Krštenje - u čije ime?

Može on da kaže, ali tko je uopće on?? Da je zakon zapisan u srcu danas ne bi bilo grešnika. Ne bi bilo potrebe da nas Duh Sveti poučava. Piše da će biti zapisano u srcu ali to vrijeme još nije došlo. On je pomiješao babe i žabe. Pomiješao je proroštva za milenijum i kraljevstvo nebesko sa onim što je danas , kraljevstvo sotonino i njegovih podanika. Ovo je proroštvo za ...poslije onih dana :

Naravno da postoji potreba. I u onom vremenu postojali su ljudi koji su savršeno poznavali Božji Zakon, a ipak, sama informacija im nije koristila jer su ga razumjeli po slovu.



često se smatra da bi ljudi prestali činiti greške ako bi zakon bio doslovno urezan u njihova srca. No, stvar je nešto složenija. U kršćanstvu vjerujemo da svi mi, unatoč nastojanjima da živimo prema Božjim pravilima, i dalje možemo griješiti. To je posljedica slobodne volje i inherentne ljudske grešnosti.



Zakon zapisan u srcima može nam pomoći, ali nije jamstvo da nikada nećemo pogriješiti. U stvarnosti, postati bolji i približiti se Božjim pravilima dug je proces. Duh Sveti nam pomaže da bolje razumijemo i primjenjujemo Božji zakon, ali čak i tada možemo napraviti grešku.

Pavle kaže da je taj zavjet sklopljen žrtvom što je van svake pameti kad se čita cijeli kontekst. Ljudi i dalje griješe naveliko i moraju učiti.

Pavao dobro govori! I naravno da griješe, i naravno da moraju učiti.



U 1. Korinćanima 13:12 piše: "Sada vidimo kao kroz ogledalo, zagonetno, a tada ćemo vidjeti lice u lice. Sada spoznajem nesavršeno, a tada ću spoznati potpuno, baš kao što sam i spoznat od Boga." Ovaj stih sugerira da trenutno imamo ograničenu perspektivu i razumijevanje Božjih tajni - kao da gledamo kroz ogledalo i vidimo samo djelomičnu sliku. No, u budućem životu, u Božjoj prisutnosti, naše razumijevanje će biti dublje i potpunije. Sada možda ne razumijemo sve, ali taj proces učenja i spoznaje će se nastaviti, omogućavajući nam da dublje razumijemo Boga i Njegove tajne. Upravo zato je potreban Duh Sveti koji nas uvodi u svu istinu.
 
Zakon je Bog upisao u srce svih vernih ljudi sa dolaskom Hrista - koji je učinio zavet sa učenicima, ali i sa svima nama krštenjem.



Nekršteni koji ne poznaju istinu imaju savest, i biće im suđeno po savesti i srcu:



"Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego će se oni opravdati koji ga tvori.
Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon:
Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju)
Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđelju mojemu preko Isusa Hrista" ( Rimljanima 2. 14 - 16 ).
 
Naravno da postoji potreba. I u onom vremenu postojali su ljudi koji su savršeno poznavali Božji Zakon, a ipak, sama informacija im nije koristila jer su ga razumjeli po slovu.



često se smatra da bi ljudi prestali činiti greške ako bi zakon bio doslovno urezan u njihova srca. No, stvar je nešto složenija. U kršćanstvu vjerujemo da svi mi, unatoč nastojanjima da živimo prema Božjim pravilima, i dalje možemo griješiti. To je posljedica slobodne volje i inherentne ljudske grešnosti.



Zakon zapisan u srcima može nam pomoći, ali nije jamstvo da nikada nećemo pogriješiti. U stvarnosti, postati bolji i približiti se Božjim pravilima dug je proces. Duh Sveti nam pomaže da bolje razumijemo i primjenjujemo Božji zakon, ali čak i tada možemo napraviti grešku.



Pavao dobro govori! I naravno da griješe, i naravno da moraju učiti.



