Što je duša?

[καιnos]

Što je po vama duša? Je li to neki svjesni entitet koji lebdi vraća se Bogu, je li to naš karakter? Bilo bi dobro da pripadnici svih religija, kao i duhovni pravaca odgovore na ovu temu.

 

[Nefi]

Izraz "duša" ima više značenja. prva i najvažnija je da su duh i telo spojeni, živa duša. Kao što piše " i u nosnice mu udahnu dah života; i čovek posta duša živa." duša može umreti sa telom, ali duh čoveka nemože fizički da umre. Jedan duh ima telo od Duha, koje je rođeno od Boga i kao takvo je kao i Bog besmrtno. To znači da duh ne može fizički da umre, ali može duhovno da umre a ta smrt je odvajanje od Boga. Mi verujemo, da tak duh postoji svesno posle smrti.

"A u pogledu stanja duše između smrti i vaskrsenja – gle, anđeo mi obznani, da se duhovi svih ljudi, čim napuste ovo smrtno telo, da duhovi svih ljudi, bili oni dobri ili zli, vraćaju kući onom Bogu koji im život dade.

I tada će se dogoditi da se duhovi onih koji su pravedni primaju u stanje sreće, koje se zove raj, stanje pokoja, stanje mira, gde će se odmoriti od svih teškoća i briga i žalosti.

I tada će se dogoditi da duhovi opakih, da, onih koji su zli – jer gle, nemaju dela niti udela u Duhu Gospodnjem, jer gle, izabraše zla dela umesto dobrih, duh đavolov ulazi u njih, i zaposeda dom njihov – oni će biti isterani u tamu najkrajnju. Onde će biti plač i jauk i škrgut zuba, i to zbog bezakonja njihovih, jer su u sužanjstvo odvedeni voljom đavolovom.

Evo, takvo je stanje duša opakih, da, u tami, i u stanju strašnog, jezivog iščekivanja žestokog negodovanja gneva Božjeg na njima. I oni tako ostaju u tom stanju, kao i pravednici u raju, sve do trenutka svog vaskrsenja. " (Alma 40:11,14.)

 

[Cloud]

Važno pitanje i još važniji odgovor. Isto tako mislim da bi bilo dobro reći i kako duša funkcionira. Ovo je ukratko ono što sam dosad naučio o tome što je duša, no svjestan sam da još puno toga ne znam.

Duša je naš pravi ja, ono što jesmo. Naša tijela, fizičko i duhovno, su samo alati (sučelja) koje duša koristi kako bi imala iskustvo života u fizićkom i duhovnom svemiru te učila, razvijala se i izrazila sebe. Duša je energetska tvorevina koju je Bog stvorio na svoju sliku, te kao takva sadrži sličnost s Božjom dušom. Ljudska duša je napravljena od različite materije od one od koje je Bog sazdan. (Bog je beskonačna Duša, dok su Njegova djeca konačne duše) Duša u sebi sadrži emocije, strasti, namjere, želje, nade, aspiracije, žudnje, osobnost, karakter, sjećanja, uvjerenja, um, srce, logiku, svjesnost, slobodnu volju...

Duša uz to ima dualnu prirodu, ima muške i ženske kvalitete i karakteristike te kod procesa dolaska na Zemlju - inkarnacije, dolazi do podjele duše na dvije polovice. Podjela se može dogoditi na 3 različita načina: muško-muško, muško-žensko i žensko - žensko, ovisno o omjeru muških i ženskih karakteristika kompletne duše. Oko 90% duša je heteroseksulano u svojoj prirodi, a 10% je homoseksualno. Svaka polovica se u jednom trenu spaja sa novonastalom oplođenom jajnom stanicom i započinje svoj razvoj. Dakle svaka osoba je zapravo polovica duše koje je povezana s dva tijela, fizički i duhovnimi svatko od nas ima drugu polovicu - srodnu dušu, i to je jedina osoba s kojom je Bog odredio da budemo u ljubavnom odnosu. (partnerskom i seksualnom)

Polovica duše je povezana s duhovnim tijelom preko zlatne niti, a duhovno tijelo je s fizičkim tijelom povezano preko srebrne niti. Ono što se događa kod smrti je da srebrna nit pukne i tada fizičko tijelo gubi energetsku poveznicu s dušom te ono umire, a naša duša od tog treba nastavlja svoju egzistenciju u duhovnom svijetu, primarno kroz sučelje duhovnog tijela, koje je jako slično fizičkom, isto je sazdano od materije, ali je to drugačija vrsta materije, duhovna materija, te zbog toga ima manje ograničenja i više i intenzivnija osjetila, nego što su to u fizičkom tijelu. Uz to, duhovno tijelo direktno reflektira stanje duše osobe, tj, koliko ljubavi postoji u duši osobe, pa prema tome tijelo može biti ili jako lijepo ili jako ružno (i sve između toga) ovisno o tome koliko ljubavi ima osoba i o nekim drugim faktorima koji nisu nužno njena krivica. Na primjer, ako je pogođena grijehom drugih ljudi koji su joj uzrokovali oštećenja i ogranićenja na duhovnom tijelu. Za fizičko tijelo koje imamo na Zemlji vrijedi ista stvar, ali pošto je ovdje materija gušća, potrebno je duže vremena da fizičkio tijelo odrazi promjene koje se događaju na razini duše kada osoba raste u ljubavi ili degradira. Osoba u duhovnom svijetu može ići u one dimenzije i slojeve iste koliko joj njeno stanje duše u ljubavi dozvoljava. Tek razvojem ljubavi u sebi je moguće doći do nekih viših dimenzija koje su svjetle, tople, radostne i prelijepe.

