- Poruke
- 1,241
- Reakcijski bodovi
- 51
- Bodovi
- 48
Šta obeležava Crkvu Isusa Hrista?
„Mi verujemo u isti poredak koji je postojao u prvobitnoj Crkvi, to jest, apostoli, proroci, pastiri, učitelji, jevanđelisti, itd.“ (Članci vere 1:6).
Isus je uspostavio svoju Crkvu kada je bio na zemlji. Zvala se Crkva Isusa Hrista (videti 3. Nefi 27:8), a članovi su se zvali sveci (videti Efešanima 2:19–20).
Objava
Kada je Isus uspostavio svoju Crkvu, On je lično poučavao i uputio njene vođe. A On je dobio uputstva od svog Nebeskog Oca. (Vidi Jevrejima 1:1–2.) Dakle, Crkvu Isusa Hrista je vodio Bog, a ne ljudi. Isus je poučavao svoje sledbenike da je otkrivenje „stena“ na kojoj će izgraditi svoju Crkvu i sve dok stoji na toj "steni" otkrivenja, nemože je pakao nadvladati. (videti Matej 16:16–18).
Pre nego što je Isus uzašao na nebo posle svog vaskrsenja, rekao je svojim apostolima: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka sveta“ (Matej 28:20). Veran svojoj reči, nastavio je da ih vodi sa neba. Poslao je Svetog Duha da im bude utešitelj i otrovitelj (videti Luka 12:12; Jovan 14:26). Razgovarao je sa Saulom u viziji (videti Dela apostolska 9:3–6). On je najavio Petru da će jevanđelje biti dato ne samo Jevrejima, već i celom svetu (videti Dela 10). On je Jovanu otkrio mnoge veličanstvene istine koje su zapisane u knjizi Otkrivenja. Novi zavet beleži mnoge druge načine na koje je Isus najavio svoju volju da vodi Crkvu i nadahnjuje svoje učenike.
Vlast od Boga
Obredi i uredbe jevanđelja ne mogu se služiti i poučavati bez sveštenstva. Bog Otac je dao ovu vlast Isusu Hristu (videti Jevrejima 5:4–6), koji je zatim zaredio svoje apostole i dao im moć i autoritet sveštenstva (videti Luka 9:1–2; Marko 3:14). Podsetio ih je: „Niste vi izabrali mene, nego ja izabrah vas“ (Jovan 15:16).
Da bi u njegovoj Crkvi vladao red, Isus je najveću odgovornost i autoritet dao dvanaestorici apostola. Postavio je Petra za glavnog apostola i dao mu ključeve da sve što sveže ili zapečati na zemlji da bude tako i na nebu. (videti Matej 16:19). Isus je takođe zaredio druge službenike sa određenim dužnostima koje treba da obavljaju, kao na primer sedamdesetoricu. Nakon što je uzašao na nebo, nastavljen je čin zaređivanja sveštenika polaganjem ruku. Oni koji su već dobili ovu vlast, rukopolagali su druge u sveštenstvo. Isus bi preko Svetog Duha objavljivao da je odobrio to rukopoloženje (videti Dela 1:24).
Organizacija Crkve
Crkva Isusa Hrista je pažljivo organizovana jedinica. Upoređuje se sa građevinom koja je podignuta „na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a kamen temeljac je sam Hristos Isus“ (Ef. 2:20).
Isus je imenovao druge svešteničke vođe da pomažu apostolima u njihovom delu službe. Poslao je propovednike pozvane kao sedamdeset u parovima da propovedaju jevanđelje (videti Luka 10:1). Ostali službenici u Crkvi bili su jevanđelisti (patrijarsi), pastiri, prvosveštenici, starešine, episkopi, sveštenici, učitelji i đakoni. Svi ovi službenici su bili potrebni za obavljanje misionarskog rada, vršenje obreda i podučavanje i nadahnuće članova Crkve. Ovi propovednici su pomogli novim članovima da dođu „do jedinstva u veri i u istinskom poznanju Sina Božijeg“ (Efežanima 4:13).
