Zagrobni život?

+!
Prije ikakve rasprave trebalo se prvo definirati: duh, duša (duhovno tijelo) i materijalno tijelo (raspadljivo).



* * * * * * * * * * * *



Mt 10,28
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.




+ + + + + + +



Mt 8,22
Isus mu kaže: "Hajde za Mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."



Iv 6,63
Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.
Netko (čovjekomrzac) ili nešto (predmet) može postojati, ali to ne znači, da ima Život.

2 Kr 13,21
Dogodilo se te su neki, sahranjujući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše.
Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.

Ipak tjelesni ostatci nekih Bogu ugodnih osoba može se iskoristiti za dobro.



2 Kr 2,13-14
I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.

I predmeti nekih Bogu ugodnih osoba mogu se iskoristi za dobro.



+ + + + + + +



1 Kor 15,54
A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.

Preobraženo tijelo po uskrsnuću može proći kroz zatvorena vrata i zidove; može ga se opipati; može blagovati hranu;...
Neraspadljivo je i besmrtno.




* * * * * * * * * * * *



Pitanje:
-
Dok je Isusovo Tijelo počivalo u grobu, što je Isus (pravi Bog i pravi Čovjek) radio?
 
A mnogi od onih što spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni za vječni život, a drugi za sramotu i vječni prezir. (Danilo 12:2)



Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali idem da ga probudim. Na to su mu učenici rekli: ‘Gospode, ako spava, ustaće.’ Ali Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o spavanju, o snu. Tada im je Isus otvoreno rekao: ‘Lazar je umro.’ (Jovan 11:11-14)



Smrt je smrt. Može se nazvati spavanjem, snom, ali nesvesnim.





Svi su plakali i naricali za njom. Tada je Isus rekao: ‘Ne plačite, jer nije umrla, nego spava.’ A oni su mu se podsmijevali jer su znali da je umrla. On ju je uzeo za ruku i povikao: ‘Djevojko, ustani!’ I vratio joj se duh i odmah je ustala.“ (Luka 8:52-55)





Umrla je prvom smrću, iz koje će se sigurno probuditi.
Kada duh dodaje u telo, duša postaje živa.
Duša zapravo i jeste besmrtna, ali na taj način da je u Božjem vlasništvu, jer je on onaj koji će probuditi svakog čoveka, on je jedini koji će dati finalnu smrt nečijoj duši.





Tako i čovjek legne, i više ne ustaje. Dok neba ne nestane, neće se probuditi, niti će se prenuti iz sna svoga. (Jov 14:12)





Knjiga proroka Jeremije 51,57:
Opiću njegove knezove i njegove mudrace, njegove namesnike, njegove upravitelje i njegove junake, tako da će doveka zaspati snom iz kog se neće probuditi”, govori Kralj, kome je ime Gospod nad vojskama.



I druga smrt je san, ali ne sam u večnim mukama, već smrt.





Smrt je suprotno od života. Ali ok, jer rasprava polako gubi smisao. Jasnih argumenata da čoveku propadaju sve misli ima na pretek, dok ovih drugih nikako nema.
Proroci kao David i Mojsije su to jasno potvrdili, što se podrazumevalo za sve naraštaje, jer jedan Duh prorokuje.
 
A mnogi od onih što spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni za vječni život, a drugi za sramotu i vječni prezir. (Danilo 12:2)

Spavaju iz perspektive Danila ali ne iz perspektive Boga kome su svi živi.



Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali idem da ga probudim. Na to su mu učenici rekli: ‘Gospode, ako spava, ustaće.’ Ali Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o spavanju, o snu. Tada im je Isus otvoreno rekao: ‘Lazar je umro.’ (Jovan 11:11-14)

Ovaj stih nema veze sa dušom poslije smrti već govori o tome da je za Hrista smrt, koja je bila strašna ljudima, izjednačena sa običnim snom. Toliko je pred Njim slaba. Tako smrt kao san opisuju i drugi novozavjetni autor. Kod njih nema straha od smrti kako kod starozavjetnih, nema "mrtvi ništa ne znaju", nema "niko se neće probuditi" itd. Jer ima nova perspektiva. Hristova perspektiva pobjede nad smrti. Ideja da apostoli koji su prvi položili život za Hrista čekaju već 2000 godina da se opet sretnu sa svojim Gospodom je strašna i siguran sam da bi za apostole bila poražavajuća.



Koristiti taj stih kao argument da poslije smrti praktično ne postojimo jer spavamo je maltene potpuna suprotnost značenju stiha.



Svi su plakali i naricali za njom. Tada je Isus rekao: ‘Ne plačite, jer nije umrla, nego spava.’ A oni su mu se podsmijevali jer su znali da je umrla. On ju je uzeo za ruku i povikao: ‘Djevojko, ustani!’ I vratio joj se duh i odmah je ustala.“ (Luka 8:52-55)

A piše li da joj se PROBUDIO duh? Jer po vama je duša spavala. Piše li igdje da se pri vaskrsenju duše bude ili se vraćaju? Razlika je velika.
Ovaj stih ionako ne kontrira učenju Pravoslavne Crkve koja drži da duša ide iz tijela pri smrti i da se pri vaskrsenju vraća u tijelo.



Tako i čovjek legne, i više ne ustaje. Dok neba ne nestane, neće se probuditi, niti će se prenuti iz sna svoga. (Jov 14:12)

Jel smatraš da je ovo tačno? Da čovjek ne ustaje više? Ili će ipak ustati? Naravno opet se govori o tjelesnoj smrti. Da čovjek kad umre njegovo tijelo legne i ne ustaje niti će se probuditi. Dok se naravno ne probudi na Sudu.



Knjiga proroka Jeremije 51,57:
Opiću njegove knezove i njegove mudrace, njegove namesnike, njegove upravitelje i njegove junake, tako da će doveka zaspati snom iz kog se neće probuditi”, govori Kralj, kome je ime Gospod nad vojskama.

Tjelesna smrt. Isto tako pitanje kao i gore. Da li smatraš to potpunom bukvalnom istinom? Ili će se probuditi i gore navedeni kad bude Sud?



Smrt je suprotno od života. Ali ok, jer rasprava polako gubi smisao. Jasnih argumenata da čoveku propadaju sve misli ima na pretek, dok ovih drugih nikako nema.

Argumenti su prilično jasni ko hoće da vidi. Već 2000 godina hrišćanstva.



Proroci kao David i Mojsije su to jasno potvrdili, što se podrazumevalo za sve naraštaje, jer jedan Duh prorokuje.

Onaj Mojsije koji se nakon smrti pojavio na Tavoru i pričao sa Hristom? Je li to bila utvara možda ili demon? Kako je mogao biti Mojsije ako mu duša spava?
 
No ni na kraju svijeta se neće bukvalno svi pokloniti. Biće onih koji će se buniti do kraja i ostati u grijehu te će biti kažnjeni. Svima se daje mogućnost da se poklone Hristu. Da li će oni to prihvatiti na svakome je da izabere. Ali idalje ostaje činjenica da sv. ap. Pavle ne vezuje poklonjenje svih u tim stihovima za vaskrsenje mrtvih na kraju svijeta već u kontekstu krsta i vaskrsenja koje se dogodilo prije 2000 godina.

Daj mi objasni kakva je to mogućnost da se poklone mrtvi, ako nije nakon uskrsnuća?
Gle, ako ćemo biti konkretni, spomenuti stih ne govori izravno o vremenu suda niti o vremenu prije suda, već se odnosi na konačnu slavu Isusa Krista. Pavao govori o tome da će jednog dana svaki jezik priznati da je Isus Krist Gospodin, što znači da će se svaka stvorenja, kako nebeska tako i zemaljska, pokoriti Kristu i priznati njegovu vlast.



