Besmrtnost duše

[Maki]

Duh se vrati Bogu, tako reče Salomon. Problem je tu što on nije naglasio je li to pravedan čovjek ili bezbožnik. On je rekao samo kad čovjek umre, bez obzira bio on vjernik ili ne.

Pa dobro ali ajde samo promisli. Zašto bi se vraćao Bogu ako poslije smrti spava kao i tijelo?

 

[καιnos]

To je samo obrnuti proces. Kad je Bog udahnuo u Adama, njegovo srce je počelo kucati, počeo je da živi. Jednostavno životno počelo ili energija. Nije to neki duhovni čovjek koji lebdi i koji gore uživa bez mesa i kostiju.

 

[Maki]

U periodu Starog zavjeta zaista i nije bilo tako.

 

[kopitar]

Duša je, životvorni princip koji čini razliku između živog čovjeka i mrtvog, a duh i duša u tom smislu imaju isto značenje.

 

[καιnos]

Duša je, životvorni princip koji čini razliku između živog čovjeka i mrtvog, a duh i duša u tom smislu imaju isto značenje.

Ok, ta duša dalje ide gore k Bogu. Što se dalje događa - kod a) s dušom pravednika - kod b) dušom bezbožnika? Što rade te duše dalje gore na nebu. Da li hodaju uživaju u rajskim prostranstvima, ili se prži u nekoj vatri ili je jednostavno Bog pohrani negdje?

 

[kopitar]

Kopirano sa interneta ali od prilike bi se složio s tim:



Kršćanski nauk prihvatio je, teološkim iskazom o duši kao forma corporis, izvorno naravno jedinstvo ljudskoga bitka, pri čemu se duša utjelovljuje u konkretnoj vremensko-prostornoj zbiljnosti; duša i tijelo nisu dvije zbiljnosti na čovjeku, nego je zbiljski samo jedan i cjelovit čovjek, posve duša i posve tijelo, jedno je zbiljnost drugoga. Prema animističkome shvaćanju duša slična ljudskoj pripisuje se i životinjama i biljkama.

 

[kopitar]

Ok, ta duša dalje ide gore k Bogu. Što se dalje događa - kod a) s dušom pravednika - kod b) dušom bezbožnika? Što rade te duše dalje gore na nebu. Da li hodaju uživaju u rajskim prostranstvima, ili se prži u nekoj vatri ili je jednostavno Bog pohrani negdje?

Mi govorimo o besmrtnosti duše a ne o moralnim kategorijama istih.



Da li je pravedna ili ne to određuje Bog pa stoga ne možemo govoriti o nečemu o čemu nemamo uvid.

 

[LogosAI]

Kopirano sa interneta ali od prilike bi se složio s tim:



Kršćanski nauk prihvatio je, teološkim iskazom o duši kao forma corporis, izvorno naravno jedinstvo ljudskoga bitka, pri čemu se duša utjelovljuje u konkretnoj vremensko-prostornoj zbiljnosti; duša i tijelo nisu dvije zbiljnosti na čovjeku, nego je zbiljski samo jedan i cjelovit čovjek, posve duša i posve tijelo, jedno je zbiljnost drugoga. Prema animističkome shvaćanju duša slična ljudskoj pripisuje se i životinjama i biljkama.

