Obožavanje svetaca, kipova i slika

Druga poslanica Timoteju 4,1:
Obavezujem te stoga pred Bogom i Gospodom Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima o dolasku njegovom i kraljevstvu njegovom:
Druga poslanica Timoteju 4,2:
propovedaj reč Božju i čini to sa osećajem revnosti - u povoljno vreme i u teško vreme - ukori, prekori, opomeni, a pri tom budi vrlo strpljiv i vešt u poučavanju.
Druga poslanica Timoteju 4,3:
Jer će doći vreme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima.
Druga poslanica Timoteju 4,4:
I odvratiće uši od istine, a okrenuće se izmišljenim pričama.
Druga poslanica Timoteju 4,5:
A ti budi trezven u svemu, trpi zlo, propovedaj dobru vest, potpuno izvrši svoju službu.







Prva poslanica Timoteju 6,20:
Timoteje, čuvaj što ti je povereno, i kloni se nesvetih i ispraznih razgovora i protivrečnog nazovi znanja,
Prva poslanica Timoteju 6,21:
koje su neki ispovedali pa su odstupili od vere. Neka blagodat bude s tobom.





Vidimo da se već u to vreme odstupali od vere.



Ja imam jedno pitanje. Da li Bog koji je toliko često upozoravao na rezane likove može da dozvoli da se oni koriste?



Mi danas imamo tradicionalne crkve koje i pored ovakvih stihove tvrde da ćemo izgubiti život ukoliko ne budemo poštovali rezane likove i njihovu nauku.
 
Daleko je korisnije da ih se pozove da preispitaju motive vlastitog srca. Ovako, nema koristi. Sve se može pravdati. Uvijek mogu govoriti: a to je Bog dozvolio da se proslavi tako i to jača našu vjeru. Ali zaista, kad se analiziraju takvi fenomeni i ljudi koji u tom vide neku vrijednost, da se zaključiti da u njihovoj duhovnosti puno toga ne štima, pa je svakako korisnije ukazati im na Boga i da se zaista obrate Njemu. A kad se to dogodi, sve te stvari će otpasti prije ili kasnije...
 
Običaj crkvenog slikarstva i upotrebe ikona u religijske svrhe - ima mnogobožačko poreklo, i bio je zastupljen u različitim kulturama i filozofijama starog sveta



U mnogobožačkim filozofijama - postojao je običaj da se unutrašnjost hramova ukrašava slikama i zidnim prikazima bogova i boginja kojima je hram bio posvećen, kao i simbolima, slikovitim predstavama duhovnog sveta i elementima vezanim za čoveka ui zagrobni život.



U ovu grupu zidnog slikarstva - posebno mesto zauzima Egipatska umetnost, sa svojim tipičnim predstavama bogova, i slikovitim prikazima iz života Egipatskih faraona, njihova ovozemaljska vladavina, smrt i prelazak iz vidljivog sveta u svet bogova.



Zidovi hramova su bili oslikavani i hijeroglifskim pismom, u kome su opisani različiti mitovi i legende, kao i zapisi iz istorije ratova i Egipatske civilizacije.



U starom Vavilonu - zidovi hramova su uglavnom bili ukrašavani slikama svetih životinja, kao i ornamentima iz prirode i čovekovog svakodnevnog života.



Običaj simboličnog oslikavanja postoji u masoneriji.
U masoneriji hram predstavlja makrokosmos - njegova unutrašnjost je simbol univerzuma u kojoj su predstavljeni astrološki simboli, planete sazvežđa, i u samom centru svevideće oko - kao simbol vrhovnog boga sunca.
Sam izgled hrama je kockastog oblika i u ritualnom smislu predstavlja ujedinjenu silu svetlosti i mraka, kao i njihov stalni sukob.



Običaj slavljenja svetaca takođe ima mnogobožačko poreklo i potiče iz paganskog kulta mrtvih i verovanja da duše pokojnika posle smti - mogu uticati na materijalni svet, i da su zainteresovane za dobrobit svjih bližnjih.



U nekim filozofijama - duše umrlih su se zamišljale kao moćni duhovi koji su mogli da se razgnjeve ili da kazne ako im se ne bi udovoljilo.
U tu svrhu - postojali su rituali koji su trebali da umire duhove i učine ih zadovoljnima.



Postojao je oičaj da se se nakon smrti sačuvaju pokojnikove lične stvari - delovi odeće, nakita, kose i delova tela, koji su imali magijsko kultni karakter i smatrani su svetima.



U toku 4 veka - u Hrišćanskoj crkvi se dešavaju duboke promene.
Pod uticajem mnogoboštva a u težnji da se mnogobošcima olakša prelaz u Hrišćanstvo - crkvene vođe pretvaraju mnogobožačke hramove u Hrišćanske crkve, a mnogobožačke bogove u Hrišćanske svece, promenivši samo formu - dok je suština ostala ista.



Najpre se u Hrišćanskim crkvama ovog razdoblja - javljaju slike, i to u istočnim crkvama samo slike, a u zapadnim pored slika i kipovi.
Narod je u slici ( ikoni ), gledao neposrednu Božju blizinu, verovao je da slika ima čudotvornu moć, bilo je čak i sveštenika koji su strugali boju sa slika i mešali je sa svetom pričesti.



U crkvi se gotovo 150 godina vodila borba za i protiv obožavanja slika.
Tu borbu je odpočeo car Lav III Isaurijski ( 741 - 755 n. e ).
Njegov sin Konstantin - bio je još vatreniji protivnik obođavanja slika.
On je 754 godine - sazvao sabor u Hijereji na Maloazijskoj obali, na saboru je bilo prisutno 333 episkopa, obožavanje slika ( izjavili su Episkopi ), protivi se nauci svetog pisma.
Godine 787 je II Nikejski sabor je ukinuo zaključke Hijerejskog sabora i opet uspostavio obožavanje slika.



Pod carem Lavom V Jermeninom - opet je odpočela borba protiv obožavanja slika.



Za vreme carice Teodore - proglašena je restauracija ikona.
Opet je jednim sinodom uspostavljeno obožavanje slika, i 11 mart 843 godine - se slavio kao dan pobede pravoslavlja ( i ako je to bio najveći poraz u istoriji borbe za veru ).
Taj praznik je istočna crkva sačuvala do danas kao "nedelju pravoslavlja.
 
Običaj crkvenog slikarstva i upotrebe ikona u religijske svrhe - ima mnogobožačko poreklo, i bio je zastupljen u različitim kulturama i filozofijama starog sveta



U mnogobožačkim filozofijama - postojao je običaj da se unutrašnjost hramova ukrašava slikama i zidnim prikazima bogova i boginja kojima je hram bio posvećen, kao i simbolima, slikovitim predstavama duhovnog sveta i elementima vezanim za čoveka ui zagrobni život.



U ovu grupu zidnog slikarstva - posebno mesto zauzima Egipatska umetnost, sa svojim tipičnim predstavama bogova, i slikovitim prikazima iz života Egipatskih faraona, njihova ovozemaljska vladavina, smrt i prelazak iz vidljivog sveta u svet bogova.



Zidovi hramova su bili oslikavani i hijeroglifskim pismom, u kome su opisani različiti mitovi i legende, kao i zapisi iz istorije ratova i Egipatske civilizacije.



U starom Vavilonu - zidovi hramova su uglavnom bili ukrašavani slikama svetih životinja, kao i ornamentima iz prirode i čovekovog svakodnevnog života.



Običaj simboličnog oslikavanja postoji u masoneriji.
U masoneriji hram predstavlja makrokosmos - njegova unutrašnjost je simbol univerzuma u kojoj su predstavljeni astrološki simboli, planete sazvežđa, i u samom centru svevideće oko - kao simbol vrhovnog boga sunca.
Sam izgled hrama je kockastog oblika i u ritualnom smislu predstavlja ujedinjenu silu svetlosti i mraka, kao i njihov stalni sukob.



Običaj slavljenja svetaca takođe ima mnogobožačko poreklo i potiče iz paganskog kulta mrtvih i verovanja da duše pokojnika posle smti - mogu uticati na materijalni svet, i da su zainteresovane za dobrobit svjih bližnjih.



U nekim filozofijama - duše umrlih su se zamišljale kao moćni duhovi koji su mogli da se razgnjeve ili da kazne ako im se ne bi udovoljilo.



U tu svrhu - postojali su rituali koji su trebali da umire duhove i učine ih zadovoljnima.



Postojao je oičaj da se se nakon smrti sačuvaju pokojnikove lične stvari - delovi odeće, nakita, kose i delova tela, koji su imali magijsko kultni karakter i smatrani su svetima.



U toku 4 veka - u Hrišćanskoj crkvi se dešavaju duboke promene.



Pod uticajem mnogoboštva a u težnji da se mnogobošcima olakša prelaz u Hrišćanstvo - crkvene vođe pretvaraju mnogobožačke hramove u Hrišćanske crkve, a mnogobožačke bogove u Hrišćanske svece, promenivši samo formu - dok je suština ostala ista.



