Kako je u Bibliji opisan život Isusa Krista , od stvaranja svijeta do rata na nebu te uspostavljanja nebeskog kraljevstva ?

- Uvodi se krst kao simbol Hrišćanstva, posle 375.g
Krst je od samih početaka simbol hrišćanstva. Apostol Pavle kaže da on propovijeda Isusa Hrista i to raspetoga. A što se tiče krsta kao simbola krst je slikan po ranim hrišćanskim katakombama, a ranohrišćanski autori poput Tertulijana i sv. Ipolita Rimskog svjedoče da su se već u prvim vijekovima hrišćanstva ljudi krstili tj. pravili znak krsta.

- Uvodi se krštenje male dece posle sabora u Kartagu 418.g
Hristos je rekao da pustimo djecu da dolaze Njemu, a u Novom zavjetu piše da su apostoli krštavali čitave domove. Jako mi je čudno da u tim domovima nije bilo male djece. Takođe hronologija je opet pogrešna. Sv. Kliment Rimski koji je živio u apostolsko doba tj. u prvom vijeku piše sljedeće:
"4. Pa (ipak) on sam sebe osuđuje, govoreći: „Niko nije čist od prljavštine, makar i jedan dan (potrajao) život njegov(1 Klimentova Korinćanima 17:4).
Ovo govori da su hrišćani već u prvom vijeku imali jasno učenje o prvorodnom grijehu koji postoji čak i kod novorođenčadi što dalje implicira da su se i novorođenčad morala krštavati kako bi se oprao prvorodni grijeh.

- Zabrana krštenja za mrtve, 397g. na Saboru u Kartagu.
Krštenje za mrtve je bila vjerska praksa marginalnih grupa. Sam koncept je prilično besmislen. Koja je svrha krstiti mrtvog čovjeka koji je svakako izašao pred Boga? Krštenje sa sobom vuče i obaveze za krštenog kao što su život po Bogu, pokajanje za grijehe, ispunjavanje Božijih zapovijesti, učešće u svetotajinskom životu Crkve. To mogu raditi živi ljudi.

- Zabrana doktrine o preegzistenciji duše, na saboru u Konstantinopelu u 553.g.
Da, takva doktrina je protivna ideji o vaskrsenju tijela i predstavlja gnostičko negiranje značaja materijalnog. Ako su duše postojale prije tijela to znači da je bestjelesnost duše njeno prirodno stanje što pak znači da smrt nije ništa drugo nego vraćanje duše u njeno prirodno stanje i kao takva smrt ne može biti negativna pojava, a ako smrt nije negativna pojava onda nam nije ni trebao Spasitelj od smrti. Nema dokaza da su rani hrišćani vjerovali u takvo učenje, sem izuzetaka poput Origena ali oni se pojavljuju kasnije.

-Uvedena molitva za mrtve 300.g.
U 2 Makavejskoj imamo molitve za mrtve. To je nasljeđeno iz starozavjetnog judaizma. Ne samo to, već opet imamo ranohrišćanske dokaze da je molitva za mrtve drevna praksa:
Epitaf iz 2. vijeka potvrđuje molitvu za mrtve.

-Uvodi se molitva svecima i anđelima 375.g
Kako se uvode te godine?

-Uvedeno obožavanje Marije kao Bogorodice 431.g.
Na Trećem vaseljenskom saboru je POTVRĐENO već ranije uspostavljeno poštovanje (a ne obožavanje) Bogomajke. A da je to tako pokazuje i to da izraz "Majka Božija" nije izmišljen 431. godine. Sv. Dionisije Aleksandrijski, sv. Atanasije Veliki, sv. Kiril Jerusalimski, sv. Grigorije Bogoslov, sv. Jefrem Sirin, sv. Vasilije Veliki i drugi su prije 431. godine nazivali Bogorodicu Bogorodicom.

-Sveštenici se počeli oblačiti drugačije od drugih vernika 500.g.
Još u Starom zavjetu su sveštenici imali posebne odežde po kojima bi se razlikovali od ostalih vjernika i to se prenijelo u hrišćanstvo. Naravno da se tokom vijekova sam izgled odeždi mijenjao uslijed drugačijih prilika npr. nisu mogle postojati previše komplikovane i skupe odežde u vrijeme kada su hrišćani bili gonjeni, ali sam koncept nije protivan bilo čemu što nam je predano od Boga.
 
