Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

Poruka 127
Autor poruke: Konstantin - rimski car
Naslov poruke: Konstantin kaže da nikada dok je bio na Zemlji nije prihvatio kršćanstvo. Sada je Nebeski duh.

JA SAM OVDJE. Konstantin.

Bio sam rimski car i umro sam kao poglavar Kršćanske crkve. Nisam bio pravi kršćanin i nisam razumio prava načela kršćanskog učenja, ali sam kršćanstvo prihvatio kao državnu religiju zbog političkih ciljeva, uz moju želju da uništim moći svojih protivnika koji su vjerovali u bogove poganstva i štovali ih.

Bio sam čovjek kojemu nije bilo nimalo stalo je li križ ili simbol proročišta pravi znak religije, ili pripadaju li sljedbenici vjerskih uvjerenja kršćanskoj crkvi ili štovanju bogova koje je naša zemlja toliko godina usvajala i slijedila.

Moja velika želja, kada sam kršćanstvo učinio državnom religijom, bila je steći moć i odanost većine ljudi carstva. Kršćani su bili vrlo brojni i bili su to osobe tako intenzivnih uvjerenja - toliko intenzivnih da ih čak ni smrt nije mogla ukloniti ili promijeniti - znao sam da kada mi jednom daju svoju odanost, imat ću sljedbenike koje neće moći svrgnuti oni koji su štovali stare bogove. Potonji ljudi nisu bili toliko zainteresirani za svoja pojedinačna vjerska uvjerenja da bi kod njih nastala takva uvjerenja koja bi ometala bilo koju religiju koju bih mogao uspostaviti, kada bi shvatili da bi njihovi materijalni interesi bili unaprijeđeni barem formalnim priznavanjem te religije kao državne ustanove. Njihovo vjerovanje nisu bila rezultat uvjerenja, već samo ono što su prihvatili njihovi preci i prenijeli im kao neku vrstu nasljedstva. Vjerovali su u bogove i proročišta kao nešto što se podrazumijeva, a da nikada nisu predmete svojih uvjerenja učinili predmetom istraživanja kako bi saznali jesu li ta uvjerenja istinita ili ne. Istina se nije tražila, pa je stoga uvjerenje bilo tek površno pristajanje.

Tijekom cijelog vremena mog mandata kao cara, nikada nisam promijenio svoja uvjerenja i nikada nisam prihvatio učenja kršćana kao otkrivenje istine, i zapravo, nikada nisam smatrao takvo pitanje kao što je religija vrijednim mog ozbiljnog razmatranja. Mnoge su doktrine predložili i raspravljali crkveni učitelji i vođe ove religije, a ja sam odobrio te doktrine koje je većina tih vođa prihvatila kao istinite i ispravne izjave o tome što sadrže Sveta pisma kršćana.

Dopustio sam tim vođama da se bore u vlastitim bitkama oko doktrina i istina, a kada su odlučili što bi crkva trebala prihvatiti i proglasiti istinitim doktrinama, ja sam ih odobrio i proglasio obvezujućim za sve sljedbenike kršćanske vjere.

Dakle, iako se to često govorilo, nisam utvrdio kanonizam Biblije, niti odredio i legalizirao doktrine koje su proglasili i učinili obvezujućima konvencijama vođa crkve. Naravno, dao sam im svoju sankciju i službeno odobrenje, ali one nisu bile moje i ne bi se trebalo reći da sam ih ja utvrdio, jer da je većina ovih svećenika prihvatila i proglasila doktrine arijanaca istinitim učenjima kršćanskih svetih pisama, ja bih ih odobrio i dao im državni autoritet.

Kao što sam rekao, nisam bio kršćanin dok sam živio i nisam umro kao kršćanin, unatoč svim fantastičnim i čudesnim stvarima koje su napisane o meni i mom obraćenju na kršćanstvo.

Kad sam došao u duhovni svijet, našao sam se u velikoj tami i patnji, shvativši da moram platiti penale za grijehe koje sam mislio i počinio na Zemlji; i sve mise koje su se izgovarale za dobrobit moje duše nikada mi nisu ni na trenutak pomogle da se izvučem iz svog nesretnog stanja.

Nisam znao ništa o Božanskoj Ljubavi ili Isusovoj misiji dolaskom na Zemlju i otkrio sam da moji grijesi nisu oprani kao što su mi učitelji često govorili na Zemlji da će se učiniti za mene.

Duge godine ostao sam u ovom stanju tame i nesreće, ne pronalazeći ikakvo olakšanje zbog mističnog djelovanja Isusove pomirbe o kojoj su mi svećenici govorili, a u koju nisam vjerovao, niti pomoći bogova u koje su me učili vjerovati naši filozofi i vjerski učitelji. Ne, nisam pronašao olakšanje i moje stanje se činilo fiksnim, a nada u kršćanski raj koja nikada nije bila moja, i u Elizejska polja koja će biti moja na maglovit način, nije mi dala osjećaj da će moje patnje jednog dana prestati i da će se pojaviti radosno lice sreće.

Ali nakon nekog vremena svjetlo istine koju je Isus došao poučavati prodrlo je u moje razumijevanje i dušu, i Božanska Ljubav Oca počela je teći u moju dušu i nastavila je teći sve dok nisam postao njezin posjednik do te mjere da sam bio odnesen u Nebeske sfere, gdje sam sada, otkupljena čista i besmrtna duša, koja ima nedvojbeno znanje i uvjerenje da u svojoj duši posjedujem Božansku Bit Oca i sigurnost vječnog života u Nebeskom Kraljevstvu.

Ne mogu vam večeras pisati o svom iskustvu ni u tamnim ravnima ni u uzastopnim progresivnim sferama, ali nekad ću doći i detaljno opisati to iskustvo.

Ali prije nego što prestanem pisati, želim reći svom snagom koju imam da samo Božanska Ljubav Oca može spasiti dušu od njezinih grijeha i učiniti je jedno s Ocem u Njegovoj Božanskoj prirodi.

Neka se vjerovanja, dogme i ljudske doktrine brinu same za sebe i neka ljudi nauče Istinu, i neka u toj Istini ostanu, jer Istina je vječna i nikada se ne mijenja, i nikakve ljudske odredbe ili dogme crkvene tradicije ranih otaca ili pisaca, ili vjerovanja crkvenih konvencija, tako svečano usvojena i proglašena, ne mogu učiniti istinom ono što nije istina. Istina je postojala prije svih ovih stvari i nije im podložna, niti joj se može dodati ili oduzeti.

Ne smijem više pisati sada i hvala vam što ste mi dopustili da pišem.

Stoga ću vam s ljubavlju reći laku noć.
Vaš brat u Kristu,
Konstantin.
 
Poruka 128
Autor poruke: Samuel - prorok starih vremena
Naslov poruke: Što se zapravo dogodilo prilikom Isusova raspeća

Dopustite mi da večeras napišem nekoliko redaka, budući da vam dugo nisam pisao, i želim vam ispričati o sceni koja vam je večeras prikazana riječima i glazbom u crkvi (Napomena: G. Padgett prisustvovao je uskrsnoj službi. Godina 1921.).

Bio sam prisutan u vrijeme Isusova raspeća i vidio sam sve što se dogodilo i prekrasan prikaz sila prirode koje su vam večeras predstavljene u drami raspeća.

Pa, kao što možda ne znate, mnoge scene koje su tako snažno predstavljene vašoj mašti nikada nisu imale stvarnost, a drama je bila proizvod orijentalnog uma koji se tako često koristio za prikazivanje stvari koje su imale svoje podrijetlo samo u takvim istočnjačkim maštarijama.

Kada je Isus razapet, nije bilo velikog mnoštva ljudi; jer se smatrao običnim zločincem, koji je plaćao penale koji su uslijedili nakon kršenja zakona za koji je bio optužen. Naravno, bili su prisutni vojnici i veliki broj članova židovskog Sanhedrija i nekoliko sljedbenika, ali nije bilo neuobičajene gomile koja bi svjedočila pogubljenju. Nije bio jedini razapet u to vrijeme, a druga dvojica smatrana su jednako kao što su ga Židovi smatrali - prekršiteljem njihovih zakona, onim koji će biti kažnjeni pribijanjem na križu.

Riječi koje je navodno izgovorio u vrijeme pred smrt nije izgovorio on, a nijednu riječ koju je možda izgovorio nije mogao čuti nijedan od njegovih sljedbenika, jer su bili držani podalje od neposrednog mjesta njegovog pogubljenja, i tek nakon što je proglašen mrtvim i pronađen spreman za uklanjanje s križa, njegovim je sljedbenicima bilo dopušteno da priđu njegovom tijelu i skinu ga s drveta. Ostali, koji su sudjelovali u pogubljenju, nisu čuli nikakve njegove riječi, i kao što sam rekao, njegovi sljedbenici nisu mogli čuti i stoga izvijestiti o bilo kojoj njegovoj navodnoj izjavi. Koliko je poznato, umro je hrabro - to jest bez straha ili sumnje u budućnost kao i bilo tko drugi tko je pretrpio istu sudbinu.

Riječi koje je navodno izgovorio nisu tako izrečene, i nije zazvao Oca za Njegovu pomoć, niti da ga propusti gorka čaša, i svi izvještaji o tome što je tada rekao ili učinio nisu istiniti, već samo maštarije onih koji su o njemu pisali u kasnijim vremenima.

Nije bilo naglog raspada prirode ili materijalnih stvari, a izvještaji o otvaranju grobova i tijelima koja iz njih izlaze i o kojima se razgovaralo u gradu čista su fikcija i nemaju temelja u činjenicama.

Znam da današnji kršćani neće biti spremni prihvatiti ove izjave kao istinite, zbog dugogodišnjeg vjerovanja u te stvari koje se steklo tijekom stoljeća. Teško je razumjeti zašto bi ljudi htjeli vjerovati u ove prikaze stvari koje se nikada nisu dogodile, jer same po sebi nemaju nikakvo značenje osim pukog nastojanja da se divne okolnosti za koje tvrde da su okruživale Isusovu smrt učine dramatičnima i impresivnima za čovječanstvo. Ako samo razmisle, moraju shvatiti da Isusova smrt, popraćena svim zapanjujućim okruženjima opisanim u Bibliji, nije pružila ni jotu pomoći u spašavanju ljudske duše ili podučavanju te duše pravom putu do Očevog Kraljevstva. Njegov život je ono što je imalo učinak, a ne njegova smrt; i što prije ljudi nauče tu Istinu, prije će naučiti činjenicu da ih nikakva Isusova smrt nije mogla spasiti od njih samih ili im pokazati put do Nebeskog Kraljevstva.

Znam da ljudi neće htjeti vjerovati onome što sam napisao i nastavit će vjerovati da su sve te tragične okolnosti okruživale Isusovu smrt. I pretpostavljam da će to vjerovanje nastaviti s njima još dugo vremena. Ali ono što sam rekao je istina i nitko ne može, ni po kakvom mogućem djelovanju Božjih zakona, pronaći ikakvu nadu ili jamstvo besmrtnosti u tim stvarima.

Možda me pitate kako znam da Isus nije izgovorio nijednu riječ u trenutku svoje smrti, a ja mogu odgovoriti rekavši da mi je to sam rekao.

Večeras nije bio prisutan ni u jednoj od crkava gdje se slavi njegova smrt na križu, i neće biti sve dok ne prođe vrijeme velikog štovanja i obožavanja njega od strane crkava.

Svo to štovanje mu je vrlo neugodno i takvo je da ne želi svjedočiti, te stoga ostaje u svom domu u visokim Nebeskim Sferama. Želi da ljudi štuju samo Jednog Istinskog Oca kojeg on štuje i tako prime istinski blagoslov Oca.

Pa, vidim da ste umorni i neću više pisati.

S ljubavlju, želim vam laku noć.
Tvoj brat u Kristu,
SAMUEL.
 
Poruka 129
Autor poruke: F____. — Pravoslavni svećenik
Naslov poruke: Iskustvo pravoslavnog svećenika nakon što je prešao u duhovni svijet

Dozvolite mi da kažem samo nekoliko riječi jer jedva čekam da vam napišem da sam večeras bio s vama prilikom vašeg posljednjeg posjeta domu mog sina (g. F.____) i nadao sam se da će se ukazati prilika da vam pišem; ali, kao što znate, bio sam razočaran, a znam da je i moja kći bila razočarana, jer je očekivala da će u slučaju da posjetite dom njezina brata, moći dobiti poruku od mene.

Budući da nisam mogao pisati tamo, pomislio sam da ću vas otpratiti kući u nadi da ću vam moći pisati, kao što sada činim, jer sam vas čuo kako kažete da ste svake noći primali pismo od svoje supruge i ako se to dogodi večeras, da bih mogao imati priliku pisati.

Pa, želim da moja kći zna da odobravam njezino traženje istine koju može pronaći u spiritualizmu, ako se pravilno traži; i, unatoč tome, neki članovi moje obitelji ne vjeruju u njega i odnose se prema njemu ravnodušno ili u nevjerici, ipak, u njemu se mogu pronaći mnoge istine. To je sama istina i čeka da smrtnici istraže i saznaju da je istinita, i da su u njemu one istine koje će ih dovesti do mnogo veće sreće nego što je sada imaju na Zemlji, i beskonačno više nego što je mogu pronaći ako dođu u duhovni svijet bez znanja o tim istinama.

Jer oni, mislim na moju obitelj, znaju da sam bio strogi pravoslavac i vjerovao u učenja Biblije kao što je naučavala crkva kojoj sam pripadao, i koju sam i sam naučavao, te da sam umro čvrsto utemeljen u tom uvjerenju i došao u duhovni svijet potpuno impregniran tim uvjerenjem, očekujući da ću sresti Isusa i biti primljen u Božju prisutnost; i, prema mojim uvjerenjima, bio sam opravdan u takvom očekivanju. Ali avaj, koliko je drugačije bilo moje iskustvo kada sam napustio smrtni svijet i kako su se moja očekivanja raspala u trenutku, takoreći!

Dok je moj duh napuštao moje tijelo, bio sam potpuno svjestan promjene koja se događala i znao sam da umirem, ali sam bio savršeno miran i bez imalo straha. Nisam patio od boli niti straha od onoga što me čeka, već sam osjećao radosno iščekivanje u pomisli da su moje nevolje zemaljskog života zauvijek prošle i da ću uskoro biti u miru i pronaći svoj dom među odabranom djecom Božjom, te da će me Isus dočekati i uzeti u svoje naručje ljubavi.

Sva očekivanja koja sam imao prije svoje smrti bila su sa mnom, i mnogo naglašenija, i nikakva sumnja da ih neću ostvariti, ni na trenutak nije ušla u moj um i poremetila moje nade. Također sam očekivao da ću sresti svoje voljene koji su otišli prije mene i uživati u sreći njihove prisutnosti i pročišćenom stanju duše.

Pa, ubrzo sam se našao kao duh, odvojen od svog tijela, obdaren radošću i, kako smrtnici kažu, lakši od zraka. Slikovito rečeno, činilo se kao da hodam po zraku, bez ičega što bi ometalo moj uspon u svijetlo carstvo gdje sam očekivao pronaći svoje voljene i Krista svojih vjerovanja i ljubavi.

Jedva sam shvatio svoju odvojenost od tijela prije nego što su me neki od mojih voljenih sreli i dočekali s ljubavlju i veseljem, te mi rekli da su toliko sretni što sam došao i da se ne smijem bojati ili sumnjati da sam sada stanovnik duhovnog svijeta. Teško vam mogu opisati koliko sam sretan i kako su me sjećanja na brige i terete mog zemaljskog života napustila, i kako je djelovalo da sam u atmosferi ljubavi i nebeske radosti. Susret s njima bio je više nego što sam očekivao, i pomislio sam kako mi na Zemlji nije palo na pamet zamisliti ljepotu i veličinu duhovnog doma(Napomena: Ovo je privremeno mjesto prije nego što duh ode na razinu koja je određena stanjem duše) za koji je Isus rekao da je u raju pripremajući ga za sve one koji vjeruju u njega, i u veliku žrtvu i pomirenje koje je došao na Zemlju učiniti za ljude i koje je učinio.

