Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

[Cloud]

Pozdrav prijatelji, pokrenuo bih ovu temu s namjerom da se proširi svjesnost o jednom predivnom duhovnom materijalu punom Istina o kojem se trenutno malo zna na Zemlji. Ova tema je zamišljena kao dodatak mojoj temi koju sam ranije pokrenuo na ovom forumu, Divine Truth(Božanska Istina) koja se može naći na linku ovdje. Poruke su pisane u ranom 20. stoljeću pa je zbog toga jezik dosta kompleksan, ali i same teme o kojima je pisano su često kompleksne za shvatiti pa preporučam da se uz čitanje posluša i samo učenje Divine Truth jer je ono u skladu s današnjim jezikom i kao takvo, barem meni, lakše shvatljivo i mnoge Istine su dodane i nadopunjene koje Nebeski duhovi u to doba nisu uspjeli prenijeti Padgett-u, iz više razloga. Ova tema i same poruke su zamišljene kao dodatan(sekundaran) materijal za učenje svih onih koje zanima Božanska istina, a ne kao primaran izvor istina. Primaran, najviši i najčišći izvor istine je naravno Bog s kojim svatko od nas može uspostaviti odnos ako zna kako i ima za to želju, te od Boga direktno primiti Istinu i Ljubav, ali što se tiče materijala na Zemlji, vjerujem da je Divine Truth učenje trenutno najčišće i najbolje što postoji na Zemlji pa bih prema tome savjetovao da se ono primarno posluša i prouči, naravno, ako za to postoji interes i želja.

Padgettove poruke su duhovne poruke(gotovo 3000) koje je primio medij James E. Padgett u razdoblju od 1914. do 1923., tehnikom automatskog pisanja, od brojnih duhova, od kojih su najznačajniji Isus i ostali Celestijali (Isusovi prijatelji, apostoli i obitelj iz prvog stoljeća, ali i druge poznate i nepoznate ličnosti). Pisali su mu o brojim duhovnom istinama - Bogu, Božjim zakonima, duši, ljubavi, grijehu, životu u raznim sferama duhovnog svijeta, ... i o njihovom životnom iskustvu, što na Zemlji, a što u duhovnom svijetu.

Isus (AJ Miller) je potvrdio njihovu autentičnost(sjeća se kada ih je davao Padgett-u) i koliko ja razumijem, poruke su većinom točne, barem što se tiče univerzalnih istina koje su Nebeski duhovi prenijeli Padgettu, ali moguće da imaju neke manje greške. Postoje određene netočnosti u porukama koje je primao od svoje obitelji te kod poruka u kojima su mu duhovi govorili o njegovom stanju duše (jer neke stvari nije htio čuti i imao je određene ovisnosti koje su ga sputavale u daljnjem duhovnom razvoju). Općenito, kod kanaliziranja poruka od duhova, stanje duše i otvorenost medija je jako važna te svaka emocionalna povreda i krivo uvjerenje koje medij ima i koje želi zadržati, će obojati i onečistiti poruku koju mu duh želi prenijeti. Na primjer, Padgett je imao povredu u vezi žena i to je jedan od razloga zbog kojeg mu nisu mogli prenijeti istinu da je Bog i Majka, a ne samo Otac, kao i neke druge stvari, na primjer, da je Marija Magdalena Isusova srodna duša, itd...Zbog toga su mu razvijeni duhovi često govorili kako nije u stanju primiti njihovu punu poruku i da se mora dovesti u bolje stanje kako bi ih mogao primiti te ga potiču na molitvu i na to da razvija svoju žudnju i želju da primi što više Božanske ljubavi u dušu kako bi mogao bolje razumijeti, ali i primiti više istine od Nebeskih duhova. Unatoč tome, Isus kaže da je James Padgett bio prvi medij kome su on i Celestijali uspjeli prenijeti veliku količinu točnih Istina koje su bile izgubljene za Zemlju od Isusovog života u prvom stoljeću( a koje su nakon Isusove smrti bile modificirane, distorzirane, izostavljene i neshvaće od strane religijskih vođa te kao takve pune grešaka stavljene u Biblijski kanon) i koje dotad nisu mogli uspješno prenijeti jer niti jedan medij do tada nije bio otvoren primiti te istine.

Kako zasad nema prijevoda poruka, ovdje bih periodički stavljao prevedene poruke koje bi ja prevodio. Poruke koje ću prevoditi neće biti nekim posebnim kronološim redoslijedom već one koje mi se budu činile važnima. Moguće greške ili nejasnoće nastojao bih razjasniti kroz napomene, sve u svijetlu Božanske istine kako ju trenutno razumijem. (I sam se tek razvijam u učim i moguće je da nešto od mojih interpretacija bude pogrešno pa je uvijek dobro otići direktno do originalne poruke na engleskom, ali i do Divine Truth stranice i youtube kanala čiji se linkovi nalaze na drugoj temi koju sam linkao) Same poruke su jako dobar dodatak materijalu koje Isus prezentira te mogu biti od pomoći osobi koja istinski želi biti na "Uskom putu", rasti u ljubavi i istini primanjem Božje supstance, Njegove Ljubavi u našu dušu, kroz iskrene i čiste želje (žudnje) našeg srca.

Moja preporuka da je da se poruke ne čitaju samo s umom već i sa srcem i da čitanjem otvorimo naša srca za primitak Božje Ljubavi, supstance koje ima moć transformirati našu dušu, u ljubavnije i sretnije biće. Sretno i svako dobro svima!

Video u kojem Isus govori o Padgettovim porukama:

Playlista videa gdje Isus i Marija Magdalena komentiraju određene Padgettove poruke:

Ovdje su linkovi za poruke na engleskom:

Prvi svezak: https://www.divinetruth.com/docts/2005/19410501-1300-1300-pubpi-ei-pbk-bkpadm--True Gospel Volume 1--en-book-published.pdf

Drugi svezak: https://www.divinetruth.com/docts/2005/19410501-1300-1400-pubpi-ei-pbk-bkpadm--True Gospel Volume 2--en-book-published.pdf

Treći svezak: https://www.divinetruth.com/docts/2005/19410501-1300-1500-pubpi-ei-pbk-bkpadm--True Gospel Volume 3--en-book-published.pdf

Četvrti svezak: https://www.divinetruth.com/docts/2005/19410501-1300-1600-pubpi-ei-pbk-bkpadm--True Gospel Volume 4--en-book-published.pdf

 

[Fazlija]

Padgettove poruke su duhovne poruke(gotovo 3000) koje je primio medij James E. Padgett u razdoblju od 1914. do 1923., tehnikom automatskog pisanja, od brojnih duhova, od kojih su najznačajniji Isus i ostali Celestijali (Isusovi prijatelji, apostoli i obitelj iz prvog stoljeća, ali i druge poznate i nepoznate ličnosti).

Mozda i neki buddhe i bodhisattve proslosti ili daleke buducnosti?

Kako zasad nema prijevoda poruka, ovdje bih periodički stavljao prevedene poruke koje bi ja prevodio.

Svaka cast i hvala na trudu i doprinosu forumu!

Moja preporuka da je da se poruke ne čitaju samo s umom već i sa srcem i da čitanjem otvorimo naša srca za primitak Božje Ljubavi, supstance koje ima moć transformirati našu dušu, u ljubavnije i sretnije biće. Sretno i svako dobro svima!

Otvorit cemo srce, dusu, um, tijelo, cakre i sve energetske kanale toj poduci... Ipak, moras biti spreman da mnogi od nas i ne prihvate u potpunosti ovo ucenje.

Ja se barem tjesim da, kako to kaze Krsna u Bhagavat Giti... i samo malo od ove nauke spasava od velikog zla...

 

[Cloud]

Poruka 1
Autor : Isus
Naslov poruke: Kraljevstvo Božje na Zemlji i u duhovnom svijetu ili Put do Kraljevstva savršenog čovjeka. Ovi duhovi imaju samo prirodnu ljubav razvijenu do stanja čistoće, ali ne posjeduju Božansku ljubav koja je potrebna za ulazak u Nebesko kraljevstvo.

JA SAM OVDJE. Isus.

Večeras dolazim pisati o jedinom putu kojim ljudi mogu dosegnuti Kraljevstvo Božje ili Putu do savršenog čovjeka.

Ovo je tema koju su mnogi ljudi i učitelji nastojali objasniti čovječanstvu, a opisani putevi bili su raznoliki i ponekad kontradiktorni koliko su se misli i obrazovanje tih ljudi razlikovali; i svi su nastojali utemeljiti svoja učenja i zaključke na Bibliji. Naravno, mislim na one koji se izjašnjavaju kao kršćani. Što se tiče drugih učitelja i reformatora, kako su ih nazivali, njihova učenja temelje se na doktrinama različitih sekti kojima su pripadali ili ispovijedali odanost.

Ali Kraljevstvo Božje je posebnija fraza koja se nalazi i pripada kršćanskoj Bibliji, a donekle i u hebrejskim spisima.

Pri razmatranju teme ove poruke prvo je važno razumjeti što se podrazumijeva pod "Kraljevstvom Božjim". Neki ga razumiju ili zamišljaju kao kraljevstvo na Zemlji u kojem će ljudi u smrtnom životu slijediti i pokoravati se volji i zakonima Božjim, a drugi ga razumiju kao Kraljevstvo Božje koje postoji i nastavit će postojati u savršenstvu u duhovnom svijetu; a neki malobrojni, kao kraljevstvo koje će pronaći svoj dom ili mjesto postojanja u Nebeskim sferama.

Sada, put do svakog od ovih kraljevstava nije isti, iako se pri sljeđenju jednog od ovih puteva, onog prema Nebeskom Kraljevstvu, nužno mora slijediti put do drugih, ili drugim riječima, onaj tko slijedi put do Nebeskog Kraljevstva također i slijedi onaj put koji će ga u svom sljeđenju navesti da čini one stvari i pokorava se onim Božjim zakonima koji su potrebni za uspostavljanje Kraljevstava na Zemlji i u duhovnom svijetu; ali onaj tko slijedi samo put koji vodi do uspostavljanja kraljevstva na Zemlji i u duhovnom svijetu, ne može postati stanovnik Nebeskog Kraljevstva. Kraljevstvo Božje na Zemlji ili u duhovnom svijetu može postići čovjek, ili duh, pokoravanjem se volji Božjoj u onim bitnim stvarima koje će pročistiti njegovu prirodnu ljubav i uzrokovati da se uskladi s Njegovim zakonima koji utječu na čovjeka i kontroliraju ga kao pukog čovjeka; to jest, koji će čovjeka vratiti u stanje savršenstva koje je postojalo prije pada prvih roditelja; i mnoga moja učenja, dok sam bio na Zemlji, od kojih je nekoliko sačuvano u Bibliji, imala su za cilj uputiti ljude u onaj način života koji bi razvio njihove moralne kvalitete i oslobodio ih od ljage i destruktivnosti grijeha u kojem su tada živjeli i sada žive. Poštivanjem mojih učenja i iskrenom poslušnošću ovim moralnim propisima, čovjek će izgubiti ono što pripada njegovim neljubavnim apetitima i strastima i zlim mislima i željama, te će shvatiti da će na njihova mjesta doći čišća ljubav i više duhovnih želja i misli koje vode do čišćenja njegova srca i duše, a što znači život i razmišljanje u skladu s voljom i zakonima Božjim. Jer Bog je svedobar, i svi Njegovi zakoni zahtijevaju da čovjek postane dobar kako bi se ovo kraljevstvo u duhovnom svijetu uspostavilo.

