Budizam

[καιnos]

Čitajući jednu knjigu o istoriji kršćanske crkve, naletim na ove citate:

Jedno skitsko pleme može se naročito zapaziti. Ono je zauzimalo teritoriju severozapadne Indije, kojom je onda vladao naslednik Aleksandra Velikog, i
osnovalo je dinastiju Kušan (45-225 n. e.). Na svom spisku ono je imalo nekoliko znamenitih careva, od kojih je jedan, vatreno predan budizmu, sazvao čuveni sa bor budističkih sveštenika sa namerom da se promoviše jedinstvo među monasima i obraćenje čitavog sveta ka novoj religiji Indije. Glavni predmet na ovoj konferenciji bio je postizanje ravnopravnosti među budističkim monasima po pitanju svetkovanja njihovog sedmičnog šabata. Jedan svetski kongres održan u Vajšali otkriva kako je Stari Zavet uticao na Budu i njegove sledbenike da svetkuju sedmični sveti dan. Artur Lojd o ovom saboru piše:„Da li je bilo dopustivo za braću koja pripadaju istoj zajednici da zasebno drže šabate?... Iz pitanja o šabatu možemo videti koliko su bile jake emocije učesnika. Suprotstavljene strane očigledno više nisu mogle da se sastaju radi zajedničkog svetkovanja običajnih obreda, i tenzija između monaha na istoku i zapadu bila je veoma velika.“6

Buda i njegovi sljedbenici su svetkovali subotu - znači, bit će spašeni Fazlija

....

 

[RIS_BG]

Pretpostavimo da je covjek dobio odgovor na pitanje kako je nastao svijet. Bez obzira bio to biblijski odgovor, da je Bog stvorio svijet ili naucni, da je svijet nastao u eksploziji od koje se i dalje siri. Sta onda? Kako ja mogu tu i sada u svakom trenutku biti bolji covjek i patiti manje?

Mi smo stvoreni po Bozjem nalicju,imamo ogroman mozak koji ne koristimo ni 1%,a vremenom cak i ono sto smo znali zaboravljamo... Da smo nastali pukim slucajem ili evolucijom sigurno ne bi imali mozak sa takvim mogucnostima pa cak i celim nasim telom koje je izuzetno slozeno.

Naprimer koja je razlika izmedju vodovodne cevi i krvotoka? znas li?A zasto onda mnogi budisti uce medicinu ,programiranje itd itd ako su samozadovoljni?Normalan covek ne zeli da zivi u lazi,vec da zna pravu istinu o svemu,zar ne? Pa ako je odgovor potvrdan ?,,,cinjenica je da budisti nisu smanjili svoj bol ili patnju svojom naukom,a ako je sva mudrost da gasis svoj bol i patnju dok si mlad ,badava ti sve.....

 

[Fazlija]

Ako Bog ne postoji, znači da nema standarda ili autoriteta koje je "iznad" ljudskog uma i sve je dopušteno. Svaka etika, moral je pitanje ukusa i subjektivnog mišljenja.

Ne bih se slozio. Mi svi znamo sto drugima izaziva patnju. Izbjegavati drugima nanositi patnju (mislju, rijecju, djelom) jeste dobro. Suprotno jeste lose. Svako bice ima urodjen jednostavan i djelotvoran kompas za etiku. Pas ne zna nista o Bogu, ali zna tko je dobar prema njemu. Covjek umislja da zna nesto o Bogu, ali jednako tako zna tko je dobar prema njemu. Od Krista do Kanta, ne ciniti drugima ono sto ne zelimo da oni cine nama jeste zlatno pravilo etike.

Moje mišljenje koje je suprotno od tvog je jednako validno i ne postoji ultimativna, apsolutna istina, već je sve relativno.

Ovaj sud nema vise veze s etikom (kao prethodni), nego s logikom i podjednako je pogresan. To je tvrdnja koju su zastupali anticki sofisti i od Sokrata i Aristotela naovamo zna se odgovor na to pitanje. Postoje nacela ispravnog misljenje i zakljucivanja, ta se nacela zovu logika. Dakle, relativizam ne postoji. Moguce je utvrditi istinu i razluciti je od neistine. A za takvo logicno ili razumno zakljucivanje nije potrebno poznavati Boga (a niti vjerovati u njega).

Nema slobodne volje

Po ovom pitanju postoje razlike izmedju razlicitih duhovnih pravaca (podjednako na Zapadu i na Istoku), ali je posebnost Buddhinog ucenja ostro suprotstavljanje ovoj tvrdnji. Buddhin sustav samorazvoja je utemeljen na slobodnoj volji. Bez nje ne bi bilo zakona karme, niti samorazvoja. Buddha ostro odbacuje tvrdnju da bica nemaju slobodnu volju.

jako je puno različitih uvjerenja o Bogu, ...Kako odrediti koja od ovih stvari je istinita?

Nikako. Niti jedno misljenje o Bogu nije savrseno. Bog je izvan domasaja uma. Ljudi ne mogu Boga obuhvatiti, prozreti i spoznati umom i misljenjem. Logika se odnosi na pojavne i ogranicene predmete spoznaje, ali o apsolutu mi ne mozemo misliti. To je onkraj misljenja. Zato je Buddha rekao da se o Bogu ne moze reci niti da postoji, niti da ne postoji, niti da i postoji i ne postoji, niti da niti postoji niti ne postoji. Svaki sud o Bogu moguce je istim pravilima logike dovesti do proturijecja. Nagarjuna o svojim Mula-Madhyamaka Karikama to isto vrlo lijepo dokazuje.

Zato se istocne duhovnosti okanjuju svakog filozofiranja o Bogu. Patandjalijeve Yoga sutre kazu, obustava vrtnji uma je yoga; tada svijest biva u svojem izvornom stanju. Oni ne govore o Bogu (jer je on izvan domasaja uma), nego o svijesti. Kada je svijest u svojoj pravoj prirodi, ona zna Boga, ona je jedno s Bogom, ali to ne moze izreci. Taoisti kazu, o Taou se ne moze govoriti*, jer ako se o njemu moze govoriti, onda to nije Tao.

*(posljedicno niti misliti, jer da bi se spoznao Tao treba obustaviti um, kako kazu i Yoga Sutre)

Ono što ja smatram je da je moguće doći do istine, kroz proces logike i osobnog emocionalnog iskustva (eksperiment).

Da, do relativne svakodnevne istine. Ali do spoznaje Apsoluta (kako ga god nazivao, bio to Bog, Tao, Nirvana... posve svejedno) ne mozes doci umovanjem koliko god ono bilo ispravno tj. logicno. A emocijama, osjecajima jos manje.

To je kao kada bi netko tvrdio da culima moze spoznati Boga. Npr. vidjeti ga, ako dovoljno dobro gleda ili cuti ga, ako dovoljno dobro slusa.

Bog je izvor onkraj tvorevine. Tvorevina je ogranicena. Nasa cula i um su dio stvorenog, ogranicenog i prolaznog svijeta. Njima mozemo ispravno spoznavati i zakljucivati samo o ogranicenim pojavama unutar tvorevine (svijeta). Ono sto je izvan i iznad tvorevine, sto je njezin izvor, ne mozemo zahvatiti ogranicenim culima i umo(vanje)m.

Koliko ja znam budisti ne vjeruju u Boga, kao biće, ako griješim ispravi me.

Budisti nemaju stav o Bogu. Nevjerovati u Boga, znaci imati neki sud, neki stav o Bogu. Oni koji razumiju Buddhino ucenje ne zauzimaju stav o tome.

Problem patnje je velik i plemenit je podvig pokušaja njene eliminacije, no ukoliko ne znamo točan uzrok patnje, što ga stvara i kako ga se riješiti, možemo li ga ukloniti?

Ucenje o patnji, uzroku patnje, dokidanju patnje i nacinu na koji se dokidanje provodi predstavlja temeljno ucenje budizma - tzv. cetiri plemenite istine. Bez ta cetiri dijela budizam ne bi bio ucenje o oslobodjenju od patnje.

Patnja je retultat grijeha, a prema tome potrebno je ukloniti grijeh,

To nije budisticko ucenje pa cak niti krscansko. Po budizmu zudnja je uzrok patnje (a ne grijeh). Grijeh je za budiste nanositi patnju drugima. Posljedica grijeha je gomilanje patnje za nas same. Ali zudnja je nesto drugo od toga. Osoba moze zudjeti biti dobra i plemenita. Tada gomila zasluge, a ne grijeh. Posljedica dobrih zasluga su ugoda i uzivanje, ali cak i tada osoba mozda manje pati, ali nije oslobodjena zudnje pa time niti patnje.

Obustavom zudnje, moguce je obustaviti patnju ili drugim rijecima radikalnim prihvacanjem stvarnosti bez opiranja. Budi volja Tvoja, ili ono sto je naucavao Isus iz Nazareta je vrlo budisticki stav.

S druge strane, to nije ucenje niti krscanstva, jer krscani vjeruju da je grijeh urodjen i da se nicime ne moze ukloniti.

Pitanje za tebe. Ako Bog postoji, kao biće, i ako je On izvor svega dobrog, ljubavnog, istinitog, milosrdan, darivajući, opraštajući, a ne onakav kakvim ga religije opisuju, bi li želio imati osoban odnos s Njim?

Pa naravno, to je cilj svakog ljudskog nastojanja.

Jedno skitsko pleme može se naročito zapaziti. Ono je zauzimalo teritoriju severozapadne Indije, kojom je onda vladao naslednik Aleksandra Velikog, i
osnovalo je dinastiju Kušan (45-225 n. e.). Na svom spisku ono je imalo nekoliko znamenitih careva, od kojih je jedan, vatreno predan budizmu, sazvao čuveni sa bor budističkih sveštenika sa namerom da se promoviše jedinstvo među monasima i obraćenje čitavog sveta ka novoj religiji Indije. Glavni predmet na ovoj konferenciji bio je postizanje ravnopravnosti među budističkim monasima po pitanju svetkovanja njihovog sedmičnog šabata. Jedan svetski kongres održan u Vajšali otkriva kako je Stari Zavet uticao na Budu i njegove sledbenike da svetkuju sedmični sveti dan. Artur Lojd o ovom saboru piše:„Da li je bilo dopustivo za braću koja pripadaju istoj zajednici da zasebno drže šabate?... Iz pitanja o šabatu možemo videti koliko su bile jake emocije učesnika. Suprotstavljene strane očigledno više nisu mogle da se sastaju radi zajedničkog svetkovanja običajnih obreda, i tenzija između monaha na istoku i zapadu bila je veoma velika.“6

Ovo je totalna zbrka.

Radi se o Kusanskom castvu (vidi moj clanak o Ashvaghoshi) koje je bilo budisticko. Nije samo jedan, nego su svi njihovi carevi bili budisti.

Sabor o kojem se govori je cetvrti budisticki sabor koji je sazvao kusanski car Kaniska u Kundalvani u Kasmiru, a ne u Vaisaliju (tamo je odrzan drugi budisticki sabor nekih 300 godina ranije). Na cetvrtom saboru nisu sudjelovali svi budisticki monasi, nego samo sarvastivada skola (rana mahayana) i nisu sigurno raspravljali o Starom zavjetu i suboti

 

[Fazlija]

A zasto onda mnogi budisti uce medicinu ,programiranje itd itd ako su samozadovoljni?

U budistickoj zajednici obiteljski ljudi zive normalan zivot u drustvu i obavljaju svoje svjetovne obaveze; dok monasi nista od toga ne obavljaju, njih uzdrzavaju i za njih se brinu svjetovni ljudi (hrane ih, odijevaju, placaju im smjestaj, lijecenje i sl.). Obaveza monaha je da se potpuno posvete prosvjetljenju i oslobodjenju od patnje.

Dakle, svjetovni sljedbenici budizma su oni koji uce medicinu, programiranje i sve ostale zanate da bi mogli uzdrzavati svoje obitelji i monasku zajednicu. A monasi ne uce medicinu, niti programiranje.

cinjenica je da budisti nisu smanjili svoj bol ili patnju svojom naukom

Malobrojni jesu potpuno iskorijenili patnju. A mnogi su je bar ublazili jer su povecali svoju mudrost i dobronamjernost.

Barem se u jednom ogleda to smanjenje patnje. Ne moraju nedjeljom ici na mise Jehovih svjedoka, niti stajati s Kulama strazarama na cestama. Nema tog napinjanja i zudnje da se druge preobrati (stovise, propovijedanje je u budizmu najstroze zabranjeno). Nema ocekivanja sudnjeg dana. Nema da te iz crkve zovu i provjeravaju sto se to s tobom dogadja. Barem po tome prosjecan budista zivi srecnije nego prosjecan Jehov svjedok.

a ako je sva mudrost da gasis svoj bol i patnju dok si mlad ,badava ti sve.....

Tako je. Treba to njegovati cijeli zivot.

 

[Cloud]

Samo kao generalno komentar na tvoj odgovor. Neke moje izjave si izvadio iz konteksta te se može steći dojam da su to moja vjerovanja, a nisu. Na primjer, izdvojio si moj citat "nema slobodne volje" bez konteksta, a ja sam jasno dao do znanja da je ono što prezentiram logika ukoliko Bog ne postoji. Ovo si napravio na još par mjesta. Naravno da vjerujem u postojanje slobodne volje, jer vjerujem da postoji dovoljan broj dokaza za to, kao i da Bog postoji.

Ne bih se slozio. Mi svi znamo sto drugima izaziva patnju. Izbjegavati drugima nanositi patnju (mislju, rijecju, djelom) jeste dobro. Suprotno jeste lose. Svako bice ima urodjen jednostavan i djelotvoran kompas za etiku. Pas ne zna nista o Bogu, ali zna tko je dobar prema njemu. Covjek umislja da zna nesto o Bogu, ali jednako tako zna tko je dobar prema njemu. Od Krista do Kanta, ne ciniti drugima ono sto ne zelimo da oni cine nama jeste zlatno pravilo etike.

Slažem se, ali ono na što sam ja htio ukazati jest da bez postojanja Boga, ovo ne bi mogli biti moguće, u objektivnom smislu. Sve što bismo tada imali jest subjektivno mišljenje ljudi.

Ovaj sud nema vise veze s etikom (kao prethodni), nego s logikom i podjednako je pogresan. To je tvrdnja koju su zastupali anticki sofisti i od Sokrata i Aristotela naovamo zna se odgovor na to pitanje. Postoje nacela ispravnog misljenje i zakljucivanja, ta se nacela zovu logika. Dakle, relativizam ne postoji. Moguce je utvrditi istinu i razluciti je od neistine. A za takvo logicno ili razumno zakljucivanje nije potrebno poznavati Boga (a niti vjerovati u njega).

Slažem se da postoje načela ispravnog mišljenja i zaključivanja te isto tako vjerujem da je moguće doći do istine. Pitanje koje ja postavljam je što je to logika i odakle ona dolazi? Te kako je moguće da mi imamo alat (um) s kojim možemo diferencirati što je istina, a što nije, ako smo samo roboti i robovi zakona svemira?

Po ovom pitanju postoje razlike izmedju razlicitih duhovnih pravaca (podjednako na Zapadu i na Istoku), ali je posebnost Buddhinog ucenja ostro suprotstavljanje ovoj tvrdnji. Buddhin sustav samorazvoja je utemeljen na slobodnoj volji. Bez nje ne bi bilo zakona karme, niti samorazvoja. Buddha ostro odbacuje tvrdnju da bica nemaju slobodnu volju.

Ja nisam nigdje izrekao da ljudi nemaju slobodnu volju.

Nikako. Niti jedno misljenje o Bogu nije savrseno. Bog je izvan domasaja uma. Ljudi ne mogu Boga obuhvatiti, prozreti i spoznati umom i misljenjem. Logika se odnosi na pojavne i ogranicene predmete spoznaje, ali o apsolutu mi ne mozemo misliti. To je onkraj misljenja. Zato je Buddha rekao da se o Bogu ne moze reci niti da postoji, niti da ne postoji, niti da i postoji i ne postoji, niti da niti postoji niti ne postoji. Svaki sud o Bogu moguce je istim pravilima logike dovesti do proturijecja. Nagarjuna o svojim Mula-Madhyamaka Karikama to isto vrlo lijepo dokazuje.

Zato se istocne duhovnosti okanjuju svakog filozofiranja o Bogu. Patandjalijeve Yoga sutre kazu, obustava vrtnji uma je yoga; tada svijest biva u svojem izvornom stanju. Oni ne govore o Bogu (jer je on izvan domasaja uma), nego o svijesti. Kada je svijest u svojoj pravoj prirodi, ona zna Boga, ona je jedno s Bogom, ali to ne moze izreci. Taoisti kazu, o Taou se ne moze govoriti*, jer ako se o njemu moze govoriti, onda to nije Tao.

*(posljedicno niti misliti, jer da bi se spoznao Tao treba obustaviti um, kako kazu i Yoga Sutre)

Ne bih se složio. Ono što većina religija vjeruje da Boga nije moguće spoznati i definirati, ali ja mislim da može, ne u konačnoj istini jer je Bog beskonačan, a mi konačni pa ćemo prema tome imati uvijek još toga za otkriti o Bogu. No ono što smatram da je moguće jest malo po malo graditi istinu o Bogu, ne kroz um jer vjerujem da um nije sposoban za otkriti istine o Bogu, nego kroz srce (emocionalno) tj. dušu je moguće spoznati Boga, jer kroz odnos s Bogom dolazimo u kontakt s Njegovom prirodom, koja je Ljubav, i na taj način ga upoznajemo sve bolje i bolje. Spoznaja Boga nije intelektualni proces, već emocionalni no ne možemo ga raditi samostalno, već je nužno primiti emociju od Boga, Njegovu Veliku Ljubav.

Da, do relativne svakodnevne istine. Ali do spoznaje Apsoluta (kako ga god nazivao, bio to Bog, Tao, Nirvana... posve svejedno) ne mozes doci umovanjem koliko god ono bilo ispravno tj. logicno. A emocijama, osjecajima jos manje.

To je kao kada bi netko tvrdio da culima moze spoznati Boga. Npr. vidjeti ga, ako dovoljno dobro gleda ili cuti ga, ako dovoljno dobro slusa.

Bog je izvor onkraj tvorevine. Tvorevina je ogranicena. Nasa cula i um su dio stvorenog, ogranicenog i prolaznog svijeta. Njima mozemo ispravno spoznavati i zakljucivati samo o ogranicenim pojavama unutar tvorevine (svijeta). Ono sto je izvan i iznad tvorevine, sto je njezin izvor, ne mozemo zahvatiti ogranicenim culima i umo(vanje)m.

