Božanstvo ili Trojstvo?

  • Pokretač teme Pokretač teme Nefi
  • Datum početka Datum početka

Nefi

Mormon
Član
Poruke
1,065
Reakcijski bodovi
40
Bodovi
48
Crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana tvrdi da ne veruje u Trojstvo nego u Božanstvo. Da li tu postoji razlika? Po učenju o Trojstvu su Otac, Sin i sveti Duh jedno biće, jedne suštine. Jedno biće u tri lica. Po učenju Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana su Otac, Sin i sveti Duh tri bića, čije jedinstvo nije fižičko nego duhovno. Oni su u svemu apsolutno složni kao jedan. Ipak tu Bog Otac prezidira, On je šef, On je jedini i pravi Bog, kao što je Isus to učio:
"idem Ocu, jer je Otac veći od mene." (Jovan 14:28)
"da tebe upoznamo, jedinog pravog Boga..." (Jovan 17: 3)
Isus je rekao svojim Apostolima "da budete jedno kao što smo ja i otac jedno" i nije sigurno na to mislio, da se pretvore svi u jedno biće, već da budu složni kao on i Otac.
"Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” (Jovan 17:11)
Isus je više puta rekao da je jedno sa Ocem i da je zato u takvom apsolutnom jedinstu i slozi sa Njim. "Ja i Otac, jedno smo." (Jovan 10:30)

U Mormonovoj knjizi piše:
"I ja sam u Ocu, i Otac u meni, i Otac i ja jedno smo. I tako će Otac svedočiti o meni, a Sveti Duh će mu svedočiti o Ocu i meni, jer Otac i ja i Sveti Duh, jedno smo.." (3 Nephi 11:27,36)

Dalje je tvrdio da je Bog sklopio savez sa Njim za carstvo:
"Zato ja s vama sklapam savez za carstvo, kao što je moj Otac sa mnom sklopio savez." (Luka 22:29)
Bog Otac mu je dao Božanske atribute da bi mogao da deluje u njegovo ime za to carstvo, mi to nazivamo uzvišenje.
"Sve što Otac ima moje je." (Jovan 16:15)
"a sve što je moje tvoje je, i tvoje je moje." (Jovan 17:10)
"Dade mi se svaka moć na nebu i na zemlji." (Mateja 28:18)
"Moj Otac mi je sve predao." (Mateja 11:27)

Pored toga znamo, da je samo jedan Bog svemoćan, sveznajući i sam Isus tvdi da mu je dato svo što taj Bog ima, a to su svi atributi savršenstva.
Ipak su oni tri bića jer Biblija uči da su bili odjednom na tri mesta. Kada je Isus došao da se krsti bilo je TRI BIĆA na tri različita mesta. Otac na Nebu, odakle se čuo glas: "Ovo je Sin moj ljubljeni Njega slušajte, Sin koji je tada bio u vodi i Sveti Duh koji siđe na Njega kao golub.
"A kad je Isus kršten, iziđe odmah iz vode. I gle, otvoriše mu se nebesa i vide Duha Božijega gde silazi kao golub i ide na njega. I gle, glas sa nebesa govoraše: ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji." (Mateja 3:15-17)

Pored toga je Isus uvek govorio da je svoju volju podložio Ocu.
„ne može Sin da čini ništa sam od sebe, ako ne vidi šta Otac čini; jer ono što čini Otac, to isto tako čini i Sin.“(Jovan 5:19)
"Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš" (Matej 26:39)
„ jer nisam sišao sa neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. .“ (Jovan 6:38)
Stefan video DVE OSOBE, DVA RAZLIČITA BIĆA i Isusa sdesna Bogu Ocu:
"A on pun Duha Svetoga pogleda na nebo i vide slavu Božiju i Isusa gde stoji s desne strane Bogu, i reče: evo, gledam otvorena nebesa i Sina čovečijeg kako stoji s desne strane Bogu." (Dela Apost 7:54-56)
Da li Isus,ako bi bio jedno biće sa Bogom Ocem mogao biti sam sebi sdesna?
"koji je s desne strane Bogu, pošto je otišao na nebo, gde su mu potčinjeni anđeli, i vlasti, i sile." (1 Petrova 3:22)
"Onome koji pobeđuje daću da sedne sa mnom na moj presto, kao što i ja pobedih i sedoh sa svojim Ocem na njegov presto." (Otkr. 3:21)
Da li sada to znači kada mi umremo postaćemo jedno biće sa Bogom?
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Mislim da je ispravnije reći "Božanstvo se sastoji od" i onda objasniti ko je Bog Ota, ko je Isus Krist, ko je sv. Duh.
 
Kako objasniti ove stihove Mormonove knjige:
"44 Evo, ova će obnova doći svima, i starima i mladima, i zasužnjenima i slobodnima, i muškima i ženskima, i opakima i pravednima; i čak neće koliko ni vlas s glave njihove biti izgubljena; već će sve biti vraćeno savršenom tijelu svojemu, kao što je sad, to jest u tijelu, i bit će privedeni i pozvani odgovarati pred sudom Krista Sina, i Boga Oca, i Svetoga Duha, koji su jedan Vječni Bog, da im se sudi prema djelima njihovim, bila ona dobra ili bila ona zla." (Alma 11:44).

"7 I on ostvari otkupljenje svijeta, čime je onomu koji se nađe bez krivnje pred njim u sudnji dan dano da prebiva u nazočnosti Božjoj u kraljevstvu njegovu, da s višnjim zborovima pjeva neprekidne hvale Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, koji su jedan Bog, u stanju sreće koje nema kraja." (Mormon 7:7).

"21 I evo gle, ljubljena braćo moja, ovo je put; i nema nikakvog drugog puta niti imena danog pod nebom po kojemu čovjek može biti spašen u kraljevstvu Božjem. I evo gle, to je nauk Kristov, te jedini i istiniti nauk Oca, i Sina, i Duha Svetoga, koji su jedan Bog, bez kraja. Amen." (2 Nefi 31:21).
 
Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, koji su jedan Bog
Kako objasniti ove stihove Mormonove knjige:
"44 Evo, ova će obnova doći svima, i starima i mladima, i zasužnjenima i slobodnima, i muškima i ženskima, i opakima i pravednima; i čak neće koliko ni vlas s glave njihove biti izgubljena; već će sve biti vraćeno savršenom tijelu svojemu, kao što je sad, to jest u tijelu, i bit će privedeni i pozvani odgovarati pred sudom Krista Sina, i Boga Oca, i Svetoga Duha, koji su jedan Vječni Bog, da im se sudi prema djelima njihovim, bila ona dobra ili bila ona zla." (Alma 11:44).

ODGOVOR: Prvi stih govori o vaskrsenju, gde će čovek biti obnovljen, u svom savršenom izgledu, telesno i duhovno.

Drugi deo opisuje Božanstvo Oca, Sina i svetoga Duha koji su u svemu složni kao jedan, i radi njihovog saveza i podloženosti sa Bogom Ocem, oni su jedan večni Bog.

U viziji Džozefa Smita 1820. godine, dobija objavavu u kojoj vidi Boga Oca i njegovog Sina Isusa Hrista kao dva odvojena Bića, dve zasebne odvojene osobe. U toj viziji Bog Otac predstavlja svog Sina, što pokazuje da Otac stoji u hijarahiji na prvom mestu: "Nakon što sam se povukao na mesto gde sam ranije planirao da odem, gledajući okolo, i videvši da sam sâm, kleknuo sam i počeo da iznosim Bogu želje moga srca. ...upravo u tom momentu, video sam stub svetlosti baš iznad moje glave, jači od sjaja sunčevog, koji se postepeno spuštao sve dok nije pao na mene. Kada je svetlost zastala nada mnom video sam dve Osobe, čiji sjaj i slava nadmašuju svaki opis, kako stoje u vazduhu iznad mene. Jedna od njih mi je, pozvavši me po imenu i pokazujući na onu drugu, rekla – Ovo je Sin moj ljubljeni. Slušaj ga!" (Istorija Dž. Smita)





"7 I on ostvari otkupljenje svijeta, čime je onomu koji se nađe bez krivnje pred njim u sudnji dan dano da prebiva u nazočnosti Božjoj u kraljevstvu njegovu, da s višnjim zborovima pjeva neprekidne hvale Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, koji su jedan Bog, u stanju sreće koje nema kraja." (Mormon 7:7).

ODGOVOR: Ovaj sih potvrđuje savršenu duhovnu slogu Oca, Sina i svetoga Duha, koji rade na spasu čoveka. Otac je postavio Sina da nam bude spasitelj. A Duha svetoga da svedoči o Njima.


"21 I evo gle, ljubljena braćo moja, ovo je put; i nema nikakvog drugog puta niti imena danog pod nebom po kojemu čovjek može biti spašen u kraljevstvu Božjem. I evo gle, to je nauk Kristov, te jedini i istiniti nauk Oca, i Sina, i Duha Svetoga, koji su jedan Bog, bez kraja. Amen." (2 Nefi 31:21).

ODGOVOR:

Ovaj stih govori isto kao što piše i u Delima apostola: "I ni u kom drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom datog ljudima kojim bi se mi mogli spasiti.” (Dela 4:11-12)

Drugi deo stiha kaže da je to jedino istinito učenje Oca, Sina i Duha svetoga. I naravno da su Oni jedan Bog. Da je to zaista tako, to vidimo u starom zavetu gde Isus tada zastupa Boga Oca, kao Bog Jehova.

Mi Verujemo u Boga Oca, njegovog Sina Isusa Hrista i u Duha svetoga, tako glasi jedan članak naše vere.

Mi verujemo da postoje tri zasebne Osobe u Božanstvu: Bog, večni Otac; Njegov Sin, Isus Hrist; i Sveti Duh. Mi verujemo u svakoga od Njih. Ove tri Osobe su jedno u savršenom jedinstvu i harmoniji po svrsi i učenju.

Oblast Boga Oca je da predsedava kao Upravnik ili Predsednik, Isus kao Zastupnik, a Sveti Duh kao Zaveštalac ili Svedok.

Na kraju svog drugog pisma Korinćanima, apostol Pavle gotovo odmah ističe referencu o Božanstvu Oca, Sina i Svetog duha: „Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista i ljubav Boga i Oca i zajednica [“zajedništvo”] Svetog Duha sa svima vama” (2. Korinćanima 13:13).

Ovaj biblijski stih predstavlja Božanstvo i napominje potpuno definišuću i motivišuću ljubav Boga Oca, milostivu i spasonosnu misiju Isusa Hrista, i zajedništvo Svetoga Duha

U krajnjem i konačnom smislu reči, postoji samo jedan istiniti i živi Bog. On je Otac, Svemoćni Elohim, stvoritelj i Vladar svemira. On je Bog i Otac Isusa Hrista, kao i svih nas. Prva osnovna istina koju zagovara Isus Hrist je ova: da je iza, iznad, i povrh svega Bog Otac, Gospodar neba i zemlje.

Ono što znamo o prirodi Boga Oca je uglavnom ono što možemo naučiti iz službe i učenja Njegovog Jedinorođenog Sina, Isusa Hrista. Jedna od najvažnijih svrha Isusove službe bila je da objavi smrtnicima „kakav je Bog, naš večni Otac, … da objavi pravu, ličnu prirodu svog Oca, našeg Oca na nebu.” Biblija sadrži svedočanstvo apostola da je Isus “obličje” bića Njegovog Oca (Jevrejima 1:3), koje samo razlaže Isusovo učenje da “koji vide mene, vide Oca” (Jovan 14:9).

Bog Otac je otac naših duhova. Mi smo Njegova deca. On nas voli, i sve što čini je za našu večnu dobrobit. On je tvorac plana spasenja, i preko Njegove moći taj plan ostvaruje ciljeve za konačnu slavu Njegove dece.

Ne zaboravimo da ovo nije jednostavno da se razume i da nam je Bog dao svetog Duha "da nas vodi u svakoj istini". Molimo se Ocu u ime Sina da dobijemo pomoć Svetog Duha, koga Bog svakom daje ko ga za to moli.

Na Kraju Isus je rekao: "Nego idi do moje braće i reci im: ja idem gore svome Ocu - i Ocu vašem, svome Bogu - i Bogu vašem." (Jovan 20:17)

Mi verujemo da su Isus Hrist i sveti Duh u savršenom jedinstvu sa Bogom, ali da su oni podloženi Bogu Ocu i radi njihovog jedinstva u savršenoj svrsi i nameri, govorimo o njima kao o jednom Bogu.
 
Nisam baš siguran. U navedenim citatima se ne kaže da su Otac, Sin i Duh jedno Božanstvo (Godhead) već baš da su jedan Bog (God), onako kako to uči dogmat o Sv. Trojici.

Ne samo to. Postoje stihovi koji govore da su Sin i Otac ista osoba:
"38 Tad mu Zezrom reče opet: Je li Sin Božji sam Vječni Otac?
39 A Amulek mu reče: Da, on je sam Vječni Otac neba i zemlje, i svega što na njima jest; on je početak i svršetak, prvi i posljednji;
" (Alma 11:38-39).

Ovo sliči na modalističko učenje.
 
Nisam baš siguran. U navedenim citatima se ne kaže da su Otac, Sin i Duh jedno Božanstvo (Godhead) već baš da su jedan Bog (God), onako kako to uči dogmat o Sv. Trojici.

Ne samo to. Postoje stihovi koji govore da su Sin i Otac ista osoba:
"38 Tad mu Zezrom reče opet: Je li Sin Božji sam Vječni Otac?
39 A Amulek mu reče: Da, on je sam Vječni Otac neba i zemlje, i svega što na njima jest; on je početak i svršetak, prvi i posljednji;
" (Alma 11:38-39).

Ovo sliči na modalističko učenje.
"Ne samo to. Postoje stihovi koji govore da su Sin i Otac ista osoba:

"38 Tad mu Zezrom reče opet: Je li Sin Božji sam Vječni Otac?

39 A Amulek mu reče: Da, on je sam Vječni Otac neba i zemlje, i svega što na njima jest; on je početak i svršetak, prvi i posljednji;" (Alma 11:38-39)."
Ovo sliči na modalističko učenje.

ODGOVOR:

Taj stih se slaže sa izjavom proroka Isaije: "Jer nam se rodi Dete, Sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će Mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac večni, Knez mirni." (Isaja 9:6)

Tu čitamo isto kao i u Mormonovoj knjizi da i sin nosi titulu "večnog Oca".

Ipak Sin nije "Nebeski Otac", nego "večni Otac". Sin je stvoritelj svega kako to čiatmo u Bibliji. Znači On je Otac svega stvorenog,i zato "Amulek reče: Da, on je sam Vječni Otac neba i zemlje, i svega što na njima..."


Ipak kako mi verujemo, duh čoveka nije stvoren nego rođen od Boga Oca, i zato je Bog Otac, naš Nebeski Otac, Otac našeg Duha. A Isus je njegov prvorođeni duhovni Sin. U tom smislu je Isus i naš najstariji duhovni brat.


Pored toga je Isus i zastupnik Boga Oca i nastupa u njegovo ime kao da je On Otac Nebeski. Dalje, ako se krstimo i primimo duha svetoga, postajemo njegova deca jer nas je On tada nanovo rodio. U tom smislu je On i naš Otac.

Ipak ne treba mešati da je Bog i Otac Isusa Hrista, jedini bukvalni Otac našeg Duha.

Mislim da to nije modalističko učenje.
 
To je današnje vjerovanje mormona, ali pitanje je koliko se to slaže sa onim što piše u Mormonovoj knjizi.
 
To je današnje vjerovanje mormona, ali pitanje je koliko se to slaže sa onim što piše u Mormonovoj knjizi.
Naše se učenje nije mnogo izmenilo. Naravno u početku nije bilo sve jasno zato je, kako mi verujemo, Smit i neki posle njega, dobijali neke objave kojim se utemeljilo učenje crkve.

Neki čak mislo da smo mi u početku verovali u trojstvo, pa se to kasnije promenilo, ali to nije tako. Smitova istorija opisuje da je sve počelo jednom molitvom i jednom vizijom Oca i sina kao dve odvojene osobe. Celo ostalo učenje se temelji na toj viziji, pa i Mormonova knjiga potvrđuje to učenje iako postoje ti stihovi po kojim zvuči da verujemo u tojstvo, ali to je stvar interpretacije.
U Mormonovoj knjizi postoji i vizija proroka Nefija koji vidi svetog Duha kao osobu, koji svedoči o Ocu i Sinu.
 
vizija proroka Nefija koji vidi svetog Duha kao osobu
Kako ovo?! Cijeli trojičarski svijet veli da je Sv. Duh Bog, ali nema formu i obličje i ne može ga niko vidjeti. De citiraj taj stih da vidimo što je Nefi vidio.
 
De citiraj taj stih da vidimo što je Nefi vidio.
Nije tačno da se duhovna bića ne mogu videti. Anđeli su silazili sa neba i mnogi su ih videli, a oni su duhovna bića.
Smith je dobio objavu o tome koja kaže: "Ne postoji ništa što nije materijalno a materija je. Svaki duh je materija, ali je čistija i prefinjenija, i može se raspoznati samo čistijim očima; ... kada naša tela budu pročišćena, videćemo da je sav od materije." (UiZ 131:7,8)

A sada vizija Nefija:

"Jer dogodi se da pošto zaželeh da saznam o onome što otac moj vide, i verujući da je Gospod kadar da me sa tim upozna, dok sedeh prebirajući u srcu svome, odnešen bejah u Duhu Gospodnjem, da, na goru veoma visoku koju nikad pre ne videh i na koju nikad pre moja noga ne beše stupila. I Duh mi reče: Gle, šta želiš? A ja rekoh: Želim da vidim ono što otac moj vide. I Duh mi reče: Veruješ li da otac tvoj vide drvo o kom govoraše? A ja rekoh: Da, Ti znaš da verujem svim rečima oca svoga. I kad izgovorih ove reči, Duh povika jakim glasom, govoreći: Osana Gospodu, Bogu Svevišnjemu, jer On je Bog nad svom zemljom, da, i to iznad svega. I blagosloven si Nefi jer veruješ u Sina Boga Svevišnjega. Stoga ćeš videti ono što zažele. ... jer govorah Mu kao čovek što govori, jer videh da beše obličja čovečjeg. Pa ipak, znadoh da je to Duh Gospodnji i On mi govoraše kao što čovek sa čovekom govori."

(1 Nefi 11:1-6,11)
 
Naše se učenje nije mnogo izmenilo. Naravno u početku nije bilo sve jasno zato je, kako mi verujemo, Smit i neki posle njega, dobijali neke objave kojim se utemeljilo učenje crkve.

Neki čak mislo da smo mi u početku verovali u trojstvo, pa se to kasnije promenilo, ali to nije tako. Smitova istorija opisuje da je sve počelo jednom molitvom i jednom vizijom Oca i sina kao dve odvojene osobe. Celo ostalo učenje se temelji na toj viziji, pa i Mormonova knjiga potvrđuje to učenje iako postoje ti stihovi po kojim zvuči da verujemo u tojstvo, ali to je stvar interpretacije.
U Mormonovoj knjizi postoji i vizija proroka Nefija koji vidi svetog Duha kao osobu, koji svedoči o Ocu i Sinu.
Rane mormonske publikacije ukazuju na to da ste nekad vjerovali u Trojstvo.

"The Scriptures discover not only matters of importance, but of the greatest depth and mysteriousness. There are many wonderful things in the law of God, things we may admire, but are never able to comprehend. Such are the eternal purposes and decrees of God, the doctrine of the Trinity, the incarnation of the Son of God, and the m inner of the operation of the Spirit of God upon the souls of men, which are all things of great weight and moment for us to understand and believe that they are, and yet may be unsearchable to our reason, as to the particular manner ol them." (The Evening and the Morning Star, July 1832, Vol. 1, No. 2).

Joseph Smith u svom prvom opisu "Prve vizije" iz 1832. godine nigdje ne navodi da su mu se pojavile dvije odvojene osobe već samo jedan Gospod.
 
Rane mormonske publikacije ukazuju na to da ste nekad vjerovali u Trojstvo.
Možda su neki u početku verovali u neku vrstu "trojstva", ipak rezlika je samo u jedinstvu Oca Sina i svetog Duha. Definicija Nikejskog trojstva je bio samo pokušaj da se razume to jedinstvo. Spor je bio u definiciji da li je Božanstvo iste suštine ili slične suštine. Vera u Oca Sina i Duha svetoga je postojala i vekovima pre 1. Nikejskog sabora, samo definicija se promenila tako da je iz slične suštine nastalo iste suštine i tako promenili biće Boga.


Kritičari tvrde da nije bilo publikacija o viziji Smita pre 1838.g

Par činjenica govore protiv takve kritike.


1. Okružne novine iz Palmire pisale so o 14-godišnjom dečaku 1820.g. koji je tvrdio da je imao takvu viziju koju je prvi put spomenuo svoju viziju metodističkom propovedniku.

2. Progon Smita prema Ričardu Bušmanu jer je tvrdio da je imao viziju, i da vizije nisu prestale, kako se opšte verovalao tada da su „sve takve vizije prestale sa apostolima i da se nikada više neće ponoviti“. (Richard L. Bushman, Joseph Smith: Rough Stone Rolling)

3. Pominje se u objavi Smitu datoj 1829.g. u "Učenju i Zavati" Odseku 20. To je najraniji objavljeni dokaz o Prvoj viziji. Gde se daje zapovest za molitvu samo Bogu Ocu: "I dade im zapovesti da ga ljube i služe Mu, jedinom živom i istinitom Bogu, i da On bude jedino biće kome će se klanjati." (UiZ 20:19)

4. Kritički izveštaj sveštenika Džona A. Klarka 1827.g., koji meša devet elemenata priče o Prvoj viziji sa pričom o nastanku Mormonove knjige i kaže da ih je sve naučio od Martina Harisa u jesen 1827. godine. (John A. Clark, Gleanings bi the Vai [Philadelphia: VJ i JK Simmon, 1842],---).

5. 1831.g. Misionari Crkve su poučavali da je Džozef Smit lično video Boga i da ga je on ovlastio da poučav.... (Reflektor , tom 2, br. 13, 14. februar 1831).

6. 1831.g. Richard Abanes, pominje u njegovoj antimormonskoj literaturi "Becoming Gods" na strani 34 da Smith tvrdi da je imao viziju u kojoj je video Boga i Isusa Hrista.

Prisetimo se da i vizija Pavla nije odmah postala kanon Biblije, nego je i tu trajalo neko vreme.

Isto tako je i kanon naših svetih spisa nastao u određenom vremenu i ne odjednom.
 
Nisam ni govorio da je prvi izvještaj iz 1838. godine. Sam sam naveo jedan iz 1832. godine u kome se NE SPOMINJU dva odvojena bića već samo jedno.
 
Nisam ni govorio da je prvi izvještaj iz 1838. godine. Sam sam naveo jedan iz 1832. godine u kome se NE SPOMINJU dva odvojena bića već samo jedno.
Verovatno je to bila verzija Olivera Kovderija. To je bio prvi objavljeni izveštaj o raznim vizijama u crkvi koja je osnovana 1830. godine. Ali tu se ne pominja ta vizija Smita, nego vizije koje je on doživeo sa Smitom. Opisuje viziju kada im se javio Jovan Krstitelj i da im vlast da krste, kao i vizija apostola Petra Jakova i Jovana koji su im dali vlast apostolstva, kao i vizija Isusa Hrista koju je Smit imao 1832. godine sa Sidnijem Rigdonom. Samo ta vizija Isusa Hrista nema veze sa prvom vizijom.
 
Verovatno je to bila verzija Olivera Kovderija. To je bio prvi objavljeni izveštaj o raznim vizijama u crkvi koja je osnovana 1830. godine. Ali tu se ne pominja ta vizija Smita, nego vizije koje je on doživeo sa Smitom. Opisuje viziju kada im se javio Jovan Krstitelj i da im vlast da krste, kao i vizija apostola Petra Jakova i Jovana koji su im dali vlast apostolstva, kao i vizija Isusa Hrista koju je Smit imao 1832. godine sa Sidnijem Rigdonom. Samo ta vizija Isusa Hrista nema veze sa prvom vizijom.
Ne, odnosi se baš na tu prvu viziju.
 
Ne, odnosi se baš na tu prvu viziju.


Na Crkvenoj Web stranici piše:

"Tokom desetogodišnjeg perioda (1832–1842), Džozef Smit je napisao ili diktirao najmanje četiri izveštaja o Prvoj viziji. Ovi izveštaji su slični na mnogo načina, ali postoje neke razlike u tome šta žele da istaknu i u detaljima. Ove razlike se međusobno dopunjuju tako da kada se uzmu zajedno, izveštaji pružaju potpuniji prikaz događaja. Izveštaj iz 1838. koji se nalazi u knjizi Dragoceni biser i koji je primarni izvor na koji se Crkva poziva.


U proleće 1820, nakon što je čitao Bibliju i razmišljao o tome, 14-godišnji Džozef Smit sledio je savet iz Jakova 1:5 i tražio mudrost od Boga. Otišao je u malu šumu blizu kuće i molio se da sazna kojoj crkvi da se priključi. Kao odgovor, javili su mu se Bog Otac i Njegov Sin Isus Hrist. Danas ovaj događaj nazivamo prvom vizijom. To je jedan od kamena temeljaca vere svetaca poslednjih dana.

Džozef Smit nije dao jedinstven, sveobuhvatan izveštaj koji opisuje sve što je iskusio i naučio u ovoj viziji, već je dao različite izveštaje u različito vreme. U izveštaju iz 1838. koji je pripremio kao zvaničnu verziju za Crkvu, napisao je: „Mnoge druge stvari [Gospod] mi je rekao koje u ovom trenutku ne mogu da napišem“ (Džozef Smit — Istorija 1:20).

Vizija Džozefa Smita bila je za njega duboko i trajno iskustvo, kao i vizija apostola Pavla u novozavetna vremena. U Novom zavetu postoje tri izveštaja o viziji koju je Pavle imao na putu za Damask. Svaki od njih ističe nešto drugačije i daje različite detalje. Shodno tome, Džozef Smit je naglasio različite aspekte svoje vizije u zavisnosti od publike kojoj se obraćao i njegovog razumevanja događaja.

Svaki izveštaj o Prvoj viziji je zabeležio drugi pisar. Svaki izveštaj pruža jedinstvenu perspektivu za određenu publiku i svrhu. Izveštaj iz 1838, na primer, napisan je za zvaničnu istoriju Crkve, dok je drugi napisan kao pismo u kome se odgovara na pitanja urednika novina. Džozef Smit je takođe podelio svoje iskustvo sa ranim obraćenima i drugim ljudima, a najmanje četvorica su zapisali šta su naučili od njega. Ovi izveštaji se međusobno dopunjuju.


Najstariji izveštaj, napisan je 1832. godine, bio je deo autobiografije. Ovde je Džozef pre svega naglasio da je tragao za verskom istinom i da je želeom da mu gresi budu oprošteni. Ovde on takođe pominje da mu je Gospod rekao: „Džozefe, sine moj, oprošteni su ti gresi“. Neki su tvrdili da je ovaj izveštaj u suprotnosti sa drugim izveštajima jer se ne pominju izričito dve osobe. Ali izveštaj iz 1832. ne kaže da je video samo jednu osobu, i nema šta da se kaže da nije video dve osobe.


Drugi izveštaj potiče iz razgovora koji je Džozef Smit vodio sa posetiocem u Kirtlandu u Ohaju, novembra 1835. Jedan od pisara Džozefa Smita, Voren Kauderi, daje izveštaj ovog razgovora iz Džozefovog dnevnika, uključujući i opis prve vizije. Detalj jedinstven za ovaj izveštaj iz 1835. g. je izjava Džozefa Smita da je video dve osobe u njegovoj viziji, ali da je video i mnogo anđela.


Izveštaj iz 1838. g. nalazi se u Dragocenom biseru, knjizi koja pripada kanonu spisa Crkve. Džozef Smit je nameravao da ovaj izveštaj, koji je sadržao detaljan opis istorijskih okolnosti, bude primarni izveštaj za Crkvu. U ovom opisu, Džof Smit iznosi opširniji izveštaj od onog iz 1832.g. On je 1838. godine, međutim, naglasio ono što mu je Bog tada objavio.

Postoji i četvrti izveštaj koji potiče iz pisma koje je napisao 1842. Džonu Ventvortu, uredniku novina "Chicago Democrat".

U ovom izveštaju je bila izjava u kojoj su važni događaji samo skraćeno pomenuti.

A mnogi drugi detalji nisu eksplicitno navedeni."
 
Kako ne kaže u 1832. godini da je vidio samo jednu osobu?

"Therefore, I cried unto the Lord for mercy, for there was none else to whom I could go and obtain mercy. And the Lord heard my cry in the wilderness, and while in the attitude of calling upon the Lord, in the sixteenth year of my age, a pillar of light above the brightness of the sun at noonday came down from above and rested upon me. I was filled with the spirit of God, and the Lord opened the heavens upon me and I saw the Lord.

And he spake unto me, saying, “Joseph, my son, thy sins are forgiven thee. Go thy way, walk in my statutes, and keep my commandments. Behold, I am the Lord of glory. I was crucified for the world, that all those who believe on my name may have eternal life. Behold, the world lieth in sin at this time, and none doeth good, no, not one. They have turned aside from the gospel and keep not my commandments. They draw near to me with their lips while their hearts are far from me. And mine anger is kindling against the inhabitants of the earth, to visit them according to their ungodliness and to bring to pass that which hath been spoken by the mouth of the prophets and apostles. Behold and lo, I come quickly, as it is written of me, in the cloud, clothed in the glory of my Father.”

My soul was filled with love, and for many days I could rejoice with great joy. The Lord was with me, but I could find none that would believe the heavenly vision. Nevertheless, I pondered these things in my heart."


Jasno se navodi da je vidio Gospoda Isusa Hrista. Ne Boga i Isusa Hrista kao dvije odvojene osobe. Nevjerovatno mi je da bi zaboravio to da navede, pogotovo jer se u izvještaju čak direktno spominje Bog Otac.
 
Jasno se navodi da je vidio Gospoda Isusa Hrista.
"Stoga sam zavapio Gospoda za milost, jer nije bilo nikoga kome bih mogao otići i dobiti milost. I Gospod je čuo moj vapaj u pustinji, i dok je u stavu prizivanja Gospoda, u šesnaestoj godini moga života, stub svetlosti iznad sunčeve svetlosti u podne sišao je odozgo i počivao na meni. Ispunio sam se duhom Božijim, i Gospod je otvorio nebesa nada mnom i video sam Gospoda." To je jedna skraćena verzija koja ne opisuje sve detalje vizije. Piše da m se ta vizija dogodila u šesnaestoj godini, ali on je bio 14 godina 1820. g. Ili se to odnosi na neku drugu viziju 1822.g. ili je taj uzveštaj veoma skraćen u obimu.

U "Journalu" (Crkveni časopis) 1835. piše: "U Ponovo sam kleknuo. Usta su mi se otvorila i jezik oslobodio, i prizvah Gospoda u moćnoj molitvi. Iznad moje glave pojavio se vatreni stub. To je trenutno počivalo na meni i ispunilo me neizrecivom radošću. Ličnost se pojavila usred ovog plamenog stuba, koji je bio raširen svuda unaokolo, a ipak ništa nije gorelo. Ubrzo se pojavi još jedna ličnost, kao i prva. Rekao mi je: „Oprošteni su ti gresi tvoji“. On mi je posvedočio da je Isus Hristos sin Božiji. I video sam mnoge anđele u ovoj viziji. Imao sam oko četrnaest godina kada sam primio ovu prvu viziju".
 
Zadnje uređeno:
"Stoga sam zavapio Gospoda za milost, jer nije bilo nikoga kome bih mogao otići i dobiti milost. I Gospod je čuo moj vapaj u pustinji, i dok je u stavu prizivanja Gospoda, u šesnaestoj godini moga života, stub svetlosti iznad sunčeve svetlosti u podne sišao je odozgo i počivao na meni. Ispunio sam se duhom Božijim, i Gospod je otvorio nebesa nada mnom i video sam Gospoda." Izraz Gospod se tu odnosi na Boga Oca i na Isusa Hrista, jer znamo iz drugih delova njegove istorije, da je odlučio da upita Boga Oca a ne Isusa Hrista. Čak iako si ti drugačijeg mišljenja tu se ne opisuje jasno koga je video jer Izraz "Gospod" može se odnositi i na Oca i na Sina." Pored toga to je jedna skraćena verzija koja ne opisuje sve detalje vizije.
Nije tako. Pogledaj šta mu je Gospod navodno rekao:
"Behold, I am the Lord of glory. I was crucified for the world, that all those who believe on my name may have eternal life"

To može biti samo Hristos, a nikako Bog Otac.
 
Nazad
Vrh