Prirodno, i mislim prema Njegovom stvaranju, čovjek je dobar, a ne izopačeno stvorenje kakvim su ga toliko stoljeća učenja i doktrine crkve proglašavale; i kada dođe do tog stanja dobrote koje je bilo njegovo na početku, samo će se riješiti onih zagađujućih apetita, misli i želja koje su ga učinile grešnim i neskladnim bićem kakvo je sada.

Dakle, iz ovoga ćete vidjeti da je čovjekov rad, kako bi se omogućilo uspostavljanje kraljevstva na Zemlji, uglavnom djelo odricanja; i ovu su istinu naučavali proroci i učitelji prije mog dolaska na Zemlju i podučavanja puta do Nebeskog Kraljevstva; i ista se istina odnosi na duhove koji će činiti i uspostaviti kraljevstvo u duhovnom svijetu.

U tim kraljevstvima pročišćenja i ponovnog stjecanja usavršene prirodne ljubavi, neće biti ništa od božanske prirode Oca, osim, kako se općenito može reći, za sve objekte Njegova stvaranja, budući da su takvi objekti, mogu sudjelovati u slici božanskog. Ali to nije božansko. Božansko u svom pravom smislu je ono što sudjeluje u samoj Biti i prirodi Boga, a ne ono što je samo predmet njegovog stvaranja.

Čovjek, u tijelu, duši i duhovnom tijelu, samo je Božje stvorenje, a što se tiče duše, slika svog Stvoritelja, ali ovo stvorenje nije stvoreno ni od kakvog, ni najmanjeg dijela Božje Biti ili supstance; i ovo stvorenje može, ako se Ocu svidi, u svom složenom i usklađenom postojanju, biti potpuno uništeno i svedeno na elemente od kojih je stvoreno, bez ikakvog utjecaja na pravu Bit ili prirodu Boga. Dakle, vidjet ćete da uistinu u čovjeku ili od njega nema ništa Božanskog; i stoga, kada se Božje kraljevstvo uspostavi na Zemlji ili u duhovnom svijetu, u njemu neće biti
ništa Božanskog, samo postojanje savršenih stvorenja, koja žive i misle u skladu sa Božjim zakonima koji kontroliraju njihovo stvaranje i postojanje.

Dakle, način na koji se ova dva kraljevstva nebožanskog mogu uspostaviti jest time što čovjek slijedi onaj put razmišljanja i življenja koji će mu omogućiti da se odrekne i oslobodi od onih stvari - stranih njegovoj istinskoj prirodi - koje ga sprječavaju da se ponovno vrati u potpuni sklad s Božjom voljom kako je izražena i obvezujuća zakonom čovjekovog stvaranja.

Poštivanje moralnog zakona omogućit će ljudima da postignu taj cilj. Ljubav kojom je čovjek obdaren kao savršen čovjek, omogućuje mu, kako postaje pročišćenija i skladnija, da ljubi Boga i da ljubi svog bližnjega kao samoga sebe, jer je ta prirodna ljubav ona koja je u svojoj savršenosti i prirodi univerzalna, a u svojoj primjeni svaki je čovjek brat svome bližnjemu.

Progresivne kvalitete ove ljubavi koje svaki čovjek može postići, istinito su i divno iznesene od strane Petra u jednoj od njegovih poslanica kako je sadržano u Bibliji (2. Petrova, 1. poglavlje, stihovi 5, 6, 7) i ako ljudi budu težili ovim uzastopnim koracima u postizanju pročišćavajućeg razvoja ove ljubavi, postići će veliki cilj koji traže.

Kao što sam napisao, Biblija sadrži mnoga moja učenja koja, ako ih se slijedi, dovest će do ovog cilja, a ljudi će ostvariti Kraljevstvo Božje na Zemlji.

I ovdje dopustite da ispravim jedno pogrešno uvjerenje ili ideju koja je tako dugo prevladavala među čovječanstvom i koja je, u svojim rezultatima, odgodila dolazak kraljevstva na Zemlju; a ispravak je da Bog svojom pukom odlukom, ili bez obzira na želje i djelovanje ljudskih duša, neće uspostaviti ovo kraljevstvo. Njegovo uspostavljanje ovisi o ljudima, samima, i dok se njihove ljubavi ne usklade i oni ne budu u skladu s Božjom voljom, ovo kraljevstvo nikada neće biti uspostavljeno.

Znam da se u to vjeruje, uči i naglašava, i ljudi polažu sve svoje nade i očekivanja nebeske blaženosti na izjavu da ću jednog dana doći na nebeskim oblacima s velikom povikom na Zemlju i moći za koju vjeruju da postoji u meni uspostaviti Kraljevstvo Božje - neku vrstu kraljevstva u kojem ću biti kralj i vladati vrhovno, te primati kao svoje podanike one koji vjeruju u mene i štuju me, a one koji ne vjeruju poslati u vječno prokletstvo i vanjsku tamu.

Pa, ovo je žalosno, neistinito i potpuno pogrešno. Ovo kraljevstvo nikada neće biti uspostavljeno na ovaj način, jer samo čovjek, sam, može prizvati u postojanje ovo kraljevstvo, samo tako što će postati čisti savršeni čovjek koji je postojao kada je Božje zemaljsko kraljevstvo imalo svoje postojanje prilikom stvaranja čovjeka (Napomena: Kod postojanja prvih ljudi). Sam čovjek je donio grijeh u svijet i čovjek mora sam uništiti grijeh, i tada će se obnoviti sklad s Očevom voljom, a također i ovo kraljevstvo.

Ali, iz onoga što sam napisao, ni na trenutak ili u najmanjoj mjeri ne smije se zaključiti da Bog ne sudjeluje i neće sudjelovati u ponovnoj uspostavi ovog kraljevstva, jer je činjenica da On djeluje preko svojih anđela na duše i misli ljudi kako bi donio ovo kraljevstvo na Zemlju; ali On neće prisiliti njegovu uspostavu - to mora doći dobrovoljno od strane ljudi.

Kad je stvorio čovjeka, dao mu je slobodnu volju - najdivniji od prirodnih darova čovjeku - i neće, koristeći svoju moć, proizvoljno kontrolirati smjer te volje, već će u pogledu nje čovjeku dati vrhovnu vlast. Naravno, iako je to tako, ako čovjek u takvom postupku prekrši Božje zakone, čovjek mora snositi posljedice, jer On nikada ne mijenja niti ukida svoje zakone. Čovjek može koristiti svoju slobodnu volju kako želi i kako ga misli i apetiti mogu navesti da čini, ali sloboda korištenja ne sprječava nametanje penala koje zakoni propisuju kada se prekrše. Dakle, vidite da postoji sloboda bez ograničenja, ali svako neskladno korištenje te slobode mora pozvati nanošenje onoga što nužno slijedi nakon kršenja harmonije.

Bog želi i strpljivo čeka ljubav čovjeka i uvijek je Otac pun ljubavi koji se ne veseli patnji svojih stvorenja, jer želi da njihova ljubav dođe dobrovoljno i bez prisile ili straha od kazne ili nade u nagradu, osim one nagrade koja nužno mora uslijediti nakon spajanja Božje Ljubavi i ljubavi čovjeka.

Tada kažem, Kraljevstvo Božje na Zemlji nije Božansko Kraljevstvo i nema u sebi ono što je nužno Božansko, osim Božje ljubavi prema Njegovim stvorenjima da ih blagoslovi i usreći. Njegova bit i supstanca nisu im dodijeljene, jer da jesu, ljudi ne bi ostali u kraljevstvu zemaljskom, već bi, do određene mjere, bili u Nebeskom Raju, čak i dok su na Zemlji, a koliko znam, neki ljudi, dok su još smrtnici, jesu u ovom Božanskom Nebu. (Napomena: Isus je jedina osoba koja je bila u stanju Božanskog Neba dok je bio na Zemlji u 1. stoljeću, to stanje je postigao duhovnom razvojem kroz odnos s Bogom)

Ono što sam rekao u vezi s Kraljevstvom Božjim na Zemlji, jednako se odnosi i na Kraljevstvo Božje u duhovnom svijetu, jer su tamo stanovnici samo duhovi ljudi nakon što su napustili svoja fizička tijela i pročistili se u svojoj prirodnoj ljubavi i u skladu s Božjom voljom i zakonima koji upravljaju njihovim postojanjem kao savršenim ljudima.

Iako Kraljevstvo Božje još nije uspostavljeno na Zemlji, ono jest u duhovnom svijetu, jer su se u najvišoj sferi(opaska: radi se o 6. sferi duhovnog svijeta) tog svijeta duše ljudi pročistile i harmonija je obnovljena, a duše ljudi uživaju u najvišoj sreći koja im je bila dana u vrijeme njihovog prvog stvaranja, što je Bog proglasio vrlo dobrim. Jednom će vam biti opisano blaženstvo i divna sreću tog kraljevstva; i neću reći da je to izvan svake ljudske zamisli i da je uspostavljeno ne samom moći i voljom Božjom, već korištenjem ljudske volje nakon što su postali duhovi odričući se zla i grijeha, te pročišćavajući i usklađujući svoje misli, želje i dušu u njezinoj prirodnoj ljubavi. I ovdje moram reći da će svi ljudi koji su ikada živjeli ili će ikada živjeti, nekada živjeti u ovom Kraljevstvu Božjem u duhovnom svijetu ili u Kraljevstvu Nebeskih sfera; ali velika većina će pronaći svoje domove u prethodnom kraljevstvu.

Paklovi i mračna mjesta bit će ispražnjeni od svojih stanovnika i zauvijek ukinuti, i, koliko god to smrtnicima izgledalo iznenađujuće, ne Božjom naredbom, već ostvarivanjem ljudske volje, želja i čežnji za postizanjem pročišćenja njihove ljubavi i postizanjem cilja njihovih težnji. Ali Bog će biti s njima u njihovim naporima, a Njegovi anđeli će činiti Njegovu volju pomažući smrtnicima i duhovima na ovom putu do duhovnog kraljevstva.