Naša istina će uvijek biti relativna jer samo Bog sadrži potpunu Apsolutnu, ali to ne znači da joj se ne možemo približiti. Slažem se što pričas za um, ali ne i za emocije. Emocije su jezik kojim Bog razgovara te one mogu putovati različitm dimenzijama svemira te navodno čak i izaći iz njega. To je osnova komunikacije s Bogom i to je ono što sam iskusio kroz ekperimente koje sam podjelio u temi Divine Truth. Zar nije logično da ukoliko Bog postoji i ukoliko je On ljubav, da bi htio napraviti neki način na koji može komunicirati sa svojom djecom direktno?

Da, Boga ne možemo detektirati ili iskusiti čulima fizičkog tijela, niti čulima duhovnog tijela, ali možemo čulima duše. Bog je tako dizajnirao dušu da ona to može, imati direktnu komunikaciju s Bogom, kroz emocionalnu vezu koja se aktivira kod izmjene emocija(ljubavi) između nas i Boga, te kod izmjene istine kroz mehanizam savjesti.

Budisti nemaju stav o Bogu. Nevjerovati u Boga, znaci imati neki sud, neki stav o Bogu. Oni koji razumiju Buddhino ucenje ne zauzimaju stav o tome.

Razumijem, ali mislim da to baš nije logična pozicija, bar ne na dulji period, upravo zbog argumenata i dokaza koji upućuju na to da Bog postoji.

Ucenje o patnji, uzroku patnje, dokidanju patnje i nacinu na koji se dokidanje provodi predstavlja temeljno ucenje budizma - tzv. cetiri plemenite istine. Bez ta cetiri dijela budizam ne bi bio ucenje o oslobodjenju od patnje.

Možemo li reći da je budizam uklonio patnju, pogotovo za one koji ga prakticiraju?

To nije budisticko ucenje pa cak niti krscansko. Po budizmu zudnja je uzrok patnje (a ne grijeh). Grijeh je za budiste nanositi patnju drugima. Posljedica grijeha je gomilanje patnje za nas same. Ali zudnja je nesto drugo od toga. Osoba moze zudjeti biti dobra i plemenita. Tada gomila zasluge, a ne grijeh. Posljedica dobrih zasluga su ugoda i uzivanje, ali cak i tada osoba mozda manje pati, ali nije oslobodjena zudnje pa time niti patnje.

Nisam ni rekao da je to budističko ili kršćansko učenje. Kužim i ne slažem se s budizmom da je žudnja uzrok patnje. Nanošenja patnje sebi je također grijeh. Ono što je uzrok patnje jest žudnja koja nije uskladu s ljubavi. Žudnje koje su u skladu s ljubavi donose radost, mir i zadovoljstvo, kao što si i sam rekao.

Obustavom zudnje, moguce je obustaviti patnju ili drugim rijecima radikalnim prihvacanjem stvarnosti bez opiranja. Budi volja Tvoja, ili ono sto je naucavao Isus iz Nazareta je vrlo budisticki stav.

S druge strane, to nije ucenje niti krscanstva, jer krscani vjeruju da je grijeh urodjen i da se nicime ne moze ukloniti.

Problem kod obustavljanja žudnje je taj što to nije u potpunosti moguće, pošto žudnja dolazi iz duše, a Bog je napravio da taj dio duše, skupa s ostalim emocionalnim djelovima, bude dominantan pa je prema tome samo pitanje vremena kada će izroniti na površinu. Uz to, problem kod obustavljanja žudnje je taj što onda nismo u stanju iskusiti pozitivne efekte ljubavnih žudnji, pa nam je prema tome osjećaj sreće uvelike ugašen. Postoji drugačiji način za rješavanje ovoga, ono što sam već spominjao ranije, a to je otklanjanje negativnih i loših žudnji iz nas, kako više ne bismo imali ništa što nas vuče prema dolje.

Mislim da kršćani vjeruju da je moguće ukloniti grijeh, sakramentom krštenja na primjer, a isto tako vjeruju da je netko (Isus) umro za njihove grijehe i na taj način otkupio njegove posljedice. Oba uvjerenja su lažna i donose mnogo problema, boli i patnje, dok smo živi na Zemlji, ali i nakon što umremo te se preselimo u duhovni svijet. Moguće je ukloniti grijeh i njegov uzrok, a nije moguće da netko umre za naš grijeh te nas time iskupi. Bog je pravedan i očekuje od svakog od nas da budemo odgovorni i preuzmemo odgovornost za naše grijehe i njhovu reparaciju.

Pa naravno, to je cilj svakog ljudskog nastojanja.

Zbunjen sam. Ako si budist, onda ne vjeruješ u Boga, tj. ne zauzimaš stav o toj temi. Kako to onda može biti cilj ljudskog postojanja?

 

[Fazlija]

Moral i logika:

Meni se cini da ti imas jedno predubjedjenje kojega si se uhvatio i kojega se drzis. A ono se svodi na tvrdnju (sud) da bez vjere u Boga covjek ne bi mogao niti moralno postupati, niti razumno zakljucivati.

No, to smo vec pokazali da nije tocno. Naime, covjek moze moralno postupati na nacin da je suosjecajan i da razumije svoju patnju i patnju drugih te da izbjegava nanositi neugodu drugima. Nadam se da to nije potrebno posebno dokazivati, postoji odvise primjera izrazito suosjecajnih ateista i krajnje nemoralnih vjernika. Naravno, ti bi tu mogao prigovoriti da ti nemoralni vjernici nisu u pravom smislu bili vjernici, jer nisu ostvarili ljubavni odnos s Bogom itd. Pa cak i tada, kada bi smo prihvatili tvrdnju da su svi oni koji su ostvarili iskren ljubavni odnos s Bogom ujedno i moralni, jos uvijek nam ostaje dovoljno primjera osoba koje nisu puno marile za razvoj svojeg odnosa s Bogom, a opet su bile izrazito moralne i suosjecajne prema drugima.

Sve to nam pokazuje da vjera u Boga nije nuzan preduvjet covjekove moralnosti. Naravno, ona u tome moze pomoci kao i svaka druga pozitivna zivotna ideologija (svjetonazor). Ona moze pomoci ali nije nuzna. Patnja je ono sto razvija osjecaj saosjecanja. Bez spoznaje vlastite patnje i patnje drugih osoba ne moze biti suosjecajna pa tako niti moralna. Ali mozda je uvid u vlasitu patnju ono sto ti nazivas razvojem istinskog ljubavnog odnosa s Bogom?

Nadalje, takodjer smo pokazali da za ispravno, istinito i razumno zakljucivanje nije potrebna vjera u Boga. Pravila ispravnog i istinitog zakljucivanja se mogu nauciti i zato u filozofiji postoji disciplina logike. Od Sokrata i Aristotela, koji su osnivaci zapadne logike i koji sigurno nisu bili vjernici, pogotovo ne vjernici u jednog Boga koji bi bio izvor svega u svemiru, pa do suvremenih logicara, za donosenje ispravnih sudova (zakljucaka) nije potrebno da je osoba vjernik. Naravno, ako je vjernik, to ne pomaze, a niti odmaze sposobnosti donosenja ispravnih zakljucaka. Dakle, vjera ne utjece na sposobnost razumnog zakljucivanja.

Zato tvoj sud da bi se bez vjere u Boga potpuno raspao sustav misljenja i ponasanja jednostavno nije utemeljen. Vjerovanje da bi bez vjere u Boga osobe bile potpuno nesposobne moralno postupati i razumno zakljucivati te da bi se sav moral i misljenje raspalo u krajnjem moralnom i intelektualnom relativizmu nije utemeljeno.

Metafizika:

Osim tvrdnji koje se ticu odnosa vjere, morala i logike, ti iznosis i tvrdnje ontoloskog karaktera o tome da bi bez postojanja Boga kao stvaratelja svega istina i moral bili nemoguci. No, taj se argument moze primijeniti i na bilo sto drugo. Bez pretpostavke o postojanju jedne kozmicke inteligencije koja je stvorila i koja odrzava sav pojavni svemir, ne bi nista postojalo. Ne samo moral i etika, nego i bilo sto drugo.

Meni se takva pretpostavka cini razumna, a najrazradjeniji sustav metafizike koji je utemeljen na takvoj pretpostavci su razvili monisticki shaiviti u Indiji. Ja bih osobno mogao prihvatiti takav nacin promisljanja, umovanja i vjerovanja, ali jos uvijek ostaje cinjenca da je to jos samo jedna pretpostavka. Jos jedno misljenje i jos jedno vjerovanje. Stvarna priroda Boga je izvan i iznad toga. I stoga nam to vjerovanje ne pomaze, a niti nam odmaze (jednostavno je beskorisno) za shvacanje istine.

Praksa:

Zato budisti (i druge skole kao sto je yoga, taoizam i sl.) imaju odredjene prakse sabranosti paznje koje omogucuju covjeku uvid u pravu prirodu nasih iskustava. Kroz njih shvacamo da su sve pojave naseg iskustva prolazne, bez sustine i bolne. Time se smanjuje prijanjanje za sadrzaje naseg iskustva i otvara mogucnost da svijest biva u vlastitoj prirodi koja je neogranicena.

O tom se iskustvu ne moze govoriti, njega se ne moze misliti. Za dostizanje njega nije potrebna misao, niti vjera u bilo sto.

 

[RIS_BG]

U budistickoj zajednici obiteljski ljudi zive normalan zivot u drustvu i obavljaju svoje svjetovne obaveze; dok monasi nista od toga ne obavljaju, njih uzdrzavaju i za njih se brinu svjetovni ljudi (hrane ih, odijevaju, placaju im smjestaj, lijecenje i sl.). Obaveza monaha je da se potpuno posvete prosvjetljenju i oslobodjenju od patnje.

Zasto bi svetovni ljudi brinuli za monahe?Pa da njih nema,oni bi pocrkali? Cak nije ni dobro jer se tako udaljuju od prosvetljenja i oslobadjanja od patnje,jer predugo pate,umesto brzo da skoncaju... Ko ne radi taj da i ne jede prema 2.Sol3:10 Jer kad bejasmo u vas, ovo vam zapovedasmo da ako ko neće da radi da i ne jede"

Dakle, svjetovni sljedbenici budizma su oni koji uce medicinu, programiranje i sve ostale zanate da bi mogli uzdrzavati svoje obitelji i monasku zajednicu. A monasi ne uce medicinu, niti programiranje.

Malobrojni jesu potpuno iskorijenili patnju. A mnogi su je bar ublazili jer su povecali svoju mudrost i dobronamjernost.

Pa od 2 milijarde,ima li barem njih dvoje koji su iskorenili patnju a da nisu umrli??? a povecanje mudrosti u budizmu je tek posebno pitanje,na koju se mudrost misli na zivotnu mudrost,ili pak na jacanje budizma kao religije?

Barem se u jednom ogleda to smanjenje patnje. Ne moraju nedjeljom ici na mise Jehovih svjedoka, niti stajati s Kulama strazarama na cestama. Nema tog napinjanja i zudnje da se druge preobrati (stovise, propovijedanje je u budizmu najstroze zabranjeno). Nema ocekivanja sudnjeg dana. Nema da te iz crkve zovu i provjeravaju sto se to s tobom dogadja. Barem po tome prosjecan budista zivi srecnije nego prosjecan Jehov svjedok.

Tako je. Treba to njegovati cijeli zivot.

Hahahaha,pa ni JS niko ne tera na sastanke,njih tera ljubav prema bliznjima a ne neka obaveza. Dakle poenta je sto vi budisti nemate ni ljubavi ,jer zelite da ubijete sve emocije,i naravno ne zelite nikakve obaveze,vec kako vam se prohte,haos.,strasno...

nego sad se setih nesto si na nekoj temi pisao o sudiji Raterfordu,ne odgovorih tada zbog zurbe,pa sad ne mogu da je nadjem,ali poenta je da je JS uvek predvodilo vodece telo od vise brace,kao nekad 12 apostola...,danas taj broj nije 12 i nije tolko bitan,i danas cak nemamo predsedavajuceg u vodecem telu JS koje je kolektivno telo ili organ,kako vec zelis.

 

[Fazlija]

Zasto bi svetovni ljudi brinuli za monahe?

Od pocetka budisticke tradicije redovnici su prosjaci. I Buddha je bio prosjak.

jer predugo pate,umesto brzo da skoncaju...

Smrt nije oslobodjenje od patnje. Smrt je dio patnje.

Ko ne radi taj da i ne jede prema 2.Sol3:10 Jer kad bejasmo u vas, ovo vam zapovedasmo da ako ko neće da radi da i ne jede"

To je mozda u vasoj tradiciji, ali u indijskoj tradiciji (ne samo u budizmu) redovnici su uvijek uzdrzavani od svjetovnih ljudi i potpuno posveceni duhovnoj disciplini. To je mozda zato jer je krscanstvo vjera, a budizam je vjezba. U krscanstvu je dovoljno uzvjerovati u nesto i ocekivati da ces zbog svojeg vjerovanja biti spasen od Boga. Dok tako vjerujes, ostaje ti dovoljno vremena i da radis. Ne moras nista posebno da radis po pitanju svojeg vjerovanja.

Za razliku od krscanstva, budizam, yoga i druge indijske discipline podrazumijevaju vjezbu sabranosti paznje. Nije dovoljno vjerovati da ce te Buddha osloboditi patnje. Treba njegovati uvid. Zato se redovnici potpuno posvecuju vjezbi, a svjetovni ljudi ih uzdrzavaju sve dok su zaredjeni.

na koju se mudrost misli na zivotnu mudrost,

Da, na zivotnu mudrost se misli.

Dakle poenta je sto vi budisti nemate ni ljubavi ,jer zelite da ubijete sve emocije,i naravno ne zelite nikakve obaveze,vec kako vam se prohte,haos.,strasno...

Vidis kako je duboko tvoje poznavanje budizma. Iako nista ne znas o budizmu, iako nista niti ne zelis znati o budizmu, potpuno si prozreo budizam, samo na osnovu svojih predrasuda. Malo ljudi je to kadro.

 

[RIS_BG]

Od pocetka budisticke tradicije redovnici su prosjaci. I Buddha je bio prosjak.

Ne zaboravi da je Buda bio princ ili carevic,nestasno dete hinduistickih roditelja,tako da to ne da je daleko od prosjaka nego je predaleko i jos ponizavajuce i uvredljivo za sina carske porodice.

Smrt nije oslobodjenje od patnje. Smrt je dio patnje.

Smrt je nepostojanje,nema nikakve patnje ,ni bola,ni ljubavi nit mrznje.Od koga si to cuo da je smrt deo patnje,taj te lazno obavestio,pa barem da je ustao iz mrtvih? Jesi li cuo za nekoga da je ustao iz mrtvih???

To je mozda u vasoj tradiciji, ali u indijskoj tradiciji (ne samo u budizmu) redovnici su uvijek uzdrzavani od svjetovnih ljudi i potpuno posveceni duhovnoj disciplini. To je mozda zato jer je krscanstvo vjera, a budizam je vjezba. U krscanstvu je dovoljno uzvjerovati u nesto i ocekivati da ces zbog svojeg vjerovanja biti spasen od Boga. Dok tako vjerujes, ostaje ti dovoljno vremena i da radis. Ne moras nista posebno da radis po pitanju svojeg vjerovanja.

Za razliku od krscanstva, budizam, yoga i druge indijske discipline podrazumijevaju vjezbu sabranosti paznje. Nije dovoljno vjerovati da ce te Buddha osloboditi patnje. Treba njegovati uvid. Zato se redovnici potpuno posvecuju vjezbi, a svjetovni ljudi ih uzdrzavaju sve dok su zaredjeni.

Da, na zivotnu mudrost se misli.

Vidis kako je duboko tvoje poznavanje budizma. Iako nista ne znas o budizmu, iako nista niti ne zelis znati o budizmu, potpuno si prozreo budizam, samo na osnovu svojih predrasuda. Malo ljudi je to kadro.

Zar mislis da se u Hriscanstvu ne vezba?,da se vezba samo u budizmu .jogi itd???,ali sama pomisao da budizam gusi sve emocije pa i ljubav je cemu???

Buda ce da te oslobodi patnje u smrti? Pa ti verujes u zagrobni zivot isto kao i sve druge religije pocev od takozvanih hriscana koji veruju u raj i pakao gde bog muci zle ljude vatrom ???

 

[Fazlija]

Ne zaboravi da je Buda bio princ ili carevic,nestasno dete hinduistickih roditelja,tako da to ne da je daleko od prosjaka nego je predaleko i jos ponizavajuce i uvredljivo za sina carske porodice.

Ne zaboravi niti to da je princ Siddhartha bio plemic sve do svoje 29 godine i zivio u izobilju, a da je nakon toga uzeo prosjacku zdjelu i otisao u beskucnike.

Smrt je nepostojanje,nema nikakve patnje ,ni bola,ni ljubavi nit mrznje.

S time se slazem. Jednom kada umres, ne osjecas nista barem neko vrijeme dok se opet ne rodis. Ali proces umiranja je uvijek patnja, a osim toga, svatko tko umre, opet se radja, kao i svatko tko se rodi umire.

Od koga si to cuo da je smrt deo patnje,taj te lazno obavestio,

Jesi li ikada svjedocio umiranju nekog bica? Smrt je uvijek patnja, veca ili manja, duza ili kraca.

Jesi li cuo za nekoga da je ustao iz mrtvih???

Nisam, to je nemoguce. Vase vjerovanje je neutemeljeno. Odredjeni sveci mogu obnoviti svoje tijelo ako nije jako osteceno (npr. ako nije odsjecena glava i sl.) i produziti si zivot, ali nitko tko je rodjen ne moze izbjeci smrt.

Zar mislis da se u Hriscanstvu ne vezba?

Rekao bih da ne mozemo tvrditi da se u krscanstvu uopce ne provodi nikakvo samo-usavrsavanje i vjezbanje. Sigurno se vjezba moralno usavrsavanje, ideolosko samo-utvrdjivanje i sl. Ali nista sto bi trebao zastati i odvojiti nekoliko sati u danu da se posveti samo vjezbi kao sto yogini i budisti sjede i meditiraju ili rade neke tjelesne vjezbe ili vjezbe disanja. Tako nesto sigurno ne postoji u krscanstvu.

sama pomisao da budizam gusi sve emocije pa i ljubav je cemu???