Kako postoje dva tipa ljubavi, ljudska i Božja, postoje dva načina na koji možemo razvijati vlastitu ljubav. Prvi način u sebi sadrži mnogo različitih načina, gdje svojom voljom razvijamo vlastitu dušu - življenjem po principima ljubavi, istine, jednakosti, pravednosti, ekonomije, etike, morala, itd...Ovaj način ima ograničenje, a to ograničenje jest kada osoba postane savršeni prirodni čovjek, i dalje od toga se ne može razvijati u ljubavi jer je to maksimalni limit ljudske ljubavi. Drugi način je ono što se zove Uski put i on se sastoji od rasta prema Bogu, kroz primanje istine i ljubavi direktno od Boga. Ovo je beskonačan put jer je Bog beskonačno biće i Njegova ljubav i istina su također beskonačne.

 

[Fazlija]

U budizmu se ne vjeruje u postojanje duse. To sto se obicno naziva "dusa" jeste ustvari nas um.

 

[Bostan]

Sve se dokazuje svojom suprotnoscu, tako je i sa dusom. Dusa(nefs) je u izvjesnom smislu suprotna tijelu. Tijelo je forma a dusa sustina, nutrina. Tijelo je vidljivo dusa je skrivena.

Najprije kupe ili čador podignu, pa onda Turčina k’ogosta dovedu.Vaša vanjština je, znajte, čador, a Turčin je vaša nutrina: nutrina vam je krmar, a vanjština korablja. (Rumi)

O Ruhu i Nefsu mozete detaljnije procitati na linku
Ruh i Nefs
O razinama (stupnjevima) duše mozete procitati na linku
SEJR-I SULUK (duhovno putovanje)

 

[Nefi]

Duša je naš pravi ja, ono što jesmo. Naša tijela, fizičko i duhovno, su samo alati (sučelja) koje duša koristi kako bi imala iskustvo života u fizićkom i duhovnom svemiru te učila, razvijala se i izrazila sebe. Duša je energetska tvorevina koju je Bog stvorio na svoju sliku, te kao takva sadrži sličnost s Božjom dušom. (Bog je beskonačna Duša, dok su Njegova djeca konačne duše) Duša u sebi sadrži emocije, strasti, namjere, želje, nade, aspiracije, žudnje, osobnost, karakter, sjećanja, uvjerenja, um, srce, logiku, svjesnost..

To je tačno, razumi ili inteligencije su u početku bili bez ikakvog tela. Bog je za njih rodio tela od duha, a oni su tako postali njegova deca, kasnije su Kasnije na Velikom nebeskom saboru su ti duhovi saznali svrhu njihovog napredovanja: a to je da prime puninu radosti. Stvorena je jedna zemlja na koju su trebali da budu poslati i da tamo dalje napreduju u jednom fizičkom telu. Međutim, takođe su saznali da će neki biti obmanuti, i da će izabrati druge putove i izgubiti svoj pravi put. Saznali su da će svi imati iskušenja u svom životu: bolest, razočaranje, bol, tugu i smrt. Ali razumeli su da će im to biti dano za njihovo iskustvo i za nnjihovo dobro . Ako to dopuste, ta će ih iskušenja pročistiti, a ne poraziti. Podučit će ustrajnost, strpljivost i ljubav. Na tom saboru su takođe saznali da će zbog svojih slabosti, svi osim male dece, grešiti. Saznali su da će im biti dat Spasitelj tako da će moći da prevladaju njihove grehe i da će prevladati fizičku smrt kroz vaskrsenje.

 

[Bostan]

Duse su bivale u ezelu - prapocetku prije negoli su se pojavile na ovom svijetu. One duse koje su se tamo poznale poznavace se i na ovom svijetu.

 

[καιnos]

Duse su bivale u ezelu - prapocetku prije negoli su se pojavile na ovom svijetu. One duse koje su se tamo poznale poznavace se i na ovom svijetu.

Inače od kršćanskih zajednica samo mormoni imaju tavo učenje, tako vjeruje naš Nefi ovdje. Pitanje je šta su radile te duše prije nego što su se inkarnirale? Da li je to učenje sufija, ili i ostali muslimani vjeruju tako?