Koliko je onda važno da smrtnici razumiju i shvate veliko djelo koje moraju obaviti u uspostavljanju kraljevstva na zemlji i kraljevstva u duhovnom svijetu, a ne da se bespomoćno upuštaju u puko intelektualno uvjerenje da će Bog na svoj način i u svoje vrijeme uspostaviti ovo kraljevstvo i da će oni koji vjeruju u Boga i poštuju vjerovanja i doktrine svojih crkava i obavljaju svoje dužnosti kao članovi crkve, postati stanovnici tog kraljevstva i u trenutku postati čisti i neokaljani te u skladu s Božjom voljom i Njegovim zakonima. To je vrlo štetno uvjerenje, jer je jedini put do ovog kraljevstva put odricanja i pročišćenja, i sva uvjerenja koja su ikada posjedovali ljudi, a koja ne vode do ovog pročišćenja ljudskih duša, neće dovesti do ovog kraljevstva.

Čovjek, uz Očevu pomoć, mora sam krojiti svoju sudbinu, a Otac, bez čovjekovog truda, neće mu stvoriti sudbinu na koju mu stanje duše i ljubav ne daju pravo.

Ali postoji Kraljevstvo veće i drugačije i za razliku od ovih kraljevstava o kojima sam pisao, a to je Nebesko Kraljevstvo Božje; i samo oni koji prime Božansku Bit mogu postati stanovnici ovog Kraljevstva. Duše ljudi moraju se preobraziti u samu Božansku Prirodu Boga, a prirodna ljubav čovjeka mora se promijeniti u svim svojim kvalitetama i elementima u Božansku Ljubav Oca.

Napisao sam da su mnoga moja moralna učenja zapisana u Bibliji i da sam došao, ili bolje rečeno, moje prihvaćanje od strane Oca kao Njegovog voljenog sina i primanje u moju dušu Njegove Božanske Ljubavi osposobilo me da podučavam o putu do različitih kraljevstava; i kao što je rečeno u toj Knjizi, ono što je izgubljeno neposlušnošću prvog čovjeka obnovljeno je dolaskom drugog, a to samo znači da sam, zbog znanja koje mi je došlo o istini i zakonima sklada koji upravljaju Božjim svemirom, bio osposobljen podučavati ljude putu povratka čistoći i razvoju njihovih duša u prirodnoj ljubavi koja je postojala prije velikog gubitka uzrokovanog neposlušnošću prvog čovjeka. Nisam trebao donijeti ovu obnovu nikakvom velikom moći ili božanskim osobinama sveznanja za koje bih mogao pretpostaviti da posjedujem, već samo podučavajući ljude da vole Boga i svoju braću i da sljede onaj put života i razmišljanja koji bi im nužno omogućio da se odreknu grijeha i zla i dođu u stanje sklada sa zakonima svog stvaranja.

Dok sam poučavao ove moralne istine, poučavao sam i velike duhovne istine koje ljudima pokazuju put do Nebeskog Kraljevstva, jer u mojim zajedništvima s Ocem došla mi je ne samo Božanska Ljubav koja je preobrazila moju dušu u bit Oca u njegovim ljubavnim kvalitetama, već i znanje kojim se ta Božanska Ljubav može steći i siguran put do Nebeskog Kraljevstva, iako samo do određene mjere dok je čovjek u tijelu.

Ali moja duhovna učenja koja pokazuju put do Nebeskog Kraljevstva nisu bila tako dobro shvaćena od strane mojih slušatelja - pa čak ni od mojih bliskih učenika - već više od strane Ivana, i posljedično nisu sačuvana u Bibliji, kao što su bila sačuvana moja moralna učenja. A što se tiče Biblije, mislim da izvorni rukopisi nisu napisani sve do mnogo godina nakon moje smrti. Čak ni u tim rukopisima nije bilo mnogo mojih učenja o putu koji vodi do ovog Nebeskog Kraljevstva; a kasnije, kada su ovi rukopisi kopirani, i kopije ponovno prepisane, ove važne istine nisu sačuvane - jedva da su sačuvane. Iako su zadržane neke temeljne, naime: Bog je ljubav i ako se čovjek ponovno ne rodi, ne može ući u Kraljevstvo Nebesko.

I kako je vrijeme prolazilo i prepisivanje se nastavljalo, sve manje i manje mojih propisa je sačuvano, a ljudi su sve manje i manje upoznavali te više istine, i, posljedično, same moralne nauke su postale bolje shvaćene i učitelji i poučavatelji masa su ih koristili da bi ljude vodili u Kraljevstvo Božje.

I uz to, ovi su vođe promijenili čak i te moralne istine i tumačenja ranih pisaca na takav način da su omogućili tim vođama da postignu bogatstvo, moć i kontrolu nad običnim ljudima u njihovim vjerovanjima i obredima bogoslužja. Bog ljubavi tada je, u velikoj mjeri, postao Bog mržnje i gnjeva, kažnjavajući one koji su se usudili ne pokoravati se tim naredbama koje im je hijerarhija crkve postavila kao zahtjeve i volju Božju.

Ali o tim je stvarima detaljnije pisano drugdje, i neću ih dalje objašnjavati, već ću sada otkriti pravi put koji vodi u Kraljevstvo Božje na Nebeskim Rajevima.

Pa, večeras smo dugo pisali i mislim da je najbolje odgoditi daljnje pisanje za kasnije.

Moram ipak reći da mi je drago što si u puno boljem stanju i osjećam da sada možemo brže nastaviti s našim porukama.
Zapamti ovo, da će se moja obećanja ispuniti i moraš imati vjere. Vrlo često sam s tobom i volim te kao što znaš i nastavit ću se moliti Ocu za tebe.

Zato mi vjeruj i budi uvjeren da ti pomažem u tvojoj želji. Laku noć i Bog te blagoslovio.

Tvoj brat i prijatelj, ISUS.

(Napomena: Radi jasnoće, kada Isus u poruci spominje Kraljevstvo Božje na Zemlji i u duhovnom svijetu, misli na Kraljevstvo savršenog čovjeka, u koje čovjek može stići pročišćenjem vlastite prirodne ljubavi do savršenstva, što je 6. sfera duhovnog svijeta, a kada govori o Kraljevstvu Nebeskom, ono se nalazi od 8. sfere na dalje. U to kraljevstvo nije moguće ući samostalnim naporima i usavršavanjem ljudske ljubavi, nego je potrebno primiti od Boga supstancu, Njegovu Veliku Ljubav, te ju primiti u dovoljnoj količini da ona transformira ljudsku dušu u Božanskog anđela. Postati savršenim čovjekom ili Božanskim anđelom moguće je za vrijeme života na Zemlji, ali i nakon smrti fizičkog tijela, u duhovnom svijetu gdje svi nastavljamo živjeti. )

 

[Cloud]

Poruka 2
Autor : ISUS
Naslov poruke : Jedini put do Božjeg kraljevstva na Nebeskim Rajevima

JA SAM OVDJE. Isus.

Dolazim večeras i želim završiti svoju poruku i nadam se da ćete je moći primiti. Pa, da nastavim.

Opisao sam put do Kraljevstva Božjega na Zemlji i u duhovnom svijetu, a sada ću opisati jedini put do Kraljevstva Božjega na Nebeskim Rajevima.

Kao što sam već napisao, kada je čovjek stvoren, osim što mu je darovao one stvari koje su ga učinile savršenim čovjekom i u skladu sa zakonima i voljom Oca, On mu je također darovao potencijal ili privilegiju primanja Božanske Ljubavi, pod uvjetom da je traži na jedini način koji je Bog planirao za njezino zadobivanje. Ali umjesto da prihvati ovu veliku privilegiju, čovjek je postao neposlušan i nastojao je ostvarivati vlastitu volju, i to na način koji je doveo ne samo do njegovog pada iz stanja savršenog čovjeka u kojem ga je Bog stvorio, već i do gubitka velike privilegije primanja ove Božanske Ljubavi, čija mu privilegija nikada nije bila ponovno dana sve do mog dolaska i poučavanja o tom ponovnom darivanju i pravom načinu dobivanja ove Ljubavi.

Sada, ovdje bi trebalo bolje razumjeti što je ta Božanska Ljubav bila i što jest, jer je ista danas kao što je bila kada je čovjek stvoren na sliku Božju. Ova Ljubav se razlikuje od prirodne ljubavi čovjeka, kojom je obdaren kada je stvoren i koja pripada svim ljudima i koju svi oni posjeduju u više ili manje savršenom stanju, po tome što je Božanska Ljubav ona ljubav koja pripada Bogu ili je dio Boga, te posjeduje Njegovu Prirodu i sastoji se od Njegove Supstance, i koja, kada je čovjek posjeduje u dovoljnoj mjeri, čini ga Božanskim i Božje Prirode. Ovu Veliku Ljubav Bog je namijenio da je prime i posjeduju svi ljudi koji je žele primiti i koji bi uložili trud da je zadobe.

To je ljubav koja u sebi sadrži Božansko, što prirodna ljubav ne sadrži. Mnogi, znam, pišu i vjeruju da svi ljudi, bez obzira na vrstu ljubavi koju imaju u svojim dušama, posjeduju ono što nazivaju "Božanskom iskrom", kojoj je potreban samo pravilan razvoj da bi sve ljude učinila Božanskima. Ali ova koncepcija o čovjekovom stanju u njegovom prirodnom stanju je potpuno pogrešna, jer čovjek u sebi nema nikakav dio Božanskog i nikada ne može imati, osim ako ne primi i ne razvije u sebi ovu Božansku Ljubav.

U cijelom Božjem svemiru i kreaciji materijalnih i duhovnih stvari, jedino Njegovo stvorenje koje u sebi može imati išta Božanske prirode jest ono koje posjeduje ovu Božansku Ljubav.

Darivanje ove ljubavi imao je za cilj, u svom djelovanju i učinku, preobraziti čovjeka iz savršenog čovjeka u Božanskog anđela i tako stvoriti Božje Kraljevstvo u Nebeskim sferama, gdje samo ono što je Božansko može ući i naći prebivalište. I morate shvatiti da kao što uvelike ovisi o čovjeku samom da uspostavi Božje Kraljevstvo na Zemlji ili u duhovnom svijetu, tako uvelike ovisi i o čovjeku da uspostavi Kraljevstvo na Nebeskim Rajevima. Bog neće, i ne uspostavlja nikakvom silom koju bi mogao imati, uspostaviti ovo Božansko Kraljevstvo, i da čovjek nikada nije primio ovu Božansku Ljubav u svoju dušu, nikada ne bi postojalo takvo kraljevstvo.

Sada postoji Kraljevstvo u Nebeskoj sferi, ali nije dovršeno, jer je još uvijek otvoreno i u procesu formiranja, te je otvoreno za ulazak svih duhova, a ljudi ga moraju tražiti na jedini način koji je Otac osigurao, i nijedan čovjek ili duh neće biti isključen iz njega, koji će svim žudnjama svoje duše težiti ući u to Kraljevstvo.

