Ima veze jer je razlog za formiranje određenog učenja pogrešna predstava o učenju tradicionalnih.
Ovo nije točno. Svaka doktrina je bila raspravljana i zasnovana na Pismu, a ne na nerazumijevanju "tradicionalne perspektive"...
Evo daću ti konkretan primjer. Autor sajta religija.me smatra Crkvu adventista sedmog dana sektom i dijelom modernog Vavilona jer su iskrivili učenje Ellen G. White koja nije bila trojičar. Zar nije logično da prva stvar kojom ćeš osporiti tu tvrdnju da kažeš da je početna postavka pogrešna i da EGW jeste bila trojičar?
Kakve ovo veze ima s razvojem nauka unutar adventnog pokreta?
Već kada si krenuo u tom smjeru, onda ti se ključ nalazi u Pismu na kojeg se pozivaju adventisti, a ne na njihovom razumijevanju ili ne razumijevanju tradicionalnih pogleda. Dakle, onda pobijaš ono oko čega je predmet, a predmet je onamo gdje je sama suština učenja.
Pioniri adventizma su tvrdili da je učenje o spavanju duša potrebno jer ako to učenje nije tačno onda je nepotrebno vaskrsenje mrtvih na kraju svijeta i nije im bilo jasno kako ta dva koncepta svjesne duše i vaskrsenja mrtvih pomiriti. Logično je stoga da prva stvar koju treba razjasniti jeste zašto tradicionalni smatraju da je vaskrsenje mrtvih ipak potrebno.
Ne, nije logično. Logično bi bilo da je to biblijski osnovano, ali kako se radi o vjerovanju koje nije zasnovano na Pismu, nema se što uzimati u razmatranje... i kao što sam znaš, autoritet im je Pismo. Stranice Biblije su prevrtali, a ne Katekizam...
To je u protestantizmu konstantna pojava. Sola fide je nastalo kao kontra rimokatoličkih pogrešaka oko indulgencija gdje su prodavali oproštaj grijeha a sola scriptura kao kontra na rimokatolička izvrtanja Predanja gdje su se pozivali na nekakve falsifikate i izmišljotine kako bi opravdali vlast rimskog pape.
Ti to sve doživljavaš kao reakciju, a ako te već zanima povijesni kontekst, onda ti isti pioniri su to doživljavali kao svjetlost od Boga i svojevrsno otkrivenje... a ne nešto što je reakcija na nerazumijevanje tradicionalnih stavova...
Ali i kod nas je besmrtnost dar. Čak i besmrtnost duše. Citirao sam sv. Justina šta kaže o tome. Isto misli i Georgije Florovski, jedan od vodećih pravoslavnih teologa 20. vijeka.
Prvo vaše poimanje duše je različito, a drugo za nas je to uvjetno, a ne određeno unaprijed.
Također, ono gdje je još jasna razlika je perspektiva same nagrade. Taj život vječni primaju oni koji su s Kristom, oni koji nisu, ne primaju...
Što se nekad i koristi. Tipa Bogu su svi živi. Ali je potreban i izraz koji će pojasniti da je smrt uništena ali obuhvatiti i ljudsku perspektivu smrti. A nema boljeg izraza od spavanja za tako nešto.
Smrt je uništena, ali nećemo uzimati nešto što označava život, već nešto što asocira na našu neaktivnost... nisam nešto impresioniran perspektivom onih koji vjeruju da duše egzistiraju nakon smrti. Da ja vjerujem u tako nešto, ja bi koristio: žive, budni, aktivni, a ne spavaju...
Može se probuditi ono što spava. A spava ono što je u prahu zemaljskom. To je tijelo.
Ne, ne spava, jer ne postoji. Može se probuditi jedino čovjek kao takav, da se vrati u svijest, ništa drugo...
Ne
. Idemo dalje...
Da, Bog je organizovao sve to jer je znao da će ljudi pasti u grijeh i umirati. Ali to ne čini samu smrt prirodnom niti dijelom Božjeg plana. Smrt možda jeste prirodna posljedica bioloških procesa u našem organizmu ali samom čovjeku je izrazito neprirodna. Pa nisu se ljudi vijekovima plašili smrti bez razloga. Čovjek podsvjesno osjeća da je smrt nešto pogrešno i da ne može biti kraj. Opet kažem ako je smrt prirodna čemu Hristos.
Krist je drugi Adam kao što sam i naveo, Onaj koji će dati novu prirodu i život vječni. I da se ne ponavljamo, vjeruj tako. Za mene tu nema logike. Ako duša može izlaziti izvan tijela i egzistirati, onda je to prirodno jer je tako stvorena, s tim mogućnostima. To što će Bog u kontekstu vašeg vjerovanja ispraviti takvo stanje na ovaj ili onaj način, to je nešto drugo. A posljedica grijeha je svakako strah od smrti i to nije ugodno nikome i to zaista tako ne bi trebalo biti, ali je prirodno u našoj paloj naravi....
Pa ne znamo. Nije nešto što bi trebali ispitivati ali očito uključuje zle duhove. Ne opisuje nam se naravno sam mehanizam toga.
Vjerujete da su to duše preminulih, ali to istovremeno uključuje zle duhove?
Moja poenta je bila da Bog kada govori o lažnim bogovima jasno kažu to su đavoli a kada govori o onima koji pričaju sa mrtvima ne kaže da su to đavoli sa kojima pričaju. S obzirom da je komuniciranje s mrtvima stavljeno u isti stih sa gatanjem i dogovaranjem sa duhovima očito da se radi o djelovanju okultnih sila ali očito da nije isto kao gatanje i dogovaranje sa duhovima.
Ma jasna je meni tvoja poanta, ali ovo me sve već umara i ako ćemo stalno nešto širiti, tome nikad kraja...
Znači po vama je čovjek potpuno izbrisan iz postojanja nakon smrti. Mislio sam da makar vjerujete da duša idalje postoji ali u nesvjesnom stanju. U čemu je onda razlika između vašeg učenja i učenja Jehovinih svjedoka koji kažu da će duša biti ponovno stvorena pri vaskrsenju? Kako znate da ćete se opet probuditi baš vi?
Postoji duh ili dah životni koji je kod Boga, ali on kao takav nije u mogućnosti da egzistira, već je odraz naše osobnosti/karaktera. A Bog kada stvori fizičku komponentu i stavi u nju dah životni, tada nastaje duša. A kako da znam da sam baš to ja, pa jednostavno, jer sam to ja i ne treba mi kontinuirana egzistencija da bi znao da sam to ja, da nije netko slučajno nešto zamijenio ili manipulirao na neki način. Da li si kad izgubio svijest? Ja jesam na treningu i jednom zgodom, u početku nisam znao što se događa, ali nakon par trenutaka sam shvatio što se zapravo dogodilo. Nisam imao krizu identiteta iako nisam bio svjestan što se događa neko vrijeme, a što su mi prepričali ostali da se dogodilo...