 

[Bostan]

Inače od kršćanskih zajednica samo mormoni imaju tavo učenje, tako vjeruje naš Nefi ovdje. Pitanje je šta su radile te duše prije nego što su se inkarnirale? Da li je to učenje sufija, ili i ostali muslimani vjeruju tako?

Svi muslimani manje vise, izuzev mutazila-racionalista, vjeruju u to da su duse postojale u ezelu-prapocetku.
Uzmimo da imam neki plan, on se prvo zacinje u zamisli a onda iz toga proizilazi djelovanje. Dugim rijecima duse su bile u 'zamisli' prije nego sto su se realizovale kroz pojavljivanje na ovom svijetu. Ti me pitas sta su radile, ako se gleda onostrano onda su duse bile kao ideje, 'radile' nisu nista sem sto su u potencijalitetu bile prisutne u Bozijem znanju.

 

[καιnos]

, ako se gleda onostrano onda su duse bile kao ideje, 'radile' nisu nista sem sto su u potencijalitetu bile prisutne u Bozijem znanju.

Ovo je razuman odgovor jer je Bog sveznajuć. E sada, ne znam je li Nefi misli da su te duše negdje živjele gore, pa se poslije utjelovile.

 

[Nefi]

Ovo je razuman odgovor jer je Bog sveznajuć. E sada, ne znam je li Nefi misli da su te duše negdje živjele gore, pa se poslije utjelovile.

Mi verujemo u peegzistenciju čovekovog Duha, što znači da su prvo svi ljudi pre nego što su došli na zemlju bili rođeni na Nebu od Boga Oca i tako su bukvalno njegova duhovna deca. On je tako Otac svih duhova. "Jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama." (Efežanima 4:6)
"... Jer smo i rod Njegov." (Dela Apos 17:28,29)

 

[Cloud]

To je tačno, razumi ili inteligencije su u početku bili bez ikakvog tela. Bog je za njih rodio tela od duha, a oni su tako postali njegova deca, kasnije su Kasnije na Velikom nebeskom saboru su ti duhovi saznali svrhu njihovog napredovanja: a to je da prime puninu radosti. Stvorena je jedna zemlja na koju su trebali da budu poslati i da tamo dalje napreduju u jednom fizičkom telu. Međutim, takođe su saznali da će neki biti obmanuti, i da će izabrati druge putove i izgubiti svoj pravi put. Saznali su da će svi imati iskušenja u svom životu: bolest, razočaranje, bol, tugu i smrt. Ali razumeli su da će im to biti dano za njihovo iskustvo i za nnjihovo dobro . Ako to dopuste, ta će ih iskušenja pročistiti, a ne poraziti. Podučit će ustrajnost, strpljivost i ljubav. Na tom saboru su takođe saznali da će zbog svojih slabosti, svi osim male dece, grešiti. Saznali su da će im biti dat Spasitelj tako da će moći da prevladaju njihove grehe i da će prevladati fizičku smrt kroz vaskrsenje.

Pozdrav Nefi, to nije ono što ja smatram istinom. Koliko ja to razumijem, duh ili duhovno tijelo nastaje u trenutku začeća, skupa sa fizičkim tijelom, a polovica duše se kroz proces inkarnacije povezuje s tim tijelima te od tog trenutka započinje imati iskustvo sebe i svoje okoline. Vjerujem da je Bog stvorio duše i da one prije inkarnacije postoje u svojevrsnom stanju hibernacije, nesvjesne sebe i okoline, u zasebnoj dimenziji duše koja je odvojena od fizičkog i duhovnog svemira, ali istovremeno obuhvaća oba. Kako nisu svjesni sebe, ne mogu znati koji će im biti put ni koje će izbore donositi. Oni u tom nesvjesnom stanju imaju određene instinkte, a jedan od tih instinkata je da se inkarniraju, tako ne znajući što ih čeka.

S ovim ostalim što si pisao isto tako se ne slažem, ali previše je tu toga da ih rasčlanim. Razumijem da u to vjeruješ, ali smatram da određene ključne stvari nisu točne. Na primjer, vidim da je velik problem način na koji kršćani vide Isusovu ulogu u njihovu spasenju. Ne vjerujem da je Isus Bog, nego smatram da je čovjek koji je prvi otkrio kako imati odnos s Bogom te je kroz taj odnos postao Jedno s Bogom, ili ponovno rođen, kroz postupak transformacije duše, a to je nešto što svatko od nas može postići ukoliko slijedimo isti put koji je on već utabao. Ja vjerujem da nas je on spasio, ali ne na način da je umro za naše grijehe, nego na način da nas je naučio kako sami možemo ukloniti naše grijehe, kroz direktan odnos s Bogom i kroz primanje Božje ljubavi, koja donosi Božji oprost za naše grijehe u dušu pod određenim uvjetima, a kao glavni uvjet je naše pokajanje.