Također moram reći da će doći vrijeme kada će ovo Nebesko Kraljevstvo biti dovršeno, i nakon toga ni duh ni čovjek neće moći ući u njega; jer će ova Božanska Ljubav Oca biti ponovno povućena od čovjeka, kao što je bila od prvih roditelja, i jedino kraljevstvo koje će tada biti dostupno čovjeku bit će kraljevstvo koje će postojati na Zemlji, ili ono koje sada postoji u duhovnom svijetu. (Napomena: Čovjek će moći jedino doći do Kraljevstva savršenog čovjeka, što je 6. sfera, nakon zatvaranja Kraljevstva Nebeskog)

Koji je onda put koji vodi do ovog Nebeskog Kraljevstva? Jedini put? Jer postoji samo jedan!

Poštivanje moralnih propisa i čišćenje ljudskih duša od grijeha sljedenjem ovih propisa, neće dovesti do ovog kraljevstva, jer kao što se lako može vidjeti, potok se ne može uzdići više od svog izvora, a izvor ljudskih duša u pukom pročišćenom stanju, jest stanje savršenog čovjeka - ono stanje u kojem je bio prije svog pada - i stoga su rezultati poštivanja i življenja pukih moralnih propisa i prakticiranja prirodne ljubavi u njezinom čistom stanju, da će čovjek biti vraćen u stanje savršenog čovjeka - stvorenog čovjeka u kojem nema ništa Božanskog. Ali ovo obnovljeno stanje čovjeka bit će toliko savršeno i u skladu s Božjom voljom i Njegovim zakonima koji upravljaju najvišim i najsavršenijim Njegovim stvorenjima, da će čovjek biti vrlo sretan. Pa ipak, on će i dalje biti samo stvoreno biće, imajući ništa više od slike svog Stvoritelja.

Dakle, kažem, život u skladu s moralnim zakonima i korištenjem ove prirodne ljubavi u njezinom najvišem i najčišćem stanju prema Bogu i prema bližnjemu neće ga odvesti na put do Nebeskog Kraljevstva, već će najveći vrhunac njegovog postignuća biti kraljevstvo na Zemlji ili ono u duhovnim nebesima. (Napomena: Taj vrhunac je 6. sfera)

A različita i zasebna priroda ovih kraljevstava od one Nebeskih Rajeva, omogućit će čovječanstvu da shvati razliku između misija velikih učitelja i reformatora koji su mi prethodili u svom radu među ljudima i misije koju sam bio odabran izvršiti na Zemlji. Prvi nisu mogli podučavati put do Nebeskog Kraljevstva, jer do mog dolaska, ova Božanska Ljubav o kojoj pišem, čovjeku nije bilo moguće dobiti je. Privilegija nije postojala prije tog vremena nakon što su je prvi roditelji izgubili, i nije bilo Nebeskog Kraljevstva u kojem bi ljudi mogli pronaći svoj vječni dom.

Dakle, ponavljam, sva moralna učenja svjetske povijesti nisu mogla pokazati put do Nebeskog Kraljevstva Božjega, i ne mogu ni sada, jer moral, kako ga shvaćaju i uče čovječanstvo i duhovi i anđeli, ne može čovjeku dati ono što je apsolutno potrebno da bi preobrazio svoju dušu u ono stanje ili uvjet koji ga čini prikladnim za ulazak u ovo istinski Božansko Kraljevstvo Oca.

Ali put do toga je jednostavan i jedinstven(jedan), a ljude sam tako učio dok sam bio na Zemlji; i mogli su biti tako biti podučeni tijekom svih stoljeća otkako sam napustio ljudski život; i moram reći da su neki tako bili poučeni i pronašli taj put, ali relativno malo, za smrtnike čija je navodna i proglašena misija i privilegija bila poučavati taj način. Mislim na svećenike, propovjednike i crkve koji su zanemarili naučavati isto, već su, iako ozbiljno i shvaćajući svoju odanost Bogu i svoje obveze prema čovječanstvu, naučavali samo put kojim bi ljude vodilo k poštivanju moralnih propisa.

I sve to, unatoč tome što je u Bibliji, za koju većina onih koji se izjašnjavaju kao kršćani vjeruje da sadrži moje izreke i učenja, iznesen ovaj put do Nebeskog Kraljevstva. Riječi je malo, a put je jasan i nikakva misterija ne sprječava ljude da shvate njegovo značenje. Kad sam rekao: "Ako se čovjek ponovno ne rodi, ne može ući u Kraljevstvo Božje", otkrio sam jedini i pravi put do ovog kraljevstva. Tijekom mog vremena na Zemlji bilo je onih koji su razumjeli ovu veliku istinu, a od tada, bilo je i onih koji nisu samo razumjeli ovu istinu, već su pronašli put i slijedili ga dok nisu stigli do cilja i sada su stanovnici ovog kraljevstva; ali velika većina ljudi - svećenika, učitelja i naroda - nikada nije razumjela i nikada nije tražila put. Ova velika istina njihovim duhovnim osjetilima bila je, takoreći, skrivena stvar; i dok to čitaju ili čak recitiraju svojim slušateljima, to nema posebno značenje, već je samo jedna od moralnih zapovijedi, poput "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe", i ne pridaje mu se toliko važnosti kao nekim od ovih moralnih uputa.

I tako, kroz sve vijekove otkako veliko kraljevstvo čeka ljude, oni su, iako u svoj iskrenosti i ljubavi prema Bogu, tražili i u većoj ili manjoj mjeri,
našli samo Kraljevstvo savršenog čovjeka, a zanemarili su tražiti i propustili Kraljevstvo Božanskog anđela.

Zatim, kao što sam rekao, ova Božanska Ljubav Oca, kada je posjeduje čovjekova duša, čini ga u njegovoj supstanci i biti Božanskim poput Božanstva Oca, i samo takve duše čine i nastanjuju Nebesko ili Božansko Kraljevstvo Božje; i budući da je to tako, mora se lako vidjeti da je jedini put do Nebeskog Kraljevstva onaj koji vodi do zadobivanja ove Božanske Ljubavi, što znači Novo Rođenje; i to Novo Rođenje donosi protok ove Božanske Ljubavi u duše ljudi, čime sama Priroda i Supstanca Oca, i odakle ljudi prestaju biti samo stvorena bića, već postaju duše ljudi rođenih u Božanskoj stvarnosti Boga.

Tada je jedini put do Nebeskog Kraljevstva putem Novog Rođenja, a to rođenje se ljudima donosi samo dotokom i djelovanjem ove Božanske Ljubavi, i hoće li čovjek iskusiti ovo rođenje ili ne, ovisi o samom čovjeku, postavlja se pitanje kako ili na koji način čovjek može postići ovu Božansku Ljubav i ovo Novo Rođenje i Nebesko Kraljevstvo. A budući da je put tako lak i jednostavan, moguće je da će ljudi sumnjati u istinitost mog objašnjenja i nastaviti vjerovati i polagati sve svoje nade na ortodoksne doktrine posrednog pomirenja - pranje krvlju, moje patnje na križu i nošenje svih grijeha svijeta, i moje uskrsnuće od mrtvih - doktrine koje su jednako štetne za spasenje čovječanstva jer su bez istine ili utemeljenja u činjenicama ili učinku.

Jedini način je, dakle, jednostavno ovaj: da ljudi vjeruju svom iskrenošću svojih umova i duša da ova Velika Očeva Ljubav čeka da bude darovana svakome od njih i da kada dođu Ocu u vjeri i iskrenim težnjama, ova Ljubav im neće biti uskraćena. I uz ovo vjerovanje, mole se svom iskrenošću i žudnjom(čežnjom) svojih duša da im otvori duše dotoku ove Ljubavi, i da im tada dođe Duh Sveti i donese tu Ljubav u njihove duše u takvom obilju da se njihove duše mogu preobraziti u samu Bit Očeve Ljubavi.

Čovjek koji će tako vjerovati i moliti se nikada neće biti razočaran, a put do kraljevstva bit će njegov jednako siguran kao što sunce sja dan za danom pravednima i nepravednima.

Nije potreban posrednik, niti molitve ili ceremonije svećenika ili propovjednika, jer Bog sam dolazi čovjeku i čuje njegove molitve te odgovara na njih slanjem Utješitelja, koji je Očev glasnik za prenošenje ove velike Božanske Ljubavi u duše ljudi.

Tako sam objasnio jedini put do Nebeskog Kraljevstva Božjeg i do Božanske prirode u ljubavi; i ne postoji drugi način kojim je moguće dosegnuti ovo kraljevstvo i sigurnu spoznaju besmrtnosti.

Stoga, molim ljude da razmišljaju o ovim velikim istinama i da razmišljajući vjeruju, a kada vjeruju, mole Oca za upliv ove Božanske Ljubavi u njihove duše, i time će iskusiti vjerovanje, vjeru i posjedovanje i vlasništvo nad onim što im se nikada ne može oduzeti - ne, ne u svoj vječnosti.

I tako je s čovjekom da bira i određuje svoju sudbinu. Hoće li ta sudbina biti savršeni čovjek ili Božanski anđeo?

Završio sam i osjećam da ste primili moju poruku kako sam namjeravao i zadovoljan sam.

Neću više pisati, i s ljubavlju i blagoslovom, poželjet ću laku noć.

Tvoj brat i prijatelj,
ISUS

 

[Slap888]

Tvoj brat i prijatelj,
ISUS

Isus nije brat, stvorenje. Isus je Bog, kralj nad kraljevima, onakakv kako ga je Toma nazvao kad je uskrsnuo; "Gospodin moj i Bog moj".

Brat je niža definicija njega koji se je u ljudskosti ponizio. Vratio se u Nebo i uzvisio, vratio se u svoju prijašnju Slavu i ne može sebe više da definira našim bratom.

 

[Cloud]

Poruka 3
Autor poruke: ISUS
Naslov poruke: Nakon smrti, Sud. Što to jest, a što nije

JA SAM OVDJE. Isus.

Ovdje sam i želim napisati nekoliko redaka u vezi s velikim danom suda, o kojem propovjednici i učitelji teoloških stvari tako često pišu. Znam da Biblija, ili bolje rečeno neke od knjiga, stavljaju veliki naglasak na ovaj dan kada će, kako tvrde, Bog izliti svoje čaše gnjeva na bezbožnike i osuditi ih na vječnu kaznu.

Kao što znate, među tim učenim ljudima postoje vrlo velika i raznolika mišljenja o tome što je značenje i važnost ovog sudnjeg dana i kada će se, kronološki gledano, dogoditi; i sva ta različita mišljenja imaju mnogo učenika i učitelja koji ih prihvaćaju i proglašavaju svijetu istinitima i bez ikakve sumnje.

Pa, sigurno je da svi ljudi moraju umrijeti i da će doći sud, a ono što slijedi nakon smrti jednako je sigurno kao i sama smrt, i jednako razumno kao što je posljedica bilo kojeg uzroka. Stoga ljudi ne bi trebali imati poteškoća vjerovati u sud kao činjenicu koja se ne može izbjeći, baš kao što se ne može izbjeći ni smrt.