Budizam ne gusi emocije. Tko ti je to rekao? Stovise, budizam tvrdi da se emocije ne mogu i ne trebaju ugusiti, potisnuti, unistiti i sl. Trebao bi nesto znati o budistickoj meditaciji prije nego sto pocnes suditi o njoj. Nije li Isus bio u pravu kada je rekao da ne sudimo?

Buda ce da te oslobodi patnje u smrti?

Eh, ovo je jos jedna besmislena tvrdnja koja pokazuje da ne znas nista o budizmu, ali da si donio sud na osnovu svojih potpuno pogresnih predrasuda.

E sada, sta da ja radim s tobom takvim... Da li da te ostavim u takvom neznanju da i dalje vjerujes u ovakve besmislice ili da citiram posljednje Buddhine rijeci svojem najdrazem uceniku Anandi: Sam sebi budi ostrvo, sam sebi utociste, jer uostalom, tko bi drugi to mogao biti....

Budizam ne vjeruje da netko moze jesti a da drugi budu siti. Isto tako Buddha nikoga ne oslobadja od patnje, on samo pokazuje put. Nije to krscanstvo pa da je dovoljno vjerovati pa ce nas netko drugi spasiti (Isus, Bog, Marija, sveci). Nije to krscanstvo pa da je dovoljno samo umrijeti u vjeri. Budizam je svakodnevno samousavrsavanje.

Pa ti verujes u zagrobni zivot isto kao i sve druge religije pocev od takozvanih hriscana koji veruju u raj i pakao gde bog muci zle ljude vatrom ???

Nakon smrti ljudi neko vrijeme borave u potpunoj tmini i miru (kao u dubokoj komi), a onda se preporadjaju zavisno od svojih zasluga, sklonosti i zelja. Navodno je moguce preporadjanje u paklenim, rajskim, ljudskim ili zivotinjskim stanjima. Ja ne znam, ja sam vidio samo preporadjanje u nekoliko ljudskih postojanja. Ne znam nista o paklenskim i rajskim svjetovima, ali Buddha i neki drugi sveci su tvrdili da takvi svjetovi postoje. Po ucenju budizma i drugih indijskih skola, bivanje u takvim svjetovima isto nije vjecno. Bica i u tim svjetovima nakon nekog vremena umiru i radjaju se dalje.

 

[RIS_BG]

Ne zaboravi niti to da je princ Siddhartha bio plemic sve do svoje 29 godine i zivio u izobilju, a da je nakon toga uzeo prosjacku zdjelu i otisao u beskucnike.

Zao on koji se rodio prepametan?Koji je iz utrobe materice skocio na noge ko covek?Koji je bio zasticen ko ispod staklenog zvona?Uvek je taj imao nekog svog rodjaka,kao sto i danas imaju..,ali sta ces kad klosar vise voli u prljavo nego u cisto....bruka i sramota.I takav klosar da nekoga nesto pouci?,neradnik koji nikad nista nije radio,vec uvek ziveo na tudjoj grbaci???

S time se slazem. Jednom kada umres, ne osjecas nista barem neko vrijeme dok se opet ne rodis. Ali proces umiranja je uvijek patnja, a osim toga, svatko tko umre, opet se radja, kao i svatko tko se rodi umire.

Hajde ne lupetaj gluposti.Da se mozda ne muci i onaj koji umre u snu?,ili onaj koji dobije metak u glavu?,momentalno umre...i onaj ko umre ne radja se nikada vise.Njega moze samo da uskrsne u zivot Isus Hrist.

Jesi li ikada svjedocio umiranju nekog bica? Smrt je uvijek patnja, veca ili manja, duza ili kraca.

Nisam, to je nemoguce. Vase vjerovanje je neutemeljeno. Odredjeni sveci mogu obnoviti svoje tijelo ako nije jako osteceno (npr. ako nije odsjecena glava i sl.) i produziti si zivot, ali nitko tko je rodjen ne moze izbjeci smrt.

E procitaj izvcestaj iz Biblije.Jos u Starom zavetu ,pre nego sto se tvoj Buda i rodio ,Jehova Bog je preko svojih proroka ucinio dva uskrsnuca.

U Novom Zavetu ne samo da je Isus Hrist uskrsavao mrtve ,vec su to radili i njegovi ucenici i naravno lecili su svaku bolest i invaliditet,slepi su progledali,sakati prohodali itd...,a sta je ucinio tvoj Buda i tvoji budisti?jesu li ikoga uskrsli iz mrtvih ?

Rekao bih da ne mozemo tvrditi da se u krscanstvu uopce ne provodi nikakvo samo-usavrsavanje i vjezbanje. Sigurno se vjezba moralno usavrsavanje, ideolosko samo-utvrdjivanje i sl. Ali nista sto bi trebao zastati i odvojiti nekoliko sati u danu da se posveti samo vjezbi kao sto yogini i budisti sjede i meditiraju ili rade neke tjelesne vjezbe ili vjezbe disanja. Tako nesto sigurno ne postoji u krscanstvu.

Hriscani mogu da vezbaju koje god hoce vezbe samo da nemaju veze sa religioznim sujeverjem.

Budizam ne gusi emocije. Tko ti je to rekao? Stovise, budizam tvrdi da se emocije ne mogu i ne trebaju ugusiti, potisnuti, unistiti i sl. Trebao bi nesto znati o budistickoj meditaciji prije nego sto pocnes suditi o njoj. Nije li Isus bio u pravu kada je rekao da ne sudimo?

Pa ne napisali ti da budisti rade na gusenju svojih osecaja?,pogledaj sta si pisao.Ali dobro je ako sam pogresio pa vi razvijate ljubav,a gasite mrznju.

Eh, ovo je jos jedna besmislena tvrdnja koja pokazuje da ne znas nista o budizmu, ali da si donio sud na osnovu svojih potpuno pogresnih predrasuda.

E sada, sta da ja radim s tobom takvim... Da li da te ostavim u takvom neznanju da i dalje vjerujes u ovakve besmislice ili da citiram posljednje Buddhine rijeci svojem najdrazem uceniku Anandi: Sam sebi budi ostrvo, sam sebi utociste, jer uostalom, tko bi drugi to mogao biti....

Budizam ne vjeruje da netko moze jesti a da drugi budu siti. Isto tako Buddha nikoga ne oslobadja od patnje, on samo pokazuje put. Nije to krscanstvo pa da je dovoljno vjerovati pa ce nas netko drugi spasiti (Isus, Bog, Marija, sveci). Nije to krscanstvo pa da je dovoljno samo umrijeti u vjeri. Budizam je svakodnevno samousavrsavanje.

Koji to put Buda pokazuje,kad je nesposoban da ikoga oslobodi patnje,sem da prica price o zagrobnom zivotu,reinkarnaciji i druge lazi koje poticu od sotone koji je prevario ceo svet. prema 1.Moj 3:4i5 stih.

I kad smo kod toga kako se zove Budin bog?Jel to onaj beli slon koji je zaceo sa njegovom mamom?,pa iskocio iz njene materice ko covek i to prepametan,posisao svu pamet ovog sveta od rodjenja?

Nakon smrti ljudi neko vrijeme borave u potpunoj tmini i miru (kao u dubokoj komi), a onda se preporadjaju zavisno od svojih zasluga, sklonosti i zelja. Navodno je moguce preporadjanje u paklenim, rajskim, ljudskim ili zivotinjskim stanjima. Ja ne znam, ja sam vidio samo preporadjanje u nekoliko ljudskih postojanja. Ne znam nista o paklenskim i rajskim svjetovima, ali Buddha i neki drugi sveci su tvrdili da takvi svjetovi postoje. Po ucenju budizma i drugih indijskih skola, bivanje u takvim svjetovima isto nije vjecno. Bica i u tim svjetovima nakon nekog vremena umiru i radjaju se dalje.

Jel to vi budisti jeste posebni ljudi koji su nastali evolucijom od majmuna?,ili vas je mozda Bog Beli slon spustio sa Marsa na zemlju?,ili svi poticemo od jednog roditeljskog para?,od Adama i Eve? Poslusaj barem malo naucnike ako vec begas od Biblije. Dokazano preko DNK da svi ljudi vode poreklo od jednog roditeljskog para.

Ne daj sotoni da te vara sa tim reinkarnacijama..,jer kakav bi to Bog bio da zna da se neko muci milion puta ,a da mi nista ne pomogne???

I jel tvoj Buda pametniji od Boga? Da nakon svoje smrti nije postao kao Bog po sotonskoj tvrdnji,zapisanoj dok se ni Budin cukundeda jos nije rodio. prema sotonskoj lazi zapisanoj u 1.Mojsijevoj 3 poglavlje:4 A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;
5 Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.

 

[3.14]

https://www.bitchute.com/video/M4PfyYwoORgj/

4Isus im odgovori: »Pazite da vas tko ne zavede!

(Matej 24:4)

 

[Fazlija]

...klosar vise voli u prljavo nego u cisto....bruka i sramota.I takav klosar da nekoga nesto pouci?,neradnik koji nikad nista nije radio,vec uvek ziveo na tudjoj grbaci???