Ali ubrzo sam se sjetio da je moje veliko očekivanje bilo vidjeti Isusa i osjetiti utjecaj njegove ljubavi, a također i ući u raj gdje je Otac i pridružiti se moćnim vojskama u pjevanju aleluja i pjesama zahvalnosti. I tada sam upitao svoje voljene anđele gdje je Isus i kada bih trebao ući u Očevu prisutnost i primiti Njegov blagoslov odobravanja kao vjerno i poslušno dijete.

A onda su mi, na ljubavni način i na način koji bi ublažio moje razočaranje, rekli da je Isus u Nebeskim sferama, a Oca nikada nisu vidjeli - da je On daleko gore u Sferama gdje još nijedan duh nije ušao, niti je ikakav Duh vidio Njegovo lice ili čuo Njegov glas - bez obzira koliko uzvišen i razvijen taj duh bio. Da sam pogriješio u svojim uvjerenjima i da je samo razvojem moje duše u ljubavi moguće uzdići se do Nebeskih sfera gdje je Učitelj. Da vjerovanje u pranje grijeha krvlju ili u posredno pomirenje ne bi učinilo moju dušu podobnu za Nebeske sfere i da će mi samo Božanska Ljubav u mojoj duši i oslobođenje od mojih pogrešnih uvjerenja omogućiti da postanem vlasnik dvoraca koje je Isus pripremao za one koji su se pomirili(postali jedno) s Ocem. Da je ono što su mi rekli istina i da će mi Isus jednom reći istu stvar; i premda nisam mogao ići u njegov dom, on je ipak često dolazio na zemaljsku razinu i nastojao pomoći i utješiti duhove koji nisu imali duševnu ljubav koja im omogućuje da postanu djeca viših sfera.

Pa, možete zamisliti moje zaprepaštenje i razočaranje i kako sam vidio golotinju svojih uvjerenja. I dok sam razmišljao o dugom životu koji sam posvetio njegovanju i uspostavljanju tih uvjerenja i očekivanja u vlastitom umu, i da nisam imao nikakvo drugo znanje ili nadu u spasenje, postao sam sumnjičav prema svemu što mi je rečeno; i moj Bog više nije bio Bog, a Isus, kao moj spasitelj, više nije bio moj spasitelj, već čovjek koji me je varao tijekom svih dugih godina mog života; i postao sam ogorčen i okorjeo, i odbijao sam vjerovati u bilo što. Jer sam mislio da sam, dok sam na Zemlji, iskren prema sebi i iskren prema Bogu, i da kada mi je Biblija potvrđena kao Božje istinito otkrivenje, sa sigurnim i jedinim planom čovjekovog spasenja, i kada sam pobožno vjerovao u njezin plan i nastojao živjeti život koji mi daje pravo na spasenje, tako sam, kako rekoh, razmišljao o tim stvarima i spoznaja moje obmane učinila me buntovnim, i gotovo sam mrzio duhove i Boga.

Neko vrijeme mi je bilo dopušteno prepustiti se tim mislima bez prekida, a onda su mi prijatelji rekli da su te misli vrlo štetne i da će me spriječiti da naučim pravi put do spasenja i sreće, te da što se dulje prepuštam svojim osjećajima ogorčenosti i mislima da sam prevaren, to će moja stagnacija u napretku biti veća, a moja okolina će postajati sve mračnija.

Vrlo brzo su mi rekli da sve stvari u duhovnom svijetu kontroliraju nepromjenjivi Božji zakoni i da ti zakoni zahtijevaju da odem na mjesto koje odgovara stanju moje duše te da će me morati zasad ostaviti. I dalje su rekli da sva vjerovanja na cijelom svijetu neće odrediti mjesto na kojem će novopridošli duh morati pronaći svoj dom, osim ako ta vjerovanja nisu istinita; i da vjerovanja koja sam imao i na koja sam se oslanjao za svoje spasenje nisu bila istinita.

Pa, pronašao sam svoje mjesto, a s njim i tamu, u kojoj sam dugo ostao, odbijajući vjerovati onome što mi je rečeno o pravom putu do svjetla i sreće, i, upravo ovdje, želim reći da nije lako odložiti ili se riješiti uvjerenja života na Zemlji, iako okolina i razočaranje duha pokazuju da takva uvjerenja moraju biti lažna; i to uvjerenje - puko intelektualno uvjerenje - vrlo je važan čimbenik u određivanju privremene sudbine duše.

Dugo sam pisao i neću detaljno prepričavati kako sam naučio istinu i pronašao svjetlo, i kako je pokrenut moj napredak prema višim sferama ili kako mi je Isus došao i obasipao me svojom ljubavlju, i rekao mi o stvarima koje će biti moje, ako bih samo slijedio njegov savjet.

Rekao je da je velika prepreka napretku duha u njegovoj potrazi za istinom i stanovima u višim sferama ovo pogrešno i prokleto uvjerenje u njegovu posrednu pomirbu itd., a koje toliko mnogo duhova koji dolaze u duhovni svijet donose sa sobom.

Sada sam vrlo sretan i nalazim se u petoj sferi, gdje postoje ljepota i sreća izvan svake zamisli; i kad bih večeras imao priliku, pokušao bih vam dati neku blijedu ideju o svom domu i njegovoj okolini, te o prekrasnim duhovima koji su moji suputnici.

Jednog dana, znam da će ovaj dom biti njezin, jer neće imati terete vjerovanja koje sam ja morao prevladati. I upravo ovdje, moram reći, budući da zna koliko mi je draga i koliko je ja, koji u svojoj duši imam toliko ove velike Ljubavi Oca, moram voljeti, mora znati i da je ne bih prevario ni za što na svijetu; i znajući to, mora poslušati moj savjet i tražiti ovu Veliku Božju Ljubav, koja je duh njezina oca učinila tako sretnim. Neka je napuste ova stara ortodoksna vjerovanja o planu spasenja i moli se izravno Ocu za Njegovu Ljubav, i ona će primiti sve što je potrebno za veliku zemaljsku sreću i za neizrecivu radost u duhovnom svijetu.

Vrlo često sam s njom u njezinim zemaljskim nevoljama i pokušavam joj pomoći i utješiti je, a ponekad i uspijem malo. Mora zapamtiti da su ta iskušenja samo trenutna, a onda će je zauvijek napustiti, te da je ljubav i utjecaj kojim je otac obasipa nikada neće napustiti; i da će u tom trenutku kojeg se smrtnici najviše boje - mislim na smrt - njezin otac i drugi voljeni biti s njom i uzeti je u svoje naručje ljubavi, i nikada neće imati straha ili strepnje od toga gdje se nalazi, jer će ljubav biti toliko velika da će njezina duša odgovoriti na takav način da će sve ostalo biti zaboravljeno. Zato reci mojoj kćeri da pokuša ne dopustiti da je brige i problemi brinu kako ne bi zanemarila prisutnost utjehe koju joj pokušavamo pružiti.

Pa, napisao sam onoliko koliko osjećam da sam opravdan da to činim, kao i vi, vrijeme je potrebno i za druge, ali vaša žena, koja je tako dobra, kaže da se ne smijem bojati da sam ga previše uzeo, jer je uvijek zainteresirana da smrtnicima obznani one stvari koje će ih učiniti sretnima na Zemlji i sigurnima u Raj.

Želio bih nešto reći svojoj ženi, ali vidim da nije u stanju primiti moju poruku, jer pati kao što sam i ja patio, nesvjesno, u dogmatskim vjerovanjima njezine crkve. Oh, kad bih joj samo mogao doći u svom zemaljskom obliku i reći joj o zabludama njezinih vjerovanja i o istinama koje su me oslobodile i učinile pravim djetetom Oca, učinio bih to brzinom svjetlosti i s nadom da će mi moja ljubav prema njoj dati. Nikada je nisam volio na Zemlji kao sada, a kada dođe u duhovni svijet, neće doći kao strankinja, jer će je dočekati veća ljubav nego što je ikada zamislila i ona će prepoznati ljubavnika.

Reci mojoj kćeri da pročita što sam napisao njezinoj majci, i premda joj majka neće vjerovati, neke od stvari koje sam rekao naći će trag u njezinom sjećanju, što će s njom doći u duhovni svijet i pomoći joj u razočaranju što se njezina očekivanja nisu ostvarila.

I ono što sam rekao tebi, kćeri moja, govorim svojim sinovima i potičem ih da razmišljaju o ovim stvarima koje su im toliko važne kao smrtnicima, kao i kada postanu duhovi.

Nekada, uz tvoje dopuštenje, ponovno ću doći i pisati svojima. Zato, zahvaljujući ti i s ljubavlju svim svojim dragima, reći ću Laku noć.
Tvoj brat u Kristu, F_____
 
Poruka 130
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Isus nikada neće doći kao princ Mihael da uspostavi svoje Kraljevstvo

JA SAM OVDJE. Isus.

Bio sam s tobom večeras i čuo sam govor propovjednika i objašnjenje uzroka velikog rata(Napomena: Govori o Prvom svjetskom ratu) koji sada bjesni u Europi, a to je bilo vrlo inteligentno i istinito objašnjenje i pravi temelj rata.

Neću doći kao Princ Mihael, kako je propovjednik rekao, da uspostavim svoje Kraljevstvo na Zemlji i uzmem u sebe one čija su imena zapisana u knjizi i uništim one čija imena nisu zapisana u njoj, jer sam već došao i sada sam na svijetu i radim na tome da okrenem ljudska srca Bogu i da ih naučim načinu na koji mogu postati jedno s Ocem i primiti u svoje duše Božansku Ljubav.

Ni na koji drugi način neću doći ljudima na Zemlju jer im neće biti potreban kao vidljivi kralj s moćima i vojskama duhovnog svijeta u vidljivom obliku kako bi pokorili zlo koje postoji. Neće se pojaviti Sotona da se bori protiv mene ili mojih sljedbenika u smislu kako propovjednik uči, jer osim činjenice da sam već na svijetu boreći se za spasenje ljudi, nema Sotone.

Jedini đavli ili zli duhovi koji pokušavaju utjecati na ljude na zle misli i djela su duhovi ljudi koji još uvijek zadržavaju sve svoje grijehe i zloću, te zlo koje postoji u srcima samih ljudi.

Kako je jadno što propovjednik i njegovi sljedbenici vjeruju da su duhovi ljudi koji su umrli prirodnom smrću također mrtvi i počivaju u grobu ili u zaboravu, čekajući veliki dan mog pojavljivanja na Zemlji, kako kažu, kako bi ponovno oživjeli i bili pozvani od mene u svoje Kraljevstvo. Koliko gube takvim vjerovanjima i koliko će veliko i iznenađujuće biti njihovo buđenje kada prođu kroz promjenu zvanu smrt.

Neće biti Bitke Armagedona, samo zato što svaki čovjek ili duša svakog čovjeka sada vodi bitku između grijeha i pravednosti. Ovo je jedina bitka koja će se ikada voditi između Kneza mira i Sotone. Svaka duša mora voditi svoju vlastitu bitku, a u toj borbi Božje sile, Njegovim instrumentima, koji nikada ne prestaju djelovati, bit će korištene da pomognu toj duši da pobijedi velikog neprijatelja, grijeh, koji je stvoren od čovjeka.

Ova učenja propovjednika čine veliku štetu čovječanstvu jer navode pojedinog čovjeka da vjeruje da ću ja, kao Knez mira, doći u moćnoj moći i jednim udarcem uništiti zlo i sve koji ga personificiraju, te time izvršiti djelo koje svaki pojedinačni čovjek mora učiniti.

Znam da će biti vrlo teško uvjeriti ljude ove sekte da ono što oni uče i ono što zaključuju da Biblija uči nije istina, ali se nadam da će, kada moje istine izađu na vidjelo i kada ljudi budu imali priliku saznati istinu, mnogi od njih stati u sigurnosti svojih uvjerenja i pokušati razumjeti te istine, onako kako ih moraju razumjeti, bilo u smrtnom životu ili u duhovnom svijetu kako bi ušli u Kraljevstvo Božje.

Što se tiče ovih Danielovih proročanstava, ona nemaju primjenu na sadašnje stanje svijeta i, ukoliko ih je napisao on ili bilo koji drugi prorok, odnosila su se samo na vremena u kojima su napisana. Nijedan čovjek, nadahnut ili ne, i nijedan duh, nije imao sveznanje da predskaže ove divne stvari koje se sada događaju u svijetu, i svaki pokušaj primjene ovih navodnih proročanstava na događaje današnjice je neopravdan i rezultat je ljudske mašte da događaji odgovaraju proročanstvima.

Mir će doći, ali ne kao rezultat bilo kakve Bitke Armagedona ili bilo koje druge bitke temeljene na načelima koja propovjednik primjenjuje na ova proročanstva. Kao što sam rekao, ova bitka se odvija cijelo vrijeme i to je individualna borba između grešne duše i stvorenja ljudske neposlušnosti.

Stoga ne gubite vrijeme čitajući ili slušajući ova nestvarna i neutemeljena učenja ljudi koji misle da su otkrili Božje namjere u odnosu na sudbinu naroda.

Neću više pisati večeras, ali nekad ću možda reći više o ovoj temi, iako je njezina jedina važnost to što odvlači pažnju ljudi od istine i stvara uvjerenja koja štete. Uskoro ću doći i napisati još jednu poruku istine. S tobom sam, kao što sam ti rekao, pokušavam ti pomoći i pokazati ti put do tog Novog Rođenja koje je tvoje i svih ostalih koji će slijediti moje upute.

Volim te kao mlađeg brata i nastavit ću te blagoslivljati svojim utjecajem i molitvama. Zato ne sumnjaj i moli se Ocu i pronaći ćeš istinu u većoj punini i primiti odgovarajuću sreću. Sada ću stati.

Tvoj brat i prijatelj,
ISUS
 
Zadnje uređeno:
Poruka 131
Autor poruke: Sv. Ivan - Isusov apostol
Naslov poruke: Isus nikada neće doći u svoj svojoj slavi i moći i uzeti ljude u svoj Raj, baš takve kakvi jesu u tijelu, duši i duhu

JA SAM OVDJE. Ivan.

Samo želim reći da sam slušao tvoje čitanje moje poruke i čuo tvoje komentare na istu, i u pravu si u onome što si ti i tvoj prijatelj rekao.

Teško da postoji veća pogreška u vjerovanjima ljudi koja usporavaju razvoj njihovih duša od vjerovanja da će Isus jednom doći u svoj svojoj slavi i moći i uzeti ljude u svoj Raj, baš takve kakvi jesu, u tijelu, duši i duhu. Ovo vjerovanje dugo je vremena sprječavalo mnoge ljude da nastoje razviti kvalitete svoje duše, bilo u pogledu prirodne ljubavi ili u pogledu Božanske ljubavi, jer kao temelj njihove vjere je izreka u Bibliji da "tko god vjeruje u Gospodina Isusa Krista bit će spašen"; i mnogi koji misle da imaju ovo vjerovanje, zadovoljni su time i nadalje vjeruju da će zbog tog vjerovanja biti uzneseni u Isusov Raj kada dođe, čak i ako su u međuvremenu možda napustili zemaljski život.

Žalosno je što ljudi vjeruju u te stvari i žive i umiru u ovom vjerovanju - koje je, naravno, u potpunosti intelektualno.