U 1. Korinćanima 13:12 piše: "Sada vidimo kao kroz ogledalo, zagonetno, a tada ćemo vidjeti lice u lice. Sada spoznajem nesavršeno, a tada ću spoznati potpuno, baš kao što sam i spoznat od Boga." Ovaj stih sugerira da trenutno imamo ograničenu perspektivu i razumijevanje Božjih tajni - kao da gledamo kroz ogledalo i vidimo samo djelomičnu sliku. No, u budućem životu, u Božjoj prisutnosti, naše razumijevanje će biti dublje i potpunije. Sada možda ne razumijemo sve, ali taj proces učenja i spoznaje će se nastaviti, omogućavajući nam da dublje razumijemo Boga i Njegove tajne. Upravo zato je potreban Duh Sveti koji nas uvodi u svu istinu.

"Razumjeti što zakon kaže po slovu". To je fraza koja nema nikakvog smisla. Molim te pojasni što to znači u negativnom kontekstu "razumjeti zakon po slovu" na nekom primjeru.



U ostatku tvog teksta iznosiš svoje nerazumijevanje onoga što zaista piše Jeremija. Pošto slušaš Pavla a Pavle izvrće Jeremijino proroštvo logično je da si zbunjen i ne vjeruješ da imati zakon u srcu pravi neku razliku jer misliš da je to vrijeme danas već došlo a oko sebe vidiš svi griješe. Kada budeš shvatio da Jeremija ne govori za naše vrijeme nego za vrijeme Milenijuma koje još nije nastupilo onda ćeš i razumjeti da će biti onako kako piše nastavak tog teksta. Imati zakon u srcu zapisan znači poznavati Boga, svi od najmanjeg do najvećeg i neće biti potrebe da jedan drugog uči.

Jeremija 31,33"Ne, ovo će biti zavjet, što ću ga učiniti s kućom Izraelovom poslije onih dana", govori Gospod: "Stavit ću zakon svoj u srce njihovo i upisati ga u dušu njihovu. Tako ću biti Bog njihov, i oni će biti narod moj.
Jeremija 31,34Oni se više neće učiti među se, učiti jedan drugoga: 'Spoznajte Gospoda!' jer me svi poznaju od najmanjega do najvećega",
 
Zakon je Bog upisao u srce svih vernih ljudi sa dolaskom Hrista - koji je učinio zavet sa učenicima, ali i sa svima nama krštenjem.



Nekršteni koji ne poznaju istinu imaju savest, i biće im suđeno po savesti i srcu:



"Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego će se oni opravdati koji ga tvori.
Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon:
Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju)
Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđelju mojemu preko Isusa Hrista" ( Rimljanima 2. 14 - 16 )

Kad bi malo više čitao što kaže mesija a malo manje što kaže Pavle bilo bi ti bolje, razumio bi da Pavle laže naveliko. On ima svoje evanđelje, kako i sam kaže a ti bez pardona citiraš. Koja drskost je to kad kaže da će Bog Svemogući suditi prema njegovom evanđelju. Uzdaj se u njegovo evanđelje pa ćeš vidjeti dokle ćeš dogurati.
 
"Razumjeti što zakon kaže po slovu". To je fraza koja nema nikakvog smisla. Molim te pojasni što to znači u negativnom kontekstu "razumjeti zakon po slovu" na nekom primjeru.

Kad govorimo o razumijevanju po slovu, mislimo na doslovno pridržavanje zakona i propisa, bez dubljeg razumijevanja njihovog duhovnog značenja. To znači strogo držanje pravila i propisa bez obzira na okolnosti ili potrebe drugih ljudi. Farizeji su često bili primjer toga, gdje su se držali slova zakona do najmanjih detalja, ali su zaboravljali na ljubav prema bližnjima.



S druge strane, razumijevanje po duhu znači dublje razumijevanje svrhe zakona i propisa te primjenu tog razumijevanja u praksi. To podrazumijeva ljubaznost, suosjećanje i milosrđe prema drugima, čak i ako to znači povremeno odstupanje od doslovnog pridržavanja zakona radi postizanja većeg dobra. Isus je upravo to istaknuo kroz svoj odgovor farizejima u vezi s berbom pšenice tijekom subote.