I još nešto, fizičku smrt svi mi preživljavamo, takva je priroda čovjeka, jer smrt je samo kidanje veza između fizičkog tijela i duhovnog tijela, te to nema nikakve veze s Isusom. Svi mi nakon smrti nastavljamo život u duhovnom svijetu, jedino je pitanje gdje, a to će ovisi o tome koliko ljubavi imamo u našoj duši, kakav nam je karakter i koliko smo voljeli u praksi.

 

[Nefi]

Pozdrav Nefi, to nije ono što ja smatram istinom. Koliko ja to razumijem, duh ili duhovno tijelo nastaje u trenutku začeća, skupa sa fizičkim tijelom, a polovica duše se kroz proces inkarnacije povezuje s tim tijelima te od tog trenutka započinje imati iskustvo sebe i svoje okoline. Vjerujem da je Bog stvorio duše i da one prije inkarnacije postoje u svojevrsnom stanju hibernacije, nesvjesne sebe i okoline, u zasebnoj dimenziji duše koja je odvojena od fizičkog i duhovnog svemira, ali istovremeno obuhvaća oba. Kako nisu svjesni sebe, ne mogu znati koji će im biti put ni koje će izbore donositi. Oni u tom nesvjesnom stanju imaju određene instinkte, a jedan od tih instinkata je da se inkarniraju, tako ne znajući što ih čeka.

S ovim ostalim što si pisao isto tako se ne slažem, ali previše je tu toga da ih rasčlanim. Razumijem da u to vjeruješ, ali smatram da određene ključne stvari nisu točne. Na primjer, vidim da je velik problem način na koji kršćani vide Isusovu ulogu u njihovu spasenju. Ne vjerujem da je Isus Bog, nego smatram da je čovjek koji je prvi otkrio kako imati odnos s Bogom te je kroz taj odnos postao Jedno s Bogom, ili ponovno rođen, kroz postupak transformacije duše, a to je nešto što svatko od nas može postići ukoliko slijedimo isti put koji je on već utabao. Ja vjerujem da nas je on spasio, ali ne na način da je umro za naše grijehe, nego na način da nas je naučio kako sami možemo ukloniti naše grijehe, kroz direktan odnos s Bogom i kroz primanje Božje ljubavi, koja donosi Božji oprost za naše grijehe u dušu pod određenim uvjetima, a kao glavni uvjet je naše pokajanje.

I još nešto, fizičku smrt svi mi preživljavamo, takva je priroda čovjeka, jer smrt je samo kidanje veza između fizičkog tijela i duhovnog tijela, te to nema nikakve veze s Isusom. Svi mi nakon smrti nastavljamo život u duhovnom svijetu, jedino je pitanje gdje, a to će ovisi o tome koliko ljubavi imamo u našoj duši, kakav nam je karakter i koliko smo voljeli u praksi.

Razumem, vi ne verujete da je čovek prvo rođen na nebu kao duh ili u telu od duha. Koliko znam mi smo jedini koji tako verujemo. Iako su po Origenu koji tvrdi da je učenje izvorno, tako verovalo.

Mislim da i Biblija o tome piše:

BOG PITA JOVA GDE JE BIO kada je stvarao zemlju i daje odgovor da je On rođen tada i da je broj njegovih dana velik.
"Gde si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži, ako si razuman. Ko joj je odredio mere? Znaš li? Ili ko je rastegao uže preko nje? Na čem su podnožja njena uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? Kad pevahu zajedno zvezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu. Ili ko je zatvorio more vratima kad kao iz utrobe izidje? Kad ga odeh oblakom i povih tamom; Kad postavih za nj uredbu svoju i metnuh mu prevornice i vrata... Znaš ti; jer si se onda rodio, i broj je dana tvojih velik. " (Jov 38:4-7,21)


BOG NAS JE IMAO U SVOM KRILU kada je još zemlja stvarana:
"Gospod me je imao u početku puta svog, pre dela svojih, pre svakog vremena. Pre vekova postavljena sam, pre početka, pre postanja zemlje. Kad još ne beše bezdana, rodila sam se, kad još ne beše izvora obilatih vodom. Pre nego se gore osnovaše, pre humova ja sam se rodila; Još ne beše načinio zemlje ni polja ni početka prahu vasiljenskom; Kad je uređivao nebesa, onde bejah; kad je razmeravao krug nad bezdanom. Kad je utvrđivao oblake gore i krepio izvore bezdanu; Kad je postavljao moru među i vodama da ne prestupaju zapovesti Njegove, kad je postavljao temelje zemlji; Tada bejah kod Njega hranjenica, bejah Mu milina svaki dan, i veseljah se pred Njim svagda" (Poslovice 8:22-30)

"Došla mi je Gospodnja reč: „Pre nego što sam te oblikovao u utrobi tvoje majke, poznavao sam te. Pre nego što si iz njene utrobe izašao, posvetio sam te i postavio sam te za proroka narodima.” (Jermeija 1:4-5)

JAKOV UČI DA JE TELO BEZ DUHA MRTVO A NE OBRNUTO:
"Kao što je, naime, telo bez duha mrtvo." (Jakov 2:26)


