1. Istorijsko-religijski kontekst
Pesah (Pasha) je jevrejski praznik koji se slavi u znak sećanja na izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva, opisan u
Starom zavetu (Knjiga Izlaska). Centralni simbol je
jagnje, čija je krv spasila izraelske domove od Božijeg gneva ("anđela smrti").
Vaskrs (Uskrs), u hrišćanskoj tradiciji, jeste praznik
Hristovog vaskrsenja iz mrtvih – temelj hrišćanske vere. Isusova smrt i vaskrsenje obeležavaju pobedu nad smrću i grehom.
2. Hrišćansko-teološka veza (praslika)
U hrišćanskoj teologiji, naročito u
Novom zavetu, Pesah se posmatra kao
"praslika" (tipologija) Hristove žrtve:
- Isus je razapet tokom Pesaha, što je simbolično – kao "Jagnje Božje koje uzima grehe sveta" (Jovan 1:29).
- Kao što je krv pashalnog jagnjeta štitila Izraelce, tako se smatra da Hristova krv donosi spasenje.
- Pasha je oslobođenje od ropstva Egipta, dok je Vaskrs oslobođenje od greha i smrti.
Dakle, iz hrišćanskog ugla,
Pesah jeste praslika Vaskrsa – ona unapred pokazuje, kroz događaje i simbole, ono što će se u potpunosti ostvariti u Hristu.
Zaključak
- Za Jevreje: Pesah je centralni praznik oslobođenja i nema vezu sa Hristom Isusom.
- Za hrišćane: Pesah jeste praslika (tip) Vaskrsa, jer ukazuje na žrtvu Isusa Hrista i pobedu nad smrću.