U ostatku tvog teksta iznosiš svoje nerazumijevanje onoga što zaista piše Jeremija. Pošto slušaš Pavla a Pavle izvrće Jeremijino proroštvo logično je da si zbunjen i ne vjeruješ da imati zakon u srcu pravi neku razliku jer misliš da je to vrijeme danas već došlo a oko sebe vidiš svi griješe. Kada budeš shvatio da Jeremija ne govori za naše vrijeme nego za vrijeme Milenijuma koje još nije nastupilo onda ćeš i razumjeti da će biti onako kako piše nastavak tog teksta. Imati zakon u srcu zapisan znači poznavati Boga, svi od najmanjeg do najvećeg i neće biti potrebe da jedan drugog uči.

Nisam htio zalaziti u interpretacije stihova iz Jeremije jer je to tema za sebe i tako onda odmičemo od zadane teme...



Stihovi mogu se tumačiti kao opis kontinuiranog procesa obraćenja i rasta u vjeri, a ne kao opis specifičkog vremenskog razdoblja poput Milenija. Kršćani vjeruju da je duhovni rast i obnova prisutna tijekom cijelog vjerskog života, a ne ograničena na jedno određeno razdoblje.

Jeremija 31,33"Ne, ovo će biti zavjet, što ću ga učiniti s kućom Izraelovom poslije onih dana", govori Gospod: "Stavit ću zakon svoj u srce njihovo i upisati ga u dušu njihovu. Tako ću biti Bog njihov, i oni će biti narod moj.
Jeremija 31,34Oni se više neće učiti među se, učiti jedan drugoga: 'Spoznajte Gospoda!' jer me svi poznaju od najmanjega do najvećega",

Stih iz Jeremije 31:33 naglašava da će novi savez biti sklopljen s kućom Izraelovom nakon određenih dana. Ovo se tumači kao obećanje koje će se ispuniti u budućnosti (kroz Krista), a ne kao nešto što se odnosi na Milenij, jer, novi savez ne bi imao smisla da se dogodi nakon Milenija, već se mora dogoditi prije dolaska Isusa.



Stih iz Jeremije 31:34 koji govori o tome da se ljudi više neće međusobno učiti o Bogu, jer će svi poznavati Gospoda od najmanjeg do najvećeg, nije nužno ograničen na Milenijum. Ovaj stih može ukazivati na univerzalni duhovni rast i intimno poznavanje Boga koje je dostupno svim vjernicima kroz vjeru u Isusa Krista tijekom cijele kršćanske povijesti, a ne samo u specifičnom vremenskom razdoblju Milenijuma. Učiteljstvo svakako ima svoju ulogu, ali u konačnici, sve nas Duh Sveti uvodi u istinu.
 
Kad bi malo više čitao što kaže mesija a malo manje što kaže Pavle bilo bi ti bolje, razumio bi da Pavle laže naveliko. On ima svoje evanđelje, kako i sam kaže a ti bez pardona citiraš. Koja drskost je to kad kaže da će Bog Svemogući suditi prema njegovom evanđelju. Uzdaj se u njegovo evanđelje pa ćeš vidjeti dokle ćeš dogurati.

Molim te za malo više obazrivosti, imajući na umu da se nalazimo na kršćanskom forumu gdje mnogi članovi duboko poštuju apostola Pavla i njegovu ulogu. Možda se ne slažeš s njegovim stajalištima, što je sasvim prihvatljivo, ali bilo bi korisno izbjegavati teže kvalifikacije koje bi mogle potaknuti oštre rasprave.



Rim 2:16: "to je u dan kad će Bog, po Isusu Kristu, suditi tajne ljudskih srcâ prema mom evanđelju.""
U ovom kontekstu, Pavao naglašava svoju ulogu kao apostola koji je poslan da propovijeda evanđelje o Isusu Kristu i njegovom spasenju. On ističe da će Bog na Sudnjem danu suditi ljudima prema poruci koju je donio, a to je poruka o Kristovom spasenju. Pavlovo evanđelje nije osobni izum, već je u skladu s naukom i porukom Isusa Krista.
 