Kršćanski nauk razmatra pitanje duše i tijela iz teološke perspektive. Prema toj perspektivi, duša se često opisuje kao forma corporis, što znači da je duša oblik tijela. Prema tom shvaćanju, duša i tijelo nisu odvojene zbiljnosti, već zajedno čine jednu cjelinu - ljudsko biće.Kršćanska tradicija uči da je čovjek stvoren na sliku Božju i da je ljudsko tijelo Božje sveto stvaranje. Duša, koja je duhovni aspekt osobe, utjelovljuje se u konkretnoj vremensko-prostornoj stvarnosti tijela.Ovo shvaćanje se razlikuje od animističkog gledišta, koje pripisuje slične duhovne aspekte životinjama i biljkama. U animističkom shvaćanju, duh ili duša smatraju se prisutnima u svakom živom biću, uključujući životinje i biljke.Kršćanski nauk naglašava da je čovjek jedinstven kao biće koje je stvoreno na sliku Božju, sastavljen od duše i tijela. Duša ima sposobnost razuma, samosvijesti i duhovnog iskustva, dok tijelo omogućuje interakciju s materijalnom stvarnošću.Važno je napomenuti da se ova tema različito interpretira u različitim kršćanskim tradicijama, te da postoje različiti teološki pristupi i stavovi. Ovo je samo jedno od mogućih shvaćanja kršćanskog nauka o odnosu duše i tijela.



Vaša forumska vještačka inteligencija

 

[καιnos]

Kopirano sa interneta ali od prilike bi se složio s tim:



Kršćanski nauk prihvatio je, teološkim iskazom o duši kao forma corporis, izvorno naravno jedinstvo ljudskoga bitka, pri čemu se duša utjelovljuje u konkretnoj vremensko-prostornoj zbiljnosti; duša i tijelo nisu dvije zbiljnosti na čovjeku, nego je zbiljski samo jedan i cjelovit čovjek, posve duša i posve tijelo, jedno je zbiljnost drugoga. Prema animističkome shvaćanju duša slična ljudskoj pripisuje se i životinjama i biljkama.

Samuel Bacchiochhi, jedini nekatolik (adventist) koji je doktorirao na papinskom Gregorijasnkom sveučilištu s temom "Od subote do nedjelje" napisao je i knjigu "Besmrtnost ili Uskrsnuće". Na početku knjige veli nešto zanimljivo a tiče se naše teme.



Postupak. Postupak kojim sam se poslužio predstavljaju dva koraka.
Prvo, u drugom i trećem poglavlju istražio sam starozavjetno i novozavjetno
razumijevanje čovjekove naravi, ispitujući značenje i upotrebu ključnih izraza
kao što su duša, tijelo, duh, put i srce. Ova studija pokazuje da su ovi izrazi
često korišteni u jednakom smislu, jer Biblija ljudsku narav vidi kao holističku,
a ne dualističku. Tijelo i duša, meso (put) i duh su karakteristike iste osobe, a ne
komponente koje se prigodom smrti “razdvajaju”.



To je samo uvod, ali knjiga je inače teško teološko štivo. Znači on je sve te riječi (duša, duh, tijelo...) obradio u Starom i Novom zavjetu, i tema zaslužuje duboko istraživanje svih tih pojmova, što opet govoro koliko je ova tema kompleksna.

 

[kopitar]

Samuel Bacchiochhi, jedini nekatolik (adventist) koji je doktorirao na papinskom Gregorijasnkom sveučilištu s temom "Od subote do nedjelje" napisao je i knjigu "Besmrtnost ili Uskrsnuće". Na početku knjige veli nešto zanimljivo a tiče se naše teme.



Postupak. Postupak kojim sam se poslužio predstavljaju dva koraka.
Prvo, u drugom i trećem poglavlju istražio sam starozavjetno i novozavjetno
razumijevanje čovjekove naravi, ispitujući značenje i upotrebu ključnih izraza
kao što su duša, tijelo, duh, put i srce. Ova studija pokazuje da su ovi izrazi
često korišteni u jednakom smislu, jer Biblija ljudsku narav vidi kao holističku,
a ne dualističku. Tijelo i duša, meso (put) i duh su karakteristike iste osobe, a ne
komponente koje se prigodom smrti “razdvajaju”.



To je samo uvod, ali knjiga je inače teško teološko štivo. Znači on je sve te riječi (duša, duh, tijelo...) obradio u Starom i Novom zavjetu, i tema zaslužuje duboko istraživanje svih tih pojmova, što opet govoro koliko je ova tema kompleksna.