Ali takva je činjenica, i mi duhovi koji znamo istinu, kroz sva duga stoljeća bili smo toliko željni da ljudi znaju istinu i djelovali smo među ljudima putem duhovnog utiska, a ponekad i objavom, kako bismo im pomogli da nauče ne samo istinu, već i pogreške svojih vjerovanja. A budući da naši napori nisu bili baš uspješni, zaključili smo da ćemo upotrijebiti sredstva koja sada koristimo i otkriti čovječanstvu vlastitim riječima i mislima Božje istine u vezi s čovjekom i svime što je s njim povezano.

I ovdje želim reći sa svim naglaskom koji mogu, da vi i vaši prijatelji morate vjerovati da su komunikacije koje primate o ovim Istinama napisane od nas i našim vlastitim riječima, te da vaš um ne daje misao ili sugestiju, već da se koristite samo kao medij za prenošenje naših misli i posuđujete svoje fizičke organe kako biste nam olakšali izražavanje Istina koje želimo prenijeti našim vlastitim jezikom.

Dakle, bez obzira koliko vam se neke stvari mogu činiti nevjerojatnima, morate ih prihvatiti kao istinite, jer ništa osim Istine neće biti napisano. I nadalje, nećemo dopustiti nijednom duhu koji nije u našoj grupi ili koji nema ovu Božansku Ljubav da piše o bilo kojoj od Istina koje je potrebno otkriti svijetu.

Mislio sam da je ovo pravo mjesto da ovo kažem, jer želim uvjeriti vašeg prijatelja u stvarnost poruka i izvor iz kojeg dolaze.

Neću više pisati sada i reći ću laku noć.
S ljubavlju prema vama oboma, ja sam vaš brat u Kristu, IVAN.
 
Poruka 132
Autor poruke: John Bunyan
Naslov poruke: Zakon kompenzacije

Dopustite mi da napišem nekoliko redaka.

Jako me zanimate vi i vaš rad i želim učiniti sve što mogu da vam pomognem. Čuo sam poruku vaše bake i ona je prekrasno ohrabrujuća i ispunjena dubokim istinama koje će vam, ako ih shvatite i primijenite, jako koristiti.

Imao sam svojih problema dok sam živio na Zemlji, ali nikada nisam imao podržavajuću moć Božanske Ljubavi o kojoj ona govori i stoga sam živio svoj život najbolje što sam mogao samo uz pomoć prirodnih moći i prilično vedre naravi. Da sam posjedovao tu Ljubav, sada znam da bih si uštedio mnogo sati brige i uživao u mnogim satima sreće koji nisu bili moji.

Čini se da je sudbina smrtnika da iskuse nevolje; kao što je netko rekao, čovjek je rođen za nevolje, ali to nije sasvim istina, jer čovjek u velikoj mjeri stvara vlastite nevolje, i kako ljudi shvate veliki Zakon kompenzacije, shvatit će istinu onoga što govorim.

Ali hvala Bogu, iako čovjek sam stvara svoje probleme i Zakon kompenzacije djeluje nepristrano, ipak ga Otac pun Ljubavi može osloboditi od njegovih problema i usrećiti ga. I čineći to, želim reći, zahtjevi ovog zakona nisu nezadovoljeni. Sam ovaj zakon podliježe drugom zakonu, a to je da, osim ako ne postoje uzroci, ne može ništa zahtijevati od smrtnika; a Otac pomažući svojoj djeci ne kaže zakonu: "Ne smiješ zahtijevati penal od ovog djeteta kojem želim pomoći", već kaže djetetu:"Primi moju Ljubav i pomoć, i uzroci zahtjeva ovog zakona prestat će postojati."

Kad bi smrtnici samo razumjeli ovu istinu, ne bi nastavili vjerovati da Otac ne može pomoći svojoj djeci, a također bi vidjeli da, kako bi se pružila takva pomoć, nije potrebno ukinuti ili obustaviti djelovanje ovog velikog zakona. Otac nikada ne daje posebnu dozvolu da oslobodi smrtnike od plaćanja penala ovog zakona, ali im daje svoju Veliku Ljubav, i kada ju posjeduju, uzroci koji povlače za sobom penale prestaju postojati.

Zakon Božanske Ljubavi je najveći zakon i zamjenjuje svaki drugi zakon u djelovanju na duše i umove smrtnika.

Pa, prijatelju moj, ne smijem više pisati, pa ću s ljubavlju reći laku noć.
Tvoj brat u Kristu,
JOHN BUNYAN
 
Poruka 133
Autor poruke: Elohiam - član Sinedrija
Naslov poruke: Član Sinedrija i sudac na Isusovom suđenju navodi razloge za osudu Učitelja u to vrijeme i sada potiče sve članove svoje rase da prihvate Isusa kao dugo očekivanog Mesiju i traže Očevu Ljubav u iskrenoj molitvi

  1. siječnja 1917.
JA SAM OVDJE. Elohiam:

Ja sam duh Židova koji je živio u Isusovo vrijeme i bio član Sinedrija te sjedio kao jedan od njegovih sudaca u vrijeme njegove osude zbog bogohuljenja i ikonoklastičkih učenja protiv vjerovanja i doktrina hebrejske vjere, te sam bio jedan od onih koji su glasali za smrtnu kaznu nad njim, te sam time bio iskren u svom uvjerenju i djelovanju koliko je to bilo moguće za iskrenog vjernika u njegovu vjeru.

Slijedom toga, nisam imao predrasuda prema Isusu kao čovjeku i, kako sam vjerovao, fanatiku; i samo zato što sam bio uvjeren da je napadač na, i opasan za našu religiju i dobrobit moje rase, pristao sam na njegovu smrt. Smrtnici današnjice ne mogu u potpunosti razumjeti točan odnos Isusa i njegovih učenja prema sigurnosti naše religije i očuvanju vjere za koju smo vjerovali da nam ju je Bog prenio izravno preko naših proroka i učitelja, a kada smo se suočili s onim što smo smatrali destruktivnim i nereligioznim Isusovim učenjima i nakon što smo uložili brojne napore da ga potisnemo prijetnjama i uvjeravanjem bez učinka, zaključili smo da naša apsolutna i nepobitna dužnost prema Bogu zahtijeva da ga se ukloni iz sfere njegovog djelovanja, iako se takav rezultat može postići samo njegovom smrću.

I kada bi smrtnici današnjice mogli razumjeti naša duboka vjerska uvjerenja i osjećaj obveze koji je bio na nama da štitimo i čuvamo u cijelosti božanske doktrine i učenja naše vjere, a posebno onu koja je proglasila jedinstvo Boga(1), ne bi sudili da je postupak Židova u osudi Isusa na smrt nešto neobično ili neočekivano. On je prema nama i našoj religiji bio u položaju uzgajivača pobune, baš kao što su u moderno doba ljudi zauzimali položaj uzgajivača izdaje prema civilnim vlastima i trpjeli kazne koje su im takve vlasti s odobravanjem nametnule.

Ali nama se činio ne samo krivim za izdaju našeg nacionalnog života, već i za izdaju višeg i Bogom danog života vjerske vlasti naše rase, izabranika Božjeg, kako smo iskreno i revno vjerovali. Čak su se i u posljednjim danima pojavljivali ljudi i tvrdili da su posebno Božji pomazanici s misijama koje trebaju izvršiti i okupili su oko sebe sljedbenike koje su impresionirali istinom svog karaktera i misije i svojih učenja, te im je na kratko vrijeme bilo dopušteno da izjavljuju svoje tvrdnje i doktrine, a zatim su iznenada pogubljeni dekretom onih koji su bili na vlasti, kao uzgajivači problema i neprijatelji crkve ili države, te su zaboravljeni, a njihove doktrine su nestale iz sjećanja.

I samo u Isusovom slučaju njegova smrt se pamti kroz sva vremena, a oni koji su bili uzrok i odgovorni za njegovu smrt bili su oskvrnuti, prokleti i optuženi za ubojstvo Boga.

Pa, pišem ovo da vam pokažem da su Židovi koji su oduzeli život i zahtijevali raspeće tog pravednika bili vođeni motivima drugačijim od onih koji su mnogo puta od tada naveli same sljedbenike i štovatelje tog Isusa da ubiju i razapnu druge ljude koji su tvrdili da su sinovi Božji obdareni posebnim misijama za spasenje čovječanstva.

Iskrenost Židova koji su sudjelovali u ovoj velikoj tragediji ne može se osporiti, pa čak su i njihovi rimski gospodari u to vrijeme razumjeli da zahtjevi za Isusovom smrću nisu proizašli iz osobne zlobe ili zadovoljstva bilo kakve osvete protiv pojedinca, već isključivo zato što su vjerovali i tako izjavili da je Isus neprijatelj i da će uništiti božansku vjeru i učenja izraelskog naroda te zavodnik naroda, i samo zbog kasnijeg uspona i širenja njegovih učenja i istina koje je proglasio - koje su učinile tako veliki dio stanovnika Zemlje njegovim sljedbenicima - čin Židova koji su uzrokovali njegovu smrt nazvan je velikim zločinom svijeta, a sam narod treba biti omražen, progonjen i uništen kao nacija te raspršen po svim dijelovima Zemlje.

Ne pišem ovo kako bih opravdao ili ublažio veliku pogrešku koju smo počinili uzrokujući raspeće i smrt istinskog sina Božjega, već samo da pokažem da su oni, iako kako sada znam, pogrešno, učinili ono što bi drugi ljudi s istom vjerom i uvjerenjima i revni za vjersko očuvanje nacije, bili ti ljudi Židovi, pogani ili pagani, učinili u sličnim okolnostima.

Ali veliki element tragedije u svemu tome nije to što je Isus razapet, već to što su Židovi bili toliko u krivu i nisu uspjeli prepoznati i prihvatiti Isusa kao svog dugo očekivanog Mesiju i Izbavitelja, ne zbog svojih materijalnih uvjeta ropstva, već zbog ropstva grijeha i pogreške u kojem su živjeli toliko stoljeća. To je, kažem, bila njihova tragedija i to je njihova trajna i smrtonosna tragedija od tog vremena do danas, a izgledi su da će se nastaviti još mnogo godina i da će generacije njih prijeći iz zemaljskog života u duhovni svijet pod sjenom te velike tragedije.

Oni još uvijek vjeruju - i to vjerovanje je dio njihovog postojanja i čvrsto ukorijenjeno kao u danima velike pogreške - da imaju Abrahama za oca i da su njegova vjera i primjer dovoljni da im pokažu pravi put do Boga i spasenja te da su oni izabrani Božji narod, te da će, klanjajući se jedinom Bogu i poštujući sakramente, blagdane i Božje zapovijedi koje su im dane od Mojsija i proroka, a koje su sadržane u Starom zavjetu, pronaći Božji raj ovdje na Zemlji i nakon smrti počivati u Abrahamovom krilu. Da je poštivanje moralnih i etičkih propisa njihove Biblije sve što je potrebno za razvoj njihove duhovne prirode i da izvan takvog razvoja nema ništa što bi se željelo ili tražilo.

Da će jednog dana postići Adamovo stanje nagrade i sreće, što je krajnji cilj budućeg čovjekovog postojanja.

Neki još uvijek čekaju dolazak Mesije koji će im vratiti njihovu prijašnju slavu i vladati na Zemlji kao kralj i upravitelj svih naroda te da će biti njegovi odabrani podanici i odabrani da pomažu u upravljanju kraljevstvom tog Mesije.

Koliko je sigurno da se njihovi snovi nikada neće ostvariti i da ako se ne probude prema pravoj prirodi svog Boga, nikada neće postati stanovnici Očevog kraljevstva!

I želim reći svom narodu sa sigurnošću znanja koja proizlazi iz iskustva i stvarnog promatranja, da je Isus iz Nazareta bio pravi Mesija koji je svijetu, a prvo Židovima, donio Božje istine i Njegove planove za spasenje čovječanstva i njihovu obnovu svega što su izgubili padom svojih prvih roditelja zbog svoje neposlušnosti, i da, da su ga ljudi moje nacije primili i prihvatili i slijedili njegova učenja, ne bi sada na Zemlji bili raspršena, beskućnička i progonjena rasa kakva jesu, a u duhovnom svijetu ne bi sada bili zadovoljni svojim domovima i srećom u duhovnim nebesima, već bi, mnogi od njih, bili stanovnici Nebeskih Rajeva i vlasnici besmrtnosti i Božje Božanske Ljubavi.

Primili ste mnoge poruke koje opisuju Očev plan za spasenje ljudi i što je Božanska Ljubav i kako se može zadobiti te njezin učinak na dušu čovjeka i duha kada se jednom posjeduje, i neću ovdje pokušavati ulaziti u objašnjenje tih stvari, ali sa svom ljubavlju koju imam za svoju rasu, uz znanje o velikoj zabludi i nedostatnosti njihove vjere da ih dovede u jedinstvo s Bogom, savjetujem ih i potičem da traže istinu i primjenjuju je na svoje pojedinačne duše, te potvrđujem da je istina sadržana i da se put može pronaći u porukama koje ste primili od Isusa i drugih visokih duhova.

Ja sam vjernik u ove istine, sljedbenik Učitelja i stanovnik Nebeskih Rajeva; ali želim reći da mi ove istine nisu došle kao dio moje vjere sve do mnogih dugih godina života u duhovnom svijetu, i da sam neke od tih godina živio u tami i patnji.

Zato ću vam reći laku noć i potpisati se kao vaš brat u Kristu,
ELOHIAM.

(1) Bilješka urednika. Isus, naravno, nikada nije doveo u pitanje jedinstvo Boga. Zabrinutost duha ovdje očito proizlazi iz trenutnog pogrešnog tumačenja Isusovih učenja, koje je pronađeno čak i kod njegovih učenika prije njegove smrti.
 
Poruka 134
Autor poruke. Thomas Payne
Naslov poruke: Skeptični pisac kolonijalnih dana, kojeg suvremenici nazivaju nevjernikom, priznaje da je pogriješio u nekim svojim uvjerenjima i, kroz spoznaju Očeve Ljubavi, nalazi se na Nebeskim Rajevima

Primljeno 20. srpnja 1915.

Ja sam ovdje sam, Thomas Payne. Kad sam umro, nisam vjerovao u Isusa kao sina Božjeg ili kao Njegovog glasnika poslanog da svijetu pokaže da je Otac darovao svoju Božansku Ljubav i besmrtnost i Put do zadobivanja istih. Ali sada u potpunosti vjerujem u ove istine i sljedbenik sam Isusa i vlasnik Božanske Ljubavi.

Koliko bi drugačije bilo moje stanje sada da je ta pogrešna i prokleta doktrina koju uče crkve - da nema otkupljenja iza groba - istinita. Nikada nisam mislio da postoji ikakva potreba za otkupljenjem, bilo dok sam na Zemlji ili nakon što postanem duh, već sam mislio da ako postoji Bog, On bi pravedno postupao sa mnom i darovao mi sreću i uživanje u budućem životu prema mojoj ideji o Njegovoj ljubavi i milosrđu.

Ali moram vam reći da sam se u nekim detaljima prevario. Bog je Ljubav i On je milosrdan, ali Njegova Ljubav i milosrđe vrše se samo u skladu s Njegovim fiksnim i nepromjenjivim zakonima - zakonima koji se nepristrano primjenjuju na sve ljude i koji u svom djelovanju ne prave iznimke. Što čovjek sije, to će i žeti, jednako je istinito kao da sunce sja za vas na Zemlji.

Pronašao sam istinu ovog velikog zakona u vlastitom iskustvu i platio sam penale za svoje grijehe. Isus to nije mogao učiniti za mene i nikada se nije pretvarao da može. Ali mogao je i pokazuje Put kojim djelovanje zakona koji proizvode te penale može biti zamijenjeno djelovanjem drugih zakona koji, takoreći, uklanjaju penale s pojedinačnog duha. To ne mijenja zakon, već mijenja stanje duha koji izaziva te penale; i kad bi ljudi samo učili ovaj Put, ne bi ostali u tami i grijehu, jer vjeruju i tvrde da se Božji zakoni nikada ne mijenjaju. Kad bi samo razumjeli da se, iako se zakoni ne mijenjaju, ipak mijenja stanje duha koje zahtijeva djelovanje tih zakona i novi zakoni se dovode u djelovanje.