Ovaj stih ukazuje na konačno ispunjenje Božjeg plana spasenja i vlasti Krista nad svime. U tom smislu, on se odnosi na vječno vrijeme nakon suda i označava krajnju pobjedu Krista i njegovu slavu. Uglavnom, tako nešto ne može se dogoditi prije Suda...

[/URL]
Evo. Jasno piše da je Ellen bilo nejasno zašto vaskrsava tijelo ako duša ne spava. Ali kad razmisliš to nema smisla. Ako duša spava onda ne bi trebalo pisati samo o vaskrsenju tijela već o vaskrsenju tijela i buđenju duša iz sna. Činjenica da se ističe vaskrsenje tijela zapravo vuče ka zaključku da duša ne spava jer se nigdje ne govori da će duša vaskrsnuti/biti probuđena/vraćena u život. Tijelo je nastalo od praha i u prah se vraća. Tijelo vaskrsava. Duša se uopšte ne spominje u bilo kakvom kontekstu buđenja ili obnove a po vašem učenju bi trebalo.

Zamolio bih te da u buduće pokušaš graditi argumente na osnovu onoga što znaš da adventisti vjeruju. Ovako, ako moram objašnjavati i čitavu problematiku oko razvoja vjerovanja kod ranih adventista, razvoj vizija, promjene mišljenja, nagađanja kod samih teologa itd. puno mi uzme vremena, a nije ni ključno za temu pa da bi se bavili tim. Samo ću reći, da je Ellen doista dobila viđenje od Boga da duše egzistiraju nakon smrti u svjesnom stanju, danas bi većina adventista u to vjerovala...

"Evo vam kazujem tajnu: jer svi nećemo pomreti, a svi ćemo se pretvoriti." (1 Korinćanima 15:51).
Kontekst je očito da su neki hrišćani bili zabrinuti šta će biti sa onima koji su umrli i kako će oni vaskrsnuti a šta će biti sa onima koji budu živi u času Drugog dolaska. Pavle govori da će isto biti onima koji će biti tada živi sa svojim tijelom i onima koji su umrli i više nemaju tijelo. Bog će obnoviti svako tijelo. Da tada živi neće preteći mrtve jednostavno znači da oni koji su tada živi i čije se tijelo pretvara bez smrti neće biti u bilo kakvoj boljoj poziciji od onih čije se tijelo vaskrsava iz zemlje. Ne govori se tu ništa o stanju duše između smrti i vaskrsenja.

To je tradicionalno viđenje teksta i ono ignorira činjenicu da Pavao više puta spominje one koji su "usnuli", odnosno govori o duhovnom stanju, dok ih 16. stihu naziva "mrtvi u Kristu". To itekako govori o njihovom stanju.

Zato što nisi u svom prirodnom stanju. Odvojenost duše od tijela je neprirodna ma koliko blizu Bogu neko bio. Hristova pobjeda nad smrću nema nikakvog smisla ako ne uključuje i ljudsko tijelo jer tijelo je to koje umire. Duša ne umire. A kao što sam rekao to blaženstvo neće biti potpuno do Strašnog suda.

Ne bi trebao tako poimati. Ako takva "duša" može egzistirati, to je onda prirodno, ne može se zvati neprirodno, jer je očigledno netko stvorio takvom. Može se eventualno govoriti o Božjem planu za tu dušu, ali takva duša ako je s Bogom, njoj ništa ne fali, ima sve, jer je u Njemu sva punina...
Odakle ti ta misao da duša ne umire?

Ali Bog ipak stavlja u perspektivu da je tako nešto moguće.
"Ni bajač, ni koji se dogovara sa zlim duhovima, ni opsenar ni koji pita mrtve." (5 Mojsijeva 18:11).
Moguće je bajati, moguće je dogovarati se sa zlim dusima, logično je da je moguće i prizivati mrtve. Jer nema mi smisla da se u istom stihu priča o dvije moguće stvari i jednoj nemogućoj a da se nigdje ne precizira da je ovo treće nemoguće.

Moguće je kao fenomen, ali to nije difoltno objašnjenje fenomena. I zašto bi se preciziralo da je nemoguće kad se događa taj fenomen? Ne znam kako ti je logična ta priča gatara gdje one očito mogu dozvati duhove mrtvih koje je Bog odredio za određeno mjesto... nije logično, da ljudsko biće tako nešto može raditi...
Isto tako nije logično da taj duh ima nevjerojatne atribute sveznanja i odmah čuje da ga tamo neka baba doziva i dođe...
Ili možda, Bog im kaže: hej, ima tamo jedna žena Mare, zove te, pa odi i vidi što te traži, a pritom mu je tako nešto neprihvatljivo?

Kao što sam rekao zli dusi se ranije spominju u tom stihu te ne možemo reći da je prizivanje mrtvih uvijek imitacija zlih duhova pošto se "dogovaranje sa zlim dusima" i "prizivanje mrtvih" odvajaju i tretiraju kao posebni prestupi.
Na kraju ispada da Bog kažnjava za nešto što je nemoguće što je pak nepravedno. Da je nemoguće prizivati mrtve Bog bi jednostavno rekao "ne prizivajte mrtve jer oni spavaju i nemoguće je prizvati ih" i time bi zatvorio priču.

Bog je zatvorio priču objašnjenjem da je to gnusoba pred Njim i da je strogo zabranjeno raditi ono što su prakticirale vračare, ne ulazeći u suštinu fenomena. A odvajanje je namjerno, jer su različiti motivi. Nije isto kada netko svjesno traži zlog duha ili kada netko misli da pita nekog svog voljenog za pomoć...
 
Daj mi objasni kakva je to mogućnost da se poklone mrtvi, ako nije nakon uskrsnuća?

Mogu se pokloniti nakon smrti odmah ako vjeruješ da duša ne spava. Mogu se pokloniti u vremenu između smrti i vaskrsenja.



Gle, ako ćemo biti konkretni, spomenuti stih ne govori izravno o vremenu suda niti o vremenu prije suda, već se odnosi na konačnu slavu Isusa Krista. Pavao govori o tome da će jednog dana svaki jezik priznati da je Isus Krist Gospodin, što znači da će se svaka stvorenja, kako nebeska tako i zemaljska, pokoriti Kristu i priznati njegovu vlast.

Već smo pričali da neće ni tada svako ali prihvatam šta hoćeš reći. No opet pogledaj to iz ove perspektive. Sv. ap. Pavle nas poziva da odmah sad priznamo Hrista i pokorimo mu se. To je poziv bio upućen filipljanskim hrišćanima da to urade odmah. Nije to perspektiva daleke budućnosti već poziv u sadašnjosti. Preciznija analiza grčkog nas navodi da zaključak da je poruka stiha da je svima tada mogućnost da se poklone Hristu i da je na njima da je iskoriste.



Zamolio bih te da u buduće pokušaš graditi argumente na osnovu onoga što znaš da adventisti vjeruju.

Ja to i radim. Ja ne mogu biti upućen u to kao ti ali moram malo proučiti. A ovo što sam stavio nije sporno iz adventističke perspektive. Moja poenta je da Ellen nije imala potpuno znanje o učenju tradicionalnih poslije smrti i da je na osnovu toga smatrala da je soul sleep neophodan. Što nije nikakav napad na nju detalje toga zna i mali broj onih koji su dio tradicionalnih crkava.



Ovako, ako moram objašnjavati i čitavu problematiku oko razvoja vjerovanja kod ranih adventista, razvoj vizija, promjene mišljenja, nagađanja kod samih teologa itd. puno mi uzme vremena, a nije ni ključno za temu pa da bi se bavili tim.