Eto vidis kako si ga prozreo, svaka cast. A nije li Isus upravo rekao podaj svu svoju imovinu drugima i slijedi me? Nije li Isus rekao, tesko je bogatasu uci u Kraljevstvo bozje? Nisu li Isus i prvi apostoli isto bili prosjaci? Nije li Isus svoje ucenike poducio, ne uzmajte novca, ni bakrenog ni srebrnog? Nije li upravo Isus odbio ponudu Sotone da ga postavi za vladara svijeta? Po tebi ispada da su Isus i prvi apostoli bili klosari i neradnici koji su zivjeli na tudjoj grbaci?! Po tebi ispada da sve ovo sto si rekao za Buddhu, moglo bi se primijeniti i na Isusa?! I sta cemo sad? Buddha i Isus dva siromasna ucitelja, dva prosjaka, dva beskucnika. Nije li upravo Isus rekao da zvijeri imaju jazbine i ptice gnijezda, a Sin covjecji nema gdje da nasloni glavu? I sta cemo sad sa ovom dvojicom siromasnih i skromnih ucitelja?

Hajde ne lupetaj gluposti.

Ako ti tako kazes, ja cu da poslusam. Nije li Isus rekao, ako te tko prisili da s njim ides milju, ti idi dvije. Ako je to razina razgovora, ja nemam sto da kazem.

Da se mozda ne muci i onaj koji umre u snu?,ili onaj koji dobije metak u glavu?,momentalno umre...

Ti stvarno nemas saosjecanja za druge ni malo? Samo covjek koji ne pozna zivot moze misliti da je smrt igra i zabava? Zar mislis da metak u potiljak ne izaziva nikakvu patnju? Zar nisi nikada citao o iskustvima ljudi koji su cekali da dobiju metak u glavu?! Vidi se da nikada nisi istrazio svoje vlastite osjecaje pa stoga ne razumijes ni osjecaje drugih. Ja se bojim da si toliko otudjen od samoga sebe, da je tvoja vjera samo brana i zastita da se nikada ne susretnes sa samim sobom. Zao mi je zbog tvoje nemogucnosti da suosjecas. Za mene je Isus uvijek bio utjelovljenje saosjecanja. Mozda grijesim, ali meni se ljudi poput tebe ne cine narocito vjerni Isusovi sljedbenici. To su oni koje su druge kaznjavali zbog vjere. Takva nesposobnost da se susretnes sam sa sobom i upoznas samoga sebe mogla bi te pretvoriti u jednog najobicnijeg vjerskog tiranina. To nije dobro, to nije put ljubavi. Ali naravno, tebi ljubav i ne treba. Tebi je dovoljan Zakon koji neumoljivo slijedis i osudujes one za koje mislis da to ne rade na isti nacin kao i ti. Time se branis od samoga sebe, jer u tvojem srcu stoluje onaj isti Isus koji je slican Buddhi. Isus koji sigurno ne bi mislio da umiranje nije patnja, nego veselje. Tako su mislili inkvizitori koji su spaljivali ljude vjerujuci da im time cine uslugu. To je jako opasan put, veliko zastranjenje.

 

[Cloud]

Meni se cini da ti imas jedno predubjedjenje kojega si se uhvatio i kojega se drzis. A ono se svodi na tvrdnju (sud) da bez vjere u Boga covjek ne bi mogao niti moralno postupati, niti razumno zakljucivati.

Ne prijatelju, to nije ono što ja tvrdim, nisi me shvatio. Naravno da je moguće biti moralan i bez vjere u Boga, no samo do određene mjere. Ovo "do određene mjere" ću detaljnije objasniti što mislim. Također je bitno objasniti što podrazumijevam pod pojmom vjera.

Moguće je pročitati knjigu (bilo koju knjigu), shvatiti i razumijeti radnju knjige, te nijekati da ona ima autora, no je li to logično? Ja mislim da nije. Isto tako je moguće odrediti što je moralno, a što nije, jer postoji objektivna stvarnost morala, do koje možemo doći na više naćina: obzervacijom, proučavanjem duhovnih zakona, eksperimentiranjem, osobnim iskustvom zakona ili kroz direktan odnos s Bogom preko savjesti.

Ono što ja tvrdim je da nije logično, konzistentno, niti iskreno, vjerovati u objektivni moral (dakle u dobro i zlo), a istovremeno odbijati ili se ne željeti baviti postojanjem neke vrste Stvoritelja od kojeg ti zakoni dolaze, te i naš um(razum) koji nam omogučuje racionalno prosuđivanje tog morala. Ako takav Stvoritelj postoji, isto tako nije logično, barem po meni, tražiti osobni odnos kroz koji nam taj Stvoritelj može osobno reći što je dobro, a što nije, bez da do toga dolazimo na spor i bolan način. (Znam da velika većina ljudi na planeti vjeruje kako nije moguće stupiti u direktan odnos s Bogom, no to je samo vjerovanje, koje drži ljude u stanju stagnacije, jer kao što sam rekao u našim ranijim razgovorima i u drugoj temi, postoje eksperimenti koje bilo tko može isprobati kako bi se uvjerio da ovo što pričam istina.)

Isto tako, da se vratim na analogiju knjige, smatram da neke stvari u knjizi nije moguće percipirati ni shvatiti ukoliko to radimo bez pomoći Autora, koliko god naša mož shvaćanja bila, jer nam je potrebna supstanca od koje je Autor načinjen kako bismo uopće mogli shvatiti određene djelove knjige (njene zakone, principe, radnju, likove, itd...). To je ono na što sam mislio da bez vjere u Boga možemo biti moralni samo do određene mjere, a ta mjera je ljudska ljubav, jer moral je podskup ljubavi pa je prema tome sve što je ljubavno, također i moralno. No kako postoje dvije vrste ljubavi, ljudska ljubavi i Božja ljubav, postoje dva seta zakona ljubavi. Zakone ljudske ljubavi je moguće shvatiti bez Božje pomoći, no zakone Božje ljubavi nije moguće shvatiti ni usvojiti bez primanja Božje ljubavi u našu dušu, koja nam proširuje kapacitete shvaćanja. Prema tome, ja ovdje vjeru u Boga ne tretiram kao intelektualni ili misaoni proces, već na odnos gdje dolazi do izmjene emocionalne supstance između nas i Boga. Sama intelektualna pomisao da Bog postoji ne radi ništa, ali je dobar prvo korak u postizanja odnosa s Bogom, jer ako ne vjerujemo da Bog postoji ili se time naprosto ne želimo baviti, kako možemo razviti taj odnos?

Ono što ja tvrdim se može iznijeti u ove tri izjave:

1) Ukoliko Bog ne postoji, nije moguće da objektivni moral postoji (jer je inače sve pitanje subjektivnog doživljaja, ne postoji standard iznad ljudskog uma)

2) Objektivni moral i dužnosti postoje, stoga:

3) Bog postoji

Ovo je moralni argument i skupa sa ostalim argumetima čini dokaze da postoji neka vrsta Boga.

 

[Cloud]

No, to smo vec pokazali da nije tocno. Naime, covjek moze moralno postupati na nacin da je suosjecajan i da razumije svoju patnju i patnju drugih te da izbjegava nanositi neugodu drugima. Nadam se da to nije potrebno posebno dokazivati, postoji odvise primjera izrazito suosjecajnih ateista i krajnje nemoralnih vjernika. Naravno, ti bi tu mogao prigovoriti da ti nemoralni vjernici nisu u pravom smislu bili vjernici, jer nisu ostvarili ljubavni odnos s Bogom itd. Pa cak i tada, kada bi smo prihvatili tvrdnju da su svi oni koji su ostvarili iskren ljubavni odnos s Bogom ujedno i moralni, jos uvijek nam ostaje dovoljno primjera osoba koje nisu puno marile za razvoj svojeg odnosa s Bogom, a opet su bile izrazito moralne i suosjecajne prema drugima.

Slažem se s ovim, ali samo do određene mjere, jer kao što sam objasnio, postoje dvije vrste ljubavi pa su tako i očite razlike između njih dvije. Na primjer, neki ljudi govorenje istine smatraju da im se time nanosi bol i patnja, znači li to da ne treba govoriti istinu?

Moguće je biti moralan i u skladu s ljudskom ljubavi bez odnosa s Bogom, no nije moguće biti moralan u skladu s zakonima Božje ljubavi bez Boga.

Patnja je ono sto razvija osjecaj saosjecanja. Bez spoznaje vlastite patnje i patnje drugih osoba ne moze biti suosjecajna pa tako niti moralna. Ali mozda je uvid u vlasitu patnju ono sto ti nazivas razvojem istinskog ljubavnog odnosa s Bogom?

Znam da ovo često stajalište u duhovnim sferama, ali ne bih se složio da je patnja nužna kako bismo razvili suosjećanje. Suosjećanje je dio ili element ljubavi, pa je prema tome bitno razviti ljubav kako bismo postali suosjećajni. Nažalost, većina nas ne želi naučiti što je to ljubav, jer smo u otporu i dok god je tako, bol i patnja su naši učitelji jer smo u pobuni. Govorimo Bogu da smo mi ti koji znamo što treba i što je dobro, a pritom radimo greške koje su bolne. Kada bismo u startu znali što treba činiti, ne bi imali potrebu za greškama, jer bi nam naš Roditelj mogao reći prije nego napravimo nešto je li to ljubavno ili ne, no mi taj savjet ne želimo jer smo arogantni, ljuti, uplašeni, indiferentni i još štošta.

Uvid u vlastitu patnju je definitivno jedan od važnih djelova odnosa s Bogom jer kroz taj odnos postajemo sve svjesniji na koje sve načine koristimo svoju slobodnu volju kako bismo naštetili sebi i drugima. Bog vidi sve što je u nama, i ono dobro i loše, i želi da i mi vidimo sebe onako kako On nas vidi. Ono što Bog želi je da to promijenimo, ali ne kroz vlastiti napor, već kroz primanje Božje prirode u svoju dušu i na taj način očistimo ono što uzrokuje naše loše djelovanje pa stoga kada toga nema, onda smo automatski ljubavniji. No ovo nećeš moći shvatiti samo čitajući moje riječi, to je nešto što ćeš trebati iskusiti kako bi znao točno o čemu se radi. Ovako je moguće dobiti ideju, no stvarno znanje dolazi kroz osobno iskustvo.

Nadalje, takodjer smo pokazali da za ispravno, istinito i razumno zakljucivanje nije potrebna vjera u Boga. Pravila ispravnog i istinitog zakljucivanja se mogu nauciti i zato u filozofiji postoji disciplina logike. Od Sokrata i Aristotela, koji su osnivaci zapadne logike i koji sigurno nisu bili vjernici, pogotovo ne vjernici u jednog Boga koji bi bio izvor svega u svemiru, pa do suvremenih logicara, za donosenje ispravnih sudova (zakljucaka) nije potrebno da je osoba vjernik. Naravno, ako je vjernik, to ne pomaze, a niti odmaze sposobnosti donosenja ispravnih zakljucaka. Dakle, vjera ne utjece na sposobnost razumnog zakljucivanja.

Zato tvoj sud da bi se bez vjere u Boga potpuno raspao sustav misljenja i ponasanja jednostavno nije utemeljen. Vjerovanje da bi bez vjere u Boga osobe bile potpuno nesposobne moralno postupati i razumno zakljucivati te da bi se sav moral i misljenje raspalo u krajnjem moralnom i intelektualnom relativizmu nije utemeljeno.

Da, sama "vjera" nije potrebna kako bismo logično zaključivali, ali je potrebno da vjerujemo u objektivnu logiku, kao univerzalne zakone koji nadilaze prostor, vrijeme i materiju. Ono što se postavlja kao pitanje jest kako je moguće da tako nešto postoji? Koliko ja znam, Grčki filozofi su vjerovali u neuzrokovani prvi uzrok, samo ga nisu nazivali Bogom.

Ostatak komentara sam objasnio u prethodnom odgovoru.

Metafizika:

Osim tvrdnji koje se ticu odnosa vjere, morala i logike, ti iznosis i tvrdnje ontoloskog karaktera o tome da bi bez postojanja Boga kao stvaratelja svega istina i moral bili nemoguci. No, taj se argument moze primijeniti i na bilo sto drugo. Bez pretpostavke o postojanju jedne kozmicke inteligencije koja je stvorila i koja odrzava sav pojavni svemir, ne bi nista postojalo. Ne samo moral i etika, nego i bilo sto drugo.

Meni se takva pretpostavka cini razumna, a najrazradjeniji sustav metafizike koji je utemeljen na takvoj pretpostavci su razvili monisticki shaiviti u Indiji. Ja bih osobno mogao prihvatiti takav nacin promisljanja, umovanja i vjerovanja, ali jos uvijek ostaje cinjenca da je to jos samo jedna pretpostavka. Jos jedno misljenje i jos jedno vjerovanje. Stvarna priroda Boga je izvan i iznad toga. I stoga nam to vjerovanje ne pomaze, a niti nam odmaze (jednostavno je beskorisno) za shvacanje istine.

Slažem se, bez Boga ništa ne bi postojalo

Drago mi je da ti se ovo čini razumno i moj savjet je da ostaneš otvoren da Bog kao biće postoji. Kao što sam već objasnio, Božje postojanje nam može uvelike pomoći za shvaćanje istine, ako postoji način da se direktno komunicira s tim Bogom. (A način postoji)

Zato budisti (i druge skole kao sto je yoga, taoizam i sl.) imaju odredjene prakse sabranosti paznje koje omogucuju covjeku uvid u pravu prirodu nasih iskustava. Kroz njih shvacamo da su sve pojave naseg iskustva prolazne, bez sustine i bolne. Time se smanjuje prijanjanje za sadrzaje naseg iskustva i otvara mogucnost da svijest biva u vlastitoj prirodi koja je neogranicena.

O tom se iskustvu ne moze govoriti, njega se ne moze misliti. Za dostizanje njega nije potrebna misao, niti vjera u bilo sto.

Razumijem, i to je jedan od validnih načina za postizanje stanja savršenog prirodnog čovjeka, no taj put je dug(može trajati nekoliko stotina ili tisuća godina), težak(jer kroz sve prolazimo sami), i ne adresira sve uzroke, a kao što sam ranije rekao, postoje određene greške u vezi svrhe ljudskog postojanja, same prirode čovjeka (od čega se čovjek sastoji) , greške u vezi reinkarnacije, itd...Koje će u nekom trenu trebati ispraviti kako bismo mogli napredovati, jer svaki napredak je onaj koji načinimo u ljubavi, ali u univerzalnoj ljubavi, a ne u ljudskoj ideji ljubavi. Reinkarnacija je kao koncept neljubavna, pa prema tome nije dio univerzalne istine o ljubavi koju je potrebno usvojiti.

 

[Fazlija]

Ono što ja tvrdim se može iznijeti u ove tri izjave:

1) Ukoliko Bog ne postoji, nije moguće da objektivni moral postoji (jer je inače sve pitanje subjektivnog doživljaja, ne postoji standard iznad ljudskog uma)

2) Objektivni moral i dužnosti postoje, stoga:

3) Bog postoji

Ovo je moralni argument i skupa sa ostalim argumetima čini dokaze da postoji neka vrsta Boga.

Ja bih, stovise, prosirio ovu tvrdnju i rekao da ukoliko Bog ne postoji, nije moguce da ista postoji. Argument je valjan. Meni se cini vrlo razumno postavljen. Ja osobno vjerujem da je to tako, ali... ovdje ponovno imamo problem podjednako i sa logikom i sa razumom, jer je argument (kao i svaki drugi) podlozan proturjecju i opovrgljiv. Ne zato sto je los sam po sebi, nego zato jer um ne moze dosljedno umovati o krajnjim stvarima.

Zato se ovaj sud moze opovrgavati na mnoge nacine. Kakav je to Bog i moral koji dopusta patnju nevinih u sviietu? Gdje je tu pravda? Kakav je to Bog koji dopusta smrt nevine djece, mucenja, unistenje, bolesti, glad, nestanke cijelih vrsta zivotinja i biljaka koje je stvorio itd. Postoji mnogo protu-argumenata koji bi mogli opovrgavati bozju moralnost, a ako Bog nije moralan, kako je on izvor moralnosti?

Bog je izvan domasaja uma i umovanja pa je svaka tvrdnja o Njegovoj prirodi osudjena na proturjecje i opovrgavanje. Ne zato jer bi te tvrdnje same po sebi bile lose ili netocne, nego zato jer um ne moze obuhvatiti jednom definicijom (koja ne bi bila opovrgljiva) prirodu Boga. To je problem logike, problem uma, a ne problem bozje prirode.

Zato Buddha nije tvrdio da Boga nema, niti da ga ima... nego da se ne moze tvrditi niti da ga ima, niti da ga nema, niti da ga i ima i nema, niti da ga niti ima niti nema. Ili kako bi to Wittgenstein rekao, o cemu se ne moze govoriti, o tome se treba sutjeti.

 

[Fazlija]

Drugi problem koji vidim jeste da stalno uvodis dvije razine morala i logike.

Jedna je obicna, a druge je neka bozanska. Nije uvjerljivo opisana razlika izmedju te dvije.

U budizmu je stvar oko morala mnogo jednostavnije postavljena. Nemoralno (lose, zlo, grijesno) je ono sto nanosi patnju drugima. Treba izbjegavati nanositi patnju sebi i drugime te razvijati osjecaj dobronamjernosti prema sebi i drugima.

U primjeru govorenja istine... nije tocno da se uvijek treba govoriti istina. Ako me neka ustrasena zena zamoli da je sakrijem jer je proganjaju ljudi koji je zele ubiti, ja cu je, razumije se, sakriti. Kada razjarena gomila dodje do mene i pita me da li sam vidio neku zenu da ovuda bjezi, necu im reci da jesam i da sam je sakrio. Slagat cu ih 'ladno da je usla u crveni auto s muskarcem s brkovima i otisla eno... u onom pravcu. Dakle, nije potrebno uvijek govoriti samo istinu. Treba razmisliti sto je dobronamjerno.

 

[utopija]

+!

https://www.bitchute.com/video/M4PfyYwoORgj/

Imam dva zadatka za tebe:
1. Pogledati:
https://www.google.com/search?q=dal...ate=ive&vld=cid:519e5bb2,vid:o0T9QUgIeZM,st:0

2. Pročitati:
https://kamenjar.com/kakav-znak-pokazuju-papa-franjo-kardinal-tagle/

 

[Cloud]

Ja bih, stovise, prosirio ovu tvrdnju i rekao da ukoliko Bog ne postoji, nije moguce da ista postoji. Argument je valjan. Meni se cini vrlo razumno postavljen. Ja osobno vjerujem da je to tako, ali... ovdje ponovno imamo problem podjednako i sa logikom i sa razumom, jer je argument (kao i svaki drugi) podlozan proturjecju i opovrgljiv. Ne zato sto je los sam po sebi, nego zato jer um ne moze dosljedno umovati o krajnjim stvarima.

