Sa ovim se potpuno slazem,dakle covek se sastoji od tela i dushe / duha zivotnoga koji je Bog dao coveku pri stvareanju i to je to,kraj price...
Hajdemo videti koje su nam razlike:
Hajde, nego kako je kraj priče ako postoje razlike koje treba da se razmotre.
Tako je,telo je mrtvo jer je dezintegrisano u prahu zemaljskome dok je dusha kod Boga u nekom formatu kojeg samo Bog zna i u stanju apsolutne pasivnosti sto ce reci bez ikakvih aktivnosti pod suncem ili jos direktnije - bez ikakvih mogucnosti za komunikaciju i bilo kakvu intervenciju u ovozemaskom zivotu.
Dobro, telo je smrtno i truležno i u prahu, ali, kako se sad duša vraća kod Boga ako ranije pišeš da se samo Božiji životni duh vraća i duša prestaje da postoji, ide u nepostojanje. Ovo ti je sad veleobrt saltomortale
I, kako to Bog sada dušu odvodi u nepostojanje kada je prima
kod Sebe, ako neko prima nekog kod sebe, pored sebe, onda taj mora da postoji, tako slično i za dušu.
Bog dušu ne može da primi
u Sebe, jer je Bog po prirodi i postojanju i sili iznad svega, Bog može samo Svoj životni duh da vratu u Sebe jer je to Njegov duh.
Što si menjo ovo sa životni duhom i dušom i opet si sebi napravio problem, nisam te bio po prstima

da sad nešto novo umuješ, ali to pokazuje nešto drugo, da i ti nisi raščistio sam sa sobom kako to ide, duša, duh, telo, životni duh, dah, i slično i čitaš po raznim advent sajtovima i onda neko priča jedno i neko priča drugo i ti jadničak ne znaš šta da misliš i radiš i šta da odgovoriš ovom Bokiforumašu.
Ali, tako i stoji kod stvaranja prvih ljudi, dah Božiji udahnjuje životni duh u beživotno telo i čovek postaje duša živa, živo biće, ima nešto u sebi što mu daje život telu i tako čovek živi kao duhovno biće, to što ima nije telo, nije ni životni dah koji stvara čoveka i daje mu život, nego je to taj novi entitet u telu koji je dobio život i duh i razum i um - to svu sve stvari koje čine pojam, duša.
Već, sam piso 100 puta i ti ne odgovaraš i više me mrzi i da pišem oči će da mi iskoče

, i sad pitaš i sve bacaš na gomilu dok smo se bili lepo dogovorili o redosledu pitanja, ali, prvo, ovo gore stihovi kod stvaranja gde se razlikuju :
7. Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i
udahnu mu u lice
duh života. Tako postade čovjek
živo biće (duša).
7. And Jehovah God formed man of the dust of the ground, and
breathed into his nostrils the
breath of life; and man became a
living soul.
7. καὶ ἔπλασεν ὁ Θεὸς τὸν ἄνθρωπον, χοῦν ἀπὸ τῆς γῆς, καὶ
ἐνεφύσησεν εἰς τὸ πρόσωπον αὐτοῦ
πνοὴν ζωῆς, καὶ ἐγένετο ὁ ἄνθρωπος εἰς
ψυχὴν ζῶσαν
7. וַיַּ֣עַשׂ אֱלֹהִים֮ אֶת־הָרָקִיעַ֒ וַיַּבְדֵּ֗ל בֵּ֤ין הַמַּ֙יִם֙ אֲשֶׁר֙ מִתַּ֣חַת לָרָקִ֔יעַ וּבֵ֣ין הַמַּ֔יִם אֲשֶׁ֖ר מֵעַ֣ל לָרָקִ֑יעַ וַֽיְהִי־כֵֽן׃
וַיִּפַּ֥ח - breathed, dah, who breathed, udahnu.
חַיִּ֑ים נִשְׁמַ֣ת - the breath of life, životni duh, duh životni.
לְנֶ֥פֶשׁ חַיָּֽה - living soul, living a being, živo biće, živa duša.
לְנֶ֥פֶשׁ - a soul, life, duša, biće.
23. A sam Bog mira neka vas posveti u punoj mjeri; neka se
vaš duh,
vaša duša i
vaše tijelo posve bez prijekora sačuva za dolaska Gospodina našega Isusa Krista!
23. And the God of peace himself sanctify you wholly; and may
your spirit and soul and body be preserved entire, without blame at the coming of our Lord Jesus Christ.
23. αυτος δε ο θεος της ειρηνης αγιασαι υμας ολοτελεις και ολοκληρον
υμων το πνευμα και η ψυχη και το σωμα αμεμπτως εν τη παρουσια του κυριου ημων ιησου χριστου τηρηθειη.
Naše telo, i naš duh i duša, to je sve naše, pripada nama, deo je nas, i oni su posebni entiteti u nama, eto, gore, dah i životni duh i duša, sve posebni entiteti i imaju različitu svrhu kod stvaranja čoveka.
Iz jedne druge moje poruke kopirano :
Znači, postoji kod Hebrejskog (Aramejskog) jezika razlika za nefesh (duša) i neshama (dah), to se može videti naročito kod stvaranja čovek Postanje 2,6. U mojoj gornjoj poruci su date još neke distinkcije između daha, duša, duh, ovde gore se navodi Postanje 35,18 za nekog ko umire :
18. A kad je
izlazila duša njezina, jer je umirala, nazva ga ona Ben-Oni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin.
18. And it came to pass, as her
soul was departing (for she died), that she called his name Ben-oni: but his father called him Benjamin.
18. ἐγένετο δὲ ἐν
τῷ ἀφιέναι αὐτὴν τὴν ψυχήν ἀπέθνῃσκεν γάρ ἐκάλεσεν τὸ ὄνομα αὐτοῦ Υἱὸς ὀδύνης μου ὁ δὲ πατὴρ ἐκάλεσεν αὐτὸν Βενιαμιν
18. וַיְהִ֞י
בְּצֵ֤את נַפְשָׁהּ֙ כִּ֣י מֵ֔תָה וַתִּקְרָ֥א שְׁמ֖וֹ בֶּן־אוֹנִ֑י וְאָבִ֖יו קָֽרָא־ל֥וֹ בִנְיָמִֽין
(kopiranje ne može baš verno da prenese Hebrejski)
בְּצֵ֤את - was departing (for she died)
נַפְשָׁהּ֙ - her soul, The word נַפְשָׁהּ (napšāh) is a Hebrew word meaning "her soul," "her life," or "her person". It is the root word נֶפֶשׁ (nefesh) combined with the feminine possessive suffix "her".
Kod Postanja 2.7, duša je,
לְנֶ֥פֶשׁ , i tako da se ovde literalno i lingvistički govori o izlasku njene duše jer je umirala kod porođaja.
To je već verovanje da posle smrti tela duša čoveka nastavlja da živi.
Opet, iz jedna moje druge poruke :
Drugo, u vezi razlike između Božijeg što nam daje kod stvaranja i onoga što mi imamo kada smo stvoreni, ima na još nekim mestima, recimo ovde knjiga o Jovu 32. glava :
8. Ali samo
duh, koji je u čovjeku, samo
dah Svemoćnoga, urazumljuje ga.
8. But truly it is the
spirit in men, The
breath of Shaddai, that gives them understanding.
8. ἀλλὰ
πνεῦμά ἐστιν ἐν βροτοῖς,
πνοὴ δὲ Παντοκράτορός ἐστιν ἡ διδάσκουσα
8. אָ֭כֵן רֽוּחַ־ הִ֣יא בֶאֱנ֑וֹשׁ
וְנִשְׁמַ֖ת שַׁדַּ֣י תְּבִינֵֽם׃ (Jevreji)
...... nevertheless [is the]
spirit it in/ a person and/ [the]
breath of [the] Almighty [which] it gives understanding/ them
Ovde se jasno vidi da je duh u čoveku poseban entitet u odnosu na dah Svemoćnog, čak se i reči razlikuju, duh čoveka, i dah Božiji, jer da bi dah Božiji urazumljavao čoveka, mora da bude u njemu neki deo koji će da primi i prihvati to urazumljenje, telo ne može

, jedino to može duh u čoveku.
23. Neka se vaš
duh, vaša
duša i vaše
tijelo posve bez prijekora sačuva za dolaska Gospodina našega Isusa Krista!
23. And may your
spirit and
soul and
body be preserved entire, without blame at the coming of our Lord Jesus Christ.
23. και ολοκληρον υμων το
πνευμα και η
ψυχη και το
σωμα αμεμπτως εν τη παρουσια του κυριου ημων ιησου χριστου τηρηθειη
Naše telo, i naš duh i duša, to je sve naše, pripada nama, deo je nas, i oni su posebni entiteti u nama, eto, gore, duša i duh posebni entiteti u odnosu na Božiji dah.
Onda, dalje, ovde kod Jov 34. :
14. Kad bi samo mislio na samoga sebe (Bog), kad bi uzeo natrag svoj
duh i svoj
dah:
14. If he set his heart upon man, [if] he gather unto himself his
spirit and his
breath;
14. εἰ γὰρ βούλοιτο συνέχειν καὶ τὸ
πνεῦμα παρ᾿ αὐτῷ κατασχεῖν
(ovde koliko vidim, spominje se samo, duh)
14. אִם־ יָשִׂ֣ים אֵלָ֣יו לִבּ֑וֹ רוּח֥וֹ
וְ֝נִשְׁמָת֗וֹ אֵלָ֥יו יֶאֱסֹֽף׃ (Jevreji)
https://www.abel-it.co.uk/hebrew/breath.html
נְשָׁמָה Breath
The word נְשָׁמָה (ne-shamah), usually translated as "breath", occurs just 24 times in the Hebrew Bible.
Breath and Spirit are different
Job 34:14 says (ESV translation) "If he should set his heart to it, and gather to himself his spirit
and his breath". The (correctly translated) conjunction between "his spirit" and "his breath" means that his breath is not the same thing as his spirit, it is something different to his spirit.
If his breath and his spirit were the same thing, both would not need need to appear in Job 34:14, just the one which best described the nature of the breath/spirit in the context. The fact that both appear with the conjunction means that they are different "objects".
Breath has to do with life
Reviewing the 24 verses below, the breath has to to with live, examples being
- imparting of life - Gen 2:7 "then the Lord God formed the man of dust from the ground and breathed into his nostrils the breath of life"
- removal of life - Gen 7:22 "Everything on the dry land in whose nostrils was the breath of life died."
- reference to life - Psa 150:6 "Let everything that has breath praise the Lord!"
Ima još ali je ovo dovoljno.
Koje li teoloske nelogicnosti,ljudsko telo koje ide u prahu zemaljskome se nikada nece reintegrisati / vaskrsnuti u potpuno istom oblicju dok ce se isti format zadrzati samo za zivotni duh koji je zapravo taj cudnovato zapisani intelekt kojeg pominjes.
Upravo je logično, čovek telesno umre, smrt je nastupila, i kome se obraća, da, spava, ko ili koga to, spava :
24. (Isus) Reče im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmevahu mu se.
Nije umrla, kao da je rekao smrt ne postoji, i, šta onda, pa, nego spava, kao kada mi spavamo i telo je neaktivno ali smo i dalje živi, i zato su mu se i smejali, jer znaju da je smrt kraj ovog života i telo truli i propada, ali znaju i šta je san čoveka i tela, i, kako sad, da tako jedna surova smrt i kraj života i tuljenje i smrad, kako je to sad samo kao, san, to ne može nikako da bude moguće, to je ludost tako nešto i pomisliti, da je smrt -kao san, i zato su mu se podsmevali.
Smrt je samo, san, zato što :
9. A sjedio je na prozoru jedan mladić po imenu Eutih, nadvladan od tvrdoga sna; i kad je Pavao govorio dugo, nagnu se u snu i pade dolje s trećega kata, i digoše ga mrtva.
10. A Pavle sišavši pade na njega, i zagrlivši ga reče: "Ne uznemirujte se, jer je duša njegova u njemu!"
10. And Paul went down, and fell on him, and embracing him said, Make ye no ado; for his life is in him.
10. Павел, сойдя, пал на него и, обняв его, сказал: не тревожьтесь, ибо душа его в нем.
10. καταβας δε ο παυλος επεπεσεν αυτω και συμπεριλαβων ειπεν μη θορυβεισθε η γαρ
ψυχη αυτου εν αυτω εστιν
ψυχη - soul, inner being or life.
Njegova duša i život su tu još uvek u njemu iako je telo mrtvo, zato je to, kao san, smrt ne može da ima vlast nad čovekom jer za vernike, Bog nije Bog mrtvih nego živih.
