- Poruke
- 1,899
- Reakcijski bodovi
- 290
- Bodovi
- 83
Tu ima nekoliko stvari koje olaksavaju ili omogucavaju duze zadubljenje:
- osobitost bud. meditacije je bas u tome da od tih prepreka (nemir, nelagoda) moze stvoriti predmet meditacije
- uzimajuci to u obzir, ali i cinjenicu da su neki ljudi uporni, moguce je i pozeljno da razmjerno zdrava osoba duze meditira
- na meditativnim povlacenjima se posebno poticu duza sjedenja (npr. 10 x po 1h tokom dana)
U svakom slucaju, za prosjecno zdravu ili prosjecno (ne)uravnotezenu osobu, kakva je vecina ljudi, nista lose se nece desiti ako pretjera. Postat ce svjesna sadrzaja svoje svijesti koje je prije potiskivala, a svako izbijanje takvih sadrzaja u svijest ce dovesti do njihovog (makar minimalnog) slabljenja.
Lama je titula za ucitelja u vajrayana (tibetsko-nepalsko-mongolskom) budizmu. Druge bud. skole ne koriste taj pojam. Ipak, vecina clanova nije tu da bi bili ikakvi ucitelji. U krajnjem slucaju, uciteljski status imaju redovnici, dok laici imaju status amaterskih praktikanata.
Moj osobni dojam je da je vecina ljudi na zapadu tu jer ih zanima poniranje u vlastitu svijest i istrazivanje svojeg nesvjesnog ili jos neosvjestenog. Kao neka amaterska skupina hobista koja se bavi istrazivanjem vlastite podsvijesti i o tome dijele svoja iskustva.
U duhovnoj tradiciji, ne samo budistickoj, uvijek je bilo prisutno da se mora uloziti neki napor u pronalazenje ucenja i ucitelja. Cak i u krscanskoj tradiciji, ljudi cuju da postoji neki nadahnuti svecenik, redovnica ili laik pa zele da odu do njega ili nje, da upoznaju takvu duhovnu osobu i prime blagoslove i savjete. Stovise, ljudi razlicitih tradicija dolaze kod takvih duhovnih osoba. Npr. muslimani i katolici obilaze nekog vrlo nadahnutog pravoslavnog monaha ili pravoslavci i katolici obilaze nekog vrlo duhovnog hodzu, primaju savjete od njega i sl. To je prilicno cest slucaj u du'ovnosti. I sam volim obilaziti vrlo nadahnute duhovnjake razlicitih tradicija. Vrlo cesto nemam neka posebna pitanja za njih, jednostavno volim uzivati u njihovoj duhovnoj prisutnosti. Velika zelja mi je da posjetim neku sufijsku tekiju u Bosni i uzivam u drustvu tih svetih ljudi.
Isto tako i potpuni pocetnik mora da ulozi neki, barem minimalni, napor da dodje do ucenja. Danas je to jako olaksano sa internetom. Moze se stupiti u vezu i postavljati brojna pitanja (pocetnici obicno imaju mnogo pitanja i to je sasvim u redu). Onda bar jednom u godini ce negdje biti neko meditacijsko povlacenje, pa makar 1-dnevno, ako ne duze. Tada je prilika da pocetnik ode tamo i nauci izravno od redovnika ili iskusnijih laickih ucitelja.
Ja sam se dugo godina bavio yogickom meditacijom (sa mantrom, vizualizacijama i sl.), ali sam bio prilicno nezadovoljan. Stupio sam u vezu s budistima. Dobio prve upute, procitao nesto knjiga. Otisao sam na svoje prvo povlacenja koje je vodio jedan burmanski redovnik. On mi je dao vrlo dobre upute, shvatio sam sto sam krivo razumio iz knjiga i pocetnickih pisanih uputa, sto krivo radim u meditaciji i sl.
Dakle, taj nas co'ek iz Zadra mora uloziti neki minimalan napor da dodje do ucenja. Kod nas su budisticki samostani theravada tradicije u Sloveniji i Srbiji. Nije potpuno neizvedivo da taj neki nas Dalmatinac 1 x godisnje skupi novaca i vremena da ode u Sloveniju i Srbiju pa makar i autostopom da tamo provede par dana s redovnicima u samostanu (boravak i hrana badava) ili ode na par dana meditacijskog povlacenja.
U theravada tradiciji, kojoj ja pripadam, radi se yoga ili tai chi ili bilo koji sport, kao pozeljan i preporucljiv oblik tjelovjezbe. Ne primjenjuju se yogicke meditacije sa mantrama, sabranoscu na cakre, vizualizacijama i sl.
Prilicno sam siguran da je isto i sa mahayanskim (chan, zen) tradicijama. Vajrayanski budizam je inace nastao pod utjecajem yoga prakse (izvorno iz hinduisticke shaiva i shakta tantre) pa su te tehnike vec ukljucene u njihovu budisticku meditaciju na visim stupnjevima njihovih inicijacija.
Suradnje s drugim skolama postoji u vidu razmjene literature ili financijske pomoci ako je potrebna. Hrvatska vajrayanska skupina Shechen je donirala jednu vrtnu klupu za srbijanski therevadski samostan na Fruskoj gori, sto je prihvaceno sa velikom zahvalnoscu.
Vrlo je slicno kao i sa katolicima, pravoslavcima i protestantima na zapadu. Svatko ima svoju praksu, ne mijesaju se previse jednu drugima u posao. Ako netko izda kakvu dobru knjigu, svi je sa zanimanjem procitaju. Ponekad se nadju na nekim javnim skupovima, ponekad pomognu jedni drugima ili razmijene neki sitan poklon.