Biblija nam ne govori sve o sveštenstvu ili o organizaciji i upravljanju Crkvom. Međutim, dovoljno je sačuvano iz Biblije da pokaže lepotu i savršenstvo organizacije Crkve. Apostolima je zapoveđeno da idu po celom svetu i propovedaju (videti Matej 28:19–20). Nisu mogli ostati ni u jednom gradu da nadgledaju novoobraćene. Stoga su pozvani i rukopoloženi lokalni sveštenički poglavari, a apostoli su ih nadgledali. Apostoli i drugi crkveni poglavari su posećivali i pisali pisma različitim crkvenim zejednicama. Dakle, Novi zavet sadrži pisma Pavla, Petra, Jakova, Jovana i Jude, koja daju savete i uputstva lokalnim svešteničkim vođama. Novi zavet pokazuje da je ova organizacija Crkve trebalo da se nastavi. Na primer, Judinom smrću ostalo je samo jedanaest apostola. Ubrzo nakon što je Isus uzašao na nebo, jedanaest apostola se sastalo da izaberu nekoga ko će zauzeti Judino mesto. Otkrivenjem od Duha Svetoga izabrali su Matiju. (videti Dela 1:23–26.) Isus je postavio model za upravljanje Crkvom od strane dvanaest apostola. Izgledalo je jasno da se organizacija koju je uspostavio treba nastaviti.
Prva načela i uredbe evanđelja
Apostoli su poučavali dva osnovna principa: veru u Gospoda Isusa Hrista i pokajanje. Nakon što su novoobraćenici stekli veru u Isusa Hrista kao Sina Božijeg i svog otkupitelja i pokajali se za svoje grehe, primili su dve uredbe: krštenje uranjanjem u vodu i polaganje ruku za dar Svetog Duha (videti Dela 19: 1-6). To su bila prva načela i uredbe jevanđelja. Isus je poučavao: „Ako se neko ne rodi od vode i Svetoga Duha, ne može ući u carstvo nebesko“ (Jovan 3:5).
Uredbe koje se obavljaju za mrtve
Isus je svima omogućio da čuju jevanđelje, bilo na zemlji ili posle smrti. Između svoje smrti i vaskrsenja Isus je išao među duhove onih koji su umrli. Organizovao je misionarski rad među mrtvima. On je imenovao pravedne glasnike i dao im moć da poučavaju jevanđelju sve duhove ljudi koji su umrli. To im je dalo priliku da prihvate jevanđelje. (Videti 1. Petrovu 3:18–20; 4:6; UiZ 137.) Živi članovi njegove Crkve su tada vršili obrede za mrtve (videti 1. Korinćanima 15:29). Obredi kao što su krštenje i dar Duha svetoga moraju se obavljati reprezentativno za njih ovde na zemlji.
Duhovni darovi
Svi verni članovi Crkve imali su pravo da prime darove Duha. Dati su im prema ličnim potrebama, sposobnostima i odgovornostima. Neki od ovih darova bili su vera, uključujući moć isceljenja kao i dar da bude isceljen; proročanstva; i viđenja itd. Duhovni darovi su uvek postojali u pravoj Crkvi Isusa Hrista (videti 1. Korinćanima 12:4–11; Moroni 10:8–18; UIZ 46:8–29). Isus je rekao svojim učenicima da ovi znaci, odnosno duhovni darovi uvek prate one koji veruju (videti Marko 16:17–18). Mnogi od njegovih učenika su činili čuda, proricali ili imali vizije moći Svetog Duha.
Crkva Isusa Hrista na Američkom kontinentu
Nakon što je Isus vaskrnuo, posetio je jedan Izraelski narod na Američkom kontonentu i uspostavio svoju Crkvu među njima, poučavajući ljude tri dana, a zatim se često vraćao neko vreme nakon toga (videti 3. Nefi 11-28). Zatim ih je ostavio i otišao na nebo. Više od 200 godina živeli su pravedno i bili među najsrećnijim ljudima koje je Bog stvorio (videti 4. Nefi 1:16).
