- Poruke
- 1,793
- Reakcijski bodovi
- 384
- Bodovi
- 83
Na jednom forumu danas se pojavio jedan pop i ostavio vjerovanja svoje Srpske Istinske Pravoslavne Crkve. Ja ću postaviti link njegovog bloga da forumaši vide kredo, vjerovanje te crkve. Na žalost sve je na ćirilici, pa sam koristio google translator da bih brže preveo na hrvatski. Inače su protiv Ekumene koju vodi oficijelna Srpska Pravoslavna Crkva.
HOMOLOGIJA VERE SRPSKE ISTINSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
1. Srpska Istinski Pravoslavna Crkva smatra se neodvojivim dijelom Srpske Pravoslavne Crkve i njezinom kanonskom nasljednicom nakon što su arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve otpali od pravoslavne vjere, kroz suradnju s bezbožnom komunističkom vlašću, ušavši u zajednicu s neo -kalendarski raskolnici (i neopashalisti), te organsko članstvo u Svjetskom vijeću crkava, što podrazumijeva aktivno sudjelovanje u ekumenskom djelovanju s hereticima i drugim nekršćanskim religijama, vrijeđajući na taj način Pravila svetih apostola, ekumenskih i Mjesni sabori i sveti oci. U takvim izvanrednim okolnostima, kanonski episkopat je vraćen Srpskoj pravoslavnoj crkvi rukopolaganjem srpskog episkopa od strane episkopa Ruske istinske pravoslavne crkve (Arhijerejski sinod kojim je predsjedavao Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop omski i sibirski Tihon), koji je ima apostolsko nasljedstvo i duhovnu baštinu Ruske pravoslavne inozemne crkve i ruskih pravoslavnih katakombnih crkava, a ove od Ruske pravoslavne crkve prije boljševičke revolucije.
2. Vjerujemo u Trojedinog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, Presveto Trojstvo i u Jedinstvenu svetu Kongregaciju i Apostolsku Crkvu, kako je navedeno u Nicejsko-Carigradskom vjerovanju. Ispovijedamo jedno krštenje za oproštenje grijeha i strogo se držimo crkvenih pravila koja nalažu da se ono obavlja trostrukim i potpunim uranjanjem u vodu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
3. Ono što su sveti apostoli i sveti oci Crkve primili i potvrdili, primamo i potvrđujemo i mi, a što su oni odbacili i anatemizirali, i mi odbacujemo i anatemiziramo, bez dodavanja i oduzimanja. Zajedno sa Svetim Savom najavljujemo: Pozdravljamo svih sedam Vaseljenskih sabora; primamo i sve svete Sabore koji su se milošću Božjom sabrali u razna vremena i na raznim mjestima radi utvrđivanja pravoslavnog evanđeoskog učenja, koje prima Katedralna Crkva. A kojih su se ti sveti oci odrekli, odričemo se i mi. A što oni psuju, psujemo i mi. Zato što je đavao izmislio mnoga krivovjerja u raznim vremenima i razdobljima i posijao mnogo kukolja zloće kroz sluge svojih vođa krivovjerja u svemiru u svrhu kvarenja i remećenja Prave vjere, koju proklinjemo, a s njima i one koji su izmislili zle dogme i gnušamo se svake nečasne hereze.
4. Ispovijedamo duhovno i ekleziološko jedinstvo s ispovjednicima pravoslavlja u ruskim katakombama, ruskom dijasporom i borcima za očuvanje tradicionalnog otačkog kalendara Grčke i Rumunjske.
5. Osim drevnih krivovjerja koje je odbacila Jedna, Sveta, Zborna i Apostolska Crkva, a od kojih većina još uvijek cvjeta u suvremenom svijetu, u dvadesetom se stoljeću pojavio znatan broj modernih krivovjerja:
Ekumenizam. Propadanje protestantskog svijeta, zajedno sa sve većim brojem sekti, potkopalo je vjeru u postojanje Jedne Crkve do te mjere da se tvrdi da Jedne Crkve više nema, makar i ne u vidljivom obliku, pa ga treba rekonstruirati kroz proces pregovora i kompromisa između različitih sekti i hereza . Ovaj proces, poznat kao ekumenski pokret, do sada je uključio sve Pomjesne pravoslavne crkve kroz članstvo u vodećoj ekumenskoj organizaciji - Svjetskom vijeću crkava. Odrekli su se uvjerenja da je Jedna, Sveta, Saborna i Apostolska Crkva bila, jest i uvijek će biti isključivo Crkva Pravoslavna, odnosno Crkva koja ispovijeda vjeru apostola i otaca, nepromijenjenu od početka kršćanske ere. Od 1980. službena Pravoslavna Crkva se čak bavila “ekstremnim ekumenizmom”, priznajući mogućnost spasenja ne samo izvan Pravoslavne Crkve, nego čak i u nekršćanskim religijama. Sveti Sinod Ruske Pravoslavne Zagranične Crkve, pod vodstvom Svetog Filareta Njujorškog, anatemisao je 1983. godine ekumenizam, ekumeniste i one koji s njima druže, ili im pomažu, ili štite njihovu jeres ekumenizma. Srpska Istinski Pravoslavna Crkva se pridružuje ovoj odluci i proglašava anatemu ekumenizmu i ekumenistima.
Ciprijanizam. Godine 1984. mitropolit Ciprijan od Oroposa i Filije (Kucumbas), klerik u raskolu s Pravoslavnom Crkvom Grčke, objavio je svoje "Ekleziološke teze" - pročišćeniju verziju ekumenske hereze. Ciprijanizam se sastoji u tvrdnji, protivnoj učenju svetih otaca, da onaj tko propovijeda krivovjerje "otvoreno, otkrivene glave", ostaje članom Prave Crkve sve dok to ne odluči odluka "Ujedinjenog Sabora", koji je ekumenski sabor, na kojem bi sudjelovali pravoslavni arhiepiskopi i heretici . Dakle, prema ciprijanizmu, Crkva se sastoji od "zdravih" i "bolesnih" članova, tj. i od pravoslavaca i od heretika. Ciprijanovo učenje potpada pod anatemu ekumenizma iz 1983., jer ne pravi razliku između valjanih svetih tajni pravoslavnih i nevažećih tajni krivovjeraca; osudila ga je i grčka IPC pod arhiepiskopom atenskim Hrizostomom (Kyusis) i ruska IPC pod arhiepiskopom omskim i sibirskim Tihonom. Ovim osudama kiparizma pridružuje se i Srpska Istinski Pravoslavna Crkva.
Preuzeto sa https://serbiantrueorthodox.blogspot.com/2013/10/blog-post_5052.html?m=1
HOMOLOGIJA VERE SRPSKE ISTINSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
1. Srpska Istinski Pravoslavna Crkva smatra se neodvojivim dijelom Srpske Pravoslavne Crkve i njezinom kanonskom nasljednicom nakon što su arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve otpali od pravoslavne vjere, kroz suradnju s bezbožnom komunističkom vlašću, ušavši u zajednicu s neo -kalendarski raskolnici (i neopashalisti), te organsko članstvo u Svjetskom vijeću crkava, što podrazumijeva aktivno sudjelovanje u ekumenskom djelovanju s hereticima i drugim nekršćanskim religijama, vrijeđajući na taj način Pravila svetih apostola, ekumenskih i Mjesni sabori i sveti oci. U takvim izvanrednim okolnostima, kanonski episkopat je vraćen Srpskoj pravoslavnoj crkvi rukopolaganjem srpskog episkopa od strane episkopa Ruske istinske pravoslavne crkve (Arhijerejski sinod kojim je predsjedavao Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop omski i sibirski Tihon), koji je ima apostolsko nasljedstvo i duhovnu baštinu Ruske pravoslavne inozemne crkve i ruskih pravoslavnih katakombnih crkava, a ove od Ruske pravoslavne crkve prije boljševičke revolucije.
2. Vjerujemo u Trojedinog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, Presveto Trojstvo i u Jedinstvenu svetu Kongregaciju i Apostolsku Crkvu, kako je navedeno u Nicejsko-Carigradskom vjerovanju. Ispovijedamo jedno krštenje za oproštenje grijeha i strogo se držimo crkvenih pravila koja nalažu da se ono obavlja trostrukim i potpunim uranjanjem u vodu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
3. Ono što su sveti apostoli i sveti oci Crkve primili i potvrdili, primamo i potvrđujemo i mi, a što su oni odbacili i anatemizirali, i mi odbacujemo i anatemiziramo, bez dodavanja i oduzimanja. Zajedno sa Svetim Savom najavljujemo: Pozdravljamo svih sedam Vaseljenskih sabora; primamo i sve svete Sabore koji su se milošću Božjom sabrali u razna vremena i na raznim mjestima radi utvrđivanja pravoslavnog evanđeoskog učenja, koje prima Katedralna Crkva. A kojih su se ti sveti oci odrekli, odričemo se i mi. A što oni psuju, psujemo i mi. Zato što je đavao izmislio mnoga krivovjerja u raznim vremenima i razdobljima i posijao mnogo kukolja zloće kroz sluge svojih vođa krivovjerja u svemiru u svrhu kvarenja i remećenja Prave vjere, koju proklinjemo, a s njima i one koji su izmislili zle dogme i gnušamo se svake nečasne hereze.
4. Ispovijedamo duhovno i ekleziološko jedinstvo s ispovjednicima pravoslavlja u ruskim katakombama, ruskom dijasporom i borcima za očuvanje tradicionalnog otačkog kalendara Grčke i Rumunjske.
5. Osim drevnih krivovjerja koje je odbacila Jedna, Sveta, Zborna i Apostolska Crkva, a od kojih većina još uvijek cvjeta u suvremenom svijetu, u dvadesetom se stoljeću pojavio znatan broj modernih krivovjerja:
Ekumenizam. Propadanje protestantskog svijeta, zajedno sa sve većim brojem sekti, potkopalo je vjeru u postojanje Jedne Crkve do te mjere da se tvrdi da Jedne Crkve više nema, makar i ne u vidljivom obliku, pa ga treba rekonstruirati kroz proces pregovora i kompromisa između različitih sekti i hereza . Ovaj proces, poznat kao ekumenski pokret, do sada je uključio sve Pomjesne pravoslavne crkve kroz članstvo u vodećoj ekumenskoj organizaciji - Svjetskom vijeću crkava. Odrekli su se uvjerenja da je Jedna, Sveta, Saborna i Apostolska Crkva bila, jest i uvijek će biti isključivo Crkva Pravoslavna, odnosno Crkva koja ispovijeda vjeru apostola i otaca, nepromijenjenu od početka kršćanske ere. Od 1980. službena Pravoslavna Crkva se čak bavila “ekstremnim ekumenizmom”, priznajući mogućnost spasenja ne samo izvan Pravoslavne Crkve, nego čak i u nekršćanskim religijama. Sveti Sinod Ruske Pravoslavne Zagranične Crkve, pod vodstvom Svetog Filareta Njujorškog, anatemisao je 1983. godine ekumenizam, ekumeniste i one koji s njima druže, ili im pomažu, ili štite njihovu jeres ekumenizma. Srpska Istinski Pravoslavna Crkva se pridružuje ovoj odluci i proglašava anatemu ekumenizmu i ekumenistima.
Ciprijanizam. Godine 1984. mitropolit Ciprijan od Oroposa i Filije (Kucumbas), klerik u raskolu s Pravoslavnom Crkvom Grčke, objavio je svoje "Ekleziološke teze" - pročišćeniju verziju ekumenske hereze. Ciprijanizam se sastoji u tvrdnji, protivnoj učenju svetih otaca, da onaj tko propovijeda krivovjerje "otvoreno, otkrivene glave", ostaje članom Prave Crkve sve dok to ne odluči odluka "Ujedinjenog Sabora", koji je ekumenski sabor, na kojem bi sudjelovali pravoslavni arhiepiskopi i heretici . Dakle, prema ciprijanizmu, Crkva se sastoji od "zdravih" i "bolesnih" članova, tj. i od pravoslavaca i od heretika. Ciprijanovo učenje potpada pod anatemu ekumenizma iz 1983., jer ne pravi razliku između valjanih svetih tajni pravoslavnih i nevažećih tajni krivovjeraca; osudila ga je i grčka IPC pod arhiepiskopom atenskim Hrizostomom (Kyusis) i ruska IPC pod arhiepiskopom omskim i sibirskim Tihonom. Ovim osudama kiparizma pridružuje se i Srpska Istinski Pravoslavna Crkva.
Preuzeto sa https://serbiantrueorthodox.blogspot.com/2013/10/blog-post_5052.html?m=1
