Djecak Dhammaruwan sa Sri Lanke (sada odrastao covjek i ponovno budisticki reodovnik) je sa 3 godine starosti najednom poceo pjevati dugacke himne na jeziku koji nikada prije nije naucio. Njegov otac je snimio djecakova pjevanja i pustio ih strucnjacima za samskrt i pali (jezik budistickog kanona) koji su u tim himnama odmah prepoznali pjevane dijelove iz budistickog kanona, kojeg tako mali djecak nikada nije ucio.
Himne su sadrzajno odgovarale pjevanim Buddhinim govorima iz kanona, ali je nacin pjevanja bio potpuno nepoznat. Niti jedna suvremena budisticka tradicija u svijetu ne izvodi pjevanje na takav nacin. Nakon nekog vremena djecak se prisjetio vise detalja iz svojeg proslog zivota kada je u 5 st. Nove ere dosao iz Indije na Sri Lanku kao jedan od monaha u pratnji velikog budistickog ucenjaka Buddhaghose.
Djecaku se sjecanje na njegov prosli zivot prirodno izgubilo nakon sto je napunio 5 godinu zivota, a kada je odrastao opet se zaredio u budisticki isposnicki red na Sri Lanki pod redovnickim imenom Samadhikusalo.
Ovdje je razgovor s njim kada je vec bio odrasla osoba, ali jos uvijek prije zaredjenja: