- Poruke
- 1,241
- Reakcijski bodovi
- 51
- Bodovi
- 48
kako može biti Biblija dovoljna kada pominjemo tu i svetog Duha uz Bibliju? Ili pored Biblije.a to nije isto što i tvrdnja da Biblija nije dovoljna.
Pratite video ispod kako biste vidjeli kako instalirati našu stranicu kao web aplikaciju na početni zaslon.
Bilješka: Ova značajka možda nije dostupna u nekim preglednicima.
kako može biti Biblija dovoljna kada pominjemo tu i svetog Duha uz Bibliju? Ili pored Biblije.a to nije isto što i tvrdnja da Biblija nije dovoljna.
Ali zajednica svih episkopa tj. Crkva ima te ključeve.Zato što su episkopi pozvani kao pastiri samo za jednu crkvenu zajednicu i nemajau tako ključeve sveštenstva za celu crkvu.
I onda se ta vlast dalje prenosila rukopolaganjem. Apostoli nisu postavljali nove apostole, već episkope, prezvitere i đakone. Tako da iz toga vidimo kakva je nužna struktura Crkve. Nigdje ne vidimo da je rana Crkva striktno imala 12 apostola nakon Dvanaestorice.Apostoli su bili jedini koji su imali vlast i tako ključeve carstva da postavljaju episkope po crkvama, a ako oni to lično nisu mogli da učine, poslali su nekog od sedamdeset učenika koji su delovali u ime apostola. Da bi tako bilo koja crkva tvrdila da je Hristova, mora stajati na temelju apostola i proroka i imati Isusa kao kamen ivičnjak.
Petar u viziji ne prima drugačije evanđelje, nego shvaća da evanđelje nije ekskluzivno za Židove. To nije primjer promjene poruke, nego jasno potvrđivanje njezine univerzalnosti. Dakle, vizija ne opravdava potrebu za novim objavama, umjesto toga, potvrđuje da Bog u Duhu vodi svoju crkvu u skladu s istinom već objavljenom u Kristu.baš tako nešto opisije novi zavet.
U crkvi je nastala svađa između Jevrejskih i nejevrejskih Hrišćana u vezi obrezanja, jer su jedni govorili da je i dalje potrebno a drugi da nije. Pavle je bio protiv obrezanja i zato je nazvao one koji propovedaju potrebu obrezanja, da uče "drugo jevanđelje". Radi toga je bio od apostola sazvan sabor u Jerusalemu da bi se ta kontroverza rešila.
Ali na saboru nisu doneli neko Božansko rešenje, nego su se odlučili da Petar propoveda Jevrejima a Pavle nejevrejima i tako je bilo sve dok Petra nije dobio objavu daje došlo vreme da se propoveda nejevrejima i to mu je bilo pokazano u viziji. "A sutradan, kad su oni putovali i približavali se gradu, pope se Petar na krov oko šestoga časa da se pomoli Bogu. U to ogladne i htede da jede; ali dok su mu pripremali jelo pade u zanos i vide otvoreno nebo i nekakav sud kako silazi kao veliko platno, koje se na svoja četiri kraja spušta na zemlju. U njemu behu sve četveronožne životinje, i gmizavci zemaljski, i ptice nebeske. I jedan glas mu doviknu: ustani, Petre, zakolji i pojedi. Petar pak reče: nipošto, Gospode, jer nikad nisam jeo ono što je pogano i nečisto. I glas će opet njemu, po drugi put: što je Bog učinio čistim ne nazivaj nečisto. Ovo se dogodilo triput i odmah sud bi uzet na nebo." (Dela Apost. 10:9-16)
"A dok je Petar u sebi bio u nedoumici šta može da bude prizor koji je video, gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši Simonovu kuću, stadoše pred vratima, zovnuše i pitahu da li |e ovde u gostima Simon zvani Petar. I dok je Petar još razmišljao o viđenju, reče mu Duh: vidi, tri čoveka te traže; nego ustani, siđi i idi s njima ništa ne premišljajući, jer sam ih ja poslao. Tada Petar siđe ljudima i reče: evo, ja sam koga tražite; zbog čega ste došli? A oni rekoše: kapetan Kornilije, pravedan i bogobojazan čovek, za koga svedoči sav judejski narod, upućen je od jednog svetog anđela da te pozove u svoj dom i da čuje šta ćeš mu reći. Tada ih pozva unutra i ugosti.
"Tada Petar otvori usta i reče: zaista uviđam da Bog ne gleda ko je ko, nego mu je u svakom narodu dobrodošao ko se njega boji i tvori pravdu. I on nam je zapovedio da objavimo narodu i da posvedočimo da je on od Boga određeni sudija živima i mrtvima." (Dela Apost. 10:16-43)
Eto, tako je tek sa jednom vizijom Petra rešen problem da obrezanje više nije potrebno i da Bog prihvata i neobrezane nejevreje ako veruju, i to bez obrezanja.
Nema proturječja. Duh Sveti ne dolazi pored Biblije kao dodatak, djeluje po njoj, tumači, osvjetljuje i potvrđuje ono što je već objavljeno. Dovoljnost Pisma ne znači da je Duh suvišan, nego da ne donosi drugu objavu, tu nam otkriva dublju spoznaju onog što je dano...kako može biti Biblija dovoljna kada pominjemo tu i svetog Duha uz Bibliju? Ili pored Biblije.
očigledno to ne funkcioniše baš dobro jer svi tvrde da imaju svetoga duha a svi različito tumače pismo. Pored toga Isus kaže, da će nas Duh sveti voditi u celoj istini, a to se ne odnosi samo na Bibliju. Kada bi Biblija bila celokupna, ali ona to nije.tu nam otkriva dublju spoznaju onog što je dano...
Isus ne kaže da će Duh donijeti novu objavu, nego da će „podsjetiti“ na sve što je on već rekao (Iv 14:26) i „uvesti u svu istinu“, a to ne znači proširiti objavu, nego učiniti razumljivom i živom onu koju je već predao. Različita tumačenja nisu znak da Biblija nije dovoljna, nego da ljudi nerijetko pristupaju bez poniznosti i posluha istome Duhu koji je nadahnuo Pisma.očigledno to ne funkcioniše baš dobro jer svi tvrde da imaju svetoga duha a svi različito tumače pismo. Pored toga Isus kaže, da će nas Duh sveti voditi u celoj istini, a to se ne odnosi samo na Bibliju. Kada bi Biblija bila celokupna, ali ona to nije.
Tako je. Shvatio si suštinu problema. A onda se nameće pitanje. Ko je pozvaniji da tumači Pismo od one vjerske zajednice koja je to Pismo i sastavila?očigledno to ne funkcioniše baš dobro jer svi tvrde da imaju svetoga duha a svi različito tumače pismo. Pored toga Isus kaže, da će nas Duh sveti voditi u celoj istini, a to se ne odnosi samo na Bibliju. Kada bi Biblija bila celokupna, ali ona to nije.
Da bi čovek bio od Boga za bilo šta pozvan, mora biti pozvan od Boga putem proroštva, kao i polaganjem ruku onih koji imaju vlast propovedanja i posluživanja jevanđeoskih obreda Drugim rečima od onih koji su nadahnuti. .Ko je pozvaniji da tumači Pismo od one vjerske zajednice koja je to Pismo i sastavila?
To je tačno, ali svaka manefistacija duha je jedno novo iskustvo. Jer čak kada čovek bude pozvan za bilo šta mora biti pozvan od Boga putem proroštva, kao i polaganjem ruku onih koji imaju vlast propovedanja i posluživanja jevanđeoskih obreda. Iako je isti princip, ali je objava nova.sus ne kaže da će Duh donijeti novu objavu, nego da će „podsjetiti“ na sve što je on već rekao
Nisi shvatio, ali nema veze.Da bi čovek bio od Boga za bilo šta pozvan, mora biti pozvan od Boga putem proroštva, kao i polaganjem ruku onih koji imaju vlast propovedanja i posluživanja jevanđeoskih obreda Drugim rečima od onih koji su nadahnuti. .
Pravilno tumačenje pisma je samo moguće ko i dalje dobija nadahnuće i objave sa neba, ko ne veruje da je to i danas moguće, on verovatno nije nadahnut. A ko zaista i danas dobija Dar Duha svetoga polaganjem ruku kao što to Novi zavet opisuje, on se prepoznaje po pkodovima Duha svetoga.
Galatima 5:22-23 kaže: „A plod Duha je ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, čestitost, dobrota, vera, krotost, uzdržljivost.” Plod Svetog Duha je rezultat prisustva Svetog Duha u životu svetih. Delo Svetog Duha je da nas promeni prema Hristovom liku, da bismo bili više nalik njemu.