ZAŠTO JE BOG IZABRAO PAVLA A NEKOG DRUGOG NE? Zato što je Pavle to kao Duh na nebu zaslužio, inače bi Bog bio nepravedan.
"Ali kada se svide onome koji me je izabrao od utrobe moje matere i koji me je pozvao svojom blagodaću," (Gal 1:15)

DOŠLJACI NA ZEMLJI, OTADŽBINA NA NEBU?
"Shodno veri pomreše svi ovi ne primivši obećanja, nego ih samo izdaleka videše i pozdraviše, i priznaše da su stranci i došljaci na zemlji. Jer koji tako šta govore pokazuju da traže otadžbinu. I da su pri tom mislili na onu iz koje su izišli, imali su vremena da se vrate; ali sad čeznu za boljom, to jest, nebeskom otadžbinom. Zato se Bog ne stidi njih, niti se stidi da se naziva njihovim Bogom; jer im je pripremio grad." (Jevr 11:13-16)

MI SMO BOŽJI ROD
"Jer u njemu živimo, i mičemo se, i jesmo, kao što su i neki od vaših pesnika rekli: i mi smo njegov rod. I pošto smo rod Božiji ne treba da mislimo da je Božanstvo kao zlato ili srebro ili kamen..." (Dela Apost 17:28,29)

NA NEBESIMA SMO BILI BLAGOSLOVENI
"Neka je blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je u Hristu blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima, jer nas je u njemu izabrao pre stvaranja sveta - da budemo sveti i neporočni pred njim, odredivši nas unapred u ljubavi, blagonaklonošću svoje volje, da nas Hristovim posredstvom usini." (Efezanima 1:3-5)

"Tada će reći car onima s desne strane: hodite, blagosloveni Oca moga, nasledite carstvo koje vam je pripremljeno od postanka sveta." (Mateja 25:34)

"Koji nas je spasao i prizvao svetim pozivom, ne na osnovu naših dela, nego po svojoj odluci i blagodati koja nam je u Hristu Isusu dana pre večnih vremena" (2.Tim 1:9)

BOG JE BUKVALNI OTAC NAŠEG DUHA.
"Dalje, karali su nas naši telesni očevi i mi smo zazirali od njih; nećemo li se mnogo radije potčiniti Ocu duhova i tako poživeti?" (Jevr 12:7)

ZAŠTO JE ISUSOVA ŽRTVA ZA ZEMLJU I ZA NEBO? "...i da njegovim posredstvom sve izmiri sa sobom, stvorivši mir njegovom krvlju na krstu, te da njegovim posredstvom izbavi sve što je na zemlji i što je na nebesima." (Kološanima 1:20)

KAKO JE MOGAO SLEP POČINITI GREH PRE SVOG RODJENJA?
"I vide u prolazu čoveka slepa od rođenja. I zapitaše ga njegovi učenici: ravi, ko je zgrešio, on, ili njegovi roditelji pa se slep rodio? Odgovori Isus: nije zgrešio ni on ni njegovi roditelji, nego treba da se pokažu na njemu dela Božija." (Jovan 9:1-4)

BLAGOSLOVENI JOŠ NA NEBU?
"Neka je blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je u Hristu blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima, jer nas je u njemu izabrao pre stvaranja sveta - da budemo sveti i neporočni pred njim, odredivši nas unapred u ljubavi, blagonaklonošću svoje volje, da nas Hristovim posredstvom usini." (Efescima 1:3-5)

BOG NAŠ OTAC, ISUS NAŠ BRAT?
"Jer je dolikovalo onome radi koga je sve i kroz koga je sve, da dovodeći mnoge sinove u slavu putem patnji učini savršenim Začetnika njihovog spasenja. Jer i onaj koji posvećuje i oni koje on posvećuje - SVI SU OD ISTOG OCA. Zato se on ne stidi da ih zove BRAĆOM...Zato je u svemu morao da postane POPUT SVOJE BRAĆE, da bude milosrdan i veran kao prvosveštenik u Božjoj službi, kako bi prineo žrtvu pomirenja za grehe naroda. A pošto je i sam trpeo kad je bio iskušavan, on može priteći u pomoć onima koji su u kušnjama." (Jevrejima 2:10-18)

ISUSOVA ŽRTVA ZA ONE NA NEBU I NA ZEMLJI?

I"...i da njegovim posredstvom sve izmiri sa sobom, stvorivši mir njegovom krvlju na krstu, te da njegovim posredstvom izbavi sve što je na zemlji i što je na nebesima." (Kolosanima 1:20)

OTAC DUHOVA
"Dalje, karali su nas naši telesni očevi i mi smo zazirali od njih; nećemo li se mnogo radije potčiniti Ocu duhova i tako poživeti?" (Jevr 12:7)

DUH SE VRAĆA BOGU
"I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao." (Propovednik 12:07)

Na kraju se trebamo pitati kako se naš Duh može varatiti Bogu ako nije od Njega došao?



Iako to Biblija uči, glavni izvor tog učenja dolazi objavama koje je dobio Joseph Smith i drugi posle Njega.

"Onda Gospod beše pokazao meni, Avramu, razume koji behu organizovani pre nego što sveta beše; i među svima njima mnogi behu plemeniti i veliki; I Bog vide da su ove duše dobre, i stajaše među njima, i reče: Ove ću načiniti vladarima mojim; jer On stajaše među onima koji behu duhovi, i vide da su dobri; i reče mi: Avrame, ti si jedan od njih; izabran si pre nego što se rodi." (Avram 3:22-26)

"Ali gle, vaskrsenje Hristovo otkupljuje ljudski rod, da, i to sav ljudski rod, i vraća ga u prisustvo Gospodnje. " (Hel 14:17)

"Čovek u početku isto tako beše sa Bogom. Razum, ili svetlost istine, ne beše stvoren niti načinjen, niti bi to mogao da bude." (UiZ 93:29)

"Zapazih da oni behu i među onima koji su plemeniti i veliki koji su bili izabrani u početku da budu vladari u crkvi Božjoj. Čak i pre nego što behu rođeni, oni, s mnogim drugima, primiše svoje prve pouke u svetu duhova i behu pripremljeni da dođu u vreme koje Gospod odredi da rade u vinogradu Njegovom za spasenje duša čovečjih." (UiZ 138:54,56)

"I svaku biljku sa njive pre nego što beše na zemlji, i svaku travku sa njive pre nego što poraste. Jer ja, Gospod Bog, sve stvorih, o čemu govorah, duhovno, pre nego što beše u prirodnom obliku na licu zemaljskom. Jer ja, Gospod Bog, ne učinih da pada kiša na lice zemlje. I ja, Gospod Bog, stvorih svu decu čovečju; ali još uvek ne stvorih i čoveka da obrađuje zemlju; jer na nebu ih stvorih; i još uvek nije bilo tela na zemlji, niti u vodi, niti u vazduhu; " (Mojsije 3:5)

"Ali Bog obznani očevima našim da svi ljudi moraju da se pokaju. I pozva oca našega Adama sopstvenim glasom, govoreći: Ja sam Bog; ja stvorih svet, i ljude pre nego što behu u telu." (Mojsije 6:50,51)

 

[Fazlija]

Ja mislim, ljudi, da ste to sve jako lijepo ispisali mnoge stranice uz umne citate. To je prava sikara misljenja, dzungla misljenja.

 

[Qala Davidov]

U ovom času ću upotrijebiti i prenijeti nečije tuđe riječi da verbaliziram generalno neizrecivo. I onkraj "mišljenja" neizrecivo se kroz značenje i smisao "slike riječima ispisane" doživljava - onim nečim negdje "u nama" ili "što smo" "onkraj mišljenja" ili "čulnih percepcija".

"Volim te ne zbog tvog tijela, osjetila, i uma. Volim te jer si ti vječno blještavi plamen. Mi smo poput svijeća, i tvoj vječni plam sja jednako kao onaj u meni. Taj plamen je ono što volim." (Swami Rama)

Netko će to nazvati Dušom s velikim D, netko Duhom, netko Bićem, netko Istinskim Ja, netko nekako, ali istina je da "to", taj "plam" tamo gdje on bitiše po svojoj vječnoj naravi - ima sam ime za sebe, ne tek kao nekakvo "osobno ime", već i kao "generu". Generu jer sve manifestirano vuče porijeklo od, recimo, Veličanstvenog Nemanifestiranog Sjaja, pa tako i taj "plam", pa i "genera".

Ništa me ne košta što osjećam da jesam;
nikakav mi to teret nije.

A ipak, ako bi se slomile
mentalne, fizičke, kemijske i druge bezbrojne činjenice svih grana znanja koje su se u meni ujedinile,
pokazalo bi se da su beskonačne.
Neka je to neizreciva misterija jedinstva u meni koja ima jednostavnost beskraja i ograničava neizmjernu masu mnoštva u jednu jedinu točku.

Taj Jedan u meni poznaje univerzum mnogih.
Ali, čime god znao, poznaje Jednoga u različitim aspektima.
Zna ovu sobu samo zato što je ta soba jedna(ka) Njemu, unatoč naizglednom proturječju beskonačnih činjenica sadržanih u jednoj jedinoj činjenici sobe.
Njegovo poznavanje drveta je poznavanje jedinstva koje se javlja u aspektu drveta.

Taj Jedan u meni je kreativan.
Njegove kreacije su razonoda kojom izražava ideal jedinstva u njegovoj beskonačnoj izložbi raznovrsnosti.
Takve su njegove slike, pjesme, glazba u kojima nalazi radost samo zato što otkrivaju savršena obličja svojstvenog (im) jedinstva.