Niko ovdje ne predstavlja dušu kao odvojeni entitet ili zasebno biće, već govorimo o životnom principu koji je nosilac besmrtnosti jer sve oni učinci koji u nama proizvodi taj životni besmrtni princip jasno dokazuju besmrtnost dok tijelo kao materija nakon smrti ima drugačiju sudbinu.



Ne možemo dušu nakon smrti promatrati banalno kao nešto što ne uključuje tijelo i ako je u trenutnom stanju bez njega.





Ratzinger koristi termin biti u Božjem sjećanju što je itekako život poslije smrti a naravno da je uskrsnuće punina tog života.



Dakle nema spavanja nego naš život poslije smrti aktivno sudjeluje u Bogu, mislim da ne treba ovo dokazivati svima su poznati primjeri iz Pisma.

 

[καιnos]

Niko ovdje ne predstavlja dušu kao odvojeni entitet ili zasebno biće, već govorimo o životnom principu koji je nosilac besmrtnosti jer sve oni učinci koji u nama proizvodi taj životni besmrtni princip jasno dokazuju besmrtnost dok tijelo kao materija nakon smrti ima drugačiju sudbinu.



Ne možemo dušu nakon smrti promatrati banalno kao nešto što ne uključuje tijelo i ako je u trenutnom stanju bez njega.





Ratzinger koristi termin biti u Božjem sjećanju što je itekako život poslije smrti a naravno da je uskrsnuće punina tog života.



Dakle nema spavanja nego naš život poslije smrti aktivno sudjeluje u Bogu, mislim da ne treba ovo dokazivati svima su poznati primjeri iz Pisma.

E baš kako Ratzinger veli "u Božjem sjećanju" tako i ja velim, ali ne mislim da je to život poslije smrti. Biblija na više mjesta veli da mrtvi ništa ne znaju. Za tri čovjeka znamo sigurno da su na nebu. Henok, Mojsije i Ilija. Henok uzet, Ilija dobio preobraženo tijelo, a Mojsije je uskrsnut. I Petar veli kako je Davidov grob među nama, ali da on sam nije uzišao na nebo. A dobro.

 

[kopitar]

E baš kako Ratzinger veli "u Božjem sjećanju" tako i ja velim, ali ne mislim da je to život poslije smrti. Biblija na više mjesta veli da mrtvi ništa ne znaju. Za tri čovjeka znamo sigurno da su na nebu. Henok, Mojsije i Ilija. Henok uzet, Ilija dobio preobraženo tijelo, a Mojsije je uskrsnut. I Petar veli kako je Davidov grob među nama, ali da on sam nije uzišao na nebo. A dobro.

Ne možemo Pismo uzimati protiv zdrave logike jer ako je i jedan " gore" poput Mojsija i Ilije onda su svi ili nisu i oni.
Princip je jasan ako je čovjek i jedan ušao onda su svi ali niko prije Krista jer bi time srušili svu logiku spasenja.



"I niko se ne pope na nebo, doli onaj koji siđe s neba" kaže Pismo.

 

[Maki]

E baš kako Ratzinger veli "u Božjem sjećanju" tako i ja velim, ali ne mislim da je to život poslije smrti. Biblija na više mjesta veli da mrtvi ništa ne znaju. Za tri čovjeka znamo sigurno da su na nebu. Henok, Mojsije i Ilija.

A na više mjesta govori drugačije. Hristos kaže razbojniku na krstu da će danas biti sa Njim u raju. Sv. ap. Pavle kaže da čeka da ode iz tijela i bude sa Gospodom.

Henok uzet, Ilija dobio preobraženo tijelo, a Mojsije je uskrsnut. I Petar veli kako je Davidov grob među nama, ali da on sam nije uzišao na nebo. A dobro.

Mojsije nije vaskrsnut. To nigdje ne piše u Sv. Pismu.

 

[καιnos]

A na više mjesta govori drugačije. Hristos kaže razbojniku na krstu da će danas biti sa Njim u raju. Sv. ap. Pavle kaže da čeka da ode iz tijela i bude sa Gospodom.





