu?

Tu čast Hristos daje ali ne na način da su nasljednici Petrovi (koji nisu samo u Rimu) imaju svemoćnu vlast nad ostalima. Svi su apostoli jednaki. To vidimo i na apostolskom saboru u Djelima 15. Ne vidimo da Petra ostali tretiraju kao bezgrešnog vikara već se riješavaju pitanja sabornim putem.

Tko sada ima tu čast u 'pravoslavlju' i kako ona funkcionira?

Vaseljenski tj. carigradski patrijarh. Trebalo bi funkcionisati na način kao što sam rekao. Ima počasti ali ne i vlast. Nažalost u zadnje vrijeme se carigradski patrijarsi furaju na to da su pravoslavne pape.

Zanimljivo je, da je 'kršćanstvo' uglavnom bilo na istoku, a do i od Rima je zahtjevnije putovati,
dok je ostatak Crkve bio prisno povezan i veoma teološki aktivan.

Ne vidim kakve veze ima to?

Kad je car Konstantin premjestio sjedište svoje carske uprave u Bizant 330. godine,
biskup novog glavnog grada bio je tek sufragan (podređenik) metropolitanskog biskupa Herakleje u Tračkoj,
koja se nalazila unutar Antiohijskog patrijarhata.



Rim je prestao biti sjedište 'Zapadnog carstva' (293. Milano i 402. Ravenna), a biskup 'novog Rima' je bio najedanput velika 'faca',
koji treba biti iste 'časti' s rimskim biskupom (Kalcedonski sabor 451.).
Zadnji patrijarhat je po 'časti' jednak rimskom.

Pa bio je upravo zato jer je Carigrad postao glavni grad Carstva. Pa nije slučajno da su rani centri hrišćanstva bili veliki gradovi. Rim, Aleksandrija, Antiohija, Korint, Efes itd. Tu se više ljudi okupljalo i misionarenje je išlo lakše. Carigrad je postao najveći grad Carstva a uskoro i cijele Evrope tako da je jasno zašto je patrijarh carigradski toliko uzdignut po časti.

Meni se osobno povraća od tog naglašavanja nekakve 'časti'.

U pitanju je samo čast a ne i vlast. Daleko je gore to što su rimske pape sebi uzele vlast koju nisu trebale imati. To je tragedija jer je Rimska Crkva zaista primus inter pares i ima određene počasti ali se to izvitoperilo u bezgrešnost pape.

1476. je utemeljio papa Siksto IV, a
8. XII 1854. svečano proglasio papa Pio IX dogmu o 'Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije'.



18. VII 1870. dogma o 'nezabludivosti rimskog biskupa'.



1. XI 1950. papa Pio XII je proglasio dogmu o 'Uznesenju Blažene Djevice Marije' (Uspenje Bogorodice).
Ovo zadnje je rimski biskup učinio bez sazivanja sabora.

Moja greška onda mada koliko ja znam Rimokatolici vjeruju da je i taj proglas iz 1854. ex cathedra i time nepogrešiv.