Zato se ovaj sud moze opovrgavati na mnoge nacine. Kakav je to Bog i moral koji dopusta patnju nevinih u sviietu? Gdje je tu pravda? Kakav je to Bog koji dopusta smrt nevine djece, mucenja, unistenje, bolesti, glad, nestanke cijelih vrsta zivotinja i biljaka koje je stvorio itd. Postoji mnogo protu-argumenata koji bi mogli opovrgavati bozju moralnost, a ako Bog nije moralan, kako je on izvor moralnosti?

Bog je izvan domasaja uma i umovanja pa je svaka tvrdnja o Njegovoj prirodi osudjena na proturjecje i opovrgavanje. Ne zato jer bi te tvrdnje same po sebi bile lose ili netocne, nego zato jer um ne moze obuhvatiti jednom definicijom (koja ne bi bila opovrgljiva) prirodu Boga. To je problem logike, problem uma, a ne problem bozje prirode.

Zato Buddha nije tvrdio da Boga nema, niti da ga ima... nego da se ne moze tvrditi niti da ga ima, niti da ga nema, niti da ga i ima i nema, niti da ga niti ima niti nema. Ili kako bi to Wittgenstein rekao, o cemu se ne moze govoriti, o tome se treba sutjeti.

Ne slažem se s time da ako je argument postavljen u skladu sa zakonima logike i razuma moguće opovrgnuti. To je kao da kažeš da je moguće istinu proglasiti nevaljanom, a to nije moguće. Smatram da je istina uvijek u skladu s logikom, i kao takva univerzalno vrijedi uvijek. Ono što postoji jest nepotpuna ili manjak istine, a to se uvijek rješava dodavanjem još dokaza, jer je istina sama po sebi beskonačna, uvijek će je biti više (jer dolazi od Boga koji je isto tako beskonačan).

Na svako od ovih pitanja koje si postavio postoji logičan i istinit odgovor. Ono što moramo uzeti u obzir da ljudski moral, koji je često samo ideja morala, a ne istina, nije u skladu s onim što Bog smatra moralom. Pošto je očito da patnja i zlo postoje na ovom svijetu, Bog to dozvoljava. Očito postoji dobar razlog za to, a jedan od razloga je slobodna volja. Kada bi se Bog umiješao svaki put kada netko krši zakone ljubavi, ne bismo bili stvarno slobodni. Bol i patnja koju osjećamo su znakovi da postoji nešto što radimo ili nešto što je u nama, a da nije u skladu s Božjom ljubavi i to je nešto što trebamo promijeniti kako bismo bili sretni. Patnja je feedback mehanizam preko kojeg nam Bog poručuje da u nečemu griješimo, no ona nije vječna, već ima rok trajanja, kao što bismo i očekivali od milostivog Boga. Pravda je zadovoljena u duhovnom svijetu, a na zemlji vrijedi Božja milost, ovdje imamo vremena promijeniti se prije nego nas "poklope" sve posljedice naših emocija, misli, riječi i djela. U duhovnom svijetu su posljedice našeg stanja prisutne trenutno.

Slažem se s time da neke stvari ne možemo dohvatiti umom, ali možemo srcem, u tome je poanta. Bog želi zapisati svoje zakone na naše srce, a to može učiniti jedino ako primimo Njegovu supstancu, Veliku Ljubav.

 

[RIS_BG]

Eto vidis kako si ga prozreo, svaka cast. A nije li Isus upravo rekao podaj svu svoju imovinu drugima i slijedi me? Nije li Isus rekao, tesko je bogatasu uci u Kraljevstvo bozje? Nisu li Isus i prvi apostoli isto bili prosjaci? Nije li Isus svoje ucenike poducio, ne uzmajte novca, ni bakrenog ni srebrnog? Nije li upravo Isus odbio ponudu Sotone da ga postavi za vladara svijeta? Po tebi ispada da su Isus i prvi apostoli bili klosari i neradnici koji su zivjeli na tudjoj grbaci?! Po tebi ispada da sve ovo sto si rekao za Buddhu, moglo bi se primijeniti i na Isusa?! I sta cemo sad? Buddha i Isus dva siromasna ucitelja, dva prosjaka, dva beskucnika. Nije li upravo Isus rekao da zvijeri imaju jazbine i ptice gnijezda, a Sin covjecji nema gdje da nasloni glavu? I sta cemo sad sa ovom dvojicom siromasnih i skromnih ucitelja?

Ako ti tako kazes, ja cu da poslusam. Nije li Isus rekao, ako te tko prisili da s njim ides milju, ti idi dvije. Ako je to razina razgovora, ja nemam sto da kazem.

Hahahaha,

Ne budi bukvalista.Cudi me da kad tako dobro umes da citiras Biblijske stihove nisi citirao i Jovan 6:53 A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete telo Sina čovečijeg i ne pijete krv Njegovu, nećete imati život u sebi. Jel to Isus mislio doslovno da se jede njegovo telo i pije njegova krv???

Eto,tu je vas problem,sto tumacite onako kako se vama prohte.A kako tumacis Isusove reci pred svoju smrt?

Luka 22:35 I reče im: Kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuće, eda vam šta nedostade? A oni rekoše: Ništa.
36 A On im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.

U kesi se drzi novac,a novac se zaradjuje,a same reci kupi i prodaj govore o trgovini koja je jedan vid posla.



2.Solunjanima 3:10 Jer kad bejasmo u vas, ovo vam zapovedasmo da ako ko neće da radi da i ne jede.
11 Jer čujemo da neki neuredno žive među vama, ništa ne radeći, nego okrajče i mešaju se u tuđe poslove.
12 Takvima zapovedamo i molimo ih u Gospodu našem Isusu Hristu, da mirno radeći svoj hleb jedu.

Nadalje treba se brinuti o porodici,tako da tvoja opravdanja za neradnike i lenstine ne pomazu.,doduse uvek je postojala i neka socijalna pomoc

Ti stvarno nemas saosjecanja za druge ni malo? Samo covjek koji ne pozna zivot moze misliti da je smrt igra i zabava? Zar mislis da metak u potiljak ne izaziva nikakvu patnju? Zar nisi nikada citao o iskustvima ljudi koji su cekali da dobiju metak u glavu?! Vidi se da nikada nisi istrazio svoje vlastite osjecaje pa stoga ne razumijes ni osjecaje drugih. Ja se bojim da si toliko otudjen od samoga sebe, da je tvoja vjera samo brana i zastita da se nikada ne susretnes sa samim sobom. Zao mi je zbog tvoje nemogucnosti da suosjecas. Za mene je Isus uvijek bio utjelovljenje saosjecanja. Mozda grijesim, ali meni se ljudi poput tebe ne cine narocito vjerni Isusovi sljedbenici. To su oni koje su druge kaznjavali zbog vjere. Takva nesposobnost da se susretnes sam sa sobom i upoznas samoga sebe mogla bi te pretvoriti u jednog najobicnijeg vjerskog tiranina. To nije dobro, to nije put ljubavi. Ali naravno, tebi ljubav i ne treba. Tebi je dovoljan Zakon koji neumoljivo slijedis i osudujes one za koje mislis da to ne rade na isti nacin kao i ti. Time se branis od samoga sebe, jer u tvojem srcu stoluje onaj isti Isus koji je slican Buddhi. Isus koji sigurno ne bi mislio da umiranje nije patnja, nego veselje. Tako su mislili inkvizitori koji su spaljivali ljude vjerujuci da im time cine uslugu. To je jako opasan put, veliko zastranjenje.

Strah da ne bude ubijen je jedno i imas na hiljade vrsta strahova, a smrt je nesto sasvim drugo pogotovo trenutna smrt,nema nikakve boli.

Sta mislis zasto neki primaju eutanaziju pa cak i zivotinje, a neki se kljukaju morfijumom,opijumom i slicnim sedimentima da ne osete bol i patnju?Jesi li cuo za to?Jesil cuo za njih?Oni su cak izgleda mnogo bolji od vas budista ,ili pak i vi budisti koristite opijate da bi zaustavili patnju?

Trebas biti racionalan,realan,a ne da padas na krokodilske suze? Jel se secas kako krokodil place?

Daklem je vas Sidarta pronasao opijum pa tako pobedio svaku patnju?,a oni koji ga ne koriste uvek osecaju boli i patnju? Jesi li razmisljao o tome? Kakve koristi imas od Budizma?,sta si to pametno naucio u Budizmu?,ali zato u Hriscanstvu koristis sve sto mozes kao jevrejski fariseji da ih saplices .

A sta je ucinio Isus kad su hteli pred smrt da mu daju takav seditiv? Dal je pristao da sa njime ublazi svoju patnju?

I naravno ne samo Isus ,vec su i njegovi ucenici otklanjali svaku patnju ljudi,pa ih cak i uskrsavali ,sve zapisano,a tvoji budisti ??Pa niko od vas nije uspeo da zaustavi patnju,a kamoli da vrati u zivot.

I razmisli zasto se neki ljudi radjaju slepi,ili gluvi,bez ruku ili nogu??? Ko je kriv jel oni il njihovi roditelji??? i ko ce njihovu svakodnevnu patnju da ugusi?Jel tvoji budisti i na koji nacin?