Ali riječ i činjenica, sud, kada se koristi kao posljedica ili prateća smrti, može imati mnoga značenja u mišljenjima i shvaćanjima mnogih ljudi, ovisno o tome što ljudi mogu vjerovati u stvari koje se nazivaju religijskim, znanstvenim ili filozofskim. Za ultraortodoksne ovaj pojam sud znači i nužno obuhvaća aktivno izricanje presude od strane Boga, koje je određeno njihovim životima i mislima dok žive u smrtnom životu, bez obzira na bilo koji od Njegovih općih zakona i njihovog djelovanja. Bog je sam sudac - osobni i prisutni - i Njim se u tom svojstvu život i djela svakog čovjeka poznaju i probavljaju te postaju temeljem kazne koju On mora izreći u svakom pojedinom slučaju. Bog čuva zapise svih tih ljudskih djela, ili, ako se čovjeku prizna da je sam svoj zapisničar, njegovi zapisi su, ili će biti, u vrijeme velikog okupljanja za sud, otvoreni ili izneseni na vidjelo tako da se ništa ne može izgubiti; i tada će, na temelju ovog zapisa, ljudi biti poslani u vječnu sreću ili u vječnu kaznu, ili, kako neki vjeruju, u uništenje ili istrebljenje.

Drugi, neortodoksni, koji vjeruju u opstanak duše i trajna sjećanja na djela i misli ljudi, uče da će sud uslijediti nakon smrti kao prirodna posljedica djelovanja zakona uzroka i posljedice; i od učinka se ne može pobjeći, sve dok na neki način ljudi ne shvate da je učinak u njihovoj patnji zadovoljio uzrok i da nema ništa tajanstveno ili neprirodno u pojavi i djelovanju suda. Oni ne vjeruju da će Bog bilo kakvim posebnim posredovanjem ili osobnim kažnjavanjem izreći sud ili odrediti zasluge ili nedostatke onoga koji je pozvan na sud.

Osim ovih stavova, postoje i drugi koji su prisutni i u koje se vjeruje, ali dva koja sam spomenuo su načelna i dovoljna da pokažu što velika većina ljudi koji misle, odnosno vjeruju, zaključuje da pojam sud, kako se koristi u Bibliji, treba značiti ili se treba shvaćati njegovo značenje.

Pa, sud ljudske duše važan je pratitelj ljudskog života, i u tjelesnom i u duhovnom svijetu, a što se tiče pitanja i kazni, teško da išta zahtijeva više ljudske misli i razmatranja, jer je sigurno da ga uvjerenja, istinita ili lažna, ne mogu izbjeći(Ne mogu izbjeći sud). Sud jednako sigurno slijedi ono što ljudi nazivaju smrću kao što noć slijedi dan, i nikakva filozofija ili teološke dogme ili znanstvena određenja ne mogu promijeniti tu činjenicu ili na bilo koji način promijeniti karakter ili točno djelovanje ovog suda.

Ali sud nije nešto što pripada isključivo razdoblju ili stanju nakon smrti, jer je prisutan i djeluje na ljudima od trenutka kada se utjelove u
čovjeka dok se ne rastjelove, i nakon toga kontinuirano dok se uzroci posljedica ne zadovolje i ne ostane ništa što bi se trebalo suditi, što donosi sretan kraj koji je također činjenica - jer svi ljudi ovise o svom napretku prema uvjetima harmonije sa zakonima koji čine učinkovitima, kao što i oni(zakoni) izriču presude. Dok su ljudi na Zemlji, ovi zakoni djeluju i čovjeku se kontinuirano sudi zbog uzroka koje čovjek stvori, a sud nakon smrti samo je nastavak suda koji su ljudi primili dok su bili na Zemlji.

Naravno - ljudi to možda ne znaju - ovi sudovi ili njihovi učinci postaju intenzivniji nakon što se ljudi riješe utjecaja tjelesnog postojanja i postanu duhovi, imajući samo duhovne kvalitete. I zbog te činjenice ljudi moraju shvatiti i pokušati razumijeti da izraz "nakon smrti, sud" ima veće značenje i od vitalnije je važnosti od izreke - da je "sud s ljudima tijekom cijelog njihovog smrtnog života".

Nakon smrti uzroci nesklada sa zakonom postaju izraženiji i pojavljuju se u pravom značenju i snazi, te se, posljedično, budući da je to istina, učinci sve više intenziviraju i bivaju shvaćeni, a ljudi više pate i shvaćaju tamu, a ponekad i veliku tamu koju ti učinci proizvode. Nesklad se pojavljuje u svojoj goloj i neskrivenoj stvarnosti, a djelovanje zakona donosi ljudima točne penale(kazne - u vidu globe koje će u nekom trenutku trebati otplatiti) koje njihovi prekršaji zahtijevaju.

Čovjek je svoj vlastiti knjigovođa i u njegovom sjećanju zabilježene su sve misli i djela njegova zemaljskog života koja nisu u skladu sa harmonijom Božje volje, koja je izražena ili očitovana Njegovim zakonima. Sud nije stvar jednog dana ili vremena, već nikada ne prestaje sve dok postoji ono na što može djelovati, i smanjuje se proporcionalno kako uzroci nesklada nestaju.

Bog nije prisutan u gnjevu i ne zahtijeva, kao što to čini čovjek koji vjeruje da je ozlijeđen i zahtijeva naknadu od onoga koji je uzrokovao ozljedu. Ne - Otac je prisutan samo u ljubavi, i kako duša onoga koji trpi penal(kaznu/globu), koju su mu nametnula vlastita djela i misli, sve više dolazi u sklad s Očevom voljom, On je, kako vi smrtnici kažete, zadovoljan.

Nikada ljutiti Bog, koji se raduje zadovoljstvu zbog penala koje plaća jedno od Njegove zabludjele djece, već uvijek voljeni Otac koji se raduje otkupljenju Svoje djece od patnje koju kršenje zakona sklada sa sigurnošću zahtijeva.

Dakle, kao što rekoh, sudnji dan nije posebno vrijeme kada se svi ljudi moraju sastati u Božjoj prisutnosti i vagati svoje misli i djela, a zatim, ovisno o tome jesu li dobri ili zli, nad njima biti izrečena presuda ljutitog ili čak pravednog Boga.

Sudnji dan je svaki dan, kako u zemaljskom životu čovjeka tako i u životu u duhu, gdje djeluje zakon kompenzacije. U duhovnom svijetu vrijeme nije poznato i svaki dah je dio vječnosti, a sa svakim dahom, sve dok zakon zahtijeva, dolazi sud, kontinuiran i nezadovoljen, sve dok čovjek, kao duh, ne dostigne to stanje sklada, tako da za njega zakon više ne zahtijeva sud.

Ali iz onoga što sam napisao, ljudi ne smiju pretpostavljati ili se zavaravati u takvo stanje vjerovanja koje će ih navesti da misle da, budući da ne postoji poseban dan suda kada će Bog izreći svoju presudu, da se suda stoga ne treba toliko bojati ili izbjegavati. Ne, ovo stanje razmišljanja ublažit će samo na trenutak, jer Sud je siguran i nije i neće biti ništa manje strašan, jer umjesto ljutitog Boga, nepromjenjivi zakon zahtijeva točnu obnovu(reparaciju).

Niti jedan čovjek koji je živio i umro nije izbjegao ovaj sud, i nijedan čovjek koji će poslije umrijeti ne može izbjeći ovaj sud osim ako, na način koji je Otac u svojoj ljubavi osigurao, nije postao u skladu sa zakonima koji zahtijevaju sklad. "Kako čovjek sije, tako će i žeti" je jednako istinito kao što je istinita i činjenica da sunce sja i pravednima i nepravednima.

Sjećanje je čovjekovo skladište dobra i zla, a sjećanje ne umire smrću čovjekova fizičkog tijela, već naprotiv, postaje življe - potpuno živo - i
ništa ne ostaje iza ili se ne zaboravlja kada duhovni čovjek odbaci teret i otupljujuće i varljive utjecaje jedinog ljudskog tijela koje je stvoreno da umre.

Sud je stvaran i ljudi se s njim moraju suočiti licem u lice, a nedostatak vjerovanja ili nevjerovanja, ravnodušnost ili primjena izreke "dosta je svakom danu zla" na ljudske živote neće omogućiti ljudima da izbjegnu sud ili njegove zahtjeve.

Ipak, postoji način na koji ljudi mogu pretvoriti sud smrti u sud života - nesklad u harmoniju - patnju u sreću - a sam sud u nešto što se želi.
Drugdje smo pisali o ovom putu otvorenom za sve ljude, i neću ga pokušavati opisati ovdje.

Napisao sam dovoljno za večeras. Umoran si i ne bi smio dalje nastaviti.

Zato ću ti s ljubavlju reći laku noć.

Tvoj brat i prijatelj,

ISUS.

(Napomena: Samo bih htio malo pojasniti o čemu se govori kada piše o penalima i kaznama. Koliko ja razumijem Istinu, Bog nije ljut i kažnjavajući Bog nego je savršena Ljubav, ali kao takav je i savršeno pravedan, te je napravio zakone koji kada ih se krši nužno nose negativne posljedice, penale i kazne, koji nisu tu kako bi nas uništili ili zadovoljili navodne osvetničke želje Boga kao što to Biblijia opisuje, a koje Bog u stvarnosti nema, nego kako bi nas educirali i pomogli da napravimo korekciju u ljubavi, jer svi zakoni imaju svoju bazu u ljubavi, a kada nismo u skladu sa njome u našim mislima, osjećajima, uvjerenjima, namjerama, aspiracijama, željama, žudnjama, strastima, riječima i djelima, nastaju bol i patnja - što je pokazatelj da se odmičemo od ljubavi i da to neće biti dobar smjer za nas i druge oko nas. Kada koristimo našu volju van sklada s ljubavlju, to nam donosi negativnu kompenzaciju u vidu boli i patnje(slično kao što ako stavimo ruku u vatru dobijemo bol), a kada koristimo svoju volju u skladu s ljubavi dobivamo pozitivnu kompenzaciju u vidu zadovoljstva, sreće, radosti i mira. Sve je to prirodan rezultat korištenja naše volju van sklada ili u skladu sa zakonom, a ne rezultat Boga koji nas želi kazniti. Bog je stvorio svoje zakone kako bi nas oni zaštitili i omogučili sretan život, jer da nema negativne kompenzacije u vidu bol i patnje, postajala bi vjerojatnost da se uništimo ili drastično povrijedimo, jer nebi bilo boli koja bi nam govorila da stanemo s našom destruktivnom akcijom. Kada ne bismo imali senzaciju boli, mogli bi staviti ruku u vatru i ostati bez nje)

 

[Cloud]

Mozda i neki buddhe i bodhisattve proslosti ili daleke buducnosti?