Najpre se u Hrišćanskim crkvama ovog razdoblja - javljaju slike, i to u istočnim crkvama samo slike, a u zapadnim pored slika i kipovi.



Narod je u slici ( ikoni ), gledao neposrednu Božju blizinu, verovao je da slika ima čudotvornu moć, bilo je čak i sveštenika koji su strugali boju sa slika i mešali je sa svetom pričesti.



U crkvi se gotovo 150 godina vodila borba za i protiv obožavanja slika.
Tu borbu je odpočeo car Lav III Isaurijski ( 741 - 755 n. e ).
Njegov sin Konstantin - bio je još vatreniji protivnik obođavanja slika.
On je 754 godine - sazvao sabor u Hijereji na Maloazijskoj obali, na saboru je bilo prisutno 333 episkopa, obožavanje slika ( izjavili su Episkopi ), protivi se nauci svetog pisma.
Godine 787 je II Nikejski sabor je ukinuo zaključke Hijerejskog sabora i opet uspostavio obožavanje slika.



Pod carem Lavom V Jermeninom - opet je odpočela borba protiv obožavanja slika.



Za vreme carice Teodore - proglašena je restauracija ikona.
Opet je jednim sinodom uspostavljeno obožavanje slika, i 11 mart 843 godine - se slavio kao dan pobede pravoslavlja ( i ako je to bio najveći poraz u istoriji borbe za veru ).
Taj praznik je istočna crkva sačuvala do danas kao "nedelju pravoslavlja.
 
...



2.BZ - HEBREJIMA 6,6 - ponovno razapinju Sina



============

Za sve one koji imaju i rade SLIKE i KIPOVE
RAZAPETOGA SINA



od Boga Jedinoga Oca YHVH -
G Yehoshue:
.....................



HEBREJIMA 6,6



pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami



PONOVNO RAZAPINJU SINA BOŽJEGA



I RUGLU GA IZVRGAVAJU.

.....................



TKO su ljudi koji razapinju SINA G Yehoshuu?
TO su svi oni koji su OTPALI od istinite vjere!
TI otpali – SINA G Yehoshuu izvrgavaju RUGLU!
-----------------
Slike i Kipovi razapetoga SINA G Yehoshue,
su u KONTRI sa 2. Božjom Očevom YHVH zapovijedi!



---------
 
+!

U crkvi se gotovo 150 godina vodila borba za i protiv obožavanja slika.
Tu borbu je odpočeo car Lav III Isaurijski ( 741 - 755 n. e ).
Njegov sin Konstantin - bio je još vatreniji protivnik obođavanja slika.
On je 754 godine - sazvao sabor u Hijereji na Maloazijskoj obali, na saboru je bilo prisutno 333 episkopa, obožavanje slika ( izjavili su Episkopi ), protivi se nauci svetog pisma.
Godine 787 je II Nikejski sabor je ukinuo zaključke Hijerejskog sabora i opet uspostavio obožavanje slika.



Pod carem Lavom V Jermeninom - opet je odpočela borba protiv obožavanja slika.


Vladari u 'svili i kadifi' su se takmičili, tko će imati veličanstvenije ukrašene dvorske odaje.
'Muslimanski' vladari su bili prvi susjedi.
Car Lav (Leon) III Izaurijski (carevao od 25. III 717. - 18. VI 741.) je bio "bolji i svetiji" od većine biskupa i svećenika, a to se vidi po plodovima.
Sukob je u početku bio u dugim teološkim raspravama.
Car je prvog mjeseca 730. godine sazvao carsko vijeće kako bi dobio podršku.
Carigradski patrijarh German nije htio potpisati predloženi dokument protiv štovanja svetih slika.
Car ga je svrgnuo i postavio svoga igrača, koji je poslao spis i papi Grguru II.
Papa ih je odbacio i na rimskoj sinodi krajem 731. godine potvrdio štovanje svetih slika, a 'ikonoklaste' izopćio iz Crkve.



Leonov sin Konstantin V Kopronim je 753. sazvao koncil, na koji nisu došli izaslanici ni rimskog biskupa ni istočnih patrijarha.
Mnoge monahe su doveli na carigradski hipodrom i svakome za ruku privezali ženu sumnjiva vladanja i tako ih tjerali među izrugivače.
Među proganjanim i mučenim su bili i mnogi državni činovnici. Neki su i pogubljeni.



Poslije njega je Leon IV ipak obustavio progon, iako je i on bio protiv štovanja svetih slika.
Poslije njegove smrti je vladala carica majka Irena, jer je sin bio maloljetan.
787. održan II nicejski koncil.



Treći nasljednik poslije je Leon V Armenac, kojem su najjači otpor dali monasi samostana Studion.
Poglavar samostana Teodor naglašavao je, da spor u vjerskim sporovima zadnju riječ ima rimski biskup, a ne car.
Car je ubijen na Božić 820. godine.



Njegov sin Teofil je poništio prijašnje osude i zabranio rasprave oko štovanja svetih slika,
dok nije postao
 
+!
patrijarhom 'ikonoklasta' Ivan, kad su opet počeli progoni.



Poslije Teofilove smrti vladala je carica majka Teodora, jer je sin Mihajlo III bio malodoban.
Patrijarh Ivan je svrgnut i postavljen monah Metodije, koji je 843. svečano proglasio "štovanje svetih slika dopušteno i vrlo pohvalno".





* * *
Zaboravio sam napisati, da je car Leon III Izaurijski nakon reakcije pape Grgura II naredio,
da se Rimskoj crkvi oduzmu prihodi s posjeda u južnoj Italiji,
te da se od rimskog patrijarhata odvoje biskupije u južnoj Italiji i istočnom Iliriku kako bi ih se pripojilo carigradskom patrijarhatu.




To je bilo prije patrijarha Focija, koji je živio za vrijeme carice Teodore i zavrzlame nezakonitog. svrgavanja carigradskog patrijarha Ignacija.
 
...



2.BZ - HEBREJIMA 6,6 - ponovno razapinju Sina



============

Za sve one koji imaju i rade SLIKE i KIPOVE
RAZAPETOGA SINA



od Boga Jedinoga Oca YHVH -
G Yehoshue:
.....................



HEBREJIMA 6,6



pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami



PONOVNO RAZAPINJU SINA BOŽJEGA



I RUGLU GA IZVRGAVAJU.

.....................



TKO su ljudi koji razapinju SINA G Yehoshuu?
TO su svi oni koji su OTPALI od istinite vjere!
TI otpali – SINA G Yehoshuu izvrgavaju RUGLU!
-----------------
Slike i Kipovi razapetoga SINA G Yehoshue,
su u KONTRI sa 2. Božjom Očevom YHVH zapovijedi!



---------
 
U pravoslavnom vjerovanju, korišćenje ikona u crkvi ima svoje teološko opravdanje utemeljeno na predstavama o božanskom. U Starom zavetu, posebno u opisu gradnje Jeruzalemskog hrama, vidimo kako su kroz umjetničke prikaze na zidovima prikazivane nebeske stvarnosti s anđelima i nebeskim realnostima. U knjizi Izlaska i 1. Kraljevima, opisuju se likovi anđela i kerubina koji su bili dio hrama. Ova praksa ima duboko teološko značenje - stvaranje ikona nije idolatrija, već sredstvo molitvene povezanosti s duhovnim stvarnostima.



Anđeli kao posrednici između zemlje i Neba imaju posebno mjesto u pravoslavnom razumijevanju. Upotreba ikona u crkvi, poput onih koje prikazuju anđele, koristi se kao sredstvo pomoću kojeg vjernici mogu da vizualno dožive prisutnost duhovnih stvarnosti. Ikone ne zamenjuju štovanje Boga, već služe kao sredstvo prema duhovnom učenju i unutarnjoj molitvi.
 
U pravoslavnom vjerovanju, korišćenje ikona u crkvi ima svoje teološko opravdanje utemeljeno na predstavama o božanskom. U Starom zavetu, posebno u opisu gradnje Jeruzalemskog hrama, vidimo kako su kroz umjetničke prikaze na zidovima prikazivane nebeske stvarnosti s anđelima i nebeskim realnostima. U knjizi Izlaska i 1. Kraljevima, opisuju se likovi anđela i kerubina koji su bili dio hrama. Ova praksa ima duboko teološko značenje - stvaranje ikona nije idolatrija, već sredstvo molitvene povezanosti s duhovnim stvarnostima.



Anđeli kao posrednici između zemlje i Neba imaju posebno mjesto u pravoslavnom razumijevanju. Upotreba ikona u crkvi, poput onih koje prikazuju anđele, koristi se kao sredstvo pomoću kojeg vjernici mogu da vizualno dožive prisutnost duhovnih stvarnosti. Ikone ne zamenjuju štovanje Boga, već služe kao sredstvo prema duhovnom učenju i unutarnjoj molitvi.

