1. Ivanova 5,16: "Ako tko vidi svoga brata gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i On će mu dati život, za one koji ne griješe na smrt. Ima grijeh koji je na smrt; za to ne velim da moli."
Na što Ivan misli - koji su to grijesi na smrt, a koji nisu?
Prije nego što odgovorim, gramatičku zamjenicu "ti" koristim posve uopćeno, za svakog tko čita. Neka se pitatelj ne osjeća ni na koji način prozvanim, a ne vidim da ovaj forum ima opciju dati tek citat bez imena člana izvornog posta.
Ako bi itko vidio brata da griješi
grijeh neće zahtijevati smrt
i ponudit će mu život
tamo u čemu griješi.
Grijeh nije na smrt.
Ako vidiš brata ili sestru da griješe - nećeš ih osuditi niti misliti da ih njihovo griješenje osuđuje na smrt, već ćeš ga upitati zašto on to tako radi, zar misli da je to dobro? Ako ne zna i ne shvaća, objasni mu što i kako je ispravno tako da on to shvati i zadobije obilniji život i u tom aspektu njegovog življenja i razumijevanja. Ako sam ne znaš kako mu pomoći, upitat ćeš nekoga tko zna, i dakako, to se podrazumijeva, on će biti i u tvojim molitvama za njega, da i tebi i njemu Bog podari više razumijevanja kako ne bi nastavljao griješiti. Niti jedan grijeh nije smrtni grijeh.
Već slijedeći stih kaže:
Svaka nepravda je grijeh i nije smrtonosan grijeh.
Tko god čini nepravedno, čini nepravdu - čini grijeh, jer je svaka nepravda grijeh. Ali to ne znači da mu je to nekakva "recka na strani smrti", pogotovo ne da imaš pravo zahtijevati (ili čak očekivati) za njega smrtnu kaznu. Ni pred ljudima, pogotovo ne pred Gospodom. Ne ni u sebi samome, u svojim mislima.
I u tebi i u bratu ti jednak život jer tko ima Sina ima život. On je za život, obojica ste, ne za smrt, čak ni kad pogriješite.
Obrati pažnju i da je u pitanju "brat", tvoj subrat od Boga jednako rođen kao i ti što si.
Tako, kada zatražimo od Boga sukladno njegovoj volji - s kojom smo podudarni jer imamo razumijevanje - konačno: Sin je u nama, on nas čuje, što god zatražimo - a tražimo sukladno Njegovoj volji, a život je njegova volja i ne smrt.
Isus je došao podariti obilniji život u svakom dobru, u blagosti, u razumijevanju jer kad nešto razumiješ ne možeš tome pogriješiti, jer to je u tebi, dio tebe, tvog bića, identiteta pa i karaktera, prirode, prirode Sina koji je u tebi. Kao što i kaže "onaj koji ima Sina ima život". Ako ti je problem prihvatiti ovo "u tebi" - porazmisli o ovome: ako imaš Sina - gdje ga imaš? Sigurno ne u džepu niti na polici regala u nekoj knjizi. Imaš ga u srcu, imaš ga na umu, u svom biću, isprva sićušno, pomalo, potom kako rasteš i razvijaš se kao što svako dijete raste i odrasta, sazrijeva, gradi mu se karakter, volja Božjoj volji sukladna, razumijevanje, a vanjsko ponašanje postaje izraz i odraz nutarnjega. Uvijek je, istini za volju jer stablo se po plodu poznaje.
Dalje od ovoga nije konstruktivno ići. Intelekt, ljudski um bi neprekidno vrtio ploču i filozofirao i hipotezirao, a šta u ovom slučaju, a šta u onom, a šta ako ovo ili ono ili deseto. Korak po korak, malo vamo malo tamo.
