Meni se sve vise cini da je Crkva bosanska bila jedna arhaicna krscanska crkva, koja se u raskolu izmedju katolika i pravoslavnih nije opredijelila niti za jednu stranu. Ostala je nazavisna, nesto kao rana hrvatska crkva pod Grgurom Ninskim, prije Splitskog sabora 925. od kada krece jace vezivanje hrvatske crkve i drzave uz Rim. Popovi glagoljasi rane hrv. crkve su bili pod vecim utjecajem Bizanta, nego Rima. Sto je i sasvim razumljivo, obzirom na bizantski utjecaj u dalmatinskim gradovima. Popovi su se zenili, nosili su brade, koristili slavensko pismo i vrsili bogosluzje na slavenskom jeziku. Naravno 925. jos nije doslo do raskola, pa u uzem smisli nemamo podjelu na katolike i pravoslavne. Ali po svim obiljezjima, hrvatska rana crkva 10. stoljeca je vise nalikovala onoj vrsti crkava kakve su kasnije prerasle u pravoslavne crkve. Da se rana hrv. srednjovjekovna dinastija Trpimirovica nije opredijelila za politicki utjecaj Rima, crkva bi nakon raskola sigurno isla u pravcu pravoslavlja. Da ne kazem da bi joj, i politicki gledano, Bizant priznao autokefalnost (naravno, zavisno od politickih okolnosti, potreba i saveza).
Meni se cini da je Crkva bosanska ostala jednostavno takva arhaicna lokalna crkva, zemljopisno, kulturno i politicki izolirana u bosnaskim brdima, koja je vise slicila ranoj hrvatskoj crkvi prije Splitskog sabora i prije crkvenog raskola, nego sto bi bila neka gnosticka, katarska i dualisticka crkva.