Dar Svetog Duha ... oživljava celokupno naše razmišljanje, umnožava, uvećava, proširuje i pročišćava sve prirodne sklonosti i osećanja i prilagođava ih legitimnoj upotrebi kroz dar mudrosti. Nadahnjuje, razvija, neguje i omogućava sazrevanju svih čistih naklonosti, radosti, senzacija i raspoloženja naše prirode. Ona nadahnjuje vrlinu, dobrodušnost, ljubaznost, saosećanje, dobrotu i dobročinstvo. Otkriva lepotu osobe, oblika i izgleda. Jača sve oblasti fizičke i intelektualne osobe. Jača živce i daje im elastičnost. Ukratko: Dakle, to je srž za kosti, radost za srce, svetlost za oči, muzika za uši i život celog bića.
Duh Sveti djeluje i danas, ali njegovo djelovanje nije isto što i nova objava istine. U Ivanu 14. Isus jasno kaže da će Duh podsjećati i voditi, ne da će iznova objavljivati ono što nije rečeno. Apostolski pozivi i osobna iskustva nisu isto što i doktrinarna objava, ona je već dana u evanđelju koje je "jednom zauvijek predano svetima" (Juda 3). Ako svako djelovanje Duha proglasimo „novom objavom“, brišemo granicu između vodstva i objave, a to nije u skladu ni s Pismom ni s praksom prve Crkve.To je tačno, ali svaka manefistacija duha je jedno novo iskustvo. Jer čak kada čovek bude pozvan za bilo šta mora biti pozvan od Boga putem proroštva, kao i polaganjem ruku onih koji imaju vlast propovedanja i posluživanja jevanđeoskih obreda. Iako je isti princip, ali je objava nova.
Da, samo što Duh sveti danas kao i uvek svedoči samo istinu o Ocu i Sinu.Duh Sveti djeluje i danas,
Sveti Duh zaista svjedoči o istini, ali to ne znači da svako duhovno iskustvo nosi objavu u proročkom smislu. U Djelima, mnogi su primili Duha bez polaganja ruku, a dar Duha se ne veže isključivo uz određenu organizaciju. Objave koje su bile temelj vjere već su dane apostolima i zapisane, to su objave "za Crkvu". Ono što Duh danas čini je osobno svjedočanstvo, vodstvo i utjeha, a ne izgradnja novog kanona ili sustava istina. Miješati to dvoje znači zamagliti razliku između objave i utjecaja Duha.Da, samo što Duh sveti danas kao i uvek svedoči samo istinu o Ocu i Sinu.
Ko čita u Bibliji može osetiti podsitcaj Duha koji svedoči da je pismo istinito, ali da bi bilo ko imao pravo na stalni uticaj svetoga Duha mora primiti krštenje od ovlašćenog lica i posle toga takođe od ovlašećnih lica dobiti dar Duha svetoga polaganjem ruku, kako to piše u novom zavetu. Ali ko ne primi dar Duha svetoga neće imati stalnu pratnju Duha svetoga, kao što je to bilo u izvornoj crkvi.
A nova objava ne znači uvek primiti nove objave što se tiče carstva Božjega, nego nove objeve novim osobama u formi jednog svedočanstva.
"Ja sam samo sluga kao i ti i tvoja braća koji imaju svedočanstvo Isusovo. Jer je svedočanstvo Isusovo duh proroštva.” (Otkrivenje 19:10)
Znači niko ne može dobiti svetoga Duha a da ne dobije objavu od njega, jer je Duh sveti objavitelj.
pa ako je danas prestalo da bude kao u vreme apostola, onda to nemože biti ista crkva. Ako je Duh sveti duh proroštva, onda bi svaka manefistacija duha osvetljivala naš razum da vidimo što se ne vidi. To su posledice Duha svetoga.ali to ne znači da svako duhovno iskustvo nosi objavu u proročkom smislu.
ako čitamo poslanice apostola onda treba da razumemo da one nisu odmah postale kanon, nego su bile osobno svedočanstvo, vodstvo i uteha, ali kasnije su dodate postojaćem kanonu. Znači sve što je nadahnuto može biti deo kanona ali i ne mora, osim onog što je temeljno učenje crkve.a ne izgradnja novog kanona ili sustava istina.
Da, Duh Sveti može dati snažnu spoznaju, ali crkva ne zavisi od pojedinačnih doživljaja, već od istine objavljene u Kristu i prenesene apostolima. Nema potrebu za 'ponovnim apostolstvom' da bi ostala istinska.pa ako je danas prestalo da bude kao u vreme apostola, onda to nemože biti ista crkva. Ako je Duh sveti duh proroštva, onda bi svaka manefistacija duha osvetljivala naš razum da vidimo što se ne vidi. To su posledice Duha svetoga.
Ta ubedljiva moć Svetog Duha može biti tako velika da se posle njegovog uticaja ne može više sumnjati, već se zna, kao što znamo i vidimo beli dan. Sveti Duh ima tako ubedljivu moć da je u stanju da nam sipa spoznaju u nas. Kada čovek ima manifestaciju Svetog Duha, to ostavlja ogroman utisak na njegovu dušu, i u taj doživljaj se ne može sumnjati. Utisci koje Sveti Duh ostavlja ide duboko u dušu i ne može da se zaboravi.
Kada Sveti Duh govori našem duhu, to dolazi sa ubedljivom moći. Očitovanje anđela, ostaviće utisak oku i u umu, i na kraju će nestati, ali utisci koje on Sveti Duh ostavlja ide duboko u dušu i ne može da se izbriše. To je takođe razlog zašto se hula protiv Duha svetoga ne oprašta.
Poslanice apostola nisu odmah bile kanon, ali su postale dio kanona jer su dolazile od ljudi koje je Krist osobno postavio da budu temelj Crkve (Ef 2:20). Danas, Bog može nadahnuti nekoga, to nadahnuće nije istog ranga kao ono dano apostolima i zato ne gradi novi kanon. Niti ima potrebe za tim...ako čitamo poslanice apostola onda treba da razumemo da one nisu odmah postale kanon, nego su bile osobno svedočanstvo, vodstvo i uteha, ali kasnije su dodate postojaćem kanonu. Znači sve što je nadahnuto može biti deo kanona ali i ne mora, osim onog što je temeljno učenje crkve.
"A ima još mnogo toga što je Isus učinio i kad bi se sve pojedinosti zapisale, mislim da svici koji bi bili napisani ne bi mogli stati ni u celi svet." (Jovan 21:25)
Zato se prvenstveno to zapisuje što čini temeljno učenje crkve. Naravno, ako je Bog sve bitno objavio, da onda ne objavljuje ništa novo, ali objavljuje upozorenja i opomene i tako usmerava crkvu. Tako objavljuje apostolima i drugim crkvenim vođama šta treba da čine u svojim pozivima. Ali pojedinci i dalje mogu imati vizije, snove i lična otkrivenja.
"A posle toga izliću svoj Duh na svako telo, i prorokovaće vaši sinovi i vaše kćeri. Vaši starci sanjaće snove, a vaši mladići imaće vizije. I na sluge i sluškinje u tim danima ću izliti svoj Duh." (Joel 3:28-29)
Gde ovo ne postoji ne postoje darovi Duha.
naravno, Bog može bilo koga da nadahne, ali da bi neüto bilo kanon, morala bi se ta objava dati prorocima ili apostolima. Znači onima koji govore za celu zajednicu i koji su za to pozvani od Boga. Ali ako ja kao član takve crkvene zajednice dobijem objavu, onda je ta objava lično za mene i ne za celu crkvu. Zato to nemože nikada postati kanon. Božja kuća je kuća reda.Poslanice apostola nisu odmah bile kanon,
Svjestan si da je kanon Pisma odredila Crkva koja je po mormonizmu već pala u jeres? Ne vidim logičku konzistentnost takvog učenja. Zašto vjerovati Pismu koje je sastavila takva jedna vjerska zajednica?naravno, Bog može bilo koga da nadahne, ali da bi neüto bilo kanon, morala bi se ta objava dati prorocima ili apostolima. Znači onima koji govore za celu zajednicu i koji su za to pozvani od Boga. Ali ako ja kao član takve crkvene zajednice dobijem objavu, onda je ta objava lično za mene i ne za celu crkvu. Zato to nemože nikada postati kanon. Božja kuća je kuća reda.
Naravno da Bog ne stvara zbrku, ali red ne znači zatvorenu hijerarhiju u kojoj pojedinac može primati "objave" koje navodno vrijede samo za njega, dok drugi pojedinac mimo apostolskog nasljeđa donosi nove knjige za cijeli svijet. Ako je Božja kuća kuća reda, onda su pravila jasna: ono što je dano apostolima i prorocima temelj je Crkve (Ef 2:20), a ne kasnija „privatna“ nadahnuća koja tvrde da su univerzalna.naravno, Bog može bilo koga da nadahne, ali da bi neüto bilo kanon, morala bi se ta objava dati prorocima ili apostolima. Znači onima koji govore za celu zajednicu i koji su za to pozvani od Boga. Ali ako ja kao član takve crkvene zajednice dobijem objavu, onda je ta objava lično za mene i ne za celu crkvu. Zato to nemože nikada postati kanon. Božja kuća je kuća reda.