Hristos je rekao da pustimo djecu da dolaze Njemu, a u Novom zavjetu piše da su apostoli krštavali čitave domove.
Da apostoji su krštavali decu koja su bila u dobi uračunjivosti a to je bilo od osme godine. Pošto se krštenje sprovodi radi pokajanja, moraju deca prvo biti svesna grekha i pokajanja. Da su se malena deca ili bebe krstile nije nigde objavljeno da je to potrebno. Naprotiv piše da je Isus maloj deci polaga ruke i balgosiljao ih ali ih nije krstio. "I donošahu mu dečicu da ih dotakne; ali ih učenici ukoriše. A Isus videvši negodova i reče im: pustite dečicu da dolaze k meni, ne branite im; jer takvima pripada carstvo Božije. Zaista, kažem vam: ko ne primi carstva Božijeg kao malo dete, neće ući u njega. I zagrlivši ih blagoslovi ih, stavljajući ruke na njih. " (Marko 10:13-16)
 
Epitaf iz 2. vijeka potvrđuje molitvu za mrtve.
da li molitve za mrtve nešto znače? Da li će se neko sapsiti asamo ako se molimo za njega? To ispada da možemo jednog pravednog Boga da nagovorimo da postane nepravedan i da prima mito.
Da apostoji su krštavali decu koja su bila u dobi uračunjivosti a to je bilo od osme godine. Pošto se krštenje sprovodi radi pokajanja, moraju deca prvo biti svesna grekha i pokajanja. Da su se malena deca ili bebe krstile nije nigde objavljeno da je to potrebno. Naprotiv piše da je Isus maloj deci polaga ruke i balgosiljao ih ali ih nije krstio. "I donošahu mu dečicu da ih dotakne; ali ih učenici ukoriše. A Isus videvši negodova i reče im: pustite dečicu da dolaze k meni, ne branite im; jer takvima pripada carstvo Božije. Zaista, kažem vam: ko ne primi carstva Božijeg kao malo dete, neće ući u njega. I zagrlivši ih blagoslovi ih, stavljajući ruke na njih. " (Marko 10:13-14)
 
Da, takva doktrina je protivna ideji o vaskrsenju tijela i predstavlja gnostičko negiranje značaja materijalnog. Ako su duše postojale prije tijela to znači da je bestjelesnost duše njeno prirodno stanje
Možda su takve ideje postojali radi neoplatonizma, ali znamo da je Isus bio preegzistentan i da je sa svojim telom otišao posle vaskrsenja na nebo i pokazo da i nas tako nešto čeka. Pored toga su Jevreji verovali da su makar njihove vođe i proroci bili preegzistentni.

Dokaz da rani hrišćani tako nešto nisu verovali isto ne postoji a Biblijski stihovi govore da jesu. Pored toga je i Arijanstvo u to verovalo kojima su knjige Origena bili autoritet.

"Neka je blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je u Hristu blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima, jer nas je u njemu izabrao pre stvaranja sveta - da budemo sveti i neporočni pred njim, odredivši nas unapred u ljubavi, blagonaklonošću svoje volje, da nas Hristovim posredstvom usini." (Efescima 1:3-5)

A postoje i apokrifi koji to potvrđuju.

"Bog odredi za tebe Saru, jos pre nego sto je svet bi stvoren" (Tob 6:18)



"Isus reče: "Blaženi su samotni i odabrani, jer vi morate pronaći Kraljevstvo, zbog toga što ste iz njega potekli, i u njega ćete se i vratiti." Isus reče: "Ako vas upitaju odakle ste potekli? - odgovorite im: 'Proizašli smo iz svetlosti, odande odakle i sama svetlost izvire. Postavila se i u svojoj se slici otkrila.'
Kada vas upitaju: Ko ste? – odgovorite im: 'Mi smo njegovi sinovi, i mi smo izabrani od živoga Oca'." (Evandjelje po Tomi 49,50)
 
Krst je od samih početaka
7. Novembra 2005, piše Nemački casopis "Spiegel", pod naslovom:

"Otkrivena je najstarija Hrišćanska crkva na svetu?"