Otpad od prave crkve
Kroz istoriju, zli ljudi su nastojali da unište delo Božije. To se dogodilo dok su apostoli još bili živi i dok su nadgledali ranu Crkvu koja raste. Neki članovi su poučavali ideje iz svojih starih paganskih ili jevrejskih verovanja umesto jednostavnih istina koje je učio Isus. Neki su se otvoreno pobunili. Osim toga, bilo je progona i van Crkve. Članovi crkve su mučeni i ubijani zbog svojih verovanja. Jedan po jedan, apostoli su ubijani ili na drugi način uzimani sa zemlje. Zbog zlobe i otpadništva, apostolska vlast i ključevi sveštenstva takođe su uzeti sa zemlje. Organizacija koju je uspostavio Isus Hrist više nije postojala i nastala je konfuzija. Sve više i više grešaka se uvlačilo u učenje Crkve, i ubrzo je raspad Crkve bio potpun. Period u kojem istinska Crkva više nije u punini postojala na zemlji naziva se Veliko otpadništvo. Ubrzo su paganska verovanja zavladala razmišljanjem onih koji su sebe nazivali hrišćanima. Rimski car je ovo lažno hrišćanstvo prihvatio kao državnu religiju. Ova crkva se mnogo razlikovala od crkve koju je Isus organizovao. Učila je da je Bog bezobličja i nematerijalan. Ovi ljudi su izgubili razumevanje Božje ljubavi prema nama. Nisu znali da smo mi njegova deca. Nisu razumeli svrhu života. Mnogi od obreda su promenjeni jer sveštenstvo i otkrivenje više nisu bili na zemlji. Car je birao svoje vođe i dao im slične svešteničke nazive koje su koristile svešteničke vođe u pravoj Crkvi Hristovoj. Nije bilo apostola ili drugih svešteničkih poglavara sa vlašću Božijom, a nije bilo ni duhovnih darova. Prorok Isaija je predvideo ovu situaciju, prorokujući: „ Zemlja se onečistila pod svojim stanovnicima, jer su prestupili zakone, izmenili propise, raskinuli večni savez. “ (Isaija 24:5). To više nije bila Crkva Isusa Hrista; to je bila crkva ljudska. Čak se i ime promenilo. Otpadništvo se takođe dogodilo na Američkom kontinentu (videti 4. Nefi).
Prorečena obnova svega
Bog je predvideo Otpadništvo i pripremio sve da se jevanđelje obnovi. O tome je apostol Petar govorio Jevrejima: „Da bi on poslao Isusa Hrista, koji je ranije najavljen, koga nebo mora primiti do vremena obnove svega o čemu je Bog oduvek govorio preko svojih svetih proroka. “ (Dela 3, 20-21).
Apostol Jovan je takođe predvideo vreme kada će jevanđelje biti obnovljeno. Rekao je: „"I videh drugog anđela gde leti posred neba, koji imaše večno jevandjelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakom plemenu, i jeziku i kolenu i narodu." (Otkrivenje 14:06).
„Mi verujemo u isti poredak koji je postojao u prvobitnoj Crkvi, to jest, apostoli, proroci, pastiri, učitelji, jevanđelisti, itd.“ (Članci vere 1:6).
Isus je uspostavio svoju Crkvu kada je bio na zemlji. Zvala se Crkva Isusa Hrista (videti 3. Nefi 27:8), a članovi su se zvali sveci (videti Efešanima 2:19–20).
Objava
Kada je Isus uspostavio svoju Crkvu, On je lično poučavao i uputio njene vođe. A On je dobio uputstva od svog Nebeskog Oca. (Vidi Jevrejima 1:1–2.) Dakle, Crkvu Isusa Hrista je vodio Bog, a ne ljudi. Isus je poučavao svoje sledbenike da je otkrivenje „stena“ na kojoj će izgraditi svoju Crkvu i sve dok stoji na toj "steni" otkrivenja, nemože je pakao nadvladati. (videti Matej 16:16–18).
Pre nego što je Isus uzašao na nebo posle svog vaskrsenja, rekao je svojim apostolima: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka sveta“ (Matej 28:20). Veran svojoj reči, nastavio je da ih vodi sa neba. Poslao je Svetog Duha da im bude utešitelj i otrovitelj (videti Luka 12:12; Jovan 14:26). Razgovarao je sa Saulom u viziji (videti Dela apostolska 9:3–6). On je najavio Petru da će jevanđelje biti dato ne samo Jevrejima, već i celom svetu (videti Dela 10). On je Jovanu otkrio mnoge veličanstvene istine koje su zapisane u knjizi Otkrivenja. Novi zavet beleži mnoge druge načine na koje je Isus najavio svoju volju da vodi Crkvu i nadahnjuje svoje učenike.
Vlast od Boga
Obredi i uredbe jevanđelja ne mogu se služiti i poučavati bez sveštenstva. Bog Otac je dao ovu vlast Isusu Hristu (videti Jevrejima 5:4–6), koji je zatim zaredio svoje apostole i dao im moć i autoritet sveštenstva (videti Luka 9:1–2; Marko 3:14). Podsetio ih je: „Niste vi izabrali mene, nego ja izabrah vas“ (Jovan 15:16).
Da bi u njegovoj Crkvi vladao red, Isus je najveću odgovornost i autoritet dao dvanaestorici apostola. Postavio je Petra za glavnog apostola i dao mu ključeve da sve što sveže ili zapečati na zemlji da bude tako i na nebu. (videti Matej 16:19). Isus je takođe zaredio druge službenike sa određenim dužnostima koje treba da obavljaju, kao na primer sedamdesetoricu. Nakon što je uzašao na nebo, nastavljen je čin zaređivanja sveštenika polaganjem ruku. Oni koji su već dobili ovu vlast, rukopolagali su druge u sveštenstvo. Isus bi preko Svetog Duha objavljivao da je odobrio to rukopoloženje (videti Dela 1:24).
Organizacija Crkve
Crkva Isusa Hrista je pažljivo organizovana jedinica. Upoređuje se sa građevinom koja je podignuta „na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a kamen temeljac je sam Hristos Isus“ (Ef. 2:20).
Isus je imenovao druge svešteničke vođe da pomažu apostolima u njihovom delu službe. Poslao je propovednike pozvane kao sedamdeset u parovima da propovedaju jevanđelje (videti Luka 10:1). Ostali službenici u Crkvi bili su jevanđelisti (patrijarsi), pastiri, prvosveštenici, starešine, episkopi, sveštenici, učitelji i đakoni. Svi ovi službenici su bili potrebni za obavljanje misionarskog rada, vršenje obreda i podučavanje i nadahnuće članova Crkve. Ovi propovednici su pomogli novim članovima da dođu „do jedinstva u veri i u istinskom poznanju Sina Božijeg“ (Efežanima 4:13).
Biblija nam ne govori sve o sveštenstvu ili o organizaciji i upravljanju Crkvom. Međutim, dovoljno je sačuvano iz Biblije da pokaže lepotu i savršenstvo organizacije Crkve. Apostolima je zapoveđeno da idu po celom svetu i propovedaju (videti Matej 28:19–20). Nisu mogli ostati ni u jednom gradu da nadgledaju novoobraćene. Stoga su pozvani i rukopoloženi lokalni sveštenički poglavari, a apostoli su ih nadgledali. Apostoli i drugi crkveni poglavari su posećivali i pisali pisma različitim crkvenim zejednicama. Dakle, Novi zavet sadrži pisma Pavla, Petra, Jakova, Jovana i Jude, koja daju savete i uputstva lokalnim svešteničkim vođama. Novi zavet pokazuje da je ova organizacija Crkve trebalo da se nastavi. Na primer, Judinom smrću ostalo je samo jedanaest apostola. Ubrzo nakon što je Isus uzašao na nebo, jedanaest apostola se sastalo da izaberu nekoga ko će zauzeti Judino mesto. Otkrivenjem od Duha Svetoga izabrali su Matiju. (videti Dela 1:23–26.) Isus je postavio model za upravljanje Crkvom od strane dvanaest apostola. Izgledalo je jasno da se organizacija koju je uspostavio treba nastaviti.
Prva načela i uredbe evanđelja
Apostoli su poučavali dva osnovna principa: veru u Gospoda Isusa Hrista i pokajanje. Nakon što su novoobraćenici stekli veru u Isusa Hrista kao Sina Božijeg i svog otkupitelja i pokajali se za svoje grehe, primili su dve uredbe: krštenje uranjanjem u vodu i polaganje ruku za dar Svetog Duha (videti Dela 19: 1-6). To su bila prva načela i uredbe jevanđelja. Isus je poučavao: „Ako se neko ne rodi od vode i Svetoga Duha, ne može ući u carstvo nebesko“ (Jovan 3:5).
Uredbe koje se obavljaju za mrtve
Isus je svima omogućio da čuju jevanđelje, bilo na zemlji ili posle smrti. Između svoje smrti i vaskrsenja Isus je išao među duhove onih koji su umrli. Organizovao je misionarski rad među mrtvima. On je imenovao pravedne glasnike i dao im moć da poučavaju jevanđelju sve duhove ljudi koji su umrli. To im je dalo priliku da prihvate jevanđelje. (Videti 1. Petrovu 3:18–20; 4:6; UiZ 137.) Živi članovi njegove Crkve su tada vršili obrede za mrtve (videti 1. Korinćanima 15:29). Obredi kao što su krštenje i dar Duha svetoga moraju se obavljati reprezentativno za njih ovde na zemlji.
Duhovni darovi
Svi verni članovi Crkve imali su pravo da prime darove Duha. Dati su im prema ličnim potrebama, sposobnostima i odgovornostima. Neki od ovih darova bili su vera, uključujući moć isceljenja kao i dar da bude isceljen; proročanstva; i viđenja itd. Duhovni darovi su uvek postojali u pravoj Crkvi Isusa Hrista (videti 1. Korinćanima 12:4–11; Moroni 10:8–18; UIZ 46:8–29). Isus je rekao svojim učenicima da ovi znaci, odnosno duhovni darovi uvek prate one koji veruju (videti Marko 16:17–18). Mnogi od njegovih učenika su činili čuda, proricali ili imali vizije moći Svetog Duha.
Crkva Isusa Hrista na Američkom kontinentu
Nakon što je Isus vaskrnuo, posetio je jedan Izraelski narod na Američkom kontonentu i uspostavio svoju Crkvu među njima, poučavajući ljude tri dana, a zatim se često vraćao neko vreme nakon toga (videti 3. Nefi 11-28). Zatim ih je ostavio i otišao na nebo. Više od 200 godina živeli su pravedno i bili među najsrećnijim ljudima koje je Bog stvorio (videti 4. Nefi 1:16).
Otpad od prave crkve
Kroz istoriju, zli ljudi su nastojali da unište delo Božije. To se dogodilo dok su apostoli još bili živi i dok su nadgledali ranu Crkvu koja raste. Neki članovi su poučavali ideje iz svojih starih paganskih ili jevrejskih verovanja umesto jednostavnih istina koje je učio Isus. Neki su se otvoreno pobunili. Osim toga, bilo je progona i van Crkve. Članovi crkve su mučeni i ubijani zbog svojih verovanja. Jedan po jedan, apostoli su ubijani ili na drugi način uzimani sa zemlje. Zbog zlobe i otpadništva, apostolska vlast i ključevi sveštenstva takođe su uzeti sa zemlje. Organizacija koju je uspostavio Isus Hrist više nije postojala i nastala je konfuzija. Sve više i više grešaka se uvlačilo u učenje Crkve, i ubrzo je raspad Crkve bio potpun. Period u kojem istinska Crkva više nije u punini postojala na zemlji naziva se Veliko otpadništvo. Ubrzo su paganska verovanja zavladala razmišljanjem onih koji su sebe nazivali hrišćanima. Rimski car je ovo lažno hrišćanstvo prihvatio kao državnu religiju. Ova crkva se mnogo razlikovala od crkve koju je Isus organizovao. Učila je da je Bog bezobličja i nematerijalan. Ovi ljudi su izgubili razumevanje Božje ljubavi prema nama. Nisu znali da smo mi njegova deca. Nisu razumeli svrhu života. Mnogi od obreda su promenjeni jer sveštenstvo i otkrivenje više nisu bili na zemlji. Car je birao svoje vođe i dao im slične svešteničke nazive koje su koristile svešteničke vođe u pravoj Crkvi Hristovoj. Nije bilo apostola ili drugih svešteničkih poglavara sa vlašću Božijom, a nije bilo ni duhovnih darova. Prorok Isaija je predvideo ovu situaciju, prorokujući: „ Zemlja se onečistila pod svojim stanovnicima, jer su prestupili zakone, izmenili propise, raskinuli večni savez. “ (Isaija 24:5). To više nije bila Crkva Isusa Hrista; to je bila crkva ljudska. Čak se i ime promenilo. Otpadništvo se takođe dogodilo na Američkom kontinentu (videti 4. Nefi).
Prorečena obnova svega
Bog je predvideo Otpadništvo i pripremio sve da se jevanđelje obnovi. O tome je apostol Petar govorio Jevrejima: „Da bi on poslao Isusa Hrista, koji je ranije najavljen, koga nebo mora primiti do vremena obnove svega o čemu je Bog oduvek govorio preko svojih svetih proroka. “ (Dela 3, 20-21).
Apostol Jovan je takođe predvideo vreme kada će jevanđelje biti obnovljeno. Rekao je: „"I videh drugog anđela gde leti posred neba, koji imaše večno jevandjelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakom plemenu, i jeziku i kolenu i narodu." (Otkrivenje 14:06).
Zadnje uređeno od strane moderatora: