Pošteno.
Ne vidim zašto bi bilo nemoguće. Bogu je sve moguće a ovako nešto sigurno nije van Božjih sposobnosti.
Pa vidi ovako, mi kada govorimo da je Bogu sve moguće uglavnom to paušalno izgovaramo. Da ne pišem sve, ako te bude zanimalo, navodim u nastavku odlomak sa bloga iz jedne teme:
"Da, Bog je moćan. Biblija kaže da je Bog "Svemoguć" (Post. 17,1; Otk.1,18). S pravom koristimo riječ "Svemoguć" kako bismo opisali Boga. Ali, čak i Svemoguć ima svoja ograničenja, zapravo izuzetno značajna ograničenja.
Postoje stvari koje čak ni Svemogući Bog
ne može učiniti. Sama Biblija imenuje najmanje četiri takva ograničenja:
1. Bog "
ne može lagati" (Titu 1,2), za razliku od
ne želi lagati.
2. Bog "
ne može zanijekati samoga sebe" ( Tim 2,13), što znači da Bog ostaje točno ono što jest u karakteru. Bog je nepromjenjivo vjeran svom identitetu.
3. Bog »
ne može biti kušan zlom« (Jakov 1,13).
4. Bog
ne može spasiti osobu koja je izabrala biti izgubljena, koliko god to Bog želio ( Pet. 3,9)
S. Lewis objašnjava ovu ideju ovako:
Njegova svemoć znači moć da učini sve što je suštinski moguće, a ne da čini suštinski nemoguće. Možete mu pripisati čuda, ali ne i besmislice. To nije granica njegove moći. Ako odlučite reći: "Bog može dati stvorenju slobodnu volju i istodobno joj uskratiti tu slobodnu volju", niste uspjeli reći ništa o Bogu: besmislene kombinacije riječi ne stječu odjednom značenje samo zato što im dodajemo druge dvije riječi: "Bog može". Ostaje istina da je sve moguće s Bogom: suštinske nemogućnosti nisu stvari, već nešto što ne postoji. Ništa nije više moguće za Bog nego za najslabija njegova stvorenja da provedu obje uzajamno isključive alternative; ne zato što njegova moć nailazi na prepreku, već zato što besmislice ostaju besmislice čak i kada govorimo o Bogu. (C.S. Lewis, Problem boli)" Link
E sad, kakve ovo ima veze s preminulima. Ako svatko od nas po milosti može do Boga kroz Kristove zasluge, suvišno je tražiti nekog drugog posrednika koji bi u takvom odnosu posredovao između nas i Boga. I u tom smislu, ne vidim potrebu da Bog takvo što čini, pa makar nam se činilo da Bog tako nešto može i učiniti...
Pa tu je osnovna razlika između naših vjerovanja. Stanje mrtvih nakon smrti. Jer ako su oni svjesni kako pravoslavni i rimokatolici vjeruju onda nije sporno moliti im se jer bi to onda zaista bio samo nastavak tog koncepta da se molimo jedni za druge. Ako nisu svjesni onda nema smisla. U suštini je pitanje molitve svetiteljima pitanje stanja duše poslije smrti.
Istina je da je to važno pitanje, nisam ga htio otvarati da se tema ne razvodni, neke druge teme se bave s tim pitanjima... ali, čak i da su duše u stanju svjesnosti, opet to samo po sebi ne dokazuje ništa, jer ne postoji takva vrsta naloga, već je perspektiva na one koji žive na Zemlji.
Nisam siguran da u Pravoslavnoj Crkvi ima takav koncept strogog lanca. Ali svakako stoji da molitve koje uputimo svetiteljima oni upućuju Bogu. Što se tiče sveštenstva sva tri čina su prisutna u Novom zavjetu. Episkopski, prezviterski i đakonski.
Zašto bi se molili npr. svetom Savi, a ne direktno Kristu? Možete mi odgovoriti da se možete moliti i Kristu, toga sam svjestan, ali me zanima zašto bi izabrali da se molite nekom svecu, kad možete direktno komunicirati s Bogom?
Hvala. Imao sam osjećaj da mi neko fali. Što se tiče sv. ap. Pavla ne piše da je ubijao hrišćane već da ih je stavljao u tamnice.
Istina, u tom tekstu ne piše da ih je ubijao. Naveo sam ga da vidiš koliko je daleko išlo progonstvo čak i u tom vremenu. Ali Pavao, odnosno Savao u tom periodu je bio fanatični učenjak koji je vjerojatno odgovoran za smrt više njih. Ne vjerujem da je osobno pogubio kršćane, ali ih je svakako predavao na muke, zatvore, a neke odveo i u smrt. Obrise toga imamo i u Dj 9:1.
Progoni su već počeli ali nisam siguran da možemo reći da su već krenula pogubljenja. Neka se svakako jesu dogodila koja su i opisana, neka su planirana ali prvi val pravih progona hrišćana imamo pod Neronom. Tad su i apostoli stradali.
Svakako da se to u vremenu Nerona uvećalo...
Slažem se. Ali recimo meni je jako značajno to što takav koncept ljudi na nebu koji se mole Bogu postoji i to baš u onoj knjizi koja je najmlađa i najbliža prvim velikim progonima kada se prvi put pojavila mogućnost da se hrišćani mole preko svojih mučenika na nebu.
Kužim, ali po toj logici mogli su se moliti i prethodnim velikanima vjere, bez da je moralo postradati dosta njih u crkvi. Jer je Kristova smrt bila jednako valjana kako za one u starom, tako i za nas u novom savezu... pa ne vidimo da se netko moli nekom proroku...
Shvatam šta želiš reći ali ja bih na to ovako gledao. Molitve svetiteljima su vid poštovanja prema tim ljudima koji su bili sveti i bliski Bogu kao i vid obožavanja Samoga Boga koji je proslavio te Svoje ugodnike. Ima jedan izraz "divan je Bog u svetima Svojim". Molitva svetiteljima iskazuje povjerenje u te ljude jer ti da bi zamolio nekoga da se moli za tebe trebaš vjerovati da će ta osoba to učiniti i da će molitva te osobe imati dejstvo kod Boga. Isto tako iskazuje i povjerenje u Boga koji je te ljude proslavio i omogućio im da se mogu moliti za druge pred Njim.
To je sad jedna druga tema. Da li su ti svetitelji oni koje je crkva odredila ili Bog. Naravno, možeš mi reći da ih Bog nije podigao crkva nikad ne bi prepoznala kao takve, ali svi smo mi pozvani na svetost i da naš život bude Kristu nalik.
A poštovanje se najbolje očituje kroz slijeđenje nečijeg životnog primjera.
Evo jedan kratki video na tu temu koji prikazuje čest problem kod nekih tradicionalnih vjernika koji će tvrditi da poštuju svece, a zapravo imaju problem s Bogom: https://www.youtube.com/watch?v=1xjz85L0cDo:5