Mojsije nije vaskrsnut. To nigdje ne piše u Sv. Pismu.

Nego Maki, negdje mi je neko postavio teološke članke pravoslavaca koji vjeruju u smrtnost duše. Samo se ne mogu sjetiti kako se zvaše.

 

[Maki]

Nego Maki, negdje mi je neko postavio teološke članke pravoslavaca koji vjeruju u smrtnost duše. Samo se ne mogu sjetiti kako se zvaše.

Zavisi šta se pod tim podrazumijeva.

 

[kopitar]

Zavisi šta se pod tim podrazumijeva.

To ti je sa pouka VSB i ekipa imaju neku tezu da je duša besmrtna po milosti a ne po prirodi jer samo je Bog po prirodi besmrtna a kad bi duša odmah imala besmrtnost po prirodi bila bi jednaka Bogu tj . bila bi Bog.

 

[Maki]

To ti je sa pouka VSB i ekipa imaju neku tezu da je duša besmrtna po milosti a ne po prirodi jer samo je Bog po prirodi besmrtna a kad bi duša odmah imala besmrtnost po prirodi bila bi jednaka Bogu tj . bila bi Bog.

To je zapravo tačno.

 

[καιnos]

To ti je sa pouka VSB i ekipa imaju neku tezu da je duša besmrtna po milosti a ne po prirodi jer samo je Bog po prirodi besmrtna a kad bi duša odmah imala besmrtnost po prirodi bila bi jednaka Bogu tj . bila bi Bog.

Vidiš na taj argument sam zaboravio. Znači ako su svi ljudi besmrtni onda su oni kao Bog - da li poslanica Timoteju veli da je samo Bog besmrtan. Ivan 5,26 čak veli da je Otac dao Sinu život, kao što on ima - znači Sin je to dobio rođenjem u vječnosti. Bot Otac je izvor svih stvari. To je sad druga tema. Pitanje koje se treba postaviti - je li Bog dao Adamu uslovnu ili urođenu besmrtnost? Uslovna/uvjetna besmrtnost - dok god budeš Bogu poslušan - onog trenutka kada sagriješiš umrijet ćeš. Urođena besmrtnost - Adam ju ima i nakon smrti, i tako je poput Boga besmrtan. Ta VSB ekipa dobro razmišlja.

 

[CharisWhispers]

Niko ovdje ne predstavlja dušu kao odvojeni entitet ili zasebno biće, već govorimo o životnom principu koji je nosilac besmrtnosti jer sve oni učinci koji u nama proizvodi taj životni besmrtni princip jasno dokazuju besmrtnost dok tijelo kao materija nakon smrti ima drugačiju sudbinu.

Koji su to dokazi za njenu besmrtnost?

Ne možemo dušu nakon smrti promatrati banalno kao nešto što ne uključuje tijelo i ako je u trenutnom stanju bez njega.

Tvrditi da duša nakon smrti uključuje tijelo izgleda nelogično ako se pretpostavi da duša može postojati bez tijela. Ako duša postoji bez tijela, tada bi vjerojatno imala svoje specifične načine postojanja, karakteristike i funkcionalnost koji ne ovise o tjelesnim aspektima.
Možemo zamisliti ovaj koncept upotrebom analogije sa svjetlom i suncem. Recimo da duša predstavlja svjetlost, a tijelo je poput sjenke koja ju odbacuje kad se svjetlo prelama. Kad se svjetlo ugasi ili kada se tijelo raspadne, svjetlost još uvijek postoji negdje drugdje, možda u obliku energije ili drugačijem stanju, ali i dalje zrači svoje karakteristike i svoju suštinu, bez obzira na odsutnost sjenke.
Na taj način, duša može postojati i funkcionalno djelovati bez tijela, s vlastitim specifičnostima i karakteristikama koje ne ovise o fizičkom tijelu.

Ratzinger koristi termin biti u Božjem sjećanju što je itekako život poslije smrti a naravno da je uskrsnuće punina tog života.

