Otkrivenje/Apokalipsa

[Maki]

Ono se širilo snagom svjedočanstva, ne careva... Konstantin je samo trenutak u povijesti... i sa njim i bez njega ono bi išlo dalje...

Mislim da se potcjenjuje uticaj sv. cara Konstantina. On je hrišćanstvu dao slobodu da se nesmetano širi i tome još pridodao i pomoć same rimske države. Činjenica da je Rimsko carstvo, supersila tadašnjeg svijeta, postalo hrišćansko carstvo se nikako ne može potcijeniti. Državni interes Rimskog carstva se promjenio te Rimu više nije bio cilj da uništi hrišćane, već da rašiti hrišćanstvo. Mi Sloveni smo konkretno pokršteni putem više misija koje su poslane iz Rima i Carigrada, a koje su imale državnu podršku. Takva podrška potiče od "konstantinovske promjene" u Rimskom carstvu.

 

[Sanemi Shinozugava]

Mislim da se potcjenjuje uticaj sv. cara Konstantina. On je hrišćanstvu dao slobodu da se nesmetano širi i tome još pridodao i pomoć same rimske države. Činjenica da je Rimsko carstvo, supersila tadašnjeg svijeta, postalo hrišćansko carstvo se nikako ne može potcijeniti. Državni interes Rimskog carstva se promjenio te Rimu više nije bio cilj da uništi hrišćane, već da rašiti hrišćanstvo. Mi Sloveni smo konkretno pokršteni putem više misija koje su poslane iz Rima i Carigrada, a koje su imale državnu podršku. Takva podrška potiče od "konstantinovske promjene" u Rimskom carstvu.

Nitko ne osporava da je Konstantin imao povijesni utjecaj. Ali vjera se nije rodila s državom, nego s križem. Prije bilo kakve “konstantinovske promjene”, kršćanstvo je već prešlo iz Judeje do Rima snagom svjedoka, ne careva. Povijest Crkve ide kroz krv mučenika, a ne kroz blagoslov politike.

 

[Maki]

Nitko ne osporava da je Konstantin imao povijesni utjecaj. Ali vjera se nije rodila s državom, nego s križem. Prije bilo kakve “konstantinovske promjene”, kršćanstvo je već prešlo iz Judeje do Rima snagom svjedoka, ne careva. Povijest Crkve ide kroz krv mučenika, a ne kroz blagoslov politike.

To je svakako tako i ja se sa tim slažem, ali sa tim bi se složio i sv. car Konstantin. Moja poenta je da je i on u velikoj mjeri doprinio daljem širenju hrišćanstva.

 

[Sanemi Shinozugava]

To je svakako tako i ja se sa tim slažem, ali sa tim bi se složio i sv. car Konstantin. Moja poenta je da je i on u velikoj mjeri doprinio daljem širenju hrišćanstva.

U redu, Konstantin je dao prostor, ali snagu vjere nije mogao ni stvoriti ni definirati. Ta snaga je postojala prije njega i nadživjela svakog cara.

 

[bas kao]

Znaš kako Fazlija hrišćanstvo nije nikad imalo problema sa dugoročnim proročanstvima. Pa mi smatramo da su proroci koji su pisali 800 i 900 godina prije Hrista prorokovali o Hristu.

To jeste tacno, ali mi ovde imamo aluzije na dogadjaje koji su se vec dogodili, a u cilju mobilizacije hriscana protiv rimljana i rasterecivanja fronta u jerusalimu i judeji. Pisac laznog otkrivenja jasno prizeljkuje pad rimskog carstva, i sledeci ustanak protiv rimljana buduci da je prvi rat izgubljen

Siege of Jerusalem (70 CE)​

Wikipedia
https://en.wikipedia.org › wiki › Siege_of_Jerusalem_(...





The siege of Jerusalem in 70 CE was the decisive event of the First Jewish–Roman War (66–73 CE), a major rebellion against Roman rule in the province of Judaea.

ali avaj, nista im nije pomoglo, prosli su jos i gore

Bar Kokhba revolt​

Wikipedia
https://en.wikipedia.org › wiki › Bar_Kokhba_revolt




132–136 AD was a major uprising by the Jews of Judaea against the Roman Empire, marking the final and most devastating of the Jewish–Roman wars.

dakle, jeste makisha u pravu, ali kada ne bismo imali samo aluzije na prosle dogadjaje, evo ih poredjane hronoloski, po 7 rimskih careva/kraljeva

Pitanje autorstva, vremena nastanka i ulaska u novozavetni kanon Otkrivenja Jovanovog (http://members.tripod.com/~Eumenes/Radovi/Otkrivenje/Pitanje.html): U Otk. 17,9-11 govori se o sedam kraljeva, koji bez sumnje predstavljaju sedam rimskih careva. Za te kraljeve se kaže da "pet njih je palo, jedan je tu, drugi još nije došao, a kad dode - treba samo malo da ostane". Ukoliko se rimski carevi broje od Oktavijana Avgusta, a tri takoreci carska pretendenta (Galba, Oton i Vitelije) izostave, šesti car koji "je tu" i u cije vreme delo nastaje bi bio Vespazijan, Neronov naslednik (VIDI ISPOD). Ovaj podatak u Otk. 17,10 ne mora biti presudan za utvrdivanje vremena nastanka Otkrivenja iz nekoliko razloga. On se može tumaciti kao vec poznati manir apokalipticke književnosti u kojoj se cesto neki dogadaji postavljaju kao da su se ranije dogodili. U ovom slucaju, pisac je mogao iz opravdanih razloga postanak svog dela da smesti u doba pre Vespazijanove vladavine, odnosno pre razorenja jerusalimskog hrama, kako bi pokazao teološko znacenje tog dogadaja.12 Treba da se takode obrati pažnja i na to da pisac Otkrivenja verovatno pominje sedmog cara, tj. Tita koji "još nije došao" a za koga, što je vrlo važno, zna da "kad dode - treba samo malo (podv. A.M.) da ostane". I zaista, Tit je vladao samo dve godine. Ovo bi moglo da se objasni samo na dva nacina: ili je pisac imao prorocansku viziju i ovog podatka ili je delo pisano nakon Titove smrti, tj. za vreme vladavine njegovog brata Domicijana. Na kraju, u samom tekstu Otkrivenja se mogu naci aluzije na cara Domicijana.

• Redosled je sledeci:
• I Avgust (27. pre Hr.-14. p.n.e),
• II Tiberije (14-37),
• III Kaligula (37-41),
• IV Klaudije (41-54),
• V Neron (54-68), Galba (68-69), Oton (69), Vitelije (69),
• VI Vespazijan (69-79),
• VII Tit (79-81).