Molim te za malo više obazrivosti, imajući na umu da se nalazimo na kršćanskom forumu gdje mnogi članovi duboko poštuju apostola Pavla i njegovu ulogu. Možda se ne slažeš s njegovim stajalištima, što je sasvim prihvatljivo, ali bilo bi korisno izbjegavati teže kvalifikacije koje bi mogle potaknuti oštre rasprave.



Rim 2:16: "to je u dan kad će Bog, po Isusu Kristu, suditi tajne ljudskih srcâ prema mom evanđelju.""
U ovom kontekstu, Pavao naglašava svoju ulogu kao apostola koji je poslan da propovijeda evanđelje o Isusu Kristu i njegovom spasenju. On ističe da će Bog na Sudnjem danu suditi ljudima prema poruci koju je donio, a to je poruka o Kristovom spasenju. Pavlovo evanđelje nije osobni izum, već je u skladu s naukom i porukom Isusa Krista.

Naprotiv, Pavlovo evanđelje je drugo evanđelje a ono Kristovo su propovjedali njegovih 12 apostola za koje Pavle kaže da su prevaranti.

2. Korinćanima 11,13Jer takvi ljudi lažni su apostoli, prevarljivi poslenici, koji se pretvaraju u apostole Kristove. Istina ne mari za osjećaje. Ovo nije ekumenistički forum.
 
Kad govorimo o razumijevanju po slovu, mislimo na doslovno pridržavanje zakona i propisa, bez dubljeg razumijevanja njihovog duhovnog značenja. To znači strogo držanje pravila i propisa bez obzira na okolnosti ili potrebe drugih ljudi. Farizeji su često bili primjer toga, gdje su se držali slova zakona do najmanjih detalja, ali su zaboravljali na ljubav prema bližnjima.



S druge strane, razumijevanje po duhu znači dublje razumijevanje svrhe zakona i propisa te primjenu tog razumijevanja u praksi. To podrazumijeva ljubaznost, suosjećanje i milosrđe prema drugima, čak i ako to znači povremeno odstupanje od doslovnog pridržavanja zakona radi postizanja većeg dobra. Isus je upravo to istaknuo kroz svoj odgovor farizejima u vezi s berbom pšenice tijekom subote.



Nisam htio zalaziti u interpretacije stihova iz Jeremije jer je to tema za sebe i tako onda odmičemo od zadane teme...



Stihovi mogu se tumačiti kao opis kontinuiranog procesa obraćenja i rasta u vjeri, a ne kao opis specifičkog vremenskog razdoblja poput Milenija. Kršćani vjeruju da je duhovni rast i obnova prisutna tijekom cijelog vjerskog života, a ne ograničena na jedno određeno razdoblje.



Stih iz Jeremije 31:33 naglašava da će novi savez biti sklopljen s kućom Izraelovom nakon određenih dana. Ovo se tumači kao obećanje koje će se ispuniti u budućnosti (kroz Krista), a ne kao nešto što se odnosi na Milenij, jer, novi savez ne bi imao smisla da se dogodi nakon Milenija, već se mora dogoditi prije dolaska Isusa.



Stih iz Jeremije 31:34 koji govori o tome da se ljudi više neće međusobno učiti o Bogu, jer će svi poznavati Gospoda od najmanjeg do najvećeg, nije nužno ograničen na Milenijum. Ovaj stih može ukazivati na univerzalni duhovni rast i intimno poznavanje Boga koje je dostupno svim vjernicima kroz vjeru u Isusa Krista tijekom cijele kršćanske povijesti, a ne samo u specifičnom vremenskom razdoblju Milenijuma. Učiteljstvo svakako ima svoju ulogu, ali u konačnici, sve nas Duh Sveti uvodi u istinu.

Sve se teme isprepliću jedna sa drugom. Mogu se stihovi tumačiti kako tko hoće ali onda više nisu istina. Jeremija je nedvosmisleno jasan. I da, jako ima smisla da se to događa u vrijeme milenijuma jer milenijum počinje s drugim izlaskom Izraelaca i povratkom u njihovu zemlju i osnivanjem kraljevstva nebeskog.

Jeremija 16,14Zato, evo, doći će dani," govori Gospod, "kad se neće više govoriti: 'Tako da je živ Gospod, koji je izveo sinove Izraelove iz Egipta!'
Jeremija 16,15Nego: 'Tako da je živ Gospod, koji je vodio kući sinove Izraelove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio razgranao!' Ja ću ih natrag dovesti u zemlju njihovu, koju sam dao ocima njihovim."
 
Biblija kaže "SVE JE PISMO OD BOGA DANO"



Dakle, kompletni stari zavet, novi sa jevanđeljima, delima apostolskim, svim poslanicama pa i Pavlovim, i otkrivenjem.



To što vi ono što piše Pavle ne možete da uklopite u svoj sistem vrednovanja istine, to je vaš lični problem.



Jer mi ne trebamo biblijsku istinu da prilagođavamo svojim gledištima, već da svoja gledišta odbacimo a prihvatimo biblijsku istinu bez obzira na cenu.



Jer nismo mi merilo istine, već Bog i njegova reč.
 
Naprotiv, Pavlovo evanđelje je drugo evanđelje a ono Kristovo su propovjedali njegovih 12 apostola za koje Pavle kaže da su prevaranti.

2. Korinćanima 11,13Jer takvi ljudi lažni su apostoli, prevarljivi poslenici, koji se pretvaraju u apostole Kristove. Istina ne mari za osjećaje. Ovo nije ekumenistički forum.

Naravno, nismo ekumenski forum, ali cijenimo svaku vjeru i trudimo se biti pažljivi kada razgovaramo o velikanima vjere koji su važni u svojim religijskim zajednicama.



U svom pismu, Pavao se suočavao s različitim izazovima i pitanjima u Crkvi, uključujući i pitanje autoriteta apostola. Njegova kritika "lažnih apostola" odnosi se na osobe koje su tvrdile da su apostoli, ali nisu bili poslani od strane Isusa Krista ili nisu slijedili istinsku poruku Evanđelja. To ne znači da je Pavao osporavao autoritet Isusovih izabranih apostola. Štoviše, u 1. Korinćanima 15:9-10, Pavao piše: "Jer ja sam najmanji od apostola, koji nisam dostojan zvati se apostolom, jer sam progonio crkvu Božju; ali milošću Božjom jesam što jesam." Pavao je priznavao svoje prijašnje grijehe i isticao Božju milost i obraćenje kao temelje svoje apostolske službe. To sigurno nije stav nekoga tko se gradi iznad ostalih ili da bi sporio njihov autoritet.



Također, Pavao je u svojim pismima često spominjao druge apostole, kao što su Petar, Jakov i Ivan, i često je izražavao svoje poštovanje prema njima. Također je sudjelovao u važnim crkvenim događajima, poput Jeruzalemskog sabora (opisanog u Djelima 15), gdje su se apostoli i starješine crkve okupili kako bi raspravljali o pitanjima važnim za rani kršćanski pokret.

Sve se teme isprepliću jedna sa drugom. Mogu se stihovi tumačiti kako tko hoće ali onda više nisu istina. Jeremija je nedvosmisleno jasan. I da, jako ima smisla da se to događa u vrijeme milenijuma jer milenijum počinje s drugim izlaskom Izraelaca i povratkom u njihovu zemlju i osnivanjem kraljevstva nebeskog.

Jeremija 16,14Zato, evo, doći će dani," govori Gospod, "kad se neće više govoriti: 'Tako da je živ Gospod, koji je izveo sinove Izraelove iz Egipta!'
Jeremija 16,15Nego: 'Tako da je živ Gospod, koji je vodio kući sinove Izraelove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio razgranao!' Ja ću ih natrag dovesti u zemlju njihovu, koju sam dao ocima njihovim."

Dakle, ova poruka proroka Jeremije odnosi se na povratak naroda Izraela u svoju domovinu nakon izgnanstva, a to se dogodilo tijekom povratka iz Babilona u 6. stoljeću prije Krista.
 
Naravno, nismo ekumenski forum, ali cijenimo svaku vjeru i trudimo se biti pažljivi kada razgovaramo o velikanima vjere koji su važni u svojim religijskim zajednicama.



U svom pismu, Pavao se suočavao s različitim izazovima i pitanjima u Crkvi, uključujući i pitanje autoriteta apostola. Njegova kritika "lažnih apostola" odnosi se na osobe koje su tvrdile da su apostoli, ali nisu bili poslani od strane Isusa Krista ili nisu slijedili istinsku poruku Evanđelja. To ne znači da je Pavao osporavao autoritet Isusovih izabranih apostola. Štoviše, u 1. Korinćanima 15:9-10, Pavao piše: "Jer ja sam najmanji od apostola, koji nisam dostojan zvati se apostolom, jer sam progonio crkvu Božju; ali milošću Božjom jesam što jesam." Pavao je priznavao svoje prijašnje grijehe i isticao Božju milost i obraćenje kao temelje svoje apostolske službe. To sigurno nije stav nekoga tko se gradi iznad ostalih ili da bi sporio njihov autoritet.



Također, Pavao je u svojim pismima često spominjao druge apostole, kao što su Petar, Jakov i Ivan, i često je izražavao svoje poštovanje prema njima. Također je sudjelovao u važnim crkvenim događajima, poput Jeruzalemskog sabora (opisanog u Djelima 15), gdje su se apostoli i starješine crkve okupili kako bi raspravljali o pitanjima važnim za rani kršćanski pokret.



Dakle, ova poruka proroka Jeremije odnosi se na povratak naroda Izraela u svoju domovinu nakon izgnanstva, a to se dogodilo tijekom povratka iz Babilona u 6. stoljeću prije Krista.

Nisi dobro obaviješten. Nisu se još vratili. Tek će se vratiti. Jesi li nekad čuo da netko kaže "Tako da je živ Gospod, koji je vodio kući sinove Izraelove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio razgranao? Mnogo drugih stihova nedvosmisleno govore o uvjetima koje će biti na tek obnovljenoj zemlji. Produžit će se životni vijek kao što je bio na početku. Mladić će umirati od 100 i starci će napuniti svoju dob. Izaija govori o zapisanima u knjigu života koji će biti tamo.....



Ako cijeniš vjeru svih cijeni i moju. Nema lijepog načina da se upozori na lažnog apostola. Već sam pisala dosta o njemu. Pavle mu nije ime nego Simon. Nađi mi povijesni dokument vam Biblije koji piše o Pavlu I ostalim apostolima da su surađivali.
 
Biblija kaže "SVE JE PISMO OD BOGA DANO"



Dakle, kompletni stari zavet, novi sa jevanđeljima, delima apostolskim, svim poslanicama pa i Pavlovim, i otkrivenjem.



To što vi ono što piše Pavle ne možete da uklopite u svoj sistem vrednovanja istine, to je vaš lični problem.



Jer mi ne trebamo biblijsku istinu da prilagođavamo svojim gledištima, već da svoja gledišta odbacimo a prihvatimo biblijsku istinu bez obzira na cenu.



Jer nismo mi merilo istine, već Bog i njegova reč.

Nigdje osim u ljudskim umovima i po kršćanskim denominacijama ne piše da je Biblija, koruptirana knjiga, Božja riječ. Zapravo to je hula na Svetog Duha reći da je Cijela Biblija nadahnuta riječ Božja. Zar nisi nikad pročitao u Starom Zavjetu nešto što je mesija u novom zavjetu osporio?
 
Nigdje osim u ljudskim umovima i po kršćanskim denominacijama ne piše da je Biblija, koruptirana knjiga, Božja riječ. Zapravo to je hula na Svetog Duha reći da je Cijela Biblija nadahnuta riječ Božja. Zar nisi nikad pročitao u Starom Zavjetu nešto što je mesija u novom zavjetu osporio?


Reč kao reč ne, nije osporio.



A apostoli upućuju i na stari i novi zavet kao merilo istine.
 
Reč kao reč ne, nije osporio.



A apostoli upućuju i na stari i novi zavet kao merilo istine.

Osporio je pisanu reč više puta.

Brojevi 15,30Ali ako netko sagriješi naumice, bio on domorodac ili stranac, taj huli na Gospoda. Takav se ima istrijebiti iz naroda.
Brojevi 15,31Jer je on prezreo riječ Gospodnju i prestupio zapovijed njegovu, Takav se ima istrijebiti bez milosti. Krivnja njegova pada na njega."
Brojevi 15,32Kad su bili sinovi Izraelovi u pustinji, zatekoše čovjeka, koji je kupio drva u subotu.
Brojevi 15,33Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i Aronu i svoj zajednici.
Brojevi 15,34Staviše ga u zatvor, jer još nije bilo određeno o tom, što će se činiti s njim.
Brojevi 15,35Tada Gospod zapovjedi Mojsiju: "Taj čovjek ima se smrću kazniti. Neka ga kamenuje sva zajednica izvan tabora."
Brojevi 15,36I sva zajednica izvede ga pred tabor i kamenova ga na smrt, kao što je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.





Ivan 8,3Tada književnici i farizeji dovedoše ženu zatečenu u preljubi, postaviše je na sredinu
Ivan 8,4I rekoše mu: "Učitelju, ova je žena sada zatečena u preljubi.
Ivan 8,5Mojsije nam je zapovjedio u zakonu, da takve kamenujemo. A ti što veliš?"
Ivan 8,6Ovim pitanjem htjedoše ga, kušati, da bi ga mogli optužiti. Isus se nagnu dolje i uze pisati prstom po zemlji.
Ivan 8,7Kad su ga jednako pitali, uspravi se i reče im: "Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!"
Ivan 8,8I opet se sagnu i pisao je po zemlji.
Ivan 8,9Kad su čuli odgovor, stadoše izlaziti jedan za drugim počevši d starješina. I ostade Isus sam sa ženom, koja je stajala na sredini.
Ivan 8,10Isus se uspravi i upita: "Ženo, gdje su oni koji su te tužili? Nitko te ne osudi?"
Ivan 8,11Ona odgovori: "Nitko, Gospodine!" Tada reče Isus: "Ni ja te neću osuditi. Idi, i od sada više ne griješi!"



Marko 11,15Tako dođoše u Jerusalem. On ode u hram i počne izgoniti prodavce i kupce u hramu. Ispremeta stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
Marko 11,16I ne dopusti, da tko pronese i samo jednu posudu kroz hram.
Marko 11,17On ih potsjeti na ono: "Ne stoji li pisano: "Kuća moja ima biti kuća molitve za sve narode? A vi načiniste od nje špilju razbojničku."
 
Vi ste nešto tu izvrnuli.
Tu nema ništa što je Isus osporio u smislu da to u starom zavetu nije bilo od Boga.
On je samo sa novim zavetom doneo milosti.
 
Nisi dobro obaviješten. Nisu se još vratili. Tek će se vratiti. Jesi li nekad čuo da netko kaže "Tako da je živ Gospod, koji je vodio kući sinove Izraelove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio razgranao? Mnogo drugih stihova nedvosmisleno govore o uvjetima koje će biti na tek obnovljenoj zemlji. Produžit će se životni vijek kao što je bio na početku. Mladić će umirati od 100 i starci će napuniti svoju dob. Izaija govori o zapisanima u knjigu života koji će biti tamo.....

Nisam živio u tom vremenu pa nisam ni mogao čuti :-).
Povijest potvrđuje da se grupa Židova vratila iz babilonskog izgnanstva u Izrael nakon osvajanja Babilona od strane Perzijanaca i da su započeli s obnovom hrama u Jeruzalemu.



Gal 3:28,29 - "Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju."

  1. Proročanstva u Izaiji i drugim dijelovima Starog zavjeta često su uvjetna. To znači da su njihovi ishodi bili uvjetovani ljudskim postupcima i odnosom prema Bogu. Ako bi ljudi slijedili Božje zapovijedi i prihvatili Božjeg Mesiju, tada bi se mogla ostvariti obećanja koja uključuju blagostanje, produženje životnog vijeka i druge blagoslove.
  2. U Novom zavjetu, osobito u knjigama poput Otkrivenja, dobivamo drugačiju perspektivu budućnosti. Ondje se opisuje konačna obnova svijeta i vječno Božje kraljevstvo. U tom vječnom kraljevstvu neće biti smrti, bolesti ni patnje. Ova perspektiva nije uvjetovana ljudskim postupcima, već je ispunjenje Božjeg plana za vječnu savršenost.


Dakle, kontrast između proročanstava koja govore o umiranju i onih koja opisuju budućnost bez smrti može se razumjeti kroz različite aspekte Božjeg plana i različite uvjete koji se odnose na različite vremenske okvire i događaje u povijesti spasenja.



Ako cijeniš vjeru svih cijeni i moju. Nema lijepog načina da se upozori na lažnog apostola. Već sam pisala dosta o njemu. Pavle mu nije ime nego Simon. Nađi mi povijesni dokument vam Biblije koji piše o Pavlu I ostalim apostolima da su surađivali.

Iskreno, ne mogu se sjetiti nekog izvora koji bi u sebi sadržavao takvu formulaciju. Ali, recimo, Sv. Ignacije Antiohijski u svojoj poslanici Rimljanima u 4. poglavlju piše:



"Pišem Crkvama i svima ih uvjeravam da ću dragovoljno umrijeti za Boga , osim ako me ne spriječite. Preklinjem vas da ne pokazujete neumjerenu dobronamjernost prema meni. Dopusti mi da postanem hrana divljim zvijerima, uz čiju pomoć će mi biti dano da dođem do Boga . Ja sam Božja pšenica i daj da me samelju zubi divljih zvijeri, da se nađem kao čisti kruh Kristov . Radije namami divlje zvijeri, neka postanu moja grobnica i ne ostave ništa od mog tijela; tako da kad zaspim [u smrti], ne mogu nikome biti problem. Tada ću doista biti Kristov učenik, kada svijet neće vidjeti toliko koliko moje tijelo. Zamoli Krista za mene, da pomoću ovih oruđa budem žrtva [ Bogu]. Ja vam , kao Petar i Pavao , ne izdajem zapovijedi. Oni su bili apostoli ; Ja sam samo osuđenik: oni su bili slobodni, a ja sam do sada sluga. Ali kad budem patio, bit ću Isusov oslobođenik i ponovno ću uskrsnuti oslobođen u Njemu. A sada, budući da sam zatvorenik, učim ne željeti ništa svjetovno ili isprazno."



Apostol Pavao nedvojbeno je bio priznat i visoko cijenjen kao jedan od apostola u ranoj Crkvi...
 
Vi ste nešto tu izvrnuli.
Tu nema ništa što je Isus osporio u smislu da to u starom zavetu nije bilo od Boga.
On je samo sa novim zavetom doneo milosti.

On nije ništa iz pravog zakona promijenio. Ako se gleda na krivi zakon kao na pravi ispada da je promijenio ali to nije točno.
 
To je fino rečeno da se zaobiđe istina. To se zove retorika govora i nju treba naučiti koristiti. Nasuprot retorici govora stoji jednostavna i čista istina. Ona nije popularna.

A u što vi na kraju vjerujete?
Izražavate sumnju u Pavla i njegove poslanice, također, sad kako vidimo i u ovo?
Koje su to knjige u Pismu nadahnute za vas?
 
Nazad
Vrh