Nisam pravoslavac, ali evo mali dio teksta



Ikonoklasti su se žestoko protivili štovanju ikona, jer su vjerovali da se to izričito zabranjuje u Bibliji: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.” (Izlazak, 20, 4)



Uništavanje ikona trajalo je do Drugog nicejskog sabora 787. godine, kada je Crkva službeno obnovila korištenje ikona: naredbom je upućeno da se ikone ne smiju “obožavati”, već samo “štovati”. No, 813. godine ponovo je planuo problem jer je car još jednom naredio uništenje ikona.



Znači 8 vijekova se nisu koristile ikone, a kršćanska crkva je nastala u prvom vijeku. Znači u ovom ratu za i protiv ikona grešni ljudi su donosili zakone hoće li imati ikone ili ih uništiti.



[/URL]
 
Nisam pravoslavac, ali evo mali dio teksta



Ikonoklasti su se žestoko protivili štovanju ikona, jer su vjerovali da se to izričito zabranjuje u Bibliji: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.” (Izlazak, 20, 4)



Uništavanje ikona trajalo je do Drugog nicejskog sabora 787. godine, kada je Crkva službeno obnovila korištenje ikona: naredbom je upućeno da se ikone ne smiju “obožavati”, već samo “štovati”. No, 813. godine ponovo je planuo problem jer je car još jednom naredio uništenje ikona.



Znači 8 vijekova se nisu koristile ikone, a kršćanska crkva je nastala u prvom vijeku. Znači u ovom ratu za i protiv ikona grešni ljudi su donosili zakone hoće li imati ikone ili ih uništiti.



[/URL]

Otkud ti ideja da se 8 godina nisu poštovale ikone. Pa ikonoborci su bili NOVOTARCI koji su uveli zabranu ikona koja nikad prije nije postojala.
 
Otkud ti ideja da se 8 godina nisu poštovale ikone. Pa ikonoborci su bili NOVOTARCI koji su uveli zabranu ikona koja nikad prije nije postojala.

A dobro, reci mi koje su svece obožavali apostoli Petar i Pavao - Sv. Mojsija, Sv. Abrahama, Sv. Jakova, Sv. Nou, Sv. Adama?
 
U pravoslavnom vjerovanju, korišćenje ikona u crkvi ima svoje teološko opravdanje utemeljeno na predstavama o božanskom. U Starom zavetu, posebno u opisu gradnje Jeruzalemskog hrama, vidimo kako su kroz umjetničke prikaze na zidovima prikazivane nebeske stvarnosti s anđelima i nebeskim realnostima. U knjizi Izlaska i 1. Kraljevima, opisuju se likovi anđela i kerubina koji su bili dio hrama.

zašto onda i ti nisi tako nastavio - samo sa agelima i kerubinima???
nego si počeo po malo uvađati LJUDE !?!?!?
i to - krivo vjerne ljude !!!!
...



2. Božja Očeva JAHVINA Zapovjest
============




IZLAZAK 20,4



NE PRAVI SEBI LIKA NI OBLIČJA BILO ČEGA ŠTO JE



GORE NA NEBU, ILI DOLJE NA ZEMLJI,



ILI U VODAMA POD ZEMLJOM.
.......................



Prvo i Osnovno – NE RADI !!!
-------------------




IZLAZAK 20,5



NE KLANJAJ IM SE NITI IM SLUŽI. Jer ja, JAHVE, Bog tvoj,



Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca –



onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,
.......................



NE KLANJAJ SE NITI SLUŽI
tim slikama, kipovima !!!
Takvi Izrađivači i klanjači MRZE Boga Jedinoga Oca YHVH!
Prijetnja za kršenje je STRAŠNA!
Kažnjavat će ti i djecu do 4. koljena !!!
-------------------




IZLAZAK 20,6



a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube



i VRŠE MOJE ZAPOVIJEDI.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Dal ljubiš Jedinog Boga Oca YHVH?
Dal vršiš 10BZ baš kako su zapisane u Bibliji?
--------------------------
IZAIJA 44,11



GLE, SVI ĆE ŠTOVATELJI LIKOVA BITI OSRAMOĆENI,



IZRAĐIVAČI NJIHOVI VIŠE OD BILO KOGA.




Nek` se saberu svi i pojave:



prepast će se i postidjeti odjednom.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
SVI koji se Klanjaju i Štuju Kipove, Slike,



SVI koji Izrađuju Kipove, Likove, Slike gore navedenih,
bit će osramoćeni i nema im spasa



...
 
Nazad
Vrh