Iza zavjese: Kako objasniti opsjednutost duhovima?

Poruke
1,277
Reakcijski bodovi
162
Bodovi
3
Smatrate li da postoji nešto poput duhova ili je to samo plod ljudske mašte? Postoji li mogućnost da naš svijet zaista kuca na više razina od one koju vidimo i osjećamo? To su pitanja koja se često postavljaju kada se govori o opsjednutosti duhovima.



Za mnoge, opsjednutost duhovima je realna stvarnost. Ljudi tvrde da su vidjeli duhove, osjetili njihov dodir, čuli njihov glas. Međutim, skeptici tvrde da su ove pojave jednostavno proizvod mašte ili da su posljedica nekih drugih fizičkih ili psiholoških uzroka.



Postoji i znanstveni pristup ovom fenomenu. Neki znanstvenici tvrde da se opsjednutost duhovima može objasniti elektromagnetskim poljima ili drugim fizičkim čimbenicima koji utječu na ljudski mozak i osjetila. Drugi znanstvenici se usredotočuju na psihološke čimbenike, poput traume ili stresa, koji mogu izazvati halucinacije ili druga iskustva koja se mogu protumačiti kao opsjednutost.



Naravno, ovo je tema o kojoj se ljudi često razilaze u mišljenjima. No, bez obzira na to u koju skupinu spadate, jedno je sigurno - opsjednutost duhovima je fascinantna tema koja će uvijek privući pažnju i potaknuti raspravu. Što mislite o tome? Jeste li iskusili opsjednutost duhovima ili mislite da to nije moguće? Podijelite svoje mišljenje s nama!
 
Ja verujem da ljude mogu da zaposednu demonski duhovi, što je potvrđeno i u pismu.



Pre desetak godina sam u manastiru Pokrova presvete Bogorodice video zaposednuto dete i naježio sam se.
Bio je praznik tada, roditelji su doveli devojčicu jer lekari nisu mogli da joj pomognu. Pogled tog deteta je bio zastrašujuć, sve vreme je mirno i u jednom momentu počne da vrišti (dete ne može imati takav vrisak) i da se udara u glavu, a dobije i neku nenormalnim snagu.
To je bilo strašno iskustvo.





Svako ko veruje u biblijskog Boga, verovaće i u zle duhove, jer nas i on upozorava na njih. Mada mogu da razumem ljude koji ne veruju, jer ni ja ne bih verovao da nisam video.
 
Ja verujem da ljude mogu da zaposednu demonski duhovi, što je potvrđeno i u pismu.



Pre desetak godina sam u manastiru Pokrova presvete Bogorodice video zaposednuto dete i naježio sam se.
Bio je praznik tada, roditelji su doveli devojčicu jer lekari nisu mogli da joj pomognu. Pogled tog deteta je bio zastrašujuć, sve vreme je mirno i u jednom momentu počne da vrišti (dete ne može imati takav vrisak) i da se udara u glavu, a dobije i neku nenormalnim snagu.
To je bilo strašno iskustvo.

Da li bi nešto posebno mogao izdvojiti, a što bi ukazalo na nešto natprirodno? Jer sve što si naveo može se naći kod nekoliko psihičkih poremećaja, pa me zanima da li si još što zapazio u tom događaju?
Da li je sam dolazak u crkvu bio izazovan tog djeteta (stres, nemir)?
Da li je došlo do nekih značajnijih promjena u ponašanju nakon što je svećenik pristupio ili izgovarao neku molitvu?


Svako ko veruje u biblijskog Boga, verovaće i u zle duhove, jer nas i on upozorava na njih. Mada mogu da razumem ljude koji ne veruju, jer ni ja ne bih verovao da nisam video.

Eto na, očito da neće svi vjerovati u to koji vjeruju u Boga, dok sami ne vide.
 
Da li bi nešto posebno mogao izdvojiti, a što bi ukazalo na nešto natprirodno? Jer sve što si naveo može se naći kod nekoliko psihičkih poremećaja, pa me zanima da li si još što zapazio u tom događaju?
Da li je sam dolazak u crkvu bio izazovan tog djeteta (stres, nemir)?
Da li je došlo do nekih značajnijih promjena u ponašanju nakon što je svećenik pristupio ili izgovarao neku molitvu?

Počelo je da vrišta na sveštenika kada je počeo da čita ispred njega.
Nisam bio do kraja, jer sam bio kao pomoćnik, pa smo morali da izadjemo.



Uglavnom se dete promenilo tada, pa su i neki ljudi izašli u dvorište jer nisu mogli da gledaju i slušaju. Ne znam šta se na kraju dogodilo.



Meni je pogled najviše ostao upečatljiv, bukvalno joj se menjala boja očiju. Ne znam kako bih opisao to, jer u nekom momentu izgleda normalno, pa u sledećem ne možeš da vidiš zenice.
Jedino što ti mogu reći je da ne bih smeo da pridjem tom detetu, to je jedino što znam.
Sa ljudima sa psihijatrije je drugačije, intervenisao sam par puta dok sam radio u bolnici, jesu čudni, ali nisam osetio strah.
 
Eto na, očito da neće svi vjerovati u to koji vjeruju u Boga, dok sami ne vide.

Izgleda da je kod svih nas tako. Ono što sam shvatio je da smo mi upozoreni od Boga na te duhove, ali očigledno da nećemo da poverujemo dok nešto ne vidimo.
Ja sam već pisao o nekim iskustvima i pored svega mi je trebalo dosta vremena da se pomirio sa činjenicom da je nešto natprirodno.
 
Meni se cini da su ti slucajevi opsjednutosti jednostavno psihicka bolest, neka vrsta sizofrenije, manije... nisam strucan da tocno kazem.



Takve ljude bi trebalo lijeciti, a ne istjerivati duhove iz njih, jer to ne dovodi do njihovog izljecenja. Iskustvo pokazuje da se bolest ponavlja kod tih ljudi, usprkos tzv. "istjerivanju duhova". Nisam vidio neki primjer da je nekome od tih osoba uspjesno i trajno istjeran duh nekim obredima i carolijama.
 
Meni se cini da su ti slucajevi opsjednutosti jednostavno psihicka bolest, neka vrsta sizofrenije, manije... nisam strucan da tocno kazem.



Takve ljude bi trebalo lijeciti, a ne istjerivati duhove iz njih, jer to ne dovodi do njihovog izljecenja. Iskustvo pokazuje da se bolest ponavlja kod tih ljudi, usprkos tzv. "istjerivanju duhova". Nisam vidio neki primjer da je nekome od tih osoba uspjesno i trajno istjeran duh nekim obredima i carolijama.

Ima svega po malo, ali postoji realna zaposjednutost. Znam za nekoliko ljudi i još sam čuo od drugih za neke da su oslobođeni... a što se tiče povratka takvog stanja i to je moguće, naravno pod pretpostavkom da nije neki psihički poremećaj pa da je napravljena kriva procjena.
Mt 12: 43-45; "Kada nečisti duh izađe iz čovjeka, luta kroz pustoši i traži kakvo mjesto pokoja, ali ga ne nalazi. Onda pomisli: "Vratit ću se u kuću svoju, iz koje sam izašao. I on dođe, nađe je praznu, lijepo pometenu i ukrašenu. Tada otide i dovede još sedam drugih duhova, koji su gori od njega. Oni uđu i nastane se u njoj. I potonje čovjeku onome bude gore od prvoga. Isto će tako biti i ovome rodu zlome."
 
Danas ima jako puno nacina da covjek dodje u kontakt sa njima bez i da primijeti ili zna sto to zapravo znaci. To su soft-metode, suptilnije, ne primijetis odmah sa cim imas posla. Kroz medije, npr. filmove, muziku, literaturu ili slicno. Cak i iz zdravstvenih razloga moze se desiti da ti doktor preporuci npr. qigong, ili jogu ili reiki, hipnozu ili slicno (imam osobno iskustvo). To je moderno, pogotovu u tzv. razvijenim drustvima. Osobe koje prakticiraju uznapredovano qigong (preporuca se od doktora protiv kronicnih bolesti) npr. su u stanju da samo preko misli energetski "lijece" druge. Sto bi to bilo drugo nego pomoc sa pogresne strane. Neka braca iz azijskih zemalja na internetu izvjescuju, da su imali velikih problema da se toga rijese, nakon sto su saznali sto je to. U stara vremena su ljudi koji su trazili kontakt sa zlim duhovima isli vracarama, ili tzv. medijima ili slicno. Danas je to svuda oko nas, u medijima, u susjedstvu, u familiji, na poslu i treba zaista veliki oprez da ne upadnemo u zamku. Ako se ipak uhvatimo u zamku ("sotona se pretvara u andjela svjetla") mogu preporuciti upornu molitvu za oslobodjenje i ociscenje jedinom Bogu kroz njegovog Sina Isusa Krista.
 
Nazad
Vrh