Nisam siguran ima li, pošto nisam još pročitao sve poruke, ali ukoliko pronađem nešto takvo definitivno ću prevesti i objaviti.

Svaka cast i hvala na trudu i doprinosu forumu!

Nema na čemu, vrlo sam strastven u vezi ovih istina, jer su mi puno pomogle u životu i ako će nešto od ovoga što prenesem pomoći još nekome, ja sam sretan.

Otvorit cemo srce, dusu, um, tijelo, cakre i sve energetske kanale toj poduci... Ipak, moras biti spreman da mnogi od nas i ne prihvate u potpunosti ovo ucenje.

Ja se barem tjesim da, kako to kaze Krsna u Bhagavat Giti... i samo malo od ove nauke spasava od velikog zla...

Nemam očekivanja da će bilo tko prihvatiti ovo što nastojim prenijeti, a želio bih svakome tko želi omogućiti šansu da pročita, promisli, proanalizira, osjeti pa odluči želi li i isprobati u vlastitom životu i uvjeriti se je li ovo istina ili ne. Ja sam se u mnoge od ovih stvari (one koje sam osobno isprobao) uvjerio da su istinite.

 

[Cloud]

Isus nije brat, stvorenje. Isus je Bog, kralj nad kraljevima, onakakv kako ga je Toma nazvao kad je uskrsnuo; "Gospodin moj i Bog moj".

Brat je niža definicija njega koji se je u ljudskosti ponizio. Vratio se u Nebo i uzvisio, vratio se u svoju prijašnju Slavu i ne može sebe više da definira našim bratom.

Pozdrav Slap888,

razumijem da je to uvriježeno vjerovanje većine kršćana, no ono nije istinito. U Bibliji ima dosta grešaka i netočnih tvrdnji, u vezi Boga i Božje prirode, Božjih zakona, Isusa, itd....Isus nije Bog, niti je ikada tvrdio da je Bog. Dapače, uvijek je naglašavao razliku između sebe i Oca, što je čak i zapisano u Bibliji. Evo primjer, Evanđelje po Marku 10:18 - Zašto me zoveš dobrim?' upita ga Isus. 'Samo je Bog uistinu dobar.'

Ono što je Isus tvrdio jest da je on čovjek koji je kroz proces postao Jedno s Bogom, što je stanje u ljubavi koje je dostupno svima koji žele imati osoban odnos s Bogom - koji uključuje primanje Božanske ljubavi u dušu čovjeka, ali potrebno je slijediti Put koji je Bog za to namjenio, a način na koji se to postiže nije pravo i istinito opisan u Bibliji.

U nekim od idućih poruka ću prevesti što Isus kaže o vlastitom identitu (je li Bog ili nije) te o svrsi njegovog poslanja.

 

[Cloud]

Poruka 4
Autor poruke: SVETI IVAN — ISUSOV APOSTOL
Naslov poruke: Božanska ljubav — što jest i što nije. Kako se može dobiti

JA SAM OVDJE. Sv. Ivan (Isusov apostol).

Dolazim večeras reći samo nekoliko riječi, a to se odnosi na ljubav - Božansku Ljubav Oca koju je On ponovno darovao čovječanstvu pri dolasku Učitelja.

Ova Ljubav je najveća stvar na cijelom svijetu i jedina stvar koja može učiniti čovjeka jedno s Ocem i promijeniti čovjekovu dušu kakva postoji od njegovog stvaranja u Božansku Supstancu ispunjenu Očevom Biti. Nema ništa drugo u cijelom Božjem svemiru što može uzrokovati da čovjek postane novo stvorenje i stanovnik Očevog Kraljevstva; i kada ljudi posjeduju ovu Ljubav, tada posjeduju sve što će ih učiniti ne samo savršenim čovjekom već i Božanskim anđelom.

Tada će ljudi razumjeti moralne propise bratske ljubavi, a također i Očevo jedinstvo, i neće morati tražiti drugu pomoć kako bi u život ljudske rase unijeli one kvalitete koje će mu donijeti mir i dobru volju.

Tada će svaki čovjek znati da mu je svaki drugi čovjek brat i moći će činiti svakome ono što bi želio da drugi čini njemu, i to bez napora ili žrtve sa svoje strane, jer ljubav čini svoje vlastito ispunjenje i sva njezina dobročinstva teku prema bližnjemu kao što pada rosa s neba. Zavist i mržnja i svađa i ljubomora i sve ostale zle osobine čovjeka nestat će, a ostat će samo mir, radost i sreća.

Toliko je obilna da je svi ljudi mogu posjedovati pukim traženjem i iskrenom čežnjom(žudnjom) za njezinim pritjecanjem. Ali čovjek mora shvatiti da mu ona ne pripada po pravu, niti mu je ikada nametnuta, već dolazi samo kao odgovor na iskrenu, ozbiljnu molitvu duše koja je ispunjena čežnjom za njezinim dolaskom.

Ova Ljubav ne dolazi pukim poštivanjem moralnih pravila, ili dobrim djelima i vršenjem prirodne ljubavi čovjeka prema bližnjima, jer je nitko ne može zaslužiti nikakvim djelima, postupcima ili dobrotom srca koju može imati.

Sve su te stvari poželjne i donose vlastite nagrade te donose sreću i mir koji proizlaze iz dobrih misli i ljubaznih djela; ali sve to ne donosi čovjekovoj duši ovu Veliku Ljubav. To čini samo Otac i to samo kada se duša otvori za njezin prijem, tada ona može pronaći svoj dom u toj duši.

Veća je od vjere ili nade, jer je prava supstanca Oca, dok su vjera i nada osobine koje čovjek može posjedovati vlastitim naporima i koje su mu dane da bi ostvario mogućnost dobivanja ove Ljubavi. One su samo sredstvo - to je cilj i punina njihova korištenja.

Ali ljudi ne smiju vjerovati da je sva ljubav Božanska Ljubav jer se ona po svojoj suštini i kvalitetama vrlo razlikuje od svih drugih ljubavi.
Svi ljudi imaju, kao dio svojih posjeda, prirodnu ljubav i ne moraju se moliti za darivanje iste, iako ju je, budući da je okaljana grijehom, potrebno pročistiti i osloboditi od te patnje, a Otac je uvijek voljan i spreman pomoći ljudima da postignu to pročišćenje.

Ali ova Božanska Ljubav nije dio čovjekove prirode niti je on može steći ili posjedovati, osim ako je ne traži. Dolazi izvana, a ne razvija se iznutra.

Rezultat je individualnog stjecanja, a ne predmet univerzalnog posjedovanja. Mogu je posjedovati svi; mogu je posjedovati samo nekolicina; i svaki čovjek mora sam odlučiti hoće li biti njegova. Kod Boga nema obzira prema osobama(Bog ne pravi razliku među ljudima - sve tretira jednako); niti postoji kraljevski put do postizanja ove Ljubavi. Svi moraju slijediti isti put, a taj put je onaj koji je Isus učio: otvaranje duše ovoj ljubavi, pronalaženje(razvoj) mjesta u duši za njeno boravište, što se može ostvariti samo iskrenom molitvom i čežnjom za njezinim dotokom.

Ova Ljubav je život Nebeskih Rajeva i jedini ključ koji će otključati vrata, i kada smrtnik uđe u njih, sva druga ljubav je apsorbirana njome. Ona nema zamjenu i sama je po sebi, zasebna stvar. Ona je od Biti Božanskog, a duh koji je posjeduje je sam Božanski. Može biti tvoja, može biti svih ljudi, a možda i ne. To pitanje moraš sam odlučiti, čak ni Otac ne može donijeti tu odluku umjesto tebe.

Za kraj, dopusti mi da ponovim da je Ona najveća stvar u cijelom Božjem svemiru i ne samo najveća, već zbroj svih stvari, jer iz Nje proizlazi svaka druga stvar koja donosi mir i sreću.

Neću više pisati večeras, i s ljubavlju prema vama i blagoslovom Oca, reći ću vam laku noć.

Vaš brat u Kristu,

IVAN

Opaska: Nitko u Nebeskim Rajevima ne koristi za sebe izraz "Sveti", jedino ga rabe radi identifikacijskih razloga

 

[Cloud]

Poruka 5
Autor poruke: ISUS
Naslov poruke: Tko je i što je Bog?

JA SAM OVDJE. Isus.

Bio sam s tobom dok si se molio i pridružio sam se tvojoj molitvi Ocu za obilni priljev Njegove Velike Ljubavi u tvoju dušu; i znam da je Njegov Sveti Duh prisutan i da Njegova Ljubav teče u tvoju dušu i da se sjedinjuješ s Ocem. Njegova Ljubav će uvijek doći k tebi kada se moliš kao što si se molio večeras, a Njegovo uho koje sluša uvijek je otvoreno za iskrene težnje Njegove djece koja mu dolaze s istinskim čežnjama (žudnjama) duše. Imaš tajnu dosezanja Očeve Ljubavi i u svim prilikama, kada osjetiš da ti je potrebna ta Ljubav ili želiš blizinu Ocu, koristi tu tajnu i nećeš biti razočaran.

(Napomena: Duh Sveti jest instrument Božji, kanal kojim teče Božja ljubav prema dušama onih koji u svojoj iskrenoj žudnji žele tu ljubav, a nije Bog ili Božanska osoba kako to krščani vjeruju)

Večeras si u boljem stanju u razvoju svoje duše i percepcijama i možeš primiti moju poruku koju sam ti već neko vrijeme želio prenijeti, a za koju sam čekao samo da budeš u potpunom skladu sa mnom.

Pa, sjetit ćeš se da sam ti u ranim fazama našeg pisanja prenio svoje znanje i koncepciju o tome "tko i što je Bog" i da sam ti nedavno rekao da želim ponovno napisati tu poruku, jer je tvoje stanje sada puno bolje za primanje ovih istina nego što je bilo kada je poruka napisana; i stoga ću večeras prenijeti poruku i preuzeti potpuniji posjed tvog mozga i kontrolu nad tvojom rukom nego što sam to mogao učiniti u spomenuto vrijeme.

Tada se postavlja pitanje: Tko i što je Bog?

Prilikom rješavanja ovog pitanja morate shvatiti da nije tako lako jezikom opisati da smrtnici mogu shvatiti Bit i Atribute Boga, i osjećam ograničenja s kojima se suočavam u nastojanju da vam dam zadovoljavajući opis jedinog i istinskog Boga; ne zbog nedostatka znanja i koncepcije s moje strane, već zbog činjenice da nemate potreban razvoj duše koji bi mi omogućio da uspostavim potreban odnos s vama, kako bi se kroz vaš mozak mogla izraziti točna istina o tome tko je Otac.