Taj Jedan ne traga samo za jedinstvom u spoznaji svog razumijevanja
niti stvara samo slike jedinstva zarad vlastite naslade;
on također traži sjedinjenje u ljubavi zbog njegovog ispunjenja.
On traži sebe u drugima.
To je činjenica koja bi bila apsurd da nema tog velikog medija istine da joj prida stvarnost.
U ljubavi nalazimo radost koja je krajnja jer ona je krajnja istina.
Zato je u Upanišadama rečeno da je advaitam anantam: — “Jedan je Beskonačan”; da je advaitam anandam, — “Jedan je Ljubav.”

Dati savršeni izražaj Jednom, Beskonačnom, kroz sklad brojnih;
Jednom, Ljubavi, kroz prinos sebe samog,
cilj je jednako naših pojedinačnih života i našega društva.

Rabindranath Tagore

Naše živote ovdje živimo "s dušom" - u nešto "unosimo dušu", svoj životni žar koji je od Onkraj.
A on je svima dan, ovdje privremeno i jednako je svima ponuđen kroz svrhu i cilj našeg ovdje ljudskog postojanja - prozvao to netko dušom, netko duhom, netko nekako. To su svrha, smisao i izražaj.

Bez toga Onkraj, ništa ovdje začeto ne može niti biti začeto jer nije začeto ovdje - svako začinjanje od Onkraj je. Začetak je vrijedan promisli jer nikakve kombinacije molekula ili nukleotida bez impulsa Onkraj ne mogu začeti ništa. U njima samima također je taj "impuls od Onkraj" i u spoju on je taj koji omogućuje njihovu, ikakvu manifestaciju.

Dođi i napij se voda s izvora života - zabadava.

 

[Fazlija]

Naše živote ovdje živimo "s dušom" - u nešto "unosimo dušu", svoj životni žar koji je od Onkraj.

Ovo je predivno receno, kao kada orhideja procvate u dubokoj i gustoj prasumi.

Lao Ce u knjizi Tao Te King kaze:

Tao o kojem se moze govoriti nije stvarni Tao,
Imena koja se mogu imenovati nisu prava imena,
Bezimeno je izvor Neba i Zemlje,
Imenovanje je majka svih stvari.

Umirenog duha sagledajmo Njegovu neispoljenu tajnu,
Probuđenog duha promatrajmo Njegove ispoljene oblike.
To dvoje je isto u izvoru, ali različito u izrazu.
To sto su isti je tajna, tajna nad tajnama, vrata od svih tajni.

 

[rale]

Kada proučavamo Bibliju većina nas uzima u razmatranje samo ono šta Biblija kaže ne osvrćuči se na to šta kaže naše telo I naš život .

Jer Bog je Život, I to ne makar koji život, nego naš život I život nas kao zajednice, jer kroz život Bog takođe razgovara sa nama.

A naš um I telo su takođe po Obrazu Božijem stvoreni tako da mi možemo posmatrajući procese u svom umu, i kako se oni odražavaju na telo, i na naš duh, da mnogo toga naučimo I o samome Bogu po čijem smo obrazu stvoreni.

Pavle Kaže da smo mi udi Hristovog tela, I pošto onda nije postojala svest o ćelijama mi danas možemo da shvatimo da smo mi ćelije Hristovog tela.

To nisu mogli da razumu mislioci ranijih vremena dok se nisu ćelije otkrile tako da njihova razmišljanja o duši I razumevanju Božanskog bića nisu mogla da budu potpuna.

Ali danas kada je nauka otkrila ćelije I mnoge druge stvari o funkcionisanju tela mi možemo daleko dublje da razumemo te duhovne stvari jer znamo da smo po obrazu Božijem stvoreni.

Danas mi vidimo da ćelije imaju receptore za razne materije koje su im potrebne pa kad kod pušača nema nikotina u krvi ćelije signaliziraju da nema nikotina našem intelektu, jer je intelekt servis tela u našem umu.



Tada naš intelekt mora da nas nagovori da zapalimo jednu I u našem umu se pojavljuje misao začinjena željom da se zapali cigara I mi poslušamo svoj intelekt I zapalimo.

Kolektivna svest svih naših ćelija je naša duša, I ona se preko misli koje stvara naš intelekt očituje u našem umu, Ili bi bolje bilo reći u nama kao umu.

Dakle su ćelije onaj materijalni deo naše duše koji se kroz misli pojavljuje I kao deo našega uma, duhovna stvar. Tako duša je spoj materijalnog I duhovnog.

Kada umre telo ostaje samo duhovni deo duše u nama kao umu.

Jer mi nismo telo već Um koji živi u telu. Jer i Bog je Um, Logos prevedeno znači, Reč, Um, Smisao I još neka značenja sva vezana za um.



Tako je Hristos zapravo Um koji je došao u telu a kroz njega smo mi kao njegova braća umovi koji žive u telu.



I pošto smo mi ćelije Hristovog tela, čitaj Hristovog uma, to kolektivna svest svih nas na planeti predstavlja Hristovu dušu. Božiju dušu, jer vidimo da I Bog ima dušu kao kolektivnu svest svih njegovih ćelija.

I kako mi kao um svojom voljom možemo da utičemo koje ćemo želje duše ispuniti tako I Bog svojom voljom može uticati na svoju dušu I na ono šta će se u njoj dešavati.



A stvori Bog čoveka od praha zemaljskog I udahnu mi duh životni I posta čovek duša živa.



Duh je sila Božija I on je pokretač materijalnog, U ovom materijalnom svetu se ne može ništa desiti a da to Duh Božiji ne pokrene, Tako svi hemijski procesi koji se obavljaju u ćelijama su pod kontrolom duha,

U ćeliji se desi oko dve milijarde dodira u sekundi između DNK I RNK, I sve to mora da ima neki redosled, o svemu tome vodi računa duh Božiji.

Da bi zapalili cigaru mi kao um samo treba da izrazimo volju a duh posle odrađuje sve ostalo, sve procese u ćelijama da bi mi podigli ruku I zapalili cigaru.

Duh je deo Božije sile u nama koji kreira naš život kroz ono šta se dešava u nama kao umu,usklađujući to sa zakonima života koje je postavio Bog Otac. A jedna od presudnih stvari koja je za Duh Božiji zapovest je naša volja, volja nas kao uma.

I pošto smo mi kao Hristova duša, u jako lošem stanju, ogrezli u materjalna zadovoljstva, to Gospod namerava da napravi čistku tako da će svoju pažnju početi da posvećuje samo onim mislima koje su spremne za život u zajednici, one koje su spremne da se žrtvuju za druge, da praštaju, da su milostive. Jer mi se kao Njegova duša u Njegovom umu manifestujemo kao misli I on više ne želi da posvećuje pažnju mislima koje donose gnev, bes, ljutnju, strahove, jad….On želi misli pune ljubavi, milosti, zahvalnosti, bezbrižnosti….

U vreme velike nevolje koje nam sledi preživeće samo oni koji budu umeli da žive za zajednicu, da im sve bude zajedničko. Jer bez morala nema zajedničkog života.

Tako posle smrti tela Duh se vraća Bogu a ako je suditi šta je Hristos rekao za Lazara kad je umro, A rekao je da Lazar nije umro nego spava, to mi kao duša koja večno postoji u Božijem umu, u svetu snova čekamo poslednji sud.

A svet snova je samo još jedan svet stvoren u Božijoj mašti za njegove ćelije samo što u njemu važe druga pravila jer nismo opterećeni telom.

 

[rale]

U ovom času ću upotrijebiti i prenijeti nečije tuđe riječi da verbaliziram generalno neizrecivo. I onkraj "mišljenja" neizrecivo se kroz značenje i smisao "slike riječima ispisane" doživljava - onim nečim negdje "u nama" ili "što smo" "onkraj mišljenja" ili "čulnih percepcija".

"Volim te ne zbog tvog tijela, osjetila, i uma. Volim te jer si ti vječno blještavi plamen. Mi smo poput svijeća, i tvoj vječni plam sja jednako kao onaj u meni. Taj plamen je ono što volim." (Swami Rama)

Netko će to nazvati Dušom s velikim D, netko Duhom, netko Bićem, netko Istinskim Ja, netko nekako, ali istina je da "to", taj "plam" tamo gdje on bitiše po svojoj vječnoj naravi - ima sam ime za sebe, ne tek kao nekakvo "osobno ime", već i kao "generu". Generu jer sve manifestirano vuče porijeklo od, recimo, Veličanstvenog Nemanifestiranog Sjaja, pa tako i taj "plam", pa i "genera".



Naše živote ovdje živimo "s dušom" - u nešto "unosimo dušu", svoj životni žar koji je od Onkraj.
A on je svima dan, ovdje privremeno i jednako je svima ponuđen kroz svrhu i cilj našeg ovdje ljudskog postojanja - prozvao to netko dušom, netko duhom, netko nekako. To su svrha, smisao i izražaj.

Bez toga Onkraj, ništa ovdje začeto ne može niti biti začeto jer nije začeto ovdje - svako začinjanje od Onkraj je. Začetak je vrijedan promisli jer nikakve kombinacije molekula ili nukleotida bez impulsa Onkraj ne mogu začeti ništa. U njima samima također je taj "impuls od Onkraj" i u spoju on je taj koji omogućuje njihovu, ikakvu manifestaciju.

Dođi i napij se voda s izvora života - zabadava.

Kad filozof hoće da se pokaže pametan onda on opisuje neopisive stvari i tako udaljava od ljudi ono šta i sami mogu razumeti.
Istina je izvor života, svetlost, života, draž Života . Iz nje izvire plamen života koji prožima celog čoveka, njegov život i svet u kome živi. U njoj je smisao , ljubav milost, zahvalnost bezbrižnost...u njoj je i sam život. Ona je Bog koji svemu daje život kroz blaženstvo.
Zakoni Života su na njoj zasnovani

 

[Sekhem]

Atma i Para-Atma su Duša i Tijelo ne razdvojiva Cjelina.