"Arheolozi su izpod jednog izraelskog zatvora, otkrili jednu najstariju Hrišćansku crkvu na svetu. Mesto pronalazka je Megiddo, ... (tu je pronađeno) drevni grčki natpisi, geometrijski Ornamenti, ime Isusa Hrista i kružni Simbol s ribom, simbolom ranih Hrišćana ... Otkopavanja su pokazala da umesto jednog u drugim crkvama, uobičajnog oltara u sredini, nađen je samo jednostavni sto. Lea di Segni, stručnjak sa Sveučilišta hebrejskog u Jerusalemu, rekla je da koristi pojam "stol" a ne "Oltar" na jednom od natpisa može imati dramatičan uticaj studije ranohrišćanskih rituala. Do sada se pretpostavljalo da je Isus Hrist imao pričest na jednom Oltaru."

Nigde ni traga od krsta.

Sigurno su neki krst bukvalno shvatili kada je Isus rekao da svako uzme svoj krst na sebe, ali to su bili pojedinci a ne opšta praksa. Krst je tek stotine godina kasnije bio opšti simbol. Ne poričem da je taj simbol korišćen ali u početku je korišćen znak ribe.
 
Krštenje za mrtve je bila vjerska praksa marginalnih grupa. Sam koncept je prilično besmislen.
Ipak Pavle tu praksu pominje bez osude:
"Šta dakle čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopšte ne vaskrsavaju, zašto se krste za njih?" (1. Kor. 15:29)
"Krštenje za mrtve se pominje u (1. Korinćanima 15:29) kao dokaz fizičkog vaskrsenja, iako je tačno značenje izraza otvoreno pitanje među teolozima. Najjasnije čitanje grčkog teksta sugeriše reprezentativno krštenja koje su izvršili živi u ime pokojnika, ali neki naučnici osporavaju da li je Pavle odobravao tu praksu ili se stih zaista odnosi na stvarnu fizičku praksu među ranim hrišćanima. [1] Rani hereziolozi Epifanije iz Salamine ( Panarion 28) i Zlatoust ( Omilije 40) pripisali su tu praksu Kerinćanima i markionitima, koje su identifikovali kao jeretičke „ gnostičke “ grupe, dok su Ambrozije i Tertulijan potvrdili da je ta praksa bila legitimna. i postojala među novozavetnim hrišćanima. Ova praksa je zabranjena na saborima u Kartagini u poslednjoj deceniji četvrtog veka nove ere, i stoga se ne praktikuje u modernom mejnstrim hrišćanstvu, bilo da se radi o nestorijanskoj, orijentalno-pravoslavnoj, istočno-pravoslavnoj, rimokatoličkoj ili bilo kojoj tradicionalnoj protestantskoj crkvi." (Wikipedia)
 
Još u Starom zavjetu su sveštenici imali posebne odežde
da ali to se odnosilo samo na Hramske uredbe i obrede, a pošto apostoli nisu nosili liturgijsku odeću, nepostoji pismeni dokaz da je to bilo ispravno. To je bilo podela u klase. Pošto su u vreme apostola svi dostojni muškarci bili sveštenici a ne samo jedan, značiko bi isto da svi muškarci nose litirgijske odeće. Novi zavet nigde ne piše da je takve objave bilo. Ako jeste zašto nije to zapisano?
 
Da apostoji su krštavali decu koja su bila u dobi uračunjivosti a to je bilo od osme godine.
To ne piše nigdje.

Pošto se krštenje sprovodi radi pokajanja, moraju deca prvo biti svesna grekha i pokajanja.
Krštenje se sprovodi radi spiranja grijeha. Voda kojom se krštavamo simboliše umiranje i vaskrsavanje u Hristu, ali simboliše i spiranje grijeha. Naravno za spiranje grijehova je preduslov pokajanje, osim za prvorodni grijeh koji ne nosi sa sobom krivicu pa se zato ni ne treba kajati zbog njega.

Da su se malena deca ili bebe krstile nije nigde objavljeno da je to potrebno. Naprotiv piše da je Isus maloj deci polaga ruke i balgosiljao ih ali ih nije krstio. "I donošahu mu dečicu da ih dotakne; ali ih učenici ukoriše. A Isus videvši negodova i reče im: pustite dečicu da dolaze k meni, ne branite im; jer takvima pripada carstvo Božije. Zaista, kažem vam: ko ne primi carstva Božijeg kao malo dete, neće ući u njega. I zagrlivši ih blagoslovi ih, stavljajući ruke na njih. " (Marko 10:13-16)
Hristos lično nikoga nije krstio, tako da taj stih ne govori ništa o potrebi djece za krštenjem.
 
da li molitve za mrtve nešto znače? Da li će se neko sapsiti asamo ako se molimo za njega?
Molitve za mrtve pomažu.
"Jer kad ne bi očekivao da će i ovi poginuli vaskrsnuti, bilo bi suvišno i nerazumno moliti se za mrtve.
Ali sagledajući da je onima koji s pobožnošću preminu (κοιμωμένοις), pripremljena najbolja nagrada, beše (mu) namisao sveta i pobožna, zato i učini žrtvu umilostivljenja za umrle da bi se oslobodili greha.
" (2 Makavejska 12:44-45).

Kako tačno molitve za pokojne pomažu preporučujem da pročitaš nešto od djela sv. Marka Efeskog na temu protiv čistilišta.

To ispada da možemo jednog pravednog Boga da nagovorimo da postane nepravedan i da prima mito.
Pa zar se to isto ne može reći za vaše krštavanje mrtvih?
 
Možda su takve ideje postojali radi neoplatonizma, ali znamo da je Isus bio preegzistentan i da je sa svojim telom otišao posle vaskrsenja na nebo i pokazo da i nas tako nešto čeka.
Hristos svakako, ali Hristos je Bog. Obični ljudi nisu bogovi po prirodi pa samim tim nisu ni preegzistentni.

Pored toga su Jevreji verovali da su makar njihove vođe i proroci bili preegzistentni.
Dokaz?

Dokaz da rani hrišćani tako nešto nisu verovali isto ne postoji a Biblijski stihovi govore da jesu. Pored toga je i Arijanstvo u to verovalo kojima su knjige Origena bili autoritet.
Origen jeste u to vjerovao, ali to je bila njegova greška.

"Neka je blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je u Hristu blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima, jer nas je u njemu izabrao pre stvaranja sveta - da budemo sveti i neporočni pred njim, odredivši nas unapred u ljubavi, blagonaklonošću svoje volje, da nas Hristovim posredstvom usini." (Efescima 1:3-5)
Ako bismo ovo bukvalno shvatili, onda negiramo sopstvenu slobodnu volju jer ako smo svi već postojali prije začeća i sudbina nam je određena, onda nema osnova ni da bas Bog kažnjava za grijehe jer kako možemo biti krivi za nešto što nismo sami izabrali već nam je određeno. Apostol Pavle tu govori o Božjem PREDZNANJU. Pošto Bog postoji van vremena za Boga je sve sadašnjost i Bog zna cijeli naš život prije nego ga mi i proživimo, ali On ne određuje naš put već nam daje slobodnu volju. Recimo da ja vidim da neko istrčava pred auto koji juri, ja znam da će auto udariti tu osobu, ali nisam ja tome uzrok već izbor te osobe da izleti na cestu.

"Isus reče: "Blaženi su samotni i odabrani, jer vi morate pronaći Kraljevstvo, zbog toga što ste iz njega potekli, i u njega ćete se i vratiti." Isus reče: "Ako vas upitaju odakle ste potekli? - odgovorite im: 'Proizašli smo iz svetlosti, odande odakle i sama svetlost izvire. Postavila se i u svojoj se slici otkrila.'
Kada vas upitaju: Ko ste? – odgovorite im: 'Mi smo njegovi sinovi, i mi smo izabrani od živoga Oca'." (Evandjelje po Tomi 49,50)
Postoji razlog zašto "jevanđelje po Tomi" nije kanonski spis. To je jedan od razloga.
 
Hristos lično nikoga nije krstio, tako da taj stih ne govori ništa o potrebi djece za krštenjem.
Apostoli takođe nisu krstili malu decu. Mala deca su bez greha i nemogu se pokajati: "A Petar im reče: pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grehova, pa ćete primiti dar Duha Svetoga" (Dela Apost. 2:38)
Krajem drugog veka pojavilo se lažno učenje iskonskog greha, odnosno učenje da su sva ljudska bića rođena već ukaljana Adamovim grehom. Jednom prihvaćena, ova doktrina je dovela do pogrešne prakse krštenja novorođenčadi, ne zbog njihovih sopstvenih greha, jer se pretpostavljalo da su nevini, već zbog nasleđenog greha od Adama.

Neki reformatori su priznali da krštenje novorođenčadi nije nastalo od Hrista ili njegovih apostola. Martin Luter je napisao: „Iz Pisma se ne može dokazati da je krštenje novorođenčadi pokrenuo Hristos ili da su započeli rani hrišćani.“ Meno Simons (1496-1561), anabaptista, napisao je: „U svemu ne nalazimo ni reč Svetog pisma kojim je Hristos odredio krštenje novorođenčadi, ili da su ga Njegovi apostoli poučavali ili praktikovali, mi kažemo i s pravom ispovedamo da je krštenje dece ljudska izmišljotina, ljudsko mišljenje, izopačenje uredbe Hristove.“

Da nije tako, Bog nije pristrasan Bog, ni promenljiv Bog, i onaj koji ima miljenike, jer koliko male dece umre bez krštenja!
Ako se, dakle, mala deca ne bi mogla spasti bez krštenja, ona mora da idu u beskrajni pakao.
Onaj koji misli da maloj deci zato treba krštenje, on nerazume Hristovu žrtvu, i on nema ni vere, ni nade, ni milosrđa.
Mala deca se ne mogu kajati, stoga je strašna opakost poricati čiste milosti Božje prema njima, jer sva su ona živa u Hristu zbog milosti Njegove
 
Zadnje uređeno:
Molitve za mrtve pomažu.
"Jer kad ne bi očekivao da će i ovi poginuli vaskrsnuti, bilo bi suvišno i nerazumno moliti se za mrtve.
Ali sagledajući da je onima koji s pobožnošću preminu (κοιμωμένοις), pripremljena najbolja nagrada, beše (mu) namisao sveta i pobožna, zato i učini žrtvu umilostivljenja za umrle da bi se oslobodili greha.
" (2 Makavejska 12:44-45).
Tu se ne pominje molitva za njih u klasičnom smislu, nego tu se opisuje reprezentativna molitva umesto mrtvih, jer su nakraju dali i reprezentantivnnu žrtvu za mrtve. Jer ako sada veruješ da je to tako od Boga prihvatljivo učinjeno umesko mrtvih, onda je i takvo reprezentativno krštenje za mrtve isprevno.
 
da, može, ali su to lažni svedoci. A to svedoči sveti Duh koji je Duh istine. Mormonova knjiga je imala 12 svedoka koji su svedočili svetu. Više od pola Njih su napustili kasnije crkvu ali nikada nisu porekli da su videli anđela i metalne ploče na kojima je bio izgraviran drevni zapis Mormonove knjige, ali ipak svi ti svedoci koji su do smrti to svedočili, iako su napusili crkvu i Josepha Smitha ne bi bili ništa naročito da Duh sveti ne bi svedočio moćno svakom ko čita tu knjigu i upita Boga da li je istinita.
Slusao sam ja te razne knjige audio , i na prvi pogled kao da ti daju dodatno saznanje , ali nema učinka . Nema sile .
Sveti duh se treba preispitati koliko je u skladu sa biblijom . I nečist duh može reći da je sveti .
Ali kako znati koji je istiniti ?
Zasigurno koristi pravo božije ime a ne nametnuto od otpada “ Gospod “ zatim priče koje na osnovu Agarinih razmišljanja dolaze do zaključka da je sam anđeo Bog , apsurd ! Vas ne oslobađa istina jer je nemate .
Okupite se vas tri stotine da molite za ozdravljenje , i molite dva tjedna , dok brat ne kaže javno - hvala braćo , umro je naš brat .
Ja sam zamolim i ozdravi osoba za koju molim . Naravno neću moliti za vašeg brata jer ćete onda reći “ Gospod je učinio “ a on ne voli da mu se daju imena koja on izabrao nije.
Tako da vam ne vredi dok ne počnete izgovarati “ Jehova “
 
Apostoli takođe nisu krstili malu decu. Mala deca su bez greha i nemogu se pokajati: "A Petar im reče: pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grehova, pa ćete primiti dar Duha Svetoga" (Dela Apost. 2:38)
Apostoli su krštavali čitave DOMOVE. Domovi su uključivali i malu djecu. Ne vidimo nigdje da se apostrofira da su djeca imala drugačiji tretman u pogledu krštenja od odraslih članova porodica.

Krajem drugog veka pojavilo se lažno učenje iskonskog greha, odnosno učenje da su sva ljudska bića rođena već ukaljana Adamovim grehom. Jednom prihvaćena, ova doktrina je dovela do pogrešne prakse krštenja novorođenčadi, ne zbog njihovih sopstvenih greha, jer se pretpostavljalo da su nevini, već zbog nasleđenog greha od Adama.
To nije lažno učenje. Psalmopojac David kaže "u bezakonjima se začeh i u grijesima rodi me mati moja", apostol Pavle ljude naziva "djecom gnjeva" (Efescima 2:3). Sve to ukazuje da ljudi već po rođenju nisu čisti od pale ogrehovljene prirode i sa njih treba oprati tu prljavštinu.

Neki reformatori su priznali da krštenje novorođenčadi nije nastalo od Hrista ili njegovih apostola. Martin Luter je napisao: „Iz Pisma se ne može dokazati da je krštenje novorođenčadi pokrenuo Hristos ili da su započeli rani hrišćani.“ Meno Simons (1496-1561), anabaptista, napisao je: „U svemu ne nalazimo ni reč Svetog pisma kojim je Hristos odredio krštenje novorođenčadi, ili da su ga Njegovi apostoli poučavali ili praktikovali, mi kažemo i s pravom ispovedamo da je krštenje dece ljudska izmišljotina, ljudsko mišljenje, izopačenje uredbe Hristove.“
Reformatori su svašta toga pisali, ali ključno je to da su to pisali milenijum i po nakon Hrista. To je izmišljanje tople vode. Ako imamo ranohrišćanske dokaze o krštenju djece, zašto bismo vjerovali reformatorima da su oni otkrili istinu, a ne Crkvi koja ima neprekinuti kontinuitet do samih apostola?

Da nije tako, Bog nije pristrasan Bog, ni promenljiv Bog, i onaj koji ima miljenike, jer koliko male dece umre bez krštenja!
Ako se, dakle, mala deca ne bi mogla spasti bez krštenja, ona mora da idu u beskrajni pakao.
To Bog zna, mi ljudi ne. Mi se nadamo u Božiju milost, a Bog je milostiv.
"Duša, koja nije okusila vrlinu, iako ostaje neučestvovana u zalima i posledicama greha, kao na početku još uvek nesavladana bolešću poroka: u tom životu, koji je prethodna reč definisala kao da se sastoji u bogopoznanju. i opštenja sa Bogom, ono u početku učestvuje onoliko koliko može da primi ono što se hrani, dok, kao nekom pristojnom hranom, ohrabreno sozercanjem Postojećeg, ne postane sposobno za veliko, slobodno se pričešćujući u izobilju. onoga što stvarno postoji." (O bebama koje je smrt prerano otela sv. Grigorija Niskog).
 
Tu se ne pominje molitva za njih u klasičnom smislu, nego tu se opisuje reprezentativna molitva umesto mrtvih, jer su nakraju dali i reprezentantivnnu žrtvu za mrtve.
Piše da su se molili za mrtve. Ne vidim čemu pravljenje konstrukcija.

Jer ako sada veruješ da je to tako od Boga prihvatljivo učinjeno umesko mrtvih, onda je i takvo reprezentativno krštenje za mrtve isprevno.
Nije isto. Krštenje je Sveta Tajna i ima svoja pravila i način vršenja. Isto tako molitve za mrtve mogu pomoći pokojniku, ali ne mogu radikalno izmjeniti njegovo stanje u smislu da će najgori grešnik odjednom preći u raj. Ne, to je nemoguće jer je za tako nešto potrebno pokajanje tog grešnika, a što je poslije smrti nemoguće dok je za života moguće. Molitve za mrtve pomažu onim ljudima koji nisu ispovjedili neke relativno manje značajne grijehe ili koji nisu potpuno pali u grijeh. Krštenje je daleko sveobuhvatnije i uključuje mogućnost POTPUNE TRANSFORMACIJE čovjeka iz grešnika u pravednika. Zato krštenje može da se izvrši samo nad živim čovjekom.
 
Slusao sam ja te razne knjige audio , i na prvi pogled kao da ti daju dodatno saznanje , ali nema učinka . Nema sile .
Sveti duh se treba preispitati koliko je u skladu sa biblijom
Isto sam i ja posle čitanja Bibljie i posle potvrtde od svetog Duha da je istinita, čitao razne knjige, tražeći crkvu kakva je opisana u novom zavetu. Kada sam prvi put dobio Mormonovu knjigu, bio sam iznenađen kada su mi misionari tada rekli da je čitam i da upitam Boga Oca u ime Isusa Hrista nije li ta knjiga istinita, i da Bog daje obećanje da će svkom ko je iskrena srca to objaviti moći Duha svetoga da je ta knjiga istinita. Pošto sam slično iskustvo več imao sa Biblijom odlučio sam da to pokušam, ali nisam odmah dobio odgovor, jer sam primeti da nisam bio baš iskren. Ipak odlučih da je dalje čitam. Nogde 13 glava kasnije dobijam odgovor od Boga da je ta Knjiga istinita. Pošto je to bio isti Duh koji mi je rekao da je Biblija istinita, ne postoji sumnja da to nije bilo od Boga. Poredt toga sam ubeđen da djavo nema takvu ubedljivu moć da čoveku rasvetli razum i ispuni nas nebeskim svetlom, kao što to Bog može preko svog Duha.

Kroz moje svedočanastvo Mormonove knjige našao sam i crkvu koja se opisuje u Novom zavetu:
"I On je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevandjeliste, a jedne pastire i učitelje, ..Dokle dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanje Sina Božijeg,.." (Efezanima 4:11-13) Bilo mi je jasno da je crkva postavljena da bi svi bili u jedinstvu.

"Jer je muž glava ženi kao što je i Hristos glava crkvi..." (Efezanima 5:23)

"Nazidani na temelju apostola i proroka, gde je kamen od ugla sam Isus Hristos, Na kome sva gradjevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu" (Efežanima 2:19-20)

"jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevandjeliste, a jedne pastire i učitelje..." itd. (Efežanima 4: 11)

"Napasajte stado Božije koje je kod vas i nadgledajte ga ne prisilno, nego dragovoljno, kako Bog hoće, ne iz želje za sramnim dobitkom, nego u predanosti." (Petrova 5: 2)

"Tada staviše ruke na njih, te primahu Duha Svetoga. (Dela 8:17)

"da imaju vlast da izgone demone." (Marko 3:14-15)

Istinska crkva mora da dobija objave od Boga

"Njega (Isusa) treba da nebo pridrži do vremena obnove svega što obeća Bog ustima proroka svojih odveka." (Dela Ap 3:21)

"Po njihovim plodovima cete ih poznati" (Matej 7:20)
 
Nije isto. Krštenje je Sveta Tajna i ima svoja pravila i način vršenja. Isto tako molitve za mrtve mogu pomoći pokojniku
Ja sam mislio na stih koji ste me dali gde se odnosi na reprezentativni čin za druge. Što se krštenja za mrtve tiče, mi makar nudimo jedan odgovor a drugi ga odbacuju iako ne postoji istorijski jasni dokaz, da je to zaista za odbacanje. Problem je u tome što je za mnoge to jedna zagonetka. Ako uzmemo reči Hrista koji jasno kaže da niko nemože na nebo bez krštenja, a onda pogledamo na razbojnika na krstu kome Isus obećava bez krštenja "Još danas ćeš biti samnom u raju," onda sigurno ne mislimo da je Isus tu lagao. Odgovor je jednostavan, pošto novoobraćeno razbojnik nema šanse ta se krsti, onda to mora neko reprezentativno za njega da učini. Jer Božja kuća je kuća reda a ne nereda.

Wikipedia ovako piše:

"Krštenje za mrtve se pominje u (1. Korinćanima 15:29) kao dokaz fizičkog vaskrsenja, iako je tačno značenje izraza otvoreno pitanje među teolozima. Najjasnije čitanje grčkog teksta sugeriše reprezentativno krštenja koje su izvršili živi u ime pokojnika, ali neki naučnici osporavaju da li je Pavle odobravao tu praksu ili se stih zaista odnosi na stvarnu fizičku praksu među ranim hrišćanima. [1] Rani hereziolozi Epifanije iz Salamine ( Panarion 28) i Zlatoust ( Omilije 40) pripisali su tu praksu Kerinćanima i markionitima, koje su identifikovali kao jeretičke „ gnostičke “ grupe, dok su Ambrozijastar i Tertulijan potvrdili da je ta praksa bila legitimna. i postojala među novozavetnim hrišćanima. [2] Ova praksa je zabranjena na saborima u Kartagini u poslednjoj deceniji četvrtog veka nove ere, i stoga se ne praktikuje u modernom mejnstrim hrišćanstvu, bilo da se radi o nestorijanskoj, orijentalno-pravoslavnoj, istočno-pravoslavnoj, rimokatoličkoj ili bilo kojoj tradicionalnoj protestantskoj crkvi."
 
Krštenje je daleko sveobuhvatnije i uključuje mogućnost POTPUNE TRANSFORMACIJE čovjeka iz grešnika u pravednika. Zato krštenje može da se izvrši samo nad živim čovjekom.
To Biblija nigde ne uči, osim ako mislite i na krštenje duhom posle krštenja vodom. Ali ni tu nemože duh da učini ništa ako ga mi ne slušamo. Tu takozvanu transforamaciju možemo da doživimo ukoliko smo Bogu do kraja poslušni, jer Duh sveti nas čisti i briše u nama želju da činimo bilo šta loše i budi želju da stalno činimo dobro. Ako na to mislite, salžem se. Zato krštenje za mrtve sadrži i primanje krštenja duhom. Oni koji nikada nisu čuli za jevanđelje i nisu imali šansu da se pokaju, dobijau tu šansu u tamnici duhova, tamo gde prebivaju mrtvi. Ali pošto nemaju tala da bi se mogli krstiti mora nego drugi to za njih da učini.

Procenjuje se da je do sada na ovoj zemlji bilo 105 -115 milijardi ljudi. Većina njih nikada nije imala šansu da čuje bilo šta o Bogu ili Isusu Hristu. Šta je sada sa ovim ljudima koji se nisu mogli pokajati zato što nikada nisu imalu šansu za to?

Da li su Oni zauvek izgubljeni?
 
"Jer je muž glava ženi kao što je i Hristos glava crkvi..." (Efezanima 5:23)
niste istrazivali pavlove poslanice ?
kada usporedimo isusova ucenja kako mu ucenici odgovaraju da je bolje ne zeniti se , nego toliko postivati zenu , pavlove poslanice su isjeckane , i ubacen je tekst kojim se uskracuje jednakost izmedu zene i moskarca u braku . bas kao i ovaj tekst koji ste citirali .
on postavlja hijerarhiju Nebeski Otac - krist - muskarac - zena !
isusova ucenja su bila puna ljubavi da nema hijerarhije . Otac toliko voli sina da sin sjedi na očevom prijestolju , tako i muz treba da voli zenu , da ona sjedi na njegovom prijestolju .
nema vladanja nad ženom .
ali vi imate svetog duha pa znate sve bolje !

uzmimo narodne price u kojima je bog Muško - ako je bog muško , zašto onda žene duže žive od muškaraca ?

ili uzmimo gornji tekst , muskarac je glava ženi , a on mora uvjek prvi umrijeti ,
u prosjeku žene žive duže izmedu 15-20 godina od muskaraca .

a muškarci su glave ?

kažem ja preispitajte tog vašeg duha , čini se da ce vas glave koštati !
 
Nazad
Vrh