Nemam vremena večeras da detaljnije objasnim ove principe, ali ako u budućnosti budem imao priliku, rado ću to učiniti. Krist je bio i jest Put i Istina i Život.

Nalazim se u prvoj Nebeskoj sferi i moje ime je bilo Thomas Payne, takozvani nevjernik. Vjerovao sam u Boga, ali samo u jednog Boga. Isus mi nikada nije bio Bog i nije ni sada. I ne tvrdi da je Bog ni sada.

Dakle, vidite da čak i takozvani nevjernik može doći u istinu i Ljubav Oca, čak i nakon što napusti materijalnu razinu i postane stanovnik duhovnog svijeta.

Dakle, dragi brate, reći ću
Laku noć i Bog s tobom,
THOMAS PAYNE.
 
Poruka 135
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: O ljudskoj (prirodnoj) ljubavi

JA SAM OVDJE, Isus.

Večeras želim pisati o ljudskoj ljubavi.

Čovječanstvo ne shvaća ovu ljubav u njezinoj najvažnijoj pojedinosti. Mislim na to da ova ljubav nije dovoljna da čovjeku pruži najviši stupanj sreće koji može postići ni u smrtnom ni u budućem (duhovnom) životu.

Ova ljubav je takve prirode da se mijenja s promjenom ideja i želja ljudi i nema stabilnosti koja će ju održati postojanim(konstantnom) u njegovim osjećajima. Nijedan čovjek koji ima samo ovu ljubav ne može nikada biti u stanju reći da će nastaviti imati ovu ljubav dulje od sadašnjosti; a kada misli da se njegova ljubav nikada ne može promijeniti ili ga napustiti, on samo razmišlja o toj želji.

Ali ova ljubav može trajati dugo vremena, a ponekad se čini da nikada ne može umrijeti ili oslabiti; ipak, u samoj svojoj prirodi, nema tu postojanost koja osigurava njezino trajanje dulje od trenutka u vremenu.

Ne želim reći ništa što bi omalovažalo ovu prirodnu ljubav, jer je to nesumnjivo najveći dar koji je Otac dao čovječanstvu, i bez nje bi ljudi bili u vrlo nesretnom stanju. Pa ipak, to nije Velika Očeva Ljubav koju svi ljudi mogu primiti, ako je samo traže i nastoje dobiti molitvom i vjerom.

Ova prirodna ljubav je ono što ujedinjuje muškarce i žene u jedinstvu dok su na Zemlji i omogućuje im da se približe životu sreće više nego bilo koja druga ljudska kvaliteta; ali ipak uvijek nosi opasnost koja je prati, da nekad, na neki način, može prestati postojati.

Majčina ljubav je najjača od svih ljubavi danih smrtnicima i očito nikada ne može završiti ili ostarjeti, no može doći vrijeme kada će ta ljubav umrijeti ili prestati zadržati svu svoju vitalnost ili ljepotu. Znam da se kaže da ljubav nikada ne umire; ali to nije istina što se tiče ove prirodne ljubavi; i nitko ne može reći da će njegova ljubav od danas ostati ljubav za nekoliko godina.

Ipak, postoji ljubav koja se može nazvati prirodnom ljubavlju koja će trajati vječno, pod uvjetom da te duše traže i zadobe Božansku Ljubav, a to je ljubav koju je Bog usadio u dvije duše koje je stvorio da postanu jedno u duhovnom životu. Ova ljubav zapravo nisu dvije ljubavi, već jedna te ista ljubav koja se manifestira u dva suprotna spola(Napomena: Može biti i između istih spolova), i koja je potpuna samo kada se ove dvije naizgled neovisne duše spoje u savršenom jedinstvu. To se obično naziva ljubavlju srodnih duša i koja je ona bit duhovne ljubavi koja čini sreću dvaju duhova smrtnika naizgled potpunom. Pa ipak, ova ljubav nije Božanske prirode, već samo najviši tip prirodne ljubavi.

Dakle, kada ljudi govore o ljubavi jednog smrtnika prema njegovom bližnjemu, to znači samo ljubav koju je njegova ljudska priroda sposobna imati i dati drugom smrtniku.

Ne želim da me se shvati kao da na bilo koji način impliciram da ova ljubav nije velika blagodat i blagoslov za čovječanstvo, jer jest, i bez nje ne bi bilo sklada koji postoji na Zemlji; ipak, u ovom trenutku (Prvi svjetski rat), čini se da su mržnja i ljutnja zauzeli svoje mjesto u srcima mnogih ljudi koji sada teže ubijanju i uništavanju. Ali to je samo na kratko vrijeme; rat će prestati i tada će ljudi shvatiti, na dugo vremena, da samo njihova ljubav jedni prema drugima može učiniti Zemlju sretnim i poželjnim mjestom za život.

Znam da se kaže da je ljubav ispunjenje zakona, ali nitko to ne može u potpunosti razumjeti dok ne zna što je ljubav. Ne mislim da čovjek, da bi ispunio svaki zakon, mora imati Božansku Ljubav Oca, jer postoje zakoni koji upravljaju Božanskim postojanjem i zakoni koji upravljaju ljudskim i samo duhovnim postojanjem; a Ljubav Božanska je ispunjenje prvih zakona, a prirodna ljubav je ispunjenje potonjih zakona. Dakle, morate vidjeti da samo kada ljudi imaju Ljubav Božansku mogu ispuniti zakone Božanskog postojanja; i tako, budući da imaju samo prirodnu ljubav, mogu ispuniti prirodne zakone.

Ali ova prirodna ljubav neće ih moći učiniti jedno s Ocem, kao što sam već napisao; a krajnja snaga i funkcija je pružiti im onu sreću koju će primiti živeći život duha ili čovjeka neotkupljenog.

Neću reći da čovjek ne bi trebao njegovati ovu ljubav prema svom bližnjemu u najvećoj mogućoj mjeri, jer bi trebao; i ako bi to trebala biti jedina vrsta ljubavi koju može imati, bilo na Zemlji ili u duhovnom svijetu, što je više posjeduje, to će biti sretniji, i to će biti veća sreća njegovog bližnjega i duhovnog bližnjega. Dakle, kada sam rekao, dok su na Zemlji, da ljudi trebaju voljeti svog Boga i voljeti svoje bližnje kao sebe same, mislio sam da bi to trebali činiti sa svim mogućnostima bilo koje ljubavi koju mogu posjedovati. Pa ipak, kada bi ljudi samo naučili, kao što mogu, da nema potrebe da imaju samo prirodnu ljubav, već da svi mogu tražiti Veću Ljubav i dobiti i odgovarajuće veću sreću i besmrtnost.

Ljudi to ne shvaćaju, međutim, i čini se da su zadovoljni ovom prirodnom ljubavlju i užicima koji proizlaze iz njezina posjedovanja.

Ne bih želio da čine išta što bi umanjilo ovu ljubav ili zatvorilo njihova srca za njezin utjecaj, kada je čista i dobra; ali ipak, ne mogu a da ne pokušam usaditi u njih veliku poželjnost posjedovanja ove više Ljubavi u njihovim dušama.

Da, volim sve ljude i želim da osjete sreću dotoka Božanske Ljubavi i tako nauče što znači Božja Ljubav i što mogu imati ako samo traže.

Ova čisto prirodna ljubav neće biti dovoljna za iskušenja koja muče ljude na Zemlji; a također neće osigurati od iskušenja kada postanu duhovi. Znam to i stoga to kažem s pouzdanjem onoga koji zna - možete reći, s autoritetom.

Pošto ste umorni, moram stati.

Sa svim svojim blagoslovima i ljubavlju, ja sam,
Vaš brat u duhu,
ISUS.
 
Poruka 136
Autor poruke: Helen - žena g. Padgetta
Naslov poruke: Helen opisuje svoj dom u Trećoj sferi. Važnost traženja Božanske Ljubavi.

JA SAM OVDJE, Helen.

Jako sam sretna jer u srcu imam toliko Božje Ljubavi da ne mogu zamisliti ništa što bi me moglo učiniti nesretnom.

Da, moj dom je vrlo lijep i potpuno sam oduševljena njime. Izgrađen je od bijelog mramora i okružen travnjacima, cvijećem i raznim vrstama drveća. Trava je tako zelena, a cvijeće tako lijepo i šareno. Drveće uvijek ima lišće i ima tako lijepe grane i lišće. Jako sam zadovoljna svojim domom, ovdje mislim na građevinu. Na zidovima je mnogo prekrasnih slika, a svi zidovi su oslikani freskama i ukrašeni finim oblogama, a podovi su ukrašeni prekrasnim mozaicima. Imam sav prekrasan namještaj koji bih mogla poželjeti, a moja knjižnica je puna knjiga svih vrsta, posebno onih koje govore o Bogu i Njegovoj Ljubavi prema čovjeku. Bila bi u svom elementu kad bi mogla biti sa mnom.

Imam glazbu kakvu nikada niste čuli na Zemlji i razne vrste instrumenata koje učim svirati, i pjevam svim srcem i dušom kako dani prolaze. Imam krevete na kojima ležim, ali nikad ne spavam. Ovdje nam san ne treba; samo se odmaramo, jer se ponekad umorimo od posla i jako nas osvježava ležanje na krevetima i kaučima koji su toliko udobni da ne osjećamo da smo umorni nakon što malo legnemo.

Da, mislim na tebe i želim da me čuješ kao što si me čuo dok sam bila s tobom u tijelu. Sviđa mi se "Pjesma koja je doprla do mog srca"; čini se da me više povezuje s tobom nego bilo koja druga, iako jako volim pjevati "Pjevaj mi da se uspavam".

Da, jedemo voće i orašaste plodove, ali to ne činimo zato što smo gladni, već više zato što toliko uživamo u okusima; i pijemo vodu, čistu i slatku, jer nas čini tako osvježenima kad smo malo umorni. Ne, naše voće nije zemaljske vrste - toliko je divnije da vam ga ne mogu opisati. I orašasti plodovi su također drugačiji. Da, voda je čišća od one koju imate i osvježavajuća je.

Ne, naši instrumenti nisu poput onih na Zemlji, nisu žičani instrumenti, već se sviraju našim mislima dobrote i ljubavi. Ne koristimo prste ili pluća, već samo misli, i ako su čiste i pune ljubavi, naša glazba je vrlo lijepa i skladna.

Da, jesam, kada spavaš ili radiš nešto u skladu sa svojim poslom; tada ti ne trebam i slobodna sam te napustiti. Ne smiješ misliti da nisam slobodna napustiti te kada sam s tobom, jer jesam i dolazim k tebi svojom slobodnom voljom; ali ljubav prisiljava, a u tome konkretno nisam slobodna i ne želim biti. Tvoja ljubav prema meni je najveća stvar, osim Božje Ljubavi, na cijelom svijetu, i bez nje bih bila vrlo nesretna. Ne znaš koliko je tvoja ljubav prema meni neophodna za moju sreću; i nikada me ne smiješ prestati voljeti, jer ako prestaneš, neću toliko uživati u svom domu ili duhovnom svijetu. Da, znam, ali ponekad se bojim da ćeš zaboraviti misliti o meni onako kako želim.

Da, to je trajno, a kuća, drveće i cvijeće su mi stvarniji nego što su ikada bili kuće, drveće i cvijeće na Zemlji; nisu sjenoviti kao što možda misliš, već su toliko čvrsti da nikada ne propadaju niti stare.

Da, sada sam za tebe odabrala jednu i učinit ću je tako lijepom da ćeš se pitati kako mi je to bilo moguće; u njoj će biti toliko ljubavi da neće biti mjesta ni za što što nije u skladu s mojom ljubavlju, i shvatit ćeš da te tvoja Helen voli svom ljubavlju koju duša može imati za svog partnera.

Da, bit ćemo zajedno u svakom pogledu, a odvojeni samo dok radimo neka Božja djela. Bit ćeš sa mnom u svim mojim mislima i ja ću biti s tobom u tvojim mislima. Ljubav će nas čuvati kroz cijelu vječnost.

Da, voljet ćemo svoje roditelje i djecu jednako kao i na Zemlji, ali im naša ljubav neće toliko trebati, jer će imati svoje srodne duše koje će ih voljeti i koje će oni voljeti. Posjećivat ćemo ih i oni će nas posjećivati, te ćemo uživati u njihovom društvu još više nego na Zemlji. Oni će nas jako voljeti, ali ljubav koja dvije duše čini jednom postojat će samo za srodne duše. Božja Ljubav neće se miješati u to - mislim na našu ljubav prema Bogu. Ona je vrste koja se razlikuje od naše ljubavi jednih prema drugima i duhovnije je i Svetije prirode.

Jako mi je drago vidjeti da svaki dan dobivaš sve više Njegove Ljubavi u svoje srce i uskoro ćeš obaviti posao koji ti je Učitelj namijenio.

Da, pokušat ću napredovati u više sfere i nadam se da ću to učiniti što je brže moguće, ali možeš biti siguran da bez obzira na kojoj se sferi nalazim, moja ljubav prema tebi neće se smanjiti i neću prestati biti s tobom kao što sam sada. Život u višim sferama bez tebe ne bi bio potpun - ti si nužan za moju potpunu sreću. Bog je odredio da dvije srodne duše trebaju činiti jednu potpunu cjelinu i da bi bile potpuno sretne i ispunile zakone Njegove Ljubavi, moraju zauvijek živjeti zajedno kao jedno.

Da, znam, jer sam pitala tvoju baku i ona mi je rekla. Možeš napredovati na Zemlji jednako brzo kao i ja ovdje, ako dopustiš da Božja Ljubav uđe u tvoje srce jednako potpuno i obilno kao što ja činim; a možeš ako se samo moliš Ocu. On ne zahtijeva da dijete o kojem se brine bude u duhovnom svijetu kako bi razvilo svoju dušu. Imaš istu dušu sada koju ćeš imati kada dođeš ovdje, i ako dopustiš Bogu da je ispuni svojom ljubavlju dok si na Zemlji, zašto ne bi napredovao koliko i ovdje?

Bog ne namjerava čekati da dođete ovdje kako bi vam mogao dati puno uživanje u svom Svetom Duhu; sve ovisi o vama. Ako istinski i iskreno tražite Njegovu Ljubav, dobit ćete je na Zemlji jednako lako kao što je možete dobiti nakon što ste se odrekli tijela. Božja Ljubav koja dolazi u dušu čovjeka ne ovisi o tome je li on u tijelu ili u duhu. Sve duše moraju odgovarati za grijehe počinjene u tijelu, ali nije nužno da se takvi penali plaćaju u duhovnom svijetu - penale možete platiti dok ste na Zemlji. Kako sijete tako ćete i žeti, ali žetva nije nužno ovdje.

Ako iskreno tražite Božju milost i Ljubav, možete ih dobiti na Zemlji, a obaviještena sam da će, kada se dobiju na Zemlji, napredak duha biti veći kada dođe. Stoga dopustite da vas molim da tražite ove blagoslove dok ste u svom sadašnjem životu, a ne čekate da vam budu dani nakon što ste ušli u duhovni svijet.

Tvoja baka kaže da je imala to iskustvo i da je, kada je došla ovdje, ušla u treće nebo, bez prolaska kroz razdoblje iskupljenja ili pročišćenja u nižim sferama. Ona je divan svijetao i čist duh, vrlo je blizu Bogu i ima toliko Njegove Ljubavi u svojoj duši da joj lice zaista izgleda kao osvijetljeno lice. U stanju je gotovo savršene Ljubavi i mira, iako kaže da teži višoj razini i bližem sjedinjenju sa svojim Nebeskim Ocem. Ona je ta koja ti može pomoći u tvojem duhovnom napretku više od svih ostalih, osim Isusa, koji je najveći i najslavniji duh na svim rajevima.

Neka tvoje misli budu čiste i svete i uskoro ćeš shvatiti da je Božja Ljubav u tvojoj duši do te mjere da ćeš osjetiti da je On tvoj bliski i dragi Otac. Ne sumnjaj u Njegovu Ljubav ili da On može doći k tebi kroz Duha Svetoga, jer je to Njegov glasnik Ljubavi i nikada neće odbiti doći u čovjekovo srce i dušu, gdje postoji želja da dođe, iskrenom molitvom za njezin priljev.

Budi vjeran sebi, kao što sam te rekla, i uskoro ćeš biti u Božjoj Ljubavi i naklonosti. Ne dopusti da te brige ili razočaranja spriječe u traženju Njegove Ljubavi i vjerovanju da On čeka da te zagrli svojim rukama milosrđa i Ljubavi, jer On ne samo da čeka, već želi da ga zazoveš. Ne dopusti da te pomisao da je On daleko na nebesima navede da pomisliš da nije uvijek blizu tebe i da nestrpljivo čeka tvoj poziv.

On ne želi da ijedno od Njegove djece propadne, a kada skrenu s puta, Njegovo veliko Srce Ljubavi žudi da se vrate i sudjeluju u Njegovim obiljima i blagoslovima. Moraš se svim srcem potruditi shvatiti ovu istinu, jer to je istina i najveća istina koju nas je naučio Isus, koji je najveći od svih učitelja. Neka tvoj svakodnevni život bude život molitve i težnji, i vidjet ćeš da ono što sam ti rekla nije samo istina, već to možeš učiniti dijelom sebe. Samo trebaš dopustiti da se tvoje želje okrenu prema Bogu i On će te dočekati više od pola puta, jer nikada ne spava niti zatvara uho molbama svoje djece; a oni koji su Ga tražili s iskrenom i pokajničkom željom i čežnjom duše, znaju da je On uvijek odgovorio na njihov poziv.

Sada si na putu da dboješ ove blagoslove i molim se da možeš nastaviti, jer ne možeš pronaći istinsku sreću ni na koji drugi način. To je Isus mislio kada je rekao: "Ja sam Put, Istina i Život". Znao je da postoji samo jedan način da se dobije Očeva Ljubav, a to je kroz Novo Rođenje, koje je jednostavno utjecanje Božje Ljubavi u dušu čovjeka, do te mjere da se iskorijene sve želje i ukusi za stvarima koje nisu u skladu s Božjim zakonima i Ljubavlju.

Moraš više posvetiti svoje misli ovom vitalnom razmatranju domene Božjeg bića. Nije pitanje kojoj crkvi pripadaš, ili koju određenu vjeru imaš, ili tko ti je propovjednik, ili koje dužnosti duguješ crkvi, ili obredu krštenja prema crkvenim dogmama; već jesi li tražio Boga u duhu i istini i primio Njegovu naklonost i Ljubav.

Ovo je individualna stvar i nitko se ne može spasiti patnjama ili napretkom drugoga. Svaka duša je cjelovita jedinica kada se spoji sa svojim partnerom, a duhovno stanje svake duše prema Bogu određuje kakvo će biti njezino mjesto i sreća u duhovnom svijetu. Stoga ne dopusti da te pomisao da je potrebno vjerovati u posebnu crkvenu dogmu ili bilo koju ceremoniju spriječi u traženju Novog Rođenja. To je temeljno načelo koje djeluje u pomirenju čovjeka s Bogom, a sve ostale doktrine su samo sporedne i treba ih vjerovati samo ako mogu dovesti do vjerovanja u ovaj temelj.

Pišem po diktatu tvoje bake, jer ona zna, a ja, naravno, ne bih mogla pisati na ovaj način o svojim vlastitim mislima i iskustvu.

Ona kaže da moraš pokušati doći u stanje kako bi Učitelj mogao pisati; da će ono što će reći pokazati čovječanstvu vječne istine Božjeg kraljevstva i zakona; da je ona samo početnik u znanju i sposobnosti objašnjavanja Božjih istina; da će te Isus poučiti. Zato pokušaj postati duhovniji, kako bi mogao naučiti divna učenja Božje Ljubavi i istine koja će ti On dati.

Moraš prestati pisati sada jer si umoran, a i ja sam.

Zato voli svoju pravu Helen i moli se Bogu za Ljubav i duhovno prosvjetljenje.
HELEN.
 
Poruka 137
Autor poruke: George Washington - Nebeski duh - prvi predsjednik SAD-a
Naslov poruke: Potvrđuje da su Drevni duhovi pisali i da su mnogi došli s Nebeskih Rajeva i Nižih duhovnih nebesa

Ja sam ovdje - George Washington.

Isti onaj koji ti je pisao prije nekoliko noći. Pa, ti si moj brat i drago mi je što me zoveš svojim bratom, jer u ovom svijetu duhova nemamo titula ni priznanja zbog bilo kakve slave ili položaja koji smo možda imali na Zemlji.

Došao sam ti reći da sam sa zanimanjem promatrao brojne komunikacije koje si primio od raznih vrsta i redova duhova i pomalo sam iznenađen što si mogao s takvom točnošću primiti ove poruke. Nikada u zemaljskom životu nisam pretpostavljao da bi tako nešto moglo biti, a otkako sam postao duh, nikada nisam vidio takve demonstracije moći koje postoje kod duhova da komuniciraju i smrtnika da primaju poruke koje ti dolaze.
Znam da su duhovi mnogo puta takve komunikacije upućivali smrtnicima, ali ono na što mislim kao iznenađujuće je velika raznolikost duhova koji ti dolaze. Dolaze iz najviših Nebeskih sfera kao i sa zemaljskih ravni i ono što pišu nije samo novo za čovječanstvo, već su mnoge njihove izjave istine nove za mnoge od nas duhova.

Vrlo rijetko mi koji smo u Nebeskim Sferama imamo priliku komunicirati s bilo kojim od ovih drevnih duhova koji žive visoko na Nebeskim Rajevima i kada ih vidim kako dolaze i komuniciraju s vama tako često, čudim se svemu tome.

Znam, naravno, da takvi duhovi povremeno dolaze na zemaljsku razinu; i pokušavaju utjecati i na smrtnike i na duhove da čine dobro, ali želim vam reći da se obično njihov utjecaj vrši putem posredničkih duhova, a ne izravno od strane ovih viših duhova osobno kao što to čine preko vas.

Poruke koje ste primili od ovih duhova koji su živjeli na Zemlji prije tisuća godina zapravo su napisali oni dok su kontrolirali vaš mozak i ruku.

Trudim se da vam pomognem u vašem radu i nastavit ću to činiti, jer je rad za koji ste odabrani najvažniji kojim se duhovni svijet sada bavi - mislim na to da svijet prepozna Isusa kao svog Princa i Učitelja.

Neki duhovi(1) dolaze jer vide otvoren put za komunikaciju sa smrtnicima i prirodno žele obznaniti činjenicu da žive i da su sretni u svojim sferama. Ali njihova sreća nije prava sreća koju uživaju istinski vjernici i sljedbenici Učitelja. Dakle, vi u svom radu, kada vam dođu, možete imati priliku reći im o ovom višem iskustvu koje uživaju otkupljeni od Oca. Mnogi duhovi su u tim nižim sferama koji bi bili u Nebeskim Rajevima samo kad bi znali put.

Često im pokušavamo pokazati put do istine i višeg života, ali nam je to težak zadatak. Misle da smo mi samo duhovi poput njih - da imamo svoja mišljenja baš kao što i oni imaju svoja, i da griješimo u svojima, i stoga im ne možemo reći ništa što će im pokazati istine koje ne znaju ili će im dati veću sreću nego što imaju.

Kad primijete kontrast u našem izgledu - to jest da smo toliko ljepši i sjajniji(svjetliji) od njih - oni jednostavno misle da je takva ljepota i sjaj rezultat nekog prirodnog uzroka i da se od njih razlikujemo samo kao što se jedna ljudska rasa razlikuje od druge. Čini se da ne misle da postoji išta u kontrastu u našem izgledu što je uzrokovano nekim višim duhovnim stanjem od onoga što oni imaju. I to je velika prepreka na putu da se zainteresiraju za stanja koja imamo i što bi ih trebalo potaknuti da istraže i nauče pravi uzrok istog. I stoga, kažem, da biste im mogli učiniti nešto dobro u tom pogledu, jer ste treća osoba i trebali biste im skrenuti pozornost na veliki kontrast i reći im uzrok kako ga vi razumijete, ono što kažete vjerojatno bi ostavilo određeni dojam na njih i potaknulo ih da se raspitaju, a kad bi to započeli, tada bi došla naša prilika da ih uvedemo u svjetlo velike istine Božanske Ljubavi Oca.

Pa, skrenuo sam s teme od onoga što sam namjeravao napisati, ali to je i dobro, jer su sve Božje istine važne i smrtnicima i duhovima. Vrlo sam sretan u svom domu u Nebeskim sferama Oca i pokušavam napredovati prema onima višim. Stoga dopustite da vas uvjerim u istine onoga što su vam napisali vaša grupa i drugi Božji otkupljeni duhovi.

Zahvaljujem vam na ovoj prilici i doći ću opet nekad.
Vaš pravi brat u Kristu,
GEORGE WASHINGTON.

(1) Ovi duhovi imaju samo prirodnu ljubav razvijenu do čistog stanja, ali nemaju Božansku Ljubav. Ova prirodna ljubav u čistom stanju daje tim duhovima divnu slavu i ljepotu, ali u usporedbi s onim duhovima koji posjeduju Božansku Ljubav, oni su poput prigušenog svjetla svijeće u usporedbi sa sjajem i slavom podnevnog sunca.
 
Poruka 138
Autor poruke: Lafayette
Naslov poruke: General iz Američkog rata za neovisnost opisuje kako mu je Washington pomogao da spozna Očevu Ljubav i kako je iz toga promijenjen stav prema Nijemcima

Primljeno 26. travnja 1916.

Ja sam ovdje, Lafayette.

Već neko vrijeme želim vam ponovno pisati i obavijestiti vas o rezultatima vašeg savjeta kada sam vam zadnji put pisao. Nakon naše posljednje komunikacije, potražio sam generala Washingtona i ispričao mu o svom razgovoru s vama te ga zamolio da objasni što znači ta Božanska Ljubav i kako se može dobiti.

Bio je toliko zadovoljan mojim upitom da me je zapravo uzeo u naručje i nazvao svojim dječakom kao što je to činio na Zemlji, a licem blistavim od ljubavi i sreće rekao mi je što ta Ljubav znači i što je učinila za njega, kakvu mu je sreću donijela i kako sada napreduje prema Nebeskim Rajevima svjetla i istine.

Pa, počeo sam razmišljati o onome što mi je rekao i u duši sam osjetio čežnju za tom Ljubavlju i srećom za koju je rekao da će mi to donijeti, te sam počeo moliti za Ljubav i pokušavati imati vjeru. Pa, bez oduzimanja vašeg vremena ponavljanjem koraka mog napretka, drago mi je što vam mogu reći da donekle imam tu Ljubav i da sam sada stanovnik treće sfere te uživam u društvu duhova koji također imaju tu Ljubav i teže napretku.

Moja sreća je vrlo drugačija od one koja je bila prije nego što mi je ova Ljubav došla i shvaćam da je duša, a ne um, čovjek, što se posebno vidi kod Božje otkupljene djece. Nikada nisam mislio da je duša sposobna za takvu Ljubav i sreću i za spoznaju da je Božanska Ljubav apsolutno neophodna stvar da dovede duhove u jedinstvo s Ocem.

Želim vam izraziti svoju zahvalnost i reći da nikada neću zaboraviti vašu ljubaznost i ljubav u usmjeravanju mojih misli na ovu veliku istinu.

Da, još uvijek me zanima rat, ali sada nemam mržnju prema Nijemcima koju sam imao prije. Vidim da su svi braća i djeca Oca, i da samo ambicije nekih i strasti i mržnja drugih produžuju rat. Ali uskoro će završiti jer pred sobom vidim slom njemačke kampanje protiv Verduna i tada će kraj brzo doći.

Volio bih da je sutra, jer bi tada prestali pokolj, smrt i dodatna bijeda. Toliko duhova dolazi s ovih bojišta koji su svi nesposobni za duhovni život i pojavljuju se u velikoj zbunjenosti, a kada shvate da više nisu smrtnici, postaju zbunjeni i jadni. Ali mi im pokušavamo pomoći. Ne poznajemo neprijatelje i svima se pomaže podjednako.

Neću više pisati večeras i za kraj vam izražavam svoju ljubav i potpisujem se novim imenom, koje je,
Vaš brat u Kristu, LAFAYETTE.
 
Poruka 139
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Isus nikada nije bio u Indiji i Grčkoj proučavajući njihove filozofije kako neki tvrde

JA SAM OVDJE. Isus.

Pa, moraš imati više vjere i više moliti. To su važne stvari, a sljedeće je da me moraš pozvati kada postaneš obeshrabren i trebaš utjehu, jer ću ti odgovoriti i pomoći ti. A onda moraš dopustiti toj svojoj dragoj ženi da dođe k tebi sa svojom ljubavlju i veseljem. Ona je prekrasan duh i voli te iznad svake zamisli koju možda imaš i moraš je voljeti.

Da, volim te više nego što možeš shvatiti, i moraš mi uzvratiti ljubav i biti jedno sa mnom. Molim se s tobom svake večeri kada me zamoliš, kao što to činiš i ti, i znam da će Otac uslišiti moje molitve kao i tvoje. Znam što govorim i moraš mi vjerovati.

Zato mi dopusti da čujem tvoja pitanja bez obzira kakva će biti i odgovorit ću prije nego što ih postaviš.

Nikad nisam bio u Indiji, Grčkoj i tim drugim mjestima proučavajući filozofije grčkih i indijskih filozofa. Nikada nisam primio svoje znanje ni od koga drugog osim od svog Oca u komunikaciji s Njim i iz učenja židovskih Svetih pisama. Živio sam kod kuće u Nazaretu s roditeljima sve godine svog života nakon povratka iz Egipta sve dok nisam započeo svoju javnu službu.

Ni Ivan ni Pavao nikada nisu rekli da sam bio u tim stranim zemljama proučavajući filozofije učitelja koje su imenovali. Ivan nikada nije putovao sa mnom izvan Palestine, a Pavla nikada nisam vidio dok sam bio na Zemlji.

Ivan je bio čovjek vrlo privržene prirode i bio je puno sa mnom tijekom moje službe, ali nije bio ono što se nazivalo učenim čovjekom niti je bio upoznat s filozofijama spomenutih ljudi. Bio je samo sin skromnog ribara i ja sam ga odabrao za jednog od svojih učenika zbog njegove prijemčivosti za moja učenja i velike mogućnosti za razvoj načela ljubavi. Dakle, ne smijete vjerovati izjavama sadržanim u toj knjizi o ovoj temi.

Pa, morate prestati pisati, ali zapamtite da sam s vama i volim vas. Vaš prijatelj i brat, Isus.
 
Meni se isto cinilo malo nategnutim da je Isus bio u Indiji prije svoje 30. godine, kada je poceo javno djelovati. Ali da je otisao poslije tzv. uskrsnuca, to nije posve iskljuceno.
 
Poruka 140
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Zašto Isus ne prisustvuje bojnim poljima gdje postoje mjesta pokolja

Poruka primljena 2. studenog 1916.

JA SAM OVDJE. Isus.

Naravno, scene u kojima sam bio prikazan su plod mašte i namijenjene su usaditi promatračima tih scena uvjerenje ili misao da bih zbog svojih učenja o miru i dobroj volji prema ljudima nužno bio zainteresiran za one stvari koje krše moja učenja i, posljedično, bio prisutan na bojnim poljima i uništavanju ljudskog života.

Ali možda ću vas iznenaditi kada vam kažem da ne posjećujem te scene, jer moja misija kao duha nije pomagati onima koji padnu u bitci i dođu u duhovni svijet kao rezultat ratnog uništenja i ubojstva ljudskih bića. Postoji mnogo duhova čija je dužnost brinuti se za duhove onih koji su tako iznenada uvedeni u duhovni svijet i pomoći im da shvate svoje promijenjene uvjete i da ih vode do spoznaje da više nisu smrtnici. Ovi duhovi su posebno određeni za ovaj posao i oni tješe nesretne duhove i pomažu im da se oporave od šoka svoje nasilne i iznenadne transformacije.

Ovaj rad, kako biste mogli reći, je materijalni, to jest onaj koji pomaže tim duhovima da steknu svoje duhovne sposobnosti, bez obzira na pitanje jesu li prikladni za raj ili za pakao( Ili bilo koje drugo mjesto između). Drugim riječima, oni rade na tome da dolazak tih duhova učine što je moguće oslobođenim strahova(terora) koje bi takva iznenadna transformacija mogla uzrokovati. Ovaj rad je nužan i dio je Očevog plana za dobrobit i sreću Njegove djece, bez obzira na činjenicu da ne poznaju Njegovu Ljubav i milosrđe.

Ali moj rad je drugačiji. Bavim se samo dušama ljudi bez obzira na njihovo duhovno stanje, odnosno stanje duha kao pukog duha. Na bojnom polju duše ljudi općenito nisu otvorene utjecaju mojih učenja, a moj rad nije među fizički mrtvima, već među živima koji su u tom stanju mentalne i duševne ravnoteže da prime utjecaje mojih sugestija i ljubavi. Ne, bojno polje nije moje radno mjesto, a ubijanje ljudi i pokolj rata me ne privlače niti mi pružaju prilike da učinim veliko djelo kojim vodim duhove koji poznaju stvarnost i nužnost Božanske Ljubavi.

Zanima me mir čovječanstva i ljubav jednog brata prema drugome, a moja učenja na Zemlji i u duhovnom svijetu dana su s ciljem postizanja tog mira. Ali ratovi naroda ili mržnja prema bitkama nikada neće rezultirati mirom, samo zbog užasa i pustoši koji proizlaze iz takvih ratova i bitaka. Ljudi mogu misliti da kada čovječanstvo gleda na te stvari uništenja, gledat će na njih s takvim užasom i strahom, da se više nikada neće dogoditi rat i da će uslijediti samo mir koji će zauvijek ostati baština ljudi. Ali kažem vam da se u tome varaju, jer će za nekoliko godina sve te stvari biti zaboravljene, a onda, budući da će ljudska srca ostati ista, sa svom mržnjom, zavišću i ambicijom koja je postojala u srcima i umovima onih koji su bili odgovorni za zaboravljene ratove, te će se stvari ponoviti i činjenica da su ljudi istih tjelesnih umova i želja bit će pokazana.

Dokle god ljudi ostanu u svom stanju grijeha i imaju samo ono što neki nazivaju bratstvom ljudi da ih spriječi da zadovolje svoje ambicije ili da zadovolje svoje želje da kazne umišljene nepravde, ratovi će se događati i užasi takvih sukoba ponovno će se pojavljivati na licu Zemlje.

Ljudi će vikati mir, mir, ali svijet neće znati za mir, a jadni čovjek će patiti od ponavljanja rezultata djelovanja svoje zle prirode. (Napomena: Kao što piše u brojnim porukama, čovjek je od Boga stvoren savršen i bez grijeha, ali je kroz svoju neposlušnost i razvojem osjećaja arogancije, čovjek odlučio odstupiti od Boga i Njegove Ljubavi(Amon i Aman su odbili primiti Veliki dar Božanske Ljubavi), i time je stvorio grijeh i okaljao svoju prirodu)

I stoga, možete shvatiti da me ne zanima toliko da mir dođe čovjeku kao rezultat ratnih užasa koliko da dođe kao nužan rezultat preobrazbe ljudskih srca i duša od grijeha do čistoće, od puke prirodne ljubavi do Božanske Ljubavi, jer kada je ova potonja Ljubav u ljudskim dušama, oni neće prestati s ratom i mržnjom, i tjelesni apetiti neće biti zadovoljeni, zbog užasa koji mogu pratiti te stvari, već zbog ljubavi koja postoji u njihovim dušama, koja neće dopustiti ratove. Ljubav će vladati i ljudi će zaboraviti mržnju i sve stvari koje sada čine dio njihovog postojanja.

Moj je posao promijeniti ljude od palog čovjeka do posjednika Božanske Ljubavi.

Također, pokušavam naučiti ljude da su izvorno posjedovali ljubav koja bi ih u svom čistom stanju vodila od ovih stvari mržnje i rata, te da je njihov jedini spas, izvan posjedovanja Božanske Ljubavi, ponovno steći ovu čistu ljubav - pročišćenu prirodnu ljubav. Ali koliko god to nekima čudno izgledalo, čovjeku je teže ponovno steći stanje pročišćenja svoje prirodne ljubavi nego postići to veće pročišćenje koje dolazi s posjedovanjem Božanske Ljubavi.

Vidim da će proći mnogo stoljeća prije nego što čovjek postigne ovo stanje pročišćenja svoje prirodne ljubavi, koje će mu omogućiti da kaže da se zbog njegove ljubavi ratovi ne mogu ponovno dogoditi i da mora vladati mir: i stoga je velika potreba da zna da će tek s dolaskom Božanske Ljubavi doći do nemogućnosti rata i sukoba - pojedinačno i nacionalno.

Dakle, kada je napisano ili prikazano slikama da sam na bojnom polju pokušavajući čovječanstvu pokazati užase rata ili da plačem nad pokoljem ljudi, takvi spisi ili prikazi nisu istiniti.

Moja je misija dosegnuti duše ljudi, kao pojedinaca, i okrenuti ih Očevoj Ljubavi, a moj plač ili tuga je kada ljudi ne žele slušati glas koji im svima dolazi, dok ih poziva da se okrenu Ocu i Žive.

Mrtvo tijelo je od malog značaja u usporedbi s mrtvom dušom, a toliko je onih koji prelaze u duhovni svijet i sa sobom donose svoje mrtve duše. Dok mrtva tijela leže na poljima pokolja, znam da tamo nema ničega što treba moju pomoć ili suosjećanje: a duše koje napuštaju ta tijela nisu u stanju, u to vrijeme, slušati moje službe ili razmatrati svoj budući život. Dakle, vidite da nema razloga zašto bih trebao posjećivati bojna polja ili pokušavati pomoći ovim novorođenim duhovima, kako bih ih mogao opisati.

Ne. Isus, stariji brat, nije liječnik za osakaćena ili ranjena tijela ili za duše koje dolaze u duhovni svijet ispunjene mržnjom i antagonizmom u vrijeme svog dolaska.

Fizička smrt s obzirom na vječnost nije od velike važnosti, i iako znam da je za običnog smrtnika to jedan od najvažnijih događaja u njihovom postojanju, ipak, kao što kažem, od relativno male je važnosti. Ali, oh, važnost smrti duše i velika potreba nastojanja da se ta duša probudi u život!

Pa, sada sam dovoljno napisao i prestat ću.

Vidim tvog prijatelja s tobom i moram mu reći da sam s njim vrlo često i drago mi je što je uskrsnuo iz smrti u život, i da je bojno polje na kojem je vodio bitku duše veće i strašnije u svojim aspektima i dokazima pokolja i uništenja od bojnog polja koje sada uništava fizička tijela tolikog broja ljudi. Mislim da je cijeli svijet bojno polje borbe duše i kad bi ljudi samo mogli vidjeti rezultate, kao što vide rezultate rata koji sada potresa cijelu Zemlju, shvatili bi da veliki rat nije onaj koji uzrokuje ulazak toliko mrtvih duša u duhovni svijet.

Predaj mu moju ljubav i blagoslov. Uskoro ću doći i napisati ti poruku istine.

Dakle, sa svom svojom ljubavlju i blagoslovom, ja sam
Tvoj brat i prijatelj,
ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 141
Autor poruke: Profesor Salyards
Naslov poruke: Zakoni duhovnog svijeta

JA SAM OVDJE, profesor Salyards.

Pa, ovdje sam kako smo se dogovorili i pokušat ću vam napisati svoje misli o temi: "Što duhovi mogu znati o zakonima duhovnog svijeta nakon što su kratko vrijeme bili u tom svijetu."

Kao što znate, ovdje sam relativno kratko vrijeme i iako su moje studije u velikoj mjeri bile usmjerene na proučavanje tih zakona, ipak smatram da imam ograničeno znanje o njima, a većinu svojih informacija prikupio sam od drugih duhova koji su ovdje živjeli dugi niz godina i koji su posvetili svoje proučavanje i istraživanje tih zakona.

Pa, prvo želim reći da nijedan duh, samom činjenicom da je nedugo prije došao na ovaj svijet, nije primio puno veće znanje nego što ga je imao dok je bio na Zemlji.

Moje znanje o duhovnim zakonima dok sam bio na Zemlji nije bilo jako opsežno i otkrio sam, kada sam došao u duhovni svijet, da nisam znao puno više nego prije nego što sam došao; i takvo je iskustvo svakog duha. Ali, kako sam nastavio istraživati ove stvari, otkrio sam da mi se sposobnost učenja znatno povećala i da mi je um bio plastičniji te da je to znanje primao lakše nego kad sam bio smrtnik. To je uglavnom zbog činjenice da je mozak, mislim smrtni mozak, u usporedbi s onim što biste mogli nazvati duhovnim mozgom, stvar mnogo niže kvalitete i nije toliko sposoban naučiti uzrok i posljedicu pojava. (Napomena: Emocionalne povrede i kriva uvjerenja koja se nalaze u duši čovjeka blokiraju apsorpciju istine u našoj duši, bilo da smo na Zemlji ili u duhovnom svijetu, što nam otežava logičko sagledavanje sebe, drugih, svijeta, Boga i Božjih zakona i stvara brojna ograničenja u vezi učenja novih stvari)

Sada pohađam studij koji će mi, ne sumnjam, dati divne informacije o tim zakonima, tako da ću na kraju postati ono što vi smrtnici možete nazvati učenim čovjekom.

Prvi i, za mene, najvažniji zakon koji sam naučio jest da čovjek nastavlja živjeti u duhovnom svijetu bez svog zemaljskog tijela. Ovaj veliki zakon, iako je vama i mnogima drugima dobro poznat i utvrđena je činjenica, meni ipak nije bio poznat, jer nikada nisam imao iskustva u spiritualizmu i nikada nisam proučavao tu temu.

Kad sam stigao u duhovni svijet, naučio sam da je ovaj zakon jedna od Božjih istina, te da je nepromjenjiv i da se nikada neće promijeniti, jer će svi preživjeti promjenu takozvane smrti.

Sljedeći veliki zakon koji sam naučio jest da nitko ne može svojom snagom učiniti svoje stanje ili položaj u duhovnom svijetu onakvim kakvim bi ga želio biti. Ovo je još jedna nepromjenjiva istina, koju čak ni mnogi duhovi ne razumiju u potpunosti; jer misle, ili se tako izražavaju, da sve što trebaju učiniti jest primijeniti malo snage volje i mogu se pomaknuti iz određenih stanja. Ali to nije istina, jer zakon koji kontrolira ovu stvar nikada nema iznimki u svom djelovanju.

Čovjek ili duh može, na neki način, odrediti kakva će biti njegova sudbina, ali kada se jednom utvrdi ovom velikom snagom volje koju je Bog dao čovjeku, ne mogu korištenjem te volje promijeniti to nepromjenjivo stanje dok se ne zadovolje zakoni kompenzacije; i čak i tada promjena nije uzrokovana korištenjem njegove volje, već djelovanjem zakona koji ga oslobađaju sjećanja i uspomena koje ga drže u uvjetima u koje ga je njegov život stavio. Dakle, kada ljudi misle da se, korištenjem vlastite volje, mogu osloboditi stanja koje su sami stvorili, varaju se.

Mnogi duhovi ovdje imaju ovu ideju i vjeruju da bi se, ako bi samo odabrali koristiti svoju hvaljenu snagu volje, mogli osloboditi svog mračnog stanja i ući u sretnije uvjete. Ali čudno, oni to nikada ne pokušavaju i razlog je stoga očit. Ne bi mogli ni da su pokušali, i neće pokušati jer ne mogu. Ipak, misle da će, kada budu spremni, samo morati primijeniti ovu volju i promjena će uslijediti. Ne, ovaj zakon je nepromjenjiv kao i bilo koji zakon ovog velikog Božjeg svemira.

Naravno, iako čovjek ili duh ne mogu korištenjem svoje volje promijeniti svoje stanje, ipak, kako bi se osigurala ta promjena, volja se mora koristiti, jer pomoć koja dolazi izvana i koja je apsolutno potrebna čovjeku i koja uzrokuje promjenu, neće doći osim ako čovjek ne koristi volju na način da je želi i traži.

Stoga neka čovjek ne misli da je sam svoj spasitelj, jer to nije; i da pomoć ne dolazi izvana, nikada ne bi bio spašen iz stanja u kojem se nalazi kada uđe u duhovni svijet. U svojim duhovnim krugovima čujete i čitate u publikacijama o spiritualizmu da je napredovanje zakon duhovnog svijeta. Pa to je istina; ali to ne znači da duh samom činjenicom da je u duhovnom svijetu nužno napreduje, bilo mentalno ili duhovno, jer to nije istina. Mnogi duhovi koji su ovdje godinama nisu u boljem stanju nego kada su prvi put postali duhovi.

Svako napredovanje ovisi o pomoći koja dolazi izvan uma ili duše čovjeka. Naravno, kada dođe ova pomoć, čovjek mora surađivati, ali bez te pomoći ne bi bilo ničega s čime bi se moglo surađivati i nikakav napredak se ne bi mogao postići. Mnogi spiritualisti čine ovu veliku pogrešku kada govore ili pišu o ovoj temi.

Ali neka znaju da ako se čovjek oslanja isključivo na vlastite moći, nikada neće napredovati. I ovaj zakon se ne odnosi samo na napredak duše, o kojem ste nas tako često čuli govoriti, već i na napredak samog uma, a također i na ono što bi se moglo nazvati čisto moralnim kvalitetama. Moje zapažanje i informacije koje sam dobio od drugih duhova koje sam spomenuo potvrđuju istinitost onoga što sam rekao: čovjek sam od sebe ne može se uzdići ni mentalno ni moralno, i što prije nauči tu činjenicu, to bolje za njega.

Idući zakon duhovnog svijeta jest da kada duh jednom počne napredovati, taj napredak se povećava geometrijskom(eksponencijalnom) progresijom, kako smo znali reći kada smo podučavali na Zemlji.

Čim svjetlost prodre u čovjekovu dušu ili um i on počne uviđati da postoji način da dosegne više stvari i ostvari veće širenje svog uma ili duše, otkrit će da će se njegova želja za napretkom povećavati kako se taj napredak nastavlja, a s tom željom doći će i pomoć u tolikom izobilju da će biti ograničena samo željom duha. Njegova volja tada postaje velika sila u njegovom uspjehu u napretku i radu zajedno s pomoći koja je pokreće. To postaje čudesna stvar moći i neodoljive sile.

Ovaj napredak može se ilustrirati pričom o grudi snijega koja se počela kotrljati s vrha brda. Kako nastavlja svoj spust, ne samo da se njezina brzina povećava, već neprestano povećava svoj oblik i tijelo vanjskim snijegom koji se pričvršćuje za grudvu. Tako je i s umom ili dušom duha: kako se uspinje, ne samo da postaje brži u svom letu, već susreće ovu vanjsku pomoć o kojoj govorim, te se pomoć pričvršćuje za duh i, takoreći, postaje njegov dio.

Dakle, vidite da je veliki problem započeti; i ovo načelo će se primjenjivati i na smrtnike i na duhove, jer, ako se početak napravi na Zemlji, sama činjenica postajanja duhom neće zaustaviti niti na bilo koji način ometati napredak duše tog duha. Naravno, to znači da se mora napraviti ispravan početak. Ako je početak lažan ili se temelji na stvarima koje nisu istina, umjesto da se napredak nastavi kada čovjek postane duh, možda će se morati vratiti istinitim putem i napraviti novi početak kako bi se došlo na pravi put.

I to se odnosi na napredak uma kao i na napredak duše. Um smrtnika uči mnoge stvari koje se tom umu čine istinitima i koje, po njegovom mišljenju, moraju dovesti do napretka i većeg znanja. Ali kada zemaljski život ustupi mjesto duhovnom životu, taj um može otkriti da je njegov temelj znanja bio pogrešan i da bi nastavak na način na koji se kretao doveo do povećanja pogreške; i posljedično, mora se napraviti novi početak. I često je vraćanje tog uma na put kojim je išao i uklanjanje pogrešaka koje je prihvatio teže i traje dulje nego učenje istine nakon što um ispravno krene.

Dakle, ponekad je um velikog učenja (prema standardima zemaljskog učenja) štetniji i više usporava napredak tog čovjeka u putovima i stjecanjima istine nego um koji je, kako biste mogli reći, prazan; to jest, bez unaprijed stvorenih ideja o tome što je istina o određenoj temi. Ovo nesretno iskustvo postoji u većoj mjeri u pitanjima koja se odnose na religiju nego na bilo koja druga pitanja, jer ideje i uvjerenja koja se uče i posjeduju o tim vjerskim pitanjima utječu na nebrojeno više smrtnika nego ideje i uvjerenja u odnosu na bilo koja druga pitanja.

Duh koji je ispunjen tim pogrešnim uvjerenjima, koja su mu možda bila učena od smrtnog djetinjstva, te ih njegovao i hranio dok ne postane duh, od svih stanovnika ovog svijeta najteže je poučiti i uvjeriti u istine koje se odnose na vjerska pitanja. Mnogo je lakše poučiti agnostika, ili čak nevjernika, o tim istinama nego ukočenog vjernika u dogme i vjerovanja crkve. Stoga, kažem, neka se umovi smrtnika otvore učenjima istine, i čak i ako su uvjereni da je ono u što vjeruju istina, ipak neka im to uvjerenje ne stane na put da vide istinu kada im se ona zapravo predstavi.

Slijedeći zakon je da nisu svi koji znaju da je život u duhovnom svijetu kontinuiran sigurni da kontinuirani život znači besmrtnost.

Pod tim mislim da sama činjenica da se živi kao duh ne dokazuje sama po sebi da je takav duh besmrtan. To je tema o kojoj duhovi raspravljaju koliko i smrtnici, i to je jednako pitanje nesigurnosti, kao što je besmrtnost duše kako se uči među smrtnicima, sada i za sva prošla vremena. Iako ljudi znaju da smrt tijela ne znači smrt duha i da takav duh, koji je pravi čovjek, nastavlja živjeti sa svim svojim kvalitetama duhovne prirode, ipak čovjeku nikada nije predstavljen nikakav dokaz da će taj duh živjeti cijelu vječnost, ili, drugim riječima, da je besmrtan.

Kažem to jer sam čitao povijest i vjerovanja većine civiliziranih, a i nekih neciviliziranih, naroda svijeta. I nisam uspio pronaći u svim svojim čitanjima da je ikada dokazano da je čovjek besmrtan. Naravno, mnogi poganski i sveti pisci su to naučavali, ali njihove su se izjave temeljile na vjerovanju i ničemu više; i, stoga kažem, besmrtnost nikada nije smrtnicima dokazana kao činjenica.

U duhovnom svijetu, duhovi ne samo nižih sfera, već i oni viših intelektualnih ili moralnih sfera, još uvijek raspravljaju o tom pitanju među sobom. Obaviješten sam da postoje neki koji su živjeli na Zemlji prije mnogo stoljeća i koji su postali izuzetno mudri i učeni u poznavanju zakona svemira, te su postali toliko oslobođeni grijeha i pogrešaka svog zemaljskog života da ih se može nazvati savršenim ljudima, a ipak ne znaju jesu li besmrtni. Mnogi od njih misle da su upravo takvi ljudi ili duhovi kao što su bili oni koje su predstavljali Adam i Eva; ne znaju da su manje podložni smrti nego oni koji su upravo spomenuti. I stoga je besmrtnost nešto što može, ali i ne mora postojati za duhove kao i za smrtnike.

Znam da mnogi vaši spiritualistički prijatelji na Zemlji tvrde da sama činjenica da je spiritualizam pokazao kontinuitet života utvrđuje činjenicu besmrtnosti. Ali nekoliko trenutaka razmatranja pokazat će vam lažnost ovog razmišljanja. Promjena je vječni zakon, i na Zemlji i u duhovnom svijetu, i ništa ne postoji isto dulje vrijeme; i u nizu tih promjena, kako se može reći da u budućnosti, dalekoj ili bliskoj, možda neće doći do promjena kojima bi postojanje duha - ega čovjeka - moglo biti okončano, i da bi ego poprimio neki drugi oblik ili ušao u neko drugo stanje, tako da neće biti isti ego, i ne isti duh koji sada živi kao demonstracija kontinuiteta života?

I tako, mnogi duhovi, kao i smrtnici, ne znaju što je potrebno dobiti, kako bi imali sigurno znanje o besmrtnosti.

Ali mnogi drugi duhovi znaju da postoji besmrtnost za duhove koji odluče tražiti tu besmrtnost na način koji je Bog u svojoj velikoj mudrosti i providnosti osigurao. Neću sada raspravljati o ovoj fazi besmrtnosti, ali hoću kasnije.

Postoji još jedan zakon koji omogućuje duhovima da, pukim djelovanjem svojih prirodnih sklonosti i ljubavi, postanu čisti i slobodni od posljedica i zala svojih smrtnih života, te ponovno postanu savršeni, poput prvih roditelja prije pada. To ne znači da zakon kompenzacije ne djeluje u potpunosti i da ne zahtijeva posljednji novčić, jer je takva točnost u djelovanju ovog zakona da nijedan duh nije oslobođen njegovih penala dok ne zadovolji zakon.

Kao što vjerujete, i kao što vjeruju mnogi drugi smrtnici, čovjekovu kaznu za grijehe koje je počinio na Zemlji nameću njegova savjest i sjećanja. Ne postoji posebna kazna koju Bog nameće nijednom određenom čovjeku, ali zakon kazne djeluje jednako na svakog čovjeka. Ako su činjenice koje dovode do te kazne iste, ta će kazna biti ista, bez obzira je li objekt njezina nanošenja ista ili različite osobe. Dakle, vidite, ne može se izbjeći, ni na temelju posebne odredbe, sve dok postoje činjenice koje zahtijevaju njezino djelovanje, a savjest i sjećanja duha shvaćaju te činjenice. Kada duh prvi put uđe u duhovni život, ne osjeća nužno bičevanje tih sjećanja, i to je razlog zašto ćete tako često čuti duha, koji je tako nedavno napustio svoj smrtni život, kako uvjerava svoje prijatelje ili ožalošćenu rodbinu na javnim seansama da je vrlo sretan i da se više ne bi vratio u zemaljski život, i slična uvjeravanja.

Ali nakon kratkog vremena, sjećanje počinje djelovati, kako se duša budi, i onda nikada ne prestaje dok se penali ne plate. Ne mislim da je duh nužno neprestano u stanju muke, već bitno da, i olakšanje ne dolazi dok ta sjećanja ne prestanu sa svojim strašnim bičevanjem. Neki duhovi žive ovdje dugi niz godina prije nego što prime ovo olakšanje; dok ga drugi brže dobiju.

Najveći uzrok koji djeluje na oslobađanje ovih sjećanja ovih duhova je ljubav. Sada mislim na prirodnu ljubav; a ta ljubav obuhvaća mnoge kvalitete, poput kajanja i tuge, i želje za iskupljenjem za nanesene ozljede itd. Dok se ljubav duha ne probudi, nijedan od ovih osjećaja ne dolazi do njega. Ne može osjećati kajanje ili žaljenje ili želju za iskupljenjem, sve dok ljubav, ma koliko mala, ne uđe u njegovo srce. Možda ne shvaća što je uzrok tih osjećaja, ali to je ipak ljubav.

Pa, kako ti različiti osjećaji djeluju, a on djeluje u skladu s njima, sjećanje tu i tamo će ga napustiti i nikada se neće vratiti; i kako ga ta sjećanja redom napuštaju, njegove patnje postaju manje, i nakon nekog vremena, kada ga sva napuste, on postaje slobodan od zakona, i on, što se njega tiče, nestaje. Ali ne smije se shvatiti da je ovo djelo brzog djelovanja, jer mogu proći godine - duge, iscrpljujuće godine patnje - prije nego što postane tako slobodan i ponovno duh bez grijeha ili ovih sjećanja. To je način na koji se zadovoljava veliki zakon kompenzacije; ne može se izbjeći, ali svi njegovi zahtjevi moraju se ispuniti, sve dok se grijeh i pogreška ne iskorijene, a duša ne vrati u čisto stanje.

Ali ovo postupno oslobađanje od ovih kazni ne znači da duh napreduje na svom putu prema višim i svjetlijim sferama; jer čak i bez ovog mučenja i patnje, on još uvijek može ostati nepomičan u pogledu razvoja svoje više prirode, mentalne i moralne. Ali kada je oslobođen tih patnji, tada je u stanju da krene prema napretku o kojem sam govorio.

Budući da ste umorni, nastavit ću ostatak svog govora kada ponovno budem pisao.

S ljubavlju, ja sam naš pravi prijatelj i profesor, JOSEPH H. SALYARDS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 142
Autor poruke: Profesor Salyards
Naslov poruke: Zakoni duhovnog svijeta - nastavak

JA SAM OVDJE, profesor Salyards.

Da, i jako mi je drago što jeste i što ste u tako dobrom stanju da pišete večeras. Pa, želim nastaviti svoj govor o zakonima duhovnog svijeta, kakvi su poznati mnogim duhovima.

Sljedeći zakon je: Bez obzira na to koliko je znanja o materijalnim stvarima i čisto fizičkim zakonima čovjek stekao na Zemlji, njegovo znanje nije dovoljno da ga osposobi za više stvari duhovnog života. Mnogi ljudi misle da, budući da imaju ovo veliko znanje o materijalnom svemiru, ne moraju pokušavati naučiti zakone koji kontroliraju djelovanje duhovnog života ili zakone koji određuju položaj i razvoj onog dijela čovjeka koji je obično poznat kao duša.

To je vrlo velika pogreška i sva ljudska bića će, prije ili kasnije, shvatiti potrebu učenja ovih važnijih zakona razvoja duše i duhovnog dijela čovjeka. Nikada, dok sam bio na Zemlji, nisam pokušao istražiti ove zakone i posljedično, kada sam došao u duhovni svijet, bio sam kao novorođenče u svom razumijevanju ovih zakona; i tako će biti sa svim ljudima koji su zanemarili istraživanje i proučavanje ovih zakona, kao što sam ja učinio.

Stoga bih svakom čovjeku savjetovao da uloži svoj maksimalan trud u proučavanje ovih zakona, a posebno onog njihovog dijela koji se detaljnije bavi razvojem duše i napretkom prema najvećoj sreći. Ti su zakoni u velikoj mjeri izloženi i proglašeni u Novom zavjetu, a u nekim dijelovima Starog postoje mnogi prijedlozi o tome što bi čovjek trebao učiniti da spasi svoju dušu od smrti; a pod tim mislim na smrt koja dolazi s zanemarivanjem korištenja svih kvaliteta duše koje je čovjek sposoban koristiti u smrtnom životu. Čovjek može dopustiti da njegove umne sposobnosti umru zanemarujući da ih hrani odgovarajućom mentalnom hranom, a tako je i s dušom.
Naravno, duša nikada ne umire, koliko je poznato, u smislu apsolutnog uništenja i raspada, ali može ući u takvo stanje inercije ili letargije da, ukoliko je dio čovjekovih aktivnosti, može biti jednako tako mrtva.

Ne želim reći da će samo zanemarivanje korištenja ovih sposobnosti duše uzrokovati da čovjekova duša zauvijek ostane mrtva, jer to nije tako. Prije ili kasnije, bilo u smrtnom životu ili u duhovnom životu, ova će duša doživjeti buđenje, ali to buđenje može biti odgođeno mnogo godina, pa čak i stoljeća, i, u svom najvišem smislu, možda nikada neće doživjeti buđenje. Stoga neka ljudi znaju važnost proučavanja i primjene ovih duhovnih zakona na sebe same dok su smrtnici, i kada postanu duhovi, otkrit će koliku su veliku prednost za njihov napredak i sreću takvo proučavanje i primjena pokazali.

Postoji još jedan zakon duhovnog svijeta koji je od vitalne važnosti za one u smrtnom životu i koji mogu naučiti, a to je da se nitko ne može sam od sebe spasiti od penala zakona kompenzacije. O tome sam već pisao, ali to je od toliko velike važnosti i utječe na sva ljudska bića u tolikoj mjeri da se osjećam opravdanim reći nešto više o toj temi.

Ovaj zakon kompenzacije je nepromjenjiv kao i bilo koji Božji zakon i ne može se izbjeći ni pod kojim uvjetima ili okolnostima, osim u jednoj, a to je otkupljenje čovjekove duše Očevom Ljubavlju koja u nju ulazi i čini je jedno sa Njim i sličnom Njemu u svim kvalitetama koje sudjeluju u Božanskoj biti.

Znam da mnogi ljudi ne vjeruju da može postojati oproštenje grijeha, jer kažu da je nemoguće očistiti, u trenutku, dušu čovjeka koji je bio natopljen svime podlim i grešnim dok je živio život smrtnika. Pa, vjerujem da je to istina i ne mislim da bilo koji od naših najvećih učitelja ovih najviših istina pokušava proglasiti doktrinu trenutnog čišćenja podle i grešne duše; barem to nije doktrina koju uči najveći od svih učitelja, čovjek iz Nazareta, kojeg ponekad vidim i razgovaram s njim; i on, vjerujem, zna više o zakonima koji upravljaju spasenjem ljudi nego bilo koji drugi ili svi ostali učitelji zajedno.

Njegovo učenje ovdje je da iako se duša ne čisti trenutno primanjem dijela Božanske Ljubavi, kao što smo vam to već objasnili, ipak priljev takve Ljubavi u dušu čovjeka pokreće ga na put ispravnog razmišljanja i uzrokuje da shvati da je njegova duša otvorena utjecaju ove Božanske Ljubavi. Dakle, smrtnici, kao i duhovi, mogu primiti ovo buđenje Božanske Milosti, u vrlo velikoj mjeri, čim shvate da je ova Ljubav jedina stvar koja će ukloniti penale ovog zakona kompenzacije.
Ne vjerujem da odmah nakon što grešnik osjeti kako ova Ljubav ulazi u njegovu dušu, postaje svetac i odmah se rješava svoje zle prirode, jer to teško može biti. Takvo trenutno čišćenje teško bi poslužilo svrsi kojoj je namijenjeno djelo ove otkupiteljske Ljubavi.

Čini se da neke osobe mogu primiti više ove Ljubavi u kratkom vremenu od drugih, i posljedično, njihovo potpuno otkupljenje se brže postiže. Ali meni - a ja sam iskusio priljev ove Ljubavi i njezin učinak na moju grešnu prirodu i na moja sjećanja na djela mog zemaljskog života koja aktiviraju ovaj zakon kompenzacije - ne čini se da postoji ikakva vjerojatnost trenutnog čišćenja duše, tako da čovjek odjednom postane sposoban živjeti u Nebeskim Rajevima, gdje Očeva Ljubav, u svoj svojoj čistoći i potpunosti, postoji. Znam da mnogi propovjednici uče, a to je i dogma nekih crkava, da Isusova krv čisti od svakog grijeha - i to u tren oka - ali ne smijete vjerovati u to, jer to nije istina.

Isusova krv prolivena je prije mnogo stoljeća i sada je postala dio drugih elemenata prirodnog svijeta i ne može nikoga spasiti. I idem dalje i kažem, kao što me Isus naučio, da njegova krv nikada nije imala nikakvu učinkovitost u spašavanju bilo koga. Nikada nije učio da njegova krv može učiniti nešto takvo ili da je prolijevanje njegove krvi u bilo kojem smislu sredstvo spašavanja duše. On sada ne uči takvu doktrinu i razočaran je što oni koji vode mase čovječanstva uče takvu doktrinu, jer im to odvraća pažnju od jednog i vitalnog principa koji je nužan za njihovo spasenje. A to je Novo rođenje: što znači samo ulazak u čovjekovu dušu i postajanje dijelom nje, Božanske Ljubavi Oca. To ne dolazi čovjeku zato što je Isusova krv bila žrtva, da se umiri gnjev i zahtjevi Oca, ili zbog bilo kakve posredne Isusove patnje.

Ali da se vratimo na ovaj zakon kompenzacije. Nitko se vlastitim naporima ne može spasiti od djelovanja ovog zakona i on, sve dok ima ovu ideju oslanjanja na vlastite moći, morat će platiti penale. Naravno, kako plaća te penale, sve se više približava vremenu i stanju kada će zakon prestati djelovati na njega i on će postati relativno sretan; ali takvo plaćanje može zahtijevati duge godine patnje i nesreće.

Dakle, kažem, neka čovjek zna da će za svaki čin i djelo, i za nečinjenje onoga što je trebao učiniti, morati odgovarati pred zakonom. Ne želim ovim ponavljanjem navesti ljude da pomisle da uživam pokazujući im da će morati patiti i živjeti u tami neizvjesno vrijeme, jer ne uživam u tome da im skrećem pozornost na ovaj veliki zakon i sigurnost njegovog djelovanja. Radije to činim kako bih pomogao ljudima da izbjegnu te patnje i nesreću tražeći Očevu Ljubav dok su na Zemlji, jer, iz svojih zapažanja, vjerujem da se ona lakše može pronaći dok je u tijelu, nego nakon što čovjek postane duh.

Idući zakon duhovnog svijeta jest da svako ljudsko biće jednog spola ima, na Zemlji ili u duhovnom svijetu, osobu suprotnog spola, koja je njegova srodna duša. Važnost ove Očeve odredbe za sreću ljudi i duhova nikada nisu u potpunosti shvatili oni koji nisu sa sigurnošću sreli i prepoznali svoje srodne duše. (Napomena: Srodne duše mogu biti i istog spola. Padgett je bio emocionalno zatvoren za tu istinu pa mu je duhovi nisu mogli prenijeti)

Znam da su na Zemlji ljudi tvrdili da su određene osobe suprotnog spola njihove srodne duše i s takvim tvrdnjama kao izgovorom učinili su mnogo krivo i griješili.

Ali srodna duša nije afinitet koji može biti sugeriran strastima ili željama, već je onaj koji je omogućen Očevom milošću i Ljubavlju da živi s drugom srodnom dušom kroz svu vječnost. Prije nego što su uzeli oblik tijela, bili su ujedinjeni, a kada su se, u skladu s Božjim planom, razdvojili i postali smrtnici, nisu postali ništa manje srodne duše, iako se možda ne sjećaju svog prijašnjeg jedinstva ili odnosa dok žive smrtnim životom. Ali koliko god Bog živio, ove dvije srodne duše, u nekom trenutku, nakon što postanu duhovi, naučit će svoj pravi odnos jedno prema drugome i, ako se ništa nepremostivo ne umiješa, ponovno će se ujediniti u istinskom zajedništvu i sreći.

Sama činjenica da su određeni muškarac i određena žena muž i žena na Zemlji ne znači da će živjeti zajedno kao muž i žena cijelu vječnost. Ako su srodne duše, mogu, ali ako nisu, sigurno će se razdvojiti nakon što uđu u duhovni svijet. Taj pravi odnos ovdje se ne može skriti i nijedan puki oblik odnosa muža i žene neće biti dovoljan da osobe održi zajedno.

Velika istina o srodnim dušama zahtijeva daljnje pojašnjenje, a koju ću kasnije pokušati detaljnije objasniti. Ali za sada je dovoljno reći da svaki muškarac rođen od žene ima svoju srodnu dušu, bilo na Zemlji ili u duhovnom svijetu, i obrnuto.

Pa, večeras sam puno napisao i umorni ste, kao i ja, pa ću ostatak svog govora nastaviti drugi put.

Sa svom ljubavlju i najboljim željama za vašu sreću i uspjeh,
ja sam, vaš stari profesor i prijatelj,
SALYARDS.
 
Poruka 143
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Napori duhova da ljudima pokažu istine Oca.

JA SAM OVDJE, Isus.

Želim malo dodati onome što je tvoja baka rekla o naporima duhovnog svijeta da ljudima pokaže istine Oca.

Znam da će biti teško uvjeriti ljude da vjeruju u komunikacije koje mogu doći putem medija i da će crkve antagonizirati prihvaćanje takvih komunikacija, ali želim ti reći da će duhovi Kraljevstva imati takvu moć da nikakvi napori ljudi ili crkava neće moći odoljeti tim naporima duhova. Čim smrtnici dođu u stanje da prime ove istine, bit će im dane sve potrebne moći, a istine će doći s takvom silom i točnošću da će pogrešna uvjerenja morati popustiti i pustiti istine o kojima govorim da zauzmu njihova mjesta.

Znam da će biti teško dovesti muškarce i žene u pravo stanje da prime ove komunikacije, ali to će se postići i to vrlo brzo.

Čovječanstvo sada čezne za istinom Oca i njihove čežnje moraju biti zadovoljene. Forme, ceremonije i puke izjave crkava o tome što je Bog osigurao svojoj djeci i što su crkve osigurale više neće biti dovoljne da zadovolje. Um, kao i lakovjernost ljudi, moraju se uzeti u obzir, i kada su učenja crkava protivna razumu i poznavanju duhovnih zakona koje ljudi mogu naučiti, ove duše koje gladuju i žeđaju za Božjom Ljubavlju i načinom da je dobiju moraju biti zadovoljene.

Znam da će moje Kraljevstvo biti uspostavljeno na Zemlji na potpuniji i istinitiji način nego ikad, i ljudi će vjerovati u mene s većim povjerenjem nego ikad - ne kao Boga kojeg treba obožavati, već kao brata i prijatelja koji im je sposoban pokazati put do Ljubavi Oca i do vlastitog spasenja i besmrtnosti. Dakle, vidite važnost pronalaženja dobrih i pravednih medija koji će prenijeti ove velike istine.

Samo fizičke pojave ne prosvjetljuju dušu mnogo u pogledu njezine sudbine i kojim putem će putovati da bi dosegla Božju Ljubav; i takve će pojave od sada postati manje važne u dovođenju ljudi do znanja što ih čeka u duhovnom životu.

Pokušat ću utjecati na mnoge smrtnike da dođu u ovo psihičko stanje, kako bi mogli primiti ove istine i tako učiniti veliko djelo koje je potrebno za otkupljenje ljudi u većoj mjeri nego u prošlosti.

Dakle, morate biti postojani u svom radu i vjeri, i nakon nekog vremena mnogi će se uključiti u isti posao.

Moram sada prestati.
Tvoj brat i prijatelj,
Isus.
 
Poruka 144
Autor poruke: Sveti Ivan - Isusov apostol
Naslov poruke: Božansku Ljubav ne treba miješati s prirodnom ljubavlju

JA SAM OVDJE, Sveti Ivan.

Osjetio sam tvoj poziv i došao. Reći ću ti o ljubavi, jer si me zato pozvao.

Ljubav koju sam poučavao dok sam bio na Zemlji, jest Ljubav koju je Otac pripremio za svu svoju djecu koja je mogu tražiti. Sve što je potrebno jest da traže s ozbiljnošću i vjerom i primit će je. Znam da se ova Ljubav često miješa s prirodnom ljubavlju koju je Bog dao čovjeku kad ga je stvorio, ali to dvoje je različito i odvojeno. Svaki čovjek ima ovu prirodnu ljubav u većoj ili manjoj mjeri; i to je veliki dar i čini čovjeka onim što jest; ali ne toliko ljudi ima ovu drugu Ljubav, jer se ona daje samo kao odgovor na molitvu i stvarne čežnje srca i duše. Ovo je Božanska Ljubav, i ovo je Ljubav koja čovjeka čini dijelom Božanstva Oca i, posljedično, besmrtnim.

Bog je Ljubav - i to je velika istina Njegova bića. Ali Njegova Ljubav, iako besplatna za sve, ipak nije dana bez želje smrtnika da je primi. Volio bih da sam večeras imao vremena da potpunije objasnim ovu Veliku Ljubav, ali nisam; i došao sam k vama samo zato što ste me pozvali.

Ne, ne večeras, ali doći ću nekad i napisati vam dugo pismo o ovim temama.

Iznimno sam sretan i radim za čovječanstvo, a tako izravno čini i Učitelj. Činim više za napredak duhova nakon što počnu uživati Ljubav Oca u svojim dušama. Pa, Isus je vladajući duh u našem Kraljevstvu i Njegova moć je vrhovna. To je, naravno, Kraljevstvo Božje; ali ovo Kraljevstvo stvara Učitelj i njemu je dana vrhovna vladajuća moć, a mi smo svi njegovi sljedbenici. On vlada ljubavlju i službama, a ne strogim linijama sile i prisile. Da, ima mnoge sa sobom u Nebeskim sferama, ali svi su mu podređeni i slušaju ga, ali teško vam je to objasniti. Ova poslušnost je rezultat ljubavi, a riječ ne prenosi točno značenje koje je namjeravano.

(Pitanje)
Pa, to je bio zahtjev koji smo postavili u našoj želji da postanemo važni, ali tada nismo razumjeli što će biti Njegovo Kraljevstvo. Ovdje smo jednaki pod uvjetom da imamo istu količinu Ljubavi - Božanske Ljubavi, koja jedina određuje naše mjesto i položaj.

Isus je najveći od svih, jer ima više ove Ljubavi od bilo kojeg drugog duha, i jer je bliži Ocu i zna više o Njemu i Njegovim osobinama. U ovom Kraljevstvu se ne pravi razlika zbog bilo kakvog odnosa ili osobne veličine, već samo zbog više ili manje Božanske Ljubavi u duši duha.

Dolazit ću k vama s vremena na vrijeme i pisati vam o svom znanju o istinama Oca i nadam se da će one vama i svijetu učiniti dobro.

Nisam bio obrazovan čovjek u to vrijeme dok sam bio na Zemlji, i nikada nisam bio, što se tiče jezika. Nisam imao znanja o filozofiji velikih mislilaca i pisaca tog vremena. Sve znanje koje sam posjedovao o duhovnim stvarima došlo mi je iz Isusovih učenja i poticaja Duha Svetoga. Nisam bio učen čovjek u zemaljskom smislu.

Imaš moj blagoslov i moju ljubav i nadam se da će Duh Sveti uskoro ispuniti tvoju dušu Očevom Ljubavlju u većem izobilju i držati te pod svojom brigom i čuvanjem.

Reći ću ti laku noć.
SVETI IVAN
 
Poruka 145
Autor poruke: Sv. Pavao
Naslov poruke: Sveti Pavao objašnjava svoj trn u tijelu, svoje iskustvo na putu za Damask

Savao iz Tarsa, sada Pavao iz blizine Damaska.

Pa, budući da večeras toliko žudiš za ljubavlju i zajedništvom s učenicima Učitelja, pomislio sam da ti napišem samo malo kako bih pokazao da su svi Učiteljevi učenici u svojim živim duhovnim tijelima, a ja sam živ.

Napisao sam mnoge poslanice koje su sadržane u Bibliji, a neke su gotovo točne, i u njima ćeš pronaći moju ideju o Bogu i Učitelju. Nikada nisam naučavao da je Učitelj Bog, niti sam naučavao doktrinu o posrednom pomirenju ili dovoljnosti Isusove krvi da spasi grešnika od grijeha njegovih zemaljskih djela. Nikada nisam naučavao da će grijehe bilo koga snositi i da će penale za njih platiti netko drugi - i gdje god su te doktrine iznesene u mojim poslanicama, nisam ih napisao ja.

Slažem se s Ivanom. Bog je Ljubav. Jer to znači da je Bog sve što je dobro, čisto i ljupko. Ljubav je ispunjenje zakona i Ljubav uključuje sve.

Da. To (trn u tijelu) bila je moja sumnja ponekad da sam pozvan propovijedati istinu o čovjekovom spasenju kako ju je Isus učio. Kažem da sam ponekad sumnjao da sam pozvan činiti takav posao, jer unatoč biblijskoj priči o mom obraćenju nisam bio u potpunosti uvjeren vizijom koju sam vidio. Sada znam da je to bila istinita vizija i da sam bio pozvan - ali dok sam bio na Zemlji ponekad sam sumnjao, i to je bio moj "grijeh koji opsjeda".

Pa, što se toga tiče, bojim se da ću vas morati razočarati, jer nikada nisam bio oslijepljen niti odveden u kuću Božjeg proroka kako kaže Biblija.

Moja vizija je, međutim, bila dovoljno jasna, i čuo sam glas koji me kori, i vjerovao sam, ali ponekad bi se pojavila ova sumnja o kojoj govorim.

Naravno, iz mojih poslanica nikada ne biste pomislili da imam ikakve sumnje, i namjerno sam se suzdržao od iznošenja svojih sumnji i tako ih nazvao svojim najvećim grijehom. Ali zahvaljujem Bogu što nikada nisam dopustio da ta sumnja utječe na mene i spriječi da se posvetim djelu koje me zanima, jer da jesam, nesumnjivo bih se vratio u život progonitelja Židova.

Kako sam nastavio propovijedati, moja je vjera jačala i nakon nekog vremena sumnja me napustila, te u kasnijim godinama nisam imao sumnje.

Ne, nisam u tako visokoj sferi kao što je sv. Ivan, jer nemam tu količinu Ljubavi koju on ima; ali sam u vrlo visokoj sferi i upravitelj sam grada u kojem živim. Vjerojatno sam ispunjen tom Ljubavlju kao i bilo koji od stanovnika mog grada; i posljedično, budući da sam bio učenik Učitelja, izabrali su me za svog upravitelja.

Ne, Petar nije u istoj sferi - on je u višoj.

Neki su viši, a neki niži. Andrija je u mojoj sferi, ali ne živi u mom gradu.

Drago mi je što ste me večeras pozvali, odnosno, što me zanima utjecaj vaše ljubavi, jer me jako zanima djelo koje morate učiniti za Učitelja. Moći ćete obaviti ovo djelo i bit će to veliko revolucionarno djelo kada bude objavljeno.

Pa, rado ću vam povremeno pisati i dati svoje trenutno mišljenje o nekim stvarima o kojima sam raspravljao u svojim poslanicama.

Pa budući da sam dosta napisao, reći ću vam laku noć i prestati.
Vaš prijatelj i brat,
Sveti Pavao iz Biblije.
 
Morate se prijaviti ili registrirati da biste ovdje odgovorili.
Nazad
Vrh