- Poruke
- 1,241
- Reakcijski bodovi
- 51
- Bodovi
- 48
MORMONOVA KNJIGA - ISKONSKI GREH I KRŠTENJE MALE DECE
Krajem drugog veka pojavilo se lažno učenje iskonskog greha, odnosno učenje da su sva ljudska bića rođena već ukaljana Adamovim grehom. Jednom prihvaćena, ova doktrina je dovela do pogrešne prakse krštenja novorođenčadi, ne zbog njihovih sopstvenih greha, jer se pretpostavljalo da su nevini, već zbog nasleđenog greha od Adama.
Na sreću, Mormonova knjiga se pobliže bavi ovim pitanjem. Gospod objašnjava da mala deca ne mogu počiniti greh, „zato je u meni [Hristu] prokletstvo na Adama [takozvani prvobitni greh] uzeto od njih“ (Moroni 8:8). Prorok Mormon nastavlja da objašnjava: „ I ko kaže da je maloj deci potrebno krštenje, poriče veliko milosrđe Hristovo i uračunava Njegovo pomirenje... za ništa“ (Moroni 8:20; videti takođe Moroni 8:5–9, 12). Drugim rečima, krštenje novorođenčadi je pogrešno učenje jer se deca rađaju čista zbog Hristovog pomirenja. Pored toga, Biblija jasno objašnjava da moramo primiti reč Božju (videti Dela 2:41), verovati u Hrista (videti Dela 2:37; 8:37) i pokajati se (videti Matej 3:8; Dela 2: 38) pre nego što se krstimo. Malo dete ne može učiniti ništa od toga.
Neki reformatori su priznali da krštenje novorođenčadi nije nastalo od Hrista ili njegovih apostola. Martin Luter je napisao: „Iz Pisma se ne može dokazati da je krštenje novorođenčadi pokrenuo Hristos ili da su započeli rani hrišćani.“ Meno Simons (1496-1561), anabaptista, napisao je: „U svemu ne nalazimo ni reč Svetog pisma kojim je Hristos odredio krštenje novorođenčadi, ili da su ga Njegovi apostoli poučavali ili praktikovali, mi kažemo i s pravom ispovedamo da je krštenje dece ljudska izmišljotina, ljudsko mišljenje, izopačenje uredbe Hristove.“
Krajem drugog veka pojavilo se lažno učenje iskonskog greha, odnosno učenje da su sva ljudska bića rođena već ukaljana Adamovim grehom. Jednom prihvaćena, ova doktrina je dovela do pogrešne prakse krštenja novorođenčadi, ne zbog njihovih sopstvenih greha, jer se pretpostavljalo da su nevini, već zbog nasleđenog greha od Adama.
Na sreću, Mormonova knjiga se pobliže bavi ovim pitanjem. Gospod objašnjava da mala deca ne mogu počiniti greh, „zato je u meni [Hristu] prokletstvo na Adama [takozvani prvobitni greh] uzeto od njih“ (Moroni 8:8). Prorok Mormon nastavlja da objašnjava: „ I ko kaže da je maloj deci potrebno krštenje, poriče veliko milosrđe Hristovo i uračunava Njegovo pomirenje... za ništa“ (Moroni 8:20; videti takođe Moroni 8:5–9, 12). Drugim rečima, krštenje novorođenčadi je pogrešno učenje jer se deca rađaju čista zbog Hristovog pomirenja. Pored toga, Biblija jasno objašnjava da moramo primiti reč Božju (videti Dela 2:41), verovati u Hrista (videti Dela 2:37; 8:37) i pokajati se (videti Matej 3:8; Dela 2: 38) pre nego što se krstimo. Malo dete ne može učiniti ništa od toga.
Neki reformatori su priznali da krštenje novorođenčadi nije nastalo od Hrista ili njegovih apostola. Martin Luter je napisao: „Iz Pisma se ne može dokazati da je krštenje novorođenčadi pokrenuo Hristos ili da su započeli rani hrišćani.“ Meno Simons (1496-1561), anabaptista, napisao je: „U svemu ne nalazimo ni reč Svetog pisma kojim je Hristos odredio krštenje novorođenčadi, ili da su ga Njegovi apostoli poučavali ili praktikovali, mi kažemo i s pravom ispovedamo da je krštenje dece ljudska izmišljotina, ljudsko mišljenje, izopačenje uredbe Hristove.“