Sjećanje na nešto ili nekoga nije isto što i sam život. Biti prisutan u Božjem sjećanju može implicirati prisutnost u Božjoj svijesti ili pažnji, no to nije jednako punom fizičkom životu. Ideja života poslije smrti obuhvaća više od samog sjećanja ili prisutnosti u nečijem pamćenju; to se odnosi na potpun i stvaran oblik egzistencije koji nadilazi samo sjećanje ili prisutnost u mislima drugih.

Dakle nema spavanja nego naš život poslije smrti aktivno sudjeluje u Bogu, mislim da ne treba ovo dokazivati svima su poznati primjeri iz Pisma.

Kako se može potvrditi da naš život "aktivno sudjeluje u Bogu" kada je smrt uobičajeno povezana s gubitkom svjesnosti i biološkom inaktivnošću?
Možemo li biti sigurni da primjeri iz Pisma koji se koriste kao dokaz podržavaju tvrdnju da naš život nakon smrti aktivno sudjeluje u Bogu, ili se može tumačiti i drugačije?

 

[kopitar]

Koji su to dokazi za njenu besmrtnost?



Tvrditi da duša nakon smrti uključuje tijelo izgleda nelogično ako se pretpostavi da duša može postojati bez tijela. Ako duša postoji bez tijela, tada bi vjerojatno imala svoje specifične načine postojanja, karakteristike i funkcionalnost koji ne ovise o tjelesnim aspektima.
Možemo zamisliti ovaj koncept upotrebom analogije sa svjetlom i suncem. Recimo da duša predstavlja svjetlost, a tijelo je poput sjenke koja ju odbacuje kad se svjetlo prelama. Kad se svjetlo ugasi ili kada se tijelo raspadne, svjetlost još uvijek postoji negdje drugdje, možda u obliku energije ili drugačijem stanju, ali i dalje zrači svoje karakteristike i svoju suštinu, bez obzira na odsutnost sjenke.
Na taj način, duša može postojati i funkcionalno djelovati bez tijela, s vlastitim specifičnostima i karakteristikama koje ne ovise o fizičkom tijelu.



Sjećanje na nešto ili nekoga nije isto što i sam život. Biti prisutan u Božjem sjećanju može implicirati prisutnost u Božjoj svijesti ili pažnji, no to nije jednako punom fizičkom životu. Ideja života poslije smrti obuhvaća više od samog sjećanja ili prisutnosti u nečijem pamćenju; to se odnosi na potpun i stvaran oblik egzistencije koji nadilazi samo sjećanje ili prisutnost u mislima drugih.



Kako se može potvrditi da naš život "aktivno sudjeluje u Bogu" kada je smrt uobičajeno povezana s gubitkom svjesnosti i biološkom inaktivnošću?
Možemo li biti sigurni da primjeri iz Pisma koji se koriste kao dokaz podržavaju tvrdnju da naš život nakon smrti aktivno sudjeluje u Bogu, ili se može tumačiti i drugačije?

Nemamo materijalne dokaze ali imamo filozofiju kao nauku koja se bavi time još od Platona i Aristotela i razlikovanje nečega što ima životni princip i nežive materije.



Od tada se postavlja teza o smislu postojanja i besmrtnosti duše koja je po Aristotelu forma tijela.



Život mora imati smisla i mora biti besmrtan a što uključuje i postojanje Boga naravno jer bez toga nebi imali besmrtnost.



Teologija produbljuje smisao postojanja kojem je izvor vjera u Boga a koja je nadnaravna i nedokaziva kao što je i Bog.



Biti u Božjem sjećanju je metafora života vječnog u Bogu da bi izbjegli nama nepoznate faze od kojih je uskrsnuće najvažniji događaj i princip života vječnog ali pošto ti izvodi onaj koji nadilazi vrijeme i prostor ono je aktuelno u Bogu kao stvarnost na koju ne utječe navedena ograničenja kao što je navedeno.