A kako je ime tom jednom jedinom Bogu kome se Isus molio? Kome se Isus kao i svaki Jevrejin molio? Bogu Marduku,Dagonu,Balu balijskom?Kako se zove Isusov Bog? Jel to tesko pitanje?
Isus se molio SVOM OCU.
Rekao je: TATA!
Tako se i mi molimo, tako ima da se i ti moliš Isusovom, mojemu, pa i SVOJEMU OCU U DUHU. Dođi i kaži našem nebeskom ocu: Oče! evo me! pogledaj svojega sina. A on će ti reći: nikad te nisam prestao grliti, nikad te iz naručja svoga pustio nisam.
Svako dijete prvo nauči, kad nauči govoriti, nauči izgovoriti: TATA ili MAMA. Običaj je roditelju tako se obraćati. Pogotovo našem RODITELJU U DUHU, RODITELJU NAŠEG DUHA. Svi mi smo rođeni U KRISTU: rođeni kao djeca Božja.
Kako "djeca
Izraelova" i bilo tko drugi ima da se Bogu obraća - sve to piše u SZ.
Jednako tako, onome tko prima i prihvaća Novi Savez koji je Isus Krist donio i svojom krvlju zapečatio - prima taj i DUH SVETOGA - DUH SVECA IZRAILJA koji u nama od radosti Bogu kliče: OČE! ABBA!
E sad, drugo je to kad ti On DOĐE... pa ostaneš bez daha, pa te ovije apsolutna reverencija, pa spustiš glavu i izustiš: Gospode i Bože moj.
Šta je Izaija rekao kad su mu došli serafi?
E, kad ti On dođe tako, onda ima ili da pobjegneš glavom bez obzira, ili da u strahopoštovanju spustiš glavu - jer došao je da ti izrekne upute, instrukcije i domaći zadatak. Ali dobro, to je za one malo ponaraslije... one posve zrele ili pak starine već.
A prije toga: strah Gospodnji je početak mudrosti. Pa poslušajmo Ga skupa i prihvatimo da nam je u Novom Savezu koji ima da bude Vječno Evanđelje i Vječni Savez - donešen i zapečaćen od Glasnika Saveza Isusa Krista, Sina Božjega i Sina Čovječjega - rečeno:
ovako molite... znaš već kako: OČE naš KOJI JESI!
A ako netko od nas nekad prebiva i sa samim Isusom Kristom, uzašlim, od Boga na prijestolje postavljenim... kako će se tko s Njime razgovarati, to se tiče samo tog nekog i Njega. Isto vrijedi i za Boga - nemojmo trčati pred rudo niti poskakivati prije nego što kažemo hop. ON je SUDAC, nitko drugi. Ali za početak, prvo... OCU NAŠEM NEBESKOMU TREBA IZ DUBINE BIĆA SVOJEGA PRIMLJENOGA DUHA - OD NJEGA SAMOG DAROVANOG - REĆI: OČE! Treba, kažem, ali to DOĐE SAMO OD SEBE IZ NUTRINE, kao u nadahnuću.
Jer
nitko ne može do oca osim kroz sina. I
nitko ne može k sinu osim ako ga otac sam ne dovede.
A znamo tko je Taj Koji Jest - koji je bio i koji će doći.
Interakcija "oca i sina" je takva da je ECHAD: ja i Otac smo JEDNO. Ako to ne može biti shvaćeno, ne može dok ne bude moglo. Ali svakom tko hoće doći k Bogu sukladno Novom Savezu (ne Starom koji prolazi jer je prolazan i nije vječan), obratiti se (u obraćenju) k Bogu - jasno je da će poslušati makar i ne razumio, i reći: OČE, jer mu je rečeno da tako moli. Pa, dovedimo se u to stanje i potražimo - u toj sobici naše nutarnjosti sa zatvorenim svim vratima i prozorima - potražimo, zašutimo i potražimo taj NJEŽNI TIJANI GLAS.
I obradujmo se svi skupa jer približi se MIR I RADOST U DUHU SVETOGA.
Ako li pak nismo u stanju našem nebeskom Ocu tako prići, jer mislimo da smo nečisti, nevrijedni, da smo daleko ispod toga... razmislimo o ovome iznad i odnesimo u molitvu ... pa, kako kome ON dadne, tako neka mu bude. Jer Isus je rekao: budi ti onako kako vjeruješ.
I šta sad?