Razumijem i ne moramo širiti priču ali smatram da je potrebno vidjeti istorijsku pozadinu tog učenja. To vrijedi i za učenje koje ja zastupam.



Samo ću reći, da je Ellen doista dobila viđenje od Boga da duše egzistiraju nakon smrti u svjesnom stanju, danas bi većina adventista u to vjerovala...

Znam zato i kažem da je potrebno malo i to analizirati.



To je tradicionalno viđenje teksta i ono ignorira činjenicu da Pavao više puta spominje one koji su "usnuli", odnosno govori o duhovnom stanju, dok ih 16. stihu naziva "mrtvi u Kristu". To itekako govori o njihovom stanju.

Sv. ap. Pavle zaista često smrt poistovjećuje sa snom ali time samo slijedi Hristov primjer čime ukazuje da smrt više nije moćna jer dok i u Starom zavjetu imaš nekoliko primjera gdje se smrt prikazuje kao san imaš i dosta mjesta gdje se tretira kao konačni kraj i kao neminovnost. Korišćenjem izraza vezanih za spavanje kako bi se opisala smrt se ne govori o stanju duše već o slabljenju smrti. Oni koji su zaspali će se probuditi.



Što se tiče 16. stiha to je opet tjelesna perspektiva. Mrtvi u Hristu vaskrsnuće. Vaskrsnuće im tijela. Kao što sam već govorio tu nemamo nikakav pomen da će im se duša probuditi ili da će i ona na neki način vaskrsnuti. Vaskrsavaju tijela.



Ne bi trebao tako poimati. Ako takva "duša" može egzistirati, to je onda prirodno, ne može se zvati neprirodno, jer je očigledno netko stvorio takvom. Može se eventualno govoriti o Božjem planu za tu dušu, ali takva duša ako je s Bogom, njoj ništa ne fali, ima sve, jer je u Njemu sva punina...

Ne može biti prirodno jer smrt sama po sebi nije prirodna. Bog nije stvorio čovjeka za smrt i činjenica da mi umiremo nikako nije prirodna već neprirodna anomalija. Ta duša može biti sa Bogom ali idalje ostaje ta suštinska neprirodnost jer duša bez tijela nije potpun čovjek. Kao jedna gruba analogija koju nemoj shvatati potpuno ozbiljno duša bez tijela je kao invalid. Invalid može imati najsrećniji život na svijetu ali njegov invaliditet će uvijek ostati anomalija.



Duša nije stvorena bez tijela. To su vjerovali origenisti pod uticajem platonizma i to je osuđeno na Petom vaseljenskom saboru 553. Duša i tijelo su paket. Ne postoji jedno prije drugog.



Odakle ti ta misao da duša ne umire?

Duša je bestjelesna a umire se tjelesno. Mada ni duša nije sama od sebe besmrtna već po Božjem dopuštenju. Tu se razlikujemo od platonizma koji kaže da su duše same od sebe besmrtne.



Moguće je kao fenomen, ali to nije difoltno objašnjenje fenomena. I zašto bi se preciziralo da je nemoguće kad se događa taj fenomen?

Stavlja se u isti stih sa dvije moguće stvari. Nema nekog smisla da ide da su zabranjene dvije moguće i jedna nemoguća stvar.



Ne znam kako ti je logična ta priča gatara gdje one očito mogu dozvati duhove mrtvih koje je Bog odredio za određeno mjesto... nije logično, da ljudsko biće tako nešto može raditi..
Isto tako nije logično da taj duh ima nevjerojatne atribute sveznanja i odmah čuje da ga tamo neka baba doziva i dođe...
Ili možda, Bog im kaže: hej, ima tamo jedna žena Mare, zove te, pa odi i vidi što te traži, a pritom mu je tako nešto neprihvatljivo?

Nije predstavljeno kao pozitivno i jasno je da se radi uz pomoć okultnih sila. Zato je i zabranjeno.



Bog je zatvorio priču objašnjenjem da je to gnusoba pred Njim i da je strogo zabranjeno raditi ono što su prakticirale vračare, ne ulazeći u suštinu fenomena. A odvajanje je namjerno, jer su različiti motivi. Nije isto kada netko svjesno traži zlog duha ili kada netko misli da pita nekog svog voljenog za pomoć...

Ali nije isto kad ti nešto zabraniš i kad obznaniš da je nemoguće. Ako je nešto nemoguće onda nema svrhe pokušavati.



Slažem se da su motivi drugačiji i da je i jedno i drugo djelovanje demonskih sila ali primjetićeš da se ne kaže tipa "onaj koji pita mrtve a to su zli dusi koji oponašaju mrtve".
 
@Maki



Spavamo, to jeste san, jer će Bog probuditi sve mrtve.







Ajde malo uključi logiku kada je Mojsije u pitanju.
Bili su Ilija i Mojsije, Ilija je uzdignut na nebo, a kasnije smo to saznali i za Mojsija, ali tebi tako nešto ne odgovara. Uostalom, zar se ne kaže da je smrt vladala od Adama do Mojsija.
 
@Maki



Spavamo, to jeste san, jer će Bog probuditi sve mrtve.

Probudiće nam se tijela. Ima li igdje da se bude duše na kraju svijeta?



Ajde malo uključi logiku kada je Mojsije u pitanju.
Bili su Ilija i Mojsije, Ilija je uzdignut na nebo, a kasnije smo to saznali i za Mojsija, ali tebi tako nešto ne odgovara. Uostalom, zar se ne kaže da je smrt vladala od Adama do Mojsija.

Ne, nismo. Ideja da je Mojsije vaskrsnut je nastala upravo kako bi se opravdalo učenje o spavanju duša. U Pismu nigdje ne piše da je Mojsije vaskrsnut ali zato jasno piše da je umro i da ga je Bog sahranio. Ako je zapisano vaskrsenje dječaka koje je učinio sv. prorok Ilija sigurno da bi bilo zapisano vaskrsenje najvećeg izrailjskog proroka.
 
Probudiće nam se tijela. Ima li igdje da se bude duše na kraju svijeta?





Ne, nismo. Ideja da je Mojsije vaskrsnut je nastala upravo kako bi se opravdalo učenje o spavanju duša. U Pismu nigdje ne piše da je Mojsije vaskrsnut ali zato jasno piše da je umro i da ga je Bog sahranio. Ako je zapisano vaskrsenje dječaka koje je učinio sv. prorok Ilija sigurno da bi bilo zapisano vaskrsenje najvećeg izrailjskog proroka.

Duša je živa kada telo ustane.





Nije nastala, već je biblijska. Imamo dokaz da se desio spor oko njegovog tela, pojavio se u Ilijinom društvu. Njih dvojica su zapravo predznak Isusovog vaskrsenja i odlaska na nebo.



Nema ovde nikakvog izvrtanja istine.
 
Duša je živa kada telo ustane.

Ali to nigdje ne piše. Vi ubacujete to značenje. Nigdje se ne kaže da se duša budi kad tijelo vaskrsava.



Nije nastala, već je biblijska. Imamo dokaz da se desio spor oko njegovog tela,

Što nam ne govori da je vaskrsao. U Pismu nam se jasno kaže da je umro i da je sahranjen. Nigdje ne piše da je vaskrsao.



pojavio se u Ilijinom društvu

Tako je. Pojavio se jer mu duša ne spava. Ovaj događaj potpuno pobija učenje o spavanju duše i u tolikoj mjeri da se moraju dodavati nepotvrđena učenja kako bi se to učenje sačuvalo. Njegovo pojavljivanje sa Ilijom upravo potvrđuje ono da su Bogu svi živi. Ilija predstavlja one koji su živi a Mojsije one koji su umrli. Hristos vlada nad obe grupe. Naravno u isto vrijeme oni predstavljaju i Zakon i proroke i da je Hristos ispunjenje oba.



Nema ovde nikakvog izvrtanja istine.

Nemate dokaze. Imamo citate Pisma koji vas odlučno pobijaju.
 
O duši posle smrti pišu proroci koje je i sam Isus poštovao.





Za Mojsijevo telo se nije znalo gde je, baš iz razloga da ga neki idolopoklonici ne bi pretvorili u božanstvo.





O tome da duša negde luta nemamo nikakvih dokaza. Dok imamo gomilu tekstova koji dokazuju suprotno, kao i o sporu oko Mojsijevog tela.
Ako se dogodio spor oko nečijeg tela, protom se taj isti prorok pojavio zajedno sa Ilijom koji je takodjer otišao telom, onda je sve jasno.
Nisu apostoli videli duha Mojsija, već Mojsija u telu, kao što su Gospod Hrist i Ilija bili u tom trenutku.





Hvala ti Bože što si nam ostavio jasne znake i što si nam preko svojih proroka otkrio istinu. Na taj način si zaštitio veru koja je jednom predana svetima, da se slučajno ne bi upustili u razne tradicije koje su ljudi izmislili. Amin.
 
Mogu se pokloniti nakon smrti odmah ako vjeruješ da duša ne spava. Mogu se pokloniti u vremenu između smrti i vaskrsenja.

Ne, Bogu se jedino mogu pokloniti istinski klanjaoci u duhu. A ako se bezbožnici poklone, to jedino može biti u kontekstu priznanja krivice, ali ne i da bi odali čast Bogu, već da takva slika oslika njihov status u tom vremenu... nadam se da smo raspravili ovo, pa da se ne ponavljamo, ti imaš svoje viđenje, poštujem, ali da ne guramo u prazno...

Već smo pričali da neće ni tada svako ali prihvatam šta hoćeš reći. No opet pogledaj to iz ove perspektive. Sv. ap. Pavle nas poziva da odmah sad priznamo Hrista i pokorimo mu se. To je poziv bio upućen filipljanskim hrišćanima da to urade odmah. Nije to perspektiva daleke budućnosti već poziv u sadašnjosti. Preciznija analiza grčkog nas navodi da zaključak da je poruka stiha da je svima tada mogućnost da se poklone Hristu i da je na njima da je iskoriste.

Pavao kao i ostali apostoli bi najradije da je svatko priznao Gospodina za Spasitelja i da mu se poklonio, ali realnost je da je pobuna na zemlji i da treba doći onaj koji će uspostaviti konačni mir... ugl i ovo smo raspravili, pa da se ne ponavljamo...

Ja to i radim. Ja ne mogu biti upućen u to kao ti ali moram malo proučiti. A ovo što sam stavio nije sporno iz adventističke perspektive. Moja poenta je da Ellen nije imala potpuno znanje o učenju tradicionalnih poslije smrti i da je na osnovu toga smatrala da je soul sleep neophodan. Što nije nikakav napad na nju detalje toga zna i mali broj onih koji su dio tradicionalnih crkava.

Ne kreira se tako nauk što netko ne zna perspektivu tradicionalnih, pa onda kreira nešto svoje... svaki nauk ima svoj razvoj, evolutivni proces, no to je šira priča...

Razumijem i ne moramo širiti priču ali smatram da je potrebno vidjeti istorijsku pozadinu tog učenja. To vrijedi i za učenje koje ja zastupam.

Ako te to zanima, onda uzmeš stručnu literaturu koja je specijalizirana i koja govori o razvoju učenja Adventističke crkve.
Ovako pretraživanjem po netu nećeš daleko dogurati jer ima jako puno spisa i da bi se tumačili potrebno je jedno šire poznavanje situacije, okolnosti u kojima je nešto spomenuto, kao i same uloge onih koji su raspravljali po važnim pitanjima.
Da ne govorim da jedan prosječan čitatelj dok ne pohvata neke stvari često ne razlikuje nadahnute spise, od njenog osobnog mišljenja na neke teme koje nisu bile objava od Boga...


Sv. ap. Pavle zaista često smrt poistovjećuje sa snom ali time samo slijedi Hristov primjer čime ukazuje da smrt više nije moćna jer dok i u Starom zavjetu imaš nekoliko primjera gdje se smrt prikazuje kao san imaš i dosta mjesta gdje se tretira kao konačni kraj i kao neminovnost. Korišćenjem izraza vezanih za spavanje kako bi se opisala smrt se ne govori o stanju duše već o slabljenju smrti. Oni koji su zaspali će se probuditi.

Ne slažem se. Ispada da su takvi izrazi samo eufemizam, a ne pokušaj da se opiše stanje mrtvih. Ako duše egzistiraju nakon smrti, takve usporedbe nemaju nikakvog smisla. Složit ćeš se da postoje daleko bolji izrazi i usporedbe od "sna", "mrtvi" i sl. tome.

Što se tiče 16. stiha to je opet tjelesna perspektiva. Mrtvi u Hristu vaskrsnuće. Vaskrsnuće im tijela. Kao što sam već govorio tu nemamo nikakav pomen da će im se duša probuditi ili da će i ona na neki način vaskrsnuti. Vaskrsavaju tijela.

Da su duše žive, onda bi bili živi u Kristu, a ne mrtvi u Kristu. I naravno da tako želiš tumačiti kad vjeruješ da su duše žive, pa eto, to se mora onda i odnositi samo na tijela, a ne na kompletno biće kao takvo... i tu onda ima uvijek prostora za prilagođavanje svakog citata koji govori da ljudi umiru, pa se svaki put samo može ostaviti, ali to je samo smrt tijela i tako zatvoriti priču...
Ali, gdje piše da je to samo smrt tijela?


Ne može biti prirodno jer smrt sama po sebi nije prirodna. Bog nije stvorio čovjeka za smrt i činjenica da mi umiremo nikako nije prirodna već neprirodna anomalija. Ta duša može biti sa Bogom ali idalje ostaje ta suštinska neprirodnost jer duša bez tijela nije potpun čovjek. Kao jedna gruba analogija koju nemoj shvatati potpuno ozbiljno duša bez tijela je kao invalid. Invalid može imati najsrećniji život na svijetu ali njegov invaliditet će uvijek ostati anomalija.

To je isto kao da kažeš vremenski uvjeti na Zemlji nisu prirodni, jer Bog nije tako načinio Zemlju, već je klima bila umjerena (savršena), nakon grijeha, došlo je do promjena u klimi... ljudi umiru, očito da je prirodno, a zašto je prirodno, jer imamo palu narav koju smo naslijedili od Adama, vrlo prirodno. Dok ne dobijemo proslavljeno tijelo Drugog Adama (Krista), to je naša priroda i prirodno je da umiremo. Ali, ne moramo se složiti i da ovo ne razvlačimo dalje imaš pravo i tako vjerovati...

Duša nije stvorena bez tijela. To su vjerovali origenisti pod uticajem platonizma i to je osuđeno na Petom vaseljenskom saboru 553. Duša i tijelo su paket. Ne postoji jedno prije drugog.
Duša je bestjelesna a umire se tjelesno. Mada ni duša nije sama od sebe besmrtna već po Božjem dopuštenju. Tu se razlikujemo od platonizma koji kaže da su duše same od sebe besmrtne.

Osobno vjerujem na osnovu Pisma da je čovjek duša živa, ne nešto odvojeno od njega kao takvog. Pa sve daljnje ideje o mogućnosti odvajanja duše i sl. tome, nemaju mi nikakvog smisla...

Stavlja se u isti stih sa dvije moguće stvari. Nema nekog smisla da ide da su zabranjene dvije moguće i jedna nemoguća stvar.

Moguće su u smislu vršenja prakse, ali to samo po sebi ne otkriva stanje iza "pozornice".
One koje su vračale i oni koji su zazivali duhove jednako su gnusni Gospodu, jer je isti izvor...

Nije predstavljeno kao pozitivno i jasno je da se radi uz pomoć okultnih sila. Zato je i zabranjeno.

Tu se slažemo. I sad, što misliš, kako bi okultna sila zavirila u nebeske sfere po dušu pokojnika?

Ali nije isto kad ti nešto zabraniš i kad obznaniš da je nemoguće. Ako je nešto nemoguće onda nema svrhe pokušavati.

Onaj koji vjeruje da je tako nešto moguće on će pokušavati. Bog je obznanio da je jedini Bog, pa vidi u pismu da se ljudi klanjaju drugim bogovima...

Slažem se da su motivi drugačiji i da je i jedno i drugo djelovanje demonskih sila ali primjetićeš da se ne kaže tipa "onaj koji pita mrtve a to su zli dusi koji oponašaju mrtve".

Što je tebi tu djelovanje zlih sila ako neka baba Mare dozove pokojnika?
 
O duši posle smrti pišu proroci koje je i sam Isus poštovao.

Ali govori i Sam Hristos i Njegovi apostoli.



Za Mojsijevo telo se nije znalo gde je, baš iz razloga da ga neki idolopoklonici ne bi pretvorili u božanstvo.

U redu ali to ne znači da je vaskrsao a ipak se pojavio na Tavoru.



O tome da duša negde luta nemamo nikakvih dokaza. Dok imamo gomilu tekstova koji dokazuju suprotno, kao i o sporu oko Mojsijevog tela.
Ako se dogodio spor oko nečijeg tela, protom se taj isti prorok pojavio zajedno sa Ilijom koji je takodjer otišao telom, onda je sve jasno.

Izvlačiš zaključak iz ničega jer ti učenje pada u vodu. Spor oko Mojsijevog tijela ni u kom slučaju ne ukazuje na njegovo vaskrsenje. Pismo nam ne kaže šta je bio razlog tog spora. Ali nam jasno kaže da je Mojsije umro a nigdje da je vaskrsao.



Nisu apostoli videli duha Mojsija, već Mojsija u telu, kao što su Gospod Hrist i Ilija bili u tom trenutku.

Apostoli su bili preplašeni prije svega tako da nisu baš najbistrije glave analizirali cijelu situaciju. Drugo, Mojsije se morao ukazati na neki način na koji bi ga apostoli uočili i prepoznali. Postoje mnogi primjeri ukazivanja mrtvih svetitelja koji su se ipak ukazali na način na koji su mogli biti prepoznati.



Hvala ti Bože što si nam ostavio jasne znake i što si nam preko svojih proroka otkrio istinu. Na taj način si zaštitio veru koja je jednom predana svetima, da se slučajno ne bi upustili u razne tradicije koje su ljudi izmislili. Amin.

Tako je. Slažem se. 😆



Ne, Bogu se jedino mogu pokloniti istinski klanjaoci u duhu. A ako se bezbožnici poklone, to jedino može biti u kontekstu priznanja krivice, ali ne i da bi odali čast Bogu, već da takva slika oslika njihov status u tom vremenu... nadam se da smo raspravili ovo, pa da se ne ponavljamo, ti imaš svoje viđenje, poštujem, ali da ne guramo u prazno...

Poštujem. 😆



Ne kreira se tako nauk što netko ne zna perspektivu tradicionalnih, pa onda kreira nešto svoje... svaki nauk ima svoj razvoj, evolutivni proces, no to je šira priča...

Svakako ali pazi ovdje imamo direktno riječi vaše proročice koja kaže kako je ona došla do zaključka da je soul sleep ispravno učenje. Ti si sam rekao da je ona za vas jak autoritet i da biste vjerovali da duša ne spava da je ona imala viziju da ne spava. Adventističko učenje o spavanju duše potiče od učenja Georgea Storrsa i njegovog djela Six Sermons. Njegovo djelo nisam pročitao pa ne znam odakle njemu to. Ali mislim da griješiš da nauk ne nastaje kao posljedica nesporazuma ili krivih poimanja. Pa makar je hrišćanstvo nažalost poznato po tome što ima milion grupa koje su nastale velikim dijelom kao rezultat nesporazuma i polovičnog znanja.



Ako te to zanima, onda uzmeš stručnu literaturu koja je specijalizirana i koja govori o razvoju učenja Adventističke crkve.
Ovako pretraživanjem po netu nećeš daleko dogurati jer ima jako puno spisa i da bi se tumačili potrebno je jedno šire poznavanje situacije, okolnosti u kojima je nešto spomenuto, kao i same uloge onih koji su raspravljali po važnim pitanjima.
Da ne govorim da jedan prosječan čitatelj dok ne pohvata neke stvari često ne razlikuje nadahnute spise, od njenog osobnog mišljenja na neke teme koje nisu bile objava od Boga...

U redu. Nije mi cilj da ovdje ocjenjujem nju. Ali nije taj razlog za potrebu doktrine o spavanju duša nešto što je govorila samo ona. I drugi adventistički pioniri su takođe isto govorili. James White tako na isti način argumentuje u svom djelu An Appeal on Immortality.
Međutim opet u Elleninim spisima nalazimo potpuno pogrešne postavke. Evo citiraću:
"Pridiku o besmrtnosti duše, koju je sotona održao Evi, rekavši: „Nećete vi umreti“ – oni ponavljaju sa svojih propovedaonica, i narod to prihvata kao čistu biblijsku istinu. To je temelj spiritizma. U Svetom pismu nigde ne piše da je čovekova duša besmrtna. Besmrtnost je svojstvena samo Bogu." (Elen Gold Vajt, Svjedočanstva za crkvu 1, str. 239).
Ovdje Ellen potpuno pogrešno predstavlja učenje tradicionalnih crkava jer govori da zato što je besmrtnost svojstvena Bogu mora značiti da duša nije besmrtna. Ali to je nešto što tradicionalni takođe vjeruju. Duše, po riječima sv. Irineja Lionskog, "se održavaju koliko Bog želi da se održavaju" (perseverant autem quoadusque eas Deus et esse, et perseverare voluerit).



Sv. Justin Mučenik piše protiv platonističkog učenja o besmrtnosti duše po prirodi,
"Da duša živi to ne sporim. Ali ako živi ne živi kao život već kao učesnik u životu a onaj ko je učesnik u nečemu različit je od onoga u čemu učestvuje. Duša učestvuje u životu jer Bog želi da ona živi. "(Dijalog sa Trifonom, poglavlje 6).
Ideja da je Bog jedini zaista besmrtan ni u kom slučaju nije u suprotnosti da idejom da je i duša na određeni način besmrtna i da je nakon smrti svjesna. Od malo modernijih teologa koji to takođe gledaju na taj način imamo blaženopočivšeg Atanasija Jevtića.



Sljedeći gore navedenu logiku i za anđele bi se moralo reći da nisu besmrtni i da spavaju jer oni tjelesno ne umiru a besmrtnost je svojstvena samo Bogu.
Također pogrešno se tumači da je Satanina poruka Evi u Edenu poruka o besmrtnosti duše. Ako otvorimo taj tekst jasno je da kontekst te poruke uopšte ne govori o stanju duša poslije smrti.



Ne slažem se. Ispada da su takvi izrazi samo eufemizam, a ne pokušaj da se opiše stanje mrtvih. Ako duše egzistiraju nakon smrti, takve usporedbe nemaju nikakvog smisla. Složit ćeš se da postoje daleko bolji izrazi i usporedbe od "sna", "mrtvi" i sl. tome.

Pa iskreno ne znam koji bi bio prikladniji izraz da se iskaže da je smrt nemoćna od poređenja sa snom. San prividno izgleda kao smrt ali to nije jer se čovjek probudi. Smrt nakon Hrista je takođe privremeno stanje do buđenja.



Da su duše žive, onda bi bili živi u Kristu, a ne mrtvi u Kristu. I naravno da tako želiš tumačiti kad vjeruješ da su duše žive, pa eto, to se mora onda i odnositi samo na tijela, a ne na kompletno biće kao takvo... i tu onda ima uvijek prostora za prilagođavanje svakog citata koji govori da ljudi umiru, pa se svaki put samo može ostaviti, ali to je samo smrt tijela i tako zatvoriti priču...
Ali, gdje piše da je to samo smrt tijela?

"I mnogo onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život vječni a drugi na sramotu i prijekor vječni." (Danilo 12:2).
Šta konkretno spava u prahu zemaljskom? Tijelo naravno. Ne duša.
"Oživeće mrtvi tvoji, i moje će mrtvo telo ustati. Probudite se, i pevajte koji stanujete u prahu; jer je Tvoja rosa rosa na travi, i zemlja će izmetnuti mrtvace." (Isaija 26:19).
Šta se budi? Tijelo, ne duša. Tijelo je to koje se vraća u prah zemaljski. Ovdje se izričito kaže da se budi tijelo i da će tijelo ustati. Jer tijelo spava. Duša se ne budi.
"Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo" (Jakov 2:26).
Kaže se da je tijelo bez duha mrtvo. Ne kaže se da je duh bez tijela mrtav ili da spava.



To je isto kao da kažeš vremenski uvjeti na Zemlji nisu prirodni, jer Bog nije tako načinio Zemlju, već je klima bila umjerena (savršena), nakon grijeha, došlo je do promjena u klimi... ljudi umiru, očito da je prirodno, a zašto je prirodno, jer imamo palu narav koju smo naslijedili od Adama, vrlo prirodno. Dok ne dobijemo proslavljeno tijelo Drugog Adama (Krista), to je naša priroda i prirodno je da umiremo. Ali, ne moramo se složiti i da ovo ne razvlačimo dalje imaš pravo i tako vjerovati...

To može biti prirodno iz biološke perspektive ali iz perspektive Božijeg plana je daleko od prirodnog. Čovjek je duša + tijelo i to je prirodno stanje i duše i tijela. Da budu zajedno. Tako nas je Bog stvorio. Bog nije stvorio smrt. Odstupanje od toga je neprirodno. To je aberacija, greška, anomalija, error 404. Da je smrt prirodna Hristos ne bi dolazio jer zašto bi dolazio ako sve ide prirodnim redovnim tokom.



Tu se slažemo. I sad, što misliš, kako bi okultna sila zavirila u nebeske sfere po dušu pokojnika?

Ne bi. Duše mrtvih prije Hrista su sve bile u šeolu. Nisu bile na nebu. Hristos je otvorio nebo. Zato u pravoslavnim ikonima vaskrsenja u pozadini vidiš starozavjetne svetitelje u adu. I njih Hristos izvlači.



Onaj koji vjeruje da je tako nešto moguće on će pokušavati. Bog je obznanio da je jedini Bog, pa vidi u pismu da se ljudi klanjaju drugim bogovima...



Što je tebi tu djelovanje zlih sila ako neka baba Mare dozove pokojnika?

Kad već spominješ istina je da je Bog upravo u istoj knjizi Ponovljenih zakona jasno rekao da su drugi bogovi đavoli i da nisu Bog.
"Prinosiše žrtve djavolima, ne Bogu, bogovima, kojih nisu znali, novim, koji iz bliza dodjoše, kojih se nisu strašili oci vaši." (PZ 32:17).
Ali recimo u istoj toj knjizi nije precizirao da su ti prizvani mrtvi takođe đavoli. To dosta govori.
 
Što se tiče Jude 9 i spora oko tijela mi ne znamo pozadinu tog događaja. Ne znamo šta konkretno apostol Juda citira. Imamo samo nagađanja. Ali rani hrišćanski autori poput Origena identifikuju spis koji Juda citira kao Adscensione Mosis/ ᾽Ανάβα σις Μωυσέως (u prevodu Uspenje ili Vaznesenje Mojsijevo). (De Princiipis III,2,1). U tom spisu ne govori više o tom tekstu ali u jednom drugom svom djelu Origen kaže "U jednoj knjizi koja, iako nije u kanonu, sadrži simbol ove misterije piše da su viđena dva Mojsija: jedan živ u duhu drugi mrtav tijelom." (In Libr. Jesu Nave, Hom, II. 1). Očito da je to ista knjiga za koju Origen kaže da je izvor teksta u Poslanici apostola Jude koji govori o sporu nad Mojsijevim tijelom. Dakle taj tekst ne govori o Mojsijevom tjelesnom vaskrsenju već da je Mojsije bio živ svojom dušom.
 
Svakako ali pazi ovdje imamo direktno riječi vaše proročice koja kaže kako je ona došla do zaključka da je soul sleep ispravno učenje. Ti si sam rekao da je ona za vas jak autoritet i da biste vjerovali da duša ne spava da je ona imala viziju da ne spava. Adventističko učenje o spavanju duše potiče od učenja Georgea Storrsa i njegovog djela Six Sermons. Njegovo djelo nisam pročitao pa ne znam odakle njemu to. Ali mislim da griješiš da nauk ne nastaje kao posljedica nesporazuma ili krivih poimanja. Pa makar je hrišćanstvo nažalost poznato po tome što ima milion grupa koje su nastale velikim dijelom kao rezultat nesporazuma i polovičnog znanja.

"Osam biblijskih doktrina oko kojih su se složili, a koje bi ih identificirale kao kršćane adventiste sedmog dana, bile su: (1) skori, osobni, predmilenijski drugi dolazak; (2) dvostruka Kristova služba u nebeskom Svetištu, čije je čišćenje započelo 1844.; (3) sedmi dan subota; (4) duh proroštva kako je dan Ellen White; (5) poruke tri anđela; (6) uvjetna besmrtnost i smrt kao san bez snova; (7) vrijeme sedam posljednjih zala; i (8) konačno, potpuno istrebljenje zlih nakon tisućljeća.—RW Schwarz, Light Bearers to the Remnant" (Nampa, Idaho: Pacific Press Pub. Assn., 1979.), str. 68, 69.
Pošto si zapeo za to, ajde ti sad objasni kakve veze razvoj nauka u Adventističkoj crkvi ima s pogrešnim shvaćanjem nauka neke druge crkve? Nauk se temelji na onom što stoji u Pismu, prema našoj perspektivi to je utemeljeno, a ne na pogrešnim pretpostavkama o vjerovanju neke druge zajednice...

U redu. Nije mi cilj da ovdje ocjenjujem nju. Ali nije taj razlog za potrebu doktrine o spavanju duša nešto što je govorila samo ona. I drugi adventistički pioniri su takođe isto govorili. James White tako na isti način argumentuje u svom djelu An Appeal on Immortality.
Međutim opet u Elleninim spisima nalazimo potpuno pogrešne postavke. Evo citiraću:
"Pridiku o besmrtnosti duše, koju je sotona održao Evi, rekavši: „Nećete vi umreti“ – oni ponavljaju sa svojih propovedaonica, i narod to prihvata kao čistu biblijsku istinu. To je temelj spiritizma. U Svetom pismu nigde ne piše da je čovekova duša besmrtna. Besmrtnost je svojstvena samo Bogu." (Elen Gold Vajt, Svjedočanstva za crkvu 1, str. 239).
Ovdje Ellen potpuno pogrešno predstavlja učenje tradicionalnih crkava jer govori da zato što je besmrtnost svojstvena Bogu mora značiti da duša nije besmrtna. Ali to je nešto što tradicionalni takođe vjeruju. Duše, po riječima sv. Irineja Lionskog, "se održavaju koliko Bog želi da se održavaju" (perseverant autem quoadusque eas Deus et esse, et perseverare voluerit).

Ne, dobro je predstavila i dobra je perspektiva iz Postanka.
Adventisti objašnjavaju da je čovjek kao duša živa, besmrtan jedino ako dobije dar od Boga. Dok je to kod tradicionalnih u startu...

Sljedeći gore navedenu logiku i za anđele bi se moralo reći da nisu besmrtni i da spavaju jer oni tjelesno ne umiru a besmrtnost je svojstvena samo Bogu.

Besmrtnost je dar od Boga, čovjek je sagriješio i nastupila je smrt. I baš tako kako stoji iznad, besmrtnost je uvjetovana.

Također pogrešno se tumači da je Satanina poruka Evi u Edenu poruka o besmrtnosti duše. Ako otvorimo taj tekst jasno je da kontekst te poruke uopšte ne govori o stanju duša poslije smrti.

Sad radiš isto ono za što si optužio gore neke pionire. Upoznaj se prvo s naukom, pa onda izvodi zaključke.
Ako su vjerovali, a jesu, da je čovjek živa duša, onda to moraš razumjeti iz te perspektive. Dakle, za njih je duša čovjek, ne neka zasebna odvojiva komponenta i u tom smislu je osvrt na događaj iz Postanka. Iako Sotona govori da neće umrijeti, duša koja sagriješi umire...

Pa iskreno ne znam koji bi bio prikladniji izraz da se iskaže da je smrt nemoćna od poređenja sa snom. San prividno izgleda kao smrt ali to nije jer se čovjek probudi. Smrt nakon Hrista je takođe privremeno stanje do buđenja.

Pa recimo izraz: "živi" koji je suprotan od smrti, može li boljee od toga?

"I mnogo onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život vječni a drugi na sramotu i prijekor vječni." (Danilo 12:2).
Šta konkretno spava u prahu zemaljskom? Tijelo naravno. Ne duša.

A kako to može spavati? Očito da se radi o nedoslovnom značenju. I zar ne zapažaš da je tad "buđenje", a ne da se tijelo budi kako ti to učitavaš u tekst?

"Oživeće mrtvi tvoji, i moje će mrtvo telo ustati. Probudite se, i pevajte koji stanujete u prahu; jer je Tvoja rosa rosa na travi, i zemlja će izmetnuti mrtvace." (Isaija 26:19).


Šta se budi? Tijelo, ne duša. Tijelo je to koje se vraća u prah zemaljski. Ovdje se izričito kaže da se budi tijelo i da će tijelo ustati. Jer tijelo spava. Duša se ne budi.

Ovaj tekst tvrdi da izraz "zajedno s mojim mrtvim tijelom ustat će" u izvorniku ne sadrži riječ "zajedno s". Riječ "moje mrtvo tijelo" se može primijeniti na čovjeka, zvijer ili mrtve općenito. Izraz se može prevesti kao "moji pokojni" ili "moji mrtvi", a odnosi se na istu vrstu uskrsnuća kao i izraz "tvoji mrtvi ljudi". Izraz nije upućen na proroka Izaiju, već na židovski narod. Stoga, kad se govori o mrtvima koji će ustati, oni koji se odnose na židovski narod govore "naši će mrtvi ustati", što znači da će biti vraćeni na svoju zemlju i sve privilegije.
I opet, ako zanemarimo kontekst, to ne dokazuje da duša egzistira, štoviše jasno se uklapa u perspektivu da je čovjek duša živa i da postoji fizička i duhovna komponenta istog...

"Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo" (Jakov 2:26).
Kaže se da je tijelo bez duha mrtvo. Ne kaže se da je duh bez tijela mrtav ili da spava.

Ilustracija, kada je Bog načinio fizičku komponentu, onda je udahnuo dah životni i tada je nastao život. Pa tako, sama fizička komponenta bez te duhovne komponente, ne može ni egzistirati. Zato, Jakov ističe, vjera koja nije popraćena djelima mrtva je, što znači da kršćani trebaju djelovati u skladu s vjerom koju ispovijedaju.

To može biti prirodno iz biološke perspektive ali iz perspektive Božijeg plana je daleko od prirodnog. Čovjek je duša + tijelo i to je prirodno stanje i duše i tijela. Da budu zajedno. Tako nas je Bog stvorio. Bog nije stvorio smrt. Odstupanje od toga je neprirodno. To je aberacija, greška, anomalija, error 404. Da je smrt prirodna Hristos ne bi dolazio jer zašto bi dolazio ako sve ide prirodnim redovnim tokom.

Opet ti o toj perspektivi. Pa ako je Bog stvorio dušu koja može živjeti nakon naše smrti, na ovaj ili onaj način, onda je to prirodno... a i kod vas tradicionalnih čitava lepeza toga što se događa nakon čovjekove smrti, očito da je to onda netko organizirao, uspostavio, osmislio, i onda mi govoriš kao to nije prirodno... da nije prirodno, ne bi Bog to tako onda stvorio da može funkcionirati ako se pojavi smrt na Zemlji...

Ne bi. Duše mrtvih prije Hrista su sve bile u šeolu. Nisu bile na nebu. Hristos je otvorio nebo. Zato u pravoslavnim ikonima vaskrsenja u pozadini vidiš starozavjetne svetitelje u adu. I njih Hristos izvlači.

Ne slažem se, ali za razmišljanje uzmimo da je točna perspektiva, kako to onda funkcionira? Dakle, zloduh dolazi u šeol i poziva ili?

Kad već spominješ istina je da je Bog upravo u istoj knjizi Ponovljenih zakona jasno rekao da su drugi bogovi đavoli i da nisu Bog.
"Prinosiše žrtve djavolima, ne Bogu, bogovima, kojih nisu znali, novim, koji iz bliza dodjoše, kojih se nisu strašili oci vaši." (PZ 32:17).
Ali recimo u istoj toj knjizi nije precizirao da su ti prizvani mrtvi takođe đavoli. To dosta govori.

To sam ti rekao zbog poante, ne da razvijaš diskusiju i na tom planu :-).
Radije objasni kako gatare mogu nekog prizivati, jer to mi stvarno nije jasno kako vi tradicionalni zamišljate?
Oni koji vjeruju da duše ne egzistiraju nakon smrti svakako im ne treba crtati o kome se radi...
 
+!

Duša je živa kada telo ustane.





Nije nastala, već je biblijska. Imamo dokaz da se desio spor oko njegovog tela, pojavio se u Ilijinom društvu. Njih dvojica su zapravo predznak Isusovog vaskrsenja i odlaska na nebo.



Nema ovde nikakvog izvrtanja istine.


Tvoje mišljenje bi točnije bilo napisano ovako: "duša se budi kada telo ustane".
Moja napomena je, da neki nemaju više ni komadić od kostiju, ali će im Ljubav dati novo preobraženo (neraspadljivo i besmrtno) tijelo.
Inače, tijelo ne daje život.



Eto, neka su dvojica (Mojsije i Ilija) nekakav predznak!



Eto, neka ti ne izvrćeš istinu, nego 'tradicionalisti' još od početaka 'kršćanstva', koji su častili svece, pa i sv. Stjepana prvomučenika!
Dj 7,59
I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"




* * * * * * *



Lk 23,46
I povika Isus iza glasa: "Oče, u Ruke Tvoje predajem Duh Svoj!" To rekavši, izdahnu.




Pitanja:
- Je li Isusova duša nakon preminuća spavala do Uskrsnuća, tj. je li se Isusova duša probudila, kada je uskrsnuo?



- Gdje se nalazi 'spavajuća' duša?
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Dj 7,59
I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"



Lk 23,46
I povika Isus iza glasa: "Oče, u Ruke Tvoje predajem Duh Svoj!" To rekavši, izdahnu.

Dobro je, potvrdio si njegovu perspektivu, jer tako i vjeruje kako stoji. Duh se vrati k Bogu, ne duša.
Prop 12:7 - " i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao."
 
+!
Imamo duh, dušu i tijelo.
- Što je duša i gdje ona 'spava', dok čeka?



1 Sol 5,23
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

- Odvaja li se duh od duše neke osobe, koja umre, tj. kada se duh i duša odvoje od tijela?
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
+!
Imamo duh, dušu i tijelo.
- Što je duša i gdje ona 'spava', dok čeka?

Duša ne spava, to je samo pokušaj da se opiše stanje ljudi nakon smrti, ako hoćeš, usporedba.
Duša je čovjek. Kada umre, ona više ne postoji dok Bog ponovno ne uskrisi čovjeka (dušu)...
 
+!
Ako te dobro shvaćam:
- ti vjeruješ, da nečiji duh odlazi Bogu, a njegova duša ne postoji do uskrsnuća svih.



Duh - kod Boga.
Duša - ne postoji do uskrsnuća.
Tijelo - raspadne se, spali, kemikalijama uništi,...



Uskrsnućem svih Bog spaja nečiji duh sa nanovo stvorenom dušom i preobraženim tijelom?!



- Što je bilo s Isusovom dušom nakon premunuća?
 
Pošto si zapeo za to, ajde ti sad objasni kakve veze razvoj nauka u Adventističkoj crkvi ima s pogrešnim shvaćanjem nauka neke druge crkve? Nauk se temelji na onom što stoji u Pismu, prema našoj perspektivi to je utemeljeno, a ne na pogrešnim pretpostavkama o vjerovanju neke druge zajednice...

Ima veze jer je razlog za formiranje određenog učenja pogrešna predstava o učenju tradicionalnih. Evo daću ti konkretan primjer. Autor sajta religija.me smatra Crkvu adventista sedmog dana sektom i dijelom modernog Vavilona jer su iskrivili učenje Ellen G. White koja nije bila trojičar. Zar nije logično da prva stvar kojom ćeš osporiti tu tvrdnju da kažeš da je početna postavka pogrešna i da EGW jeste bila trojičar?



Pioniri adventizma su tvrdili da je učenje o spavanju duša potrebno jer ako to učenje nije tačno onda je nepotrebno vaskrsenje mrtvih na kraju svijeta i nije im bilo jasno kako ta dva koncepta svjesne duše i vaskrsenja mrtvih pomiriti. Logično je stoga da prva stvar koju treba razjasniti jeste zašto tradicionalni smatraju da je vaskrsenje mrtvih ipak potrebno.



To je u protestantizmu konstantna pojava. Sola fide je nastalo kao kontra rimokatoličkih pogrešaka oko indulgencija gdje su prodavali oproštaj grijeha a sola scriptura kao kontra na rimokatolička izvrtanja Predanja gdje su se pozivali na nekakve falsifikate i izmišljotine kako bi opravdali vlast rimskog pape.



Ne, dobro je predstavila i dobra je perspektiva iz Postanka.
Adventisti objašnjavaju da je čovjek kao duša živa, besmrtan jedino ako dobije dar od Boga. Dok je to kod tradicionalnih u startu...

Ali i kod nas je besmrtnost dar. Čak i besmrtnost duše. Citirao sam sv. Justina šta kaže o tome. Isto misli i Georgije Florovski, jedan od vodećih pravoslavnih teologa 20. vijeka.



Pa recimo izraz: "živi" koji je suprotan od smrti, može li boljee od toga?

Što se nekad i koristi. Tipa Bogu su svi živi. Ali je potreban i izraz koji će pojasniti da je smrt uništena ali obuhvatiti i ljudsku perspektivu smrti. A nema boljeg izraza od spavanja za tako nešto.



A kako to može spavati? Očito da se radi o nedoslovnom značenju. I zar ne zapažaš da je tad "buđenje", a ne da se tijelo budi kako ti to učitavaš u tekst?

Može se probuditi ono što spava. A spava ono što je u prahu zemaljskom. To je tijelo.



Opet ti o toj perspektivi.

Perspektiva je bitna.



Pa ako je Bog stvorio dušu koja može živjeti nakon naše smrti, na ovaj ili onaj način, onda je to prirodno... a i kod vas tradicionalnih čitava lepeza toga što se događa nakon čovjekove smrti, očito da je to onda netko organizirao, uspostavio, osmislio, i onda mi govoriš kao to nije prirodno... da nije prirodno, ne bi Bog to tako onda stvorio da može funkcionirati ako se pojavi smrt na Zemlji...

Da, Bog je organizovao sve to jer je znao da će ljudi pasti u grijeh i umirati. Ali to ne čini samu smrt prirodnom niti dijelom Božjeg plana. Smrt možda jeste prirodna posljedica bioloških procesa u našem organizmu ali samom čovjeku je izrazito neprirodna. Pa nisu se ljudi vijekovima plašili smrti bez razloga. Čovjek podsvjesno osjeća da je smrt nešto pogrešno i da ne može biti kraj. Opet kažem ako je smrt prirodna čemu Hristos.



Ne slažem se, ali za razmišljanje uzmimo da je točna perspektiva, kako to onda funkcionira? Dakle, zloduh dolazi u šeol i poziva ili?

Pa ne znamo. Nije nešto što bi trebali ispitivati ali očito uključuje zle duhove. Ne opisuje nam se naravno sam mehanizam toga.



To sam ti rekao zbog poante, ne da razvijaš diskusiju i na tom planu :).
Radije objasni kako gatare mogu nekog prizivati, jer to mi stvarno nije jasno kako vi tradicionalni zamišljate?
Oni koji vjeruju da duše ne egzistiraju nakon smrti svakako im ne treba crtati o kome se radi...

Moja poenta je bila da Bog kada govori o lažnim bogovima jasno kažu to su đavoli a kada govori o onima koji pričaju sa mrtvima ne kaže da su to đavoli sa kojima pričaju. S obzirom da je komuniciranje s mrtvima stavljeno u isti stih sa gatanjem i dogovaranjem sa duhovima očito da se radi o djelovanju okultnih sila ali očito da nije isto kao gatanje i dogovaranje sa duhovima.



Duša ne spava, to je samo pokušaj da se opiše stanje ljudi nakon smrti, ako hoćeš, usporedba.
Duša je čovjek. Kada umre, ona više ne postoji dok Bog ponovno ne uskrisi čovjeka (dušu)...

Znači po vama je čovjek potpuno izbrisan iz postojanja nakon smrti. Mislio sam da makar vjerujete da duša idalje postoji ali u nesvjesnom stanju. U čemu je onda razlika između vašeg učenja i učenja Jehovinih svjedoka koji kažu da će duša biti ponovno stvorena pri vaskrsenju? Kako znate da ćete se opet probuditi baš vi?
 
Nazad
Vrh