Pa, za početak, Bog je Duša, a Duša je Bog. Ne duša koja je u stvorenom čovjeku, već Duša koja je Božanstvo i samopostojeća, bez početka i kraja, i Čija je bit jedna velika činjenica u svemiru bića.

Bog je bez oblika, onakvog kakvog je čovjek zamišljao gotovo u svim vremenima, a posebno oni koji vjeruju u Bibliju Hebreja kao i u onu
kršćana. Ali ipak, On ima oblik, koji samo percepcija duše čovjeka koji je dosegao određeni stupanj razvoja, koji je preuzeo Božansku
prirodu Oca i tako postao dio Božje Duše, može razaznati i shvatiti kao bit. Ne postoji ništa u svoj prirodi s čime su ljudi upoznati ili o čemu imaju znanje, što se može upotrijebiti za usporedbu, čak i u duhovnoj percepciji, s ovom Velikom Dušom; i stoga je pogrešno da ljudi zamišljaju Boga kao da ima oblik na bilo koji način sličan onom čovjeku; i oni koji u svojim vjerovanjima i učenjima poriču antropomorfnog Boga, u pravu su.

No, unatoč tome, Bog je takvog oblika da mu daje entitet i Supstancu i sjedište stanovanja, za razliku od onog Boga za kojeg se, u učenjima nekih ljudi, kaže da je posvuda u ovoj supstanci i entitetu - u drveću i stijenama, i grmljavini i munjama, i u ljudima i u životinjama, i u svim stvorenim stvarima, i u kojima ljudi kažu da su živi i da se kreću i bivaju. Ne, ovaj koncept Boga nije u skladu s istinom, i ključno je za znanje i spasenje ljudi da se takav koncept Boga ne prihvaća niti u njega vjeruje.

Vjerovati da je Bog bez oblika znači vjerovati da je on samo sila ili princip ili maglovita moć, i, kako neki kažu, rezultat zakona; koje je zakone, kao činjenicu, On ustanovio za upravljanje svojim svemirom stvaranja, i koji su ljudima izraženi tim istim moćima i principima, koje do određene mjere mogu shvatiti.

Dijete je pitalo: "Tko je stvorio Boga?" I budući da mudraci ne mogu odgovoriti na to pitanje, u svojoj mudrosti zaključuju i tvrde da ne može postojati pravi Bog osobnosti ili oblika duše, te stoga samo sila, princip ili evoluirani zakoni mogu biti Bog; i u svojoj vlastitoj umišljenosti misle da su riješili pitanje. Ali dijete možda neće biti zadovoljno odgovorom i može pitati mudrace: "Tko je stvorio princip i silu i zakone koji se moraju prihvatiti kao jedini Bog?" I tada mudraci ne mogu odgovoriti, osim ako ne odgovore: "Bog", u što ne vjeruju, ali što je, dopustite mi da kažem, istinit i jedini odgovor.

Bog je iza sile, principa i zakona, koji su samo izrazi Njegova bića i koji bez Njega ne bi mogli postojati; i oni su samo postojanja, promjenjiva, ovisna i podložna volji Boga, koji je jedini Bitak.

Bog je, dakle, Duša, a ta Duša ima svoj oblik, opažajan samo Njoj samoj, ili onaj čovjeka, koji je, zbog dovoljnog posjedovanja same Supstance Velike Duše, postao sličan Bogu, ne samo po slici, već i po samoj Biti. Mi, duhovi najvišeg duševnog napretka, zahvaljujući našim duhovnim percepcijama, možemo vidjeti Boga i Njegov oblik. Ali ovdje koristim riječi 'vidjeti' i 'oblik' kao jedine riječi koje mogu upotrijebiti da bih smrtnicima dao komparativnu predodžbu o onome što pokušavam opisati.

Kad se sjetimo da smrtnici teško mogu zamisliti oblik duhovnog tijela čovjeka, koje je sastavljeno ili oblikovano od materijala svemira, iako se obično ne prihvaća kao materijalno, lako će se vidjeti da mi je teško prenijeti im i slabu ideju čak i o obliku Duše Boga, koji je sastavljen od onoga što je čisto duhovno - to jest, ne od materijalnog, iako je u najvišoj mjeri sublimirano.

I premda zbog spomenutih ograničenja nisam u stanju opisati ljudima taj oblik kojim mogu steći predodžbu o obliku Duše - budući da se takav oblik može vidjeti samo okom duše, koje ljudi nemaju - ne smije se vjerovati da budući da ljudi ne mogu razumjeti ili percipirati istinu o obliku Duše, da stoga to nije istina. Istina, iako je ljudi, duhovi ili anđeli ne shvaćaju ili ne percipiraju, ipak je istina i njezino postojanje ne ovisi o tome je li poznata; i čak i ako svi smrtnici zemlje i duhovi i anđeli neba, osim jednog, ne bi mogli percipirati postojanje te istine, ipak njezino postojanje koje je taj netko percipirao nepobitno dokazuje njezinu stvarnost.

Ali, kao što sam rekao, istinu o Božjem obliku - obliku Duše mogu posvjedočiti više nego jedan nebeski duhovi ljudi koji su preminuli sa Zemlje; i ta mogućnost je pred smrtnicima sadašnjeg života, u velikoj budućnosti, ako su njihove duše došle u posjed Božanske Supstance Božje Ljubavi u dovoljnom obilju da percipiraju Boga kao što sam pokušao objasniti.

Stvorena čovjekova duša ima svoj oblik, stvorena je na sliku Božju, no čovjek ne može vidjeti taj oblik, iako je to činjenica i mnogi u duhovnim sferama mogu joj posvjedočiti.

I ovdje treba reći da kada u našoj poruci govorimo o Bogu kao o onome bez oblika, mislimo na bilo koji takav oblik kakav ljudi imaju ili misle da su zamislili, a naši izrazi ne smiju se smatrati kontradiktornima onome što sam pokušao objasniti kao oblik Boga.

Pa, osim oblika, Bog ima osobnost, a to je izraženo i obznanjeno čovjeku određenim atributima, koji su u čovjekovoj svijesti da postoje u svemiru; a za neke filozofe, znanstvenike i mudrace ti su atributi njihov neosobni sam Bog, a za njih jedini Bog. Oni stvoreno smatraju Stvoriteljem, ne shvaćajući da iza izraza mora biti Uzrok; i da veće od atributa mora biti Ono iz čega se projicira izraz atributa, ili, kako oni više vole reći, evoluirao.

I ovdje, ja, koji znam, želim reći da ovi manifestirani atributi ili sile i moći i principi i zakoni i izrazi, ne čine, svi zajedno, niti jesu ono iz čega proizlaze ili u čemu imaju svoj izvor. Bog je Jedini, On sam. Njegovi atributi ili izrazi manifestirani smrtnicima ili duhovima samo su rezultati ili učinci djelovanja Njegova Duha, koji je samo aktivna energija Njegove Duše — Njega samoga. I stoga, Božji oblik nije raspoređen po cijelom svemiru stvorenja gdje Njegovi atributi mogu biti, ili zato što su posvuda manifestirani.

Ne, kao što je rekao Mojsije u davna vremena, i kao što sam ja rekao dok sam bio na Zemlji: Bog je na svojim Nebesima. I premda smrtnicima to može biti iznenađujuće i zapanjujuće čuti, Bog ima svoje prebivalište, i Bog Supstanca, Samopostojeći i Duševni oblik, ima svoje mjesto, i ljudi ne žive i ne kreću se i ne postoje u Bogu; već u Njegovim emanacijama i izrazima i duhu.

Budući da ste pomalo iscrpljeni, mislim da je ovo dobro mjesto za prestanak.

Drago mi je što ste u tako dobrom stanju. Stoga budite spremni za rani nastavak poruke.

S mojom ljubavlju i blagoslovom, reći ću vam laku noć.

Vaš brat i prijatelj,

ISUS.

 

[Slap888]

Pozdrav Slap888,

razumijem da je to uvriježeno vjerovanje većine kršćana, no ono nije istinito. U Bibliji ima dosta grešaka i netočnih tvrdnji, u vezi Boga i Božje prirode, Božjih zakona, Isusa, itd....Isus nije Bog, niti je ikada tvrdio da je Bog. Dapače, uvijek je naglašavao razliku između sebe i Oca, što je čak i zapisano u Bibliji. Evo primjer, Evanđelje po Marku 10:18 - Zašto me zoveš dobrim?' upita ga Isus. 'Samo je Bog uistinu dobar.'

Kao čovjek Isus se ponižavao. Ali u nekim drugim prilikama ukazivao je na svoju višu svijest. Dakako da je rekao i to da je "dobri" kroz ukaz "Ja sam dobri pastir". Što ćeš sada reći na to? I zapravo je rekao da je jedini pastir na zemlji kroz ukaz "Ne zovite nikog učiteljem osim mene". Vidiš kako u nekim Isusovim istupima nestaje poniznost. Znaš li da identitet Sin Božji" znači za Židove druga božanska osoba jer su znali za dvije bog pojavnosti na Nebu? Znaš li da su za ukaz Isusov "Sin Božji" donijeli pravilan sud "Nazivaš se Bogom a samo si čovjek". Njihov sud je bio pravilan ali ne i istinit jer su htjeli reći da nije Sin Božji ili Bog. To su zaključili temeljem Isusovog ponašanja koje im se nije svidjelo jer nisu znali za dva Sinova dolaska, jedan u poniznosti a drugi u Slavi.

Ono što je Isus tvrdio jest da je on čovjek koji je kroz proces postao Jedno s Bogom, što je stanje u ljubavi koje je dostupno svima koji žele imati osoban odnos s Bogom - koji uključuje primanje Božanske ljubavi u dušu čovjeka, ali potrebno je slijediti Put koji je Bog za to namjenio, a način na koji se to postiže nije pravo i istinito opisan u Bibliji.

U ljudskoj koži ponižavao se pred Ocem da bi ti i ja bili ponizni na tom mivou, ali njegov identitat je u vječnosti "Imao sam slavu kod Oca prije postanka svijeta". Kroz Sina i ZA Sina je svijet stvoren. "Sve Očevo moje je".

Zapravo niti Otac nije sušti Bog. Samo je Duh Sveti sušti Bog jer su Otac i Sin emanacija/preemanacija iz Duha Svetog. O tome mogu opširno pisati i razrješavati sve filozofske zavrzlame koje se mogu pastavljati. Pokušaj, iskušaj me.

Trenutno sam najmudriji telogog i teološki filozof na svijetu. Iskušaj me, za svoje dobro.

U nekim od idućih poruka ću prevesti što Isus kaže o vlastitom identitu (je li Bog ili nije) te o svrsi njegovog poslanja.

Koliko je to mjerodavno što hoćeš nametnuti kao istinito i izvorno? Znaš li da i crkva Univezalni život i njohova proročica G.Witek također daju široka,zanimljiva znanja i da Isus i kroz njih kao govori. I drugi nazovimo proroci su prenosili predstave tog i takvog Isusa. Svi su uveliko uvjerljivi. Ali sve to pada u vodu pred biblijskim proroštvom o Posljednjem vremenu i prvim svecima koje će Sin Čovječji uzdići za velike učitelje svijeta. Aha, što ćemo sada? Ni ja kao relativno veliki teološki znalac tad neću biti uzdignut u prve svece zemlje jer proroštvo jednostavno i jasno kaže tko hoće. Ja ću tada utihnuti sa svojim znanjem a oni koje će Isus uzdignuti u prve svece i učitelje u Milenijumu uzdižu se iznad mene i tebe i tvojih učitelja. Naravno ako dočekamo živi početak milenijskog vremena, poslije harmagedona.

Hoćemo li kroz tvoje predavanje morati odbaciti Tomin ukaz Isusu "Gospodin moj i Bog moj" ? Hoćemo li odbaciti ukaze prvih kršćana i mislilaca koji su govorili o Isusu kao Bogu. Znaš li da su Židovi između dva hrama govorili o dvije Bog pojavnosti na Nebu, dvije Sile i vlasti na Nebu? Znaš li da imamo kod Židova globalno Nebo kao "sedam nebesa", a to globalno Nebo je strukturirano u 1. Nebesa 2. Nebesa nad Nebesima ? Znaš li da hram (stan Božji na zemlji) ima dvije prostorije Svetinja i Svetinja nad Svetinjom. Znaš li da je Sin Svet a Otac presvet i da dijele zajedničkog sedmostrukturalnog Duha Svetog u odnosu 1:6 i da je po toj Osnovi Otac veći od Sina i da je po toj osnovi i Sin Bog. Znaš li da su jedno na temelju zajedničke prisutnosti u podstrukturalnim duhovima Duha Svetoga?

Jednom riječju samo ja o tome na ovoj planeti znam i mogu pričati i pisati jer sam ušao u tajne Duha Svetog, suštog Boga. Koliko je to znanje blizu potpunog znanja o Bogu ne mogu da govorim jer ja samo kažem da znam više nego što ovaj svijet zna. Ti na moja pitanja ne znaš odgovarati jer to znanje od mene do tebe još nije stiglo.

 

[Slap888]

ISUS : Tko je i što je Bog?


Bog je bez oblika, onakvog kakvog je čovjek zamišljao gotovo u svim vremenima, a posebno oni koji vjeruju u Bibliju Hebreja kao i u onu
kršćana.

Ovo je naskroz pogrešna povjesna ideja da su narodi i Hebreji težili ka impersonalnom sagledavanju Boga već su mu davali oblik kroz svoje ideje, a važnije - imali su znanja o obličnom Bogu kroz biblijske proroke koji su izvještavali da vide Boga na Nebu, na prijestolju i opisivali njegov oblik.

Ali ipak, On ima oblik, koji samo percepcija duše čovjeka koji je dosegao određeni stupanj razvoja, koji je preuzeo Božansku
prirodu Oca i tako postao dio Božje Duše, može razaznati i shvatiti kao bit. Ne postoji ništa u svoj prirodi s čime su ljudi upoznati ili o čemu imaju znanje, što se može upotrijebiti za usporedbu, čak i u duhovnoj percepciji, s ovom Velikom Dušom; i stoga je pogrešno da ljudi zamišljaju Boga kao da ima oblik na bilo koji način sličan onom čovjeku; i oni koji u svojim vjerovanjima i učenjima poriču antropomorfnog Boga, u pravu su.

Ovaj odlomak kao o doljnji citirani tekst su smušeni imformativno i čovjek ne zna kako da shvati-ima li Bog oblik ili nema. Piše te ima te nema. I kao drugo gornji "Isus" ne bi trebao Božji oblik povezivati sa mogućnostima čovjekove percepcije već sa mogućnosti percepcije koji imaju anđeli koji Mu se klanjaju pred Njegovim prijestoljem.

U čemu je problem "oblik slična čovjeku" ili anđelima sa glavom, rukama i nogama pa i "krilima" ? Nije li čovjek i anđeo kruna Božijeg stvaranja pa mogu bar malo izgledati i strukturalno "na Božiju sliku i priliku", ili bi bolje pristojalo da se Božji oblik sagledava kao puzajući štap ili zmija. Bog je prije svega princip uspravnost (biblijski vateni stup) a ne horizontalnosti.

Valja reći da Bog ima svoj personalni aspekt kao i impersonalni (tekuće svjetlosni). Što je čemu prethodilo a što je iz pravječnosti to je drugo pitanje, ali tvoj Isus o tome ne priča niti će pričati.

No, unatoč tome, Bog je takvog oblika da mu daje entitet i Supstancu i sjedište stanovanja, za razliku od onog Boga za kojeg se, u učenjima nekih ljudi, kaže da je posvuda u ovoj supstanci i entitetu - u drveću i stijenama, i grmljavini i munjama, i u ljudima i u životinjama, i u svim stvorenim stvarima, i u kojima ljudi kažu da su živi i da se kreću i bivaju. Ne, ovaj koncept Boga nije u skladu s istinom, i ključno je za znanje i spasenje ljudi da se takav koncept Boga ne prihvaća niti u njega vjeruje.

Ovaj odlomak je nastavak gornje zbunjole jer druga rečenica poriče Boga ne samo u svom personalnom aspektu nego i u impersonalnom, posvuda prisutnom. A biblijski Bog je i na prijestolju ali i impersonalno-u svemu prisutan. Ali Bog je u svemu prisutan ne kao nešto što se je rastočilo u svo postojanje već zato što je svo postojanje u njemu ili kako nas Pavao izvještava za Boga Isusa; "Sve u njemu ima svoje postojanje",

Vjerovati da je Bog bez oblika znači vjerovati da je on samo sila ili princip ili maglovita moć, i, kako neki kažu, rezultat zakona; koje je zakone, kao činjenicu, On ustanovio za upravljanje svojim svemirom stvaranja, i koji su ljudima izraženi tim istim moćima i principima, koje do određene mjere mogu shvatiti.

Ova podugačka rečenica sad opet omalovažava sagledavanje impersonalnog aspekta Boga kao 2maglovitu moć" ali misao nema svoj završetak i zaključak zašto je impersonalna predstava pogrešna a koja je predstava dobra već se ide na novu priču "dijete je pitalo".

Dijete je pitalo: "Tko je stvorio Boga?" I budući da mudraci ne mogu odgovoriti na to pitanje,

Netočno...i najmanja umnost jednostavno kaže da je Bog nestvoren i izvor svemu stvorenom. I ukoliko je neko stvorio "Boga" onda taj stvoreni "Bog" uopće nije vrhunski Bog, jer je Bog upravo taj koji je stvorio "Boga".

Bog je, dakle, Duša, a ta Duša ima svoj oblik,

Ajd, Bog ima oblik ali ni u kom slučaju ne smije imati uspravnost, a pogotovo noge, ruke i glavu...da da ...

I premda zbog spomenutih ograničenja nisam u stanju opisati ljudima taj oblik

Pa čak i da se kaže da Bog ima oblik čovjeka, ili je bolje reći da čovjek ima oblik sličan Bogu, i dalje se može reči da je teško riječima opisati tu čovjekoliku figuru.

Ne, kao što je rekao Mojsije u davna vremena, i kao što sam ja rekao dok sam bio na zemlji: Bog je na svojim Nebesima. I premda smrtnicima to može biti iznenađujuće i zapanjujuće čuti, Bog ima svoje prebivalište,

Ako personalni Bog ima oblik onda ima i prebivalište jer oblik je vezan uz prostor i vrijeme. To uopće nije zapanjujuće čuti da je Bog negdje "gore", jer je više zapanjujuće čuti da je impersonalni Bog također postojeći i da se nalazi u svakom čovjeku ili njegovoj duši i da je čovjek time "hram Božji" što je Isus tvrdio.

Vaš brat i prijatelj,

ISUS.

Tvoj "Isus" bi trebao znati da je svoju pojavnost kroz ljudsko tijelo imao u hebrejskom okruženju i nosio je ime Jehošua a ne grčki prevedeno "Isus" i da bi se prema tome trebao predstavljati kao Jehošua ili Ješua. To bi bilo njegovo izvorno predstavljanje sebe.

 

[Fazlija]

Ovi duhovi imaju samo prirodnu ljubav razvijenu do stanja čistoće, ali ne posjeduju Božansku ljubav koja je potrebna za ulazak u Nebesko kraljevstvo.

Da li to znaci da je on primao poruke od du`ova koji imaju samo prirodnu ljubav razvijenu do stanja cistoce, ali ne posjeduju toliku Bozansku ljubav da udju u Nebesko kraljevstvo?

Da li to znaci da su mu se ti du`ovi predstavljali kao Isus?

Ili to znaci Isus sada zivi kao jedan od tih du`ova koji imaju samo prirodnu ljubav razvijenu do stanja cistoce, ali ne posjeduju toliku Bozansku ljubav da udju u Nebesko kraljevstvo?

Da li to znaci da Isus nije u Nebeskom kraljevstvu? Nego je duh koji ima samo prirodnu ljubav razvijenu do stanja cistoce?

 

[Cloud]

Da li to znaci da je on primao poruke od du`ova koji imaju samo prirodnu ljubav razvijenu do stanja cistoce, ali ne posjeduju toliku Bozansku ljubav da udju u Nebesko kraljevstvo?

Ne Fazlija, pogrešno si shvatio. To je dio naslova Isusove poruke Padgettu u kojoj mu Isus govori o duhovima koji su razvili svoju prirodnu ljubav do savršenog stanja čistoće, ali to je maksimum koji čovjek može postići(razviti se) bez primanja Božanske ljubavi. Zbog toga što u sebi nemaju Božansku ljubav jer je nisu još primili, egzistiraju u najvišoj ljudskoj dimenziji, a to je 6. dimenzija, kao što sam i napisao. Naravno, imaju sposobnost kretati se i ispod 6. dimenzije do najnižih djelova duhovnog svijeta, ali ne mogu iznad. Kraljevstvo nebesko je od 8. dimenzije na dalje i u njega je moguće ući samo ukoliko se primi Božanska ljubav, u dovoljnoj količini da se osoba "ponovno rodi", tj transformira iz duše čovjeka u dušu Božjeg anđela.

Padgett je primao poruke od obje vrse duhova, ako ih klasificiramo u te dvije katergorije, oni koji u sebi imaju samo prirodnu ljubav i duhova koji su primili Božansku ljubav.

Da li to znaci da su mu se ti du`ovi predstavljali kao Isus?

Ne.

Ili to znaci Isus sada zivi kao jedan od tih du`ova koji imaju samo prirodnu ljubav razvijenu do stanja cistoce, ali ne posjeduju toliku Bozansku ljubav da udju u Nebesko kraljevstvo?

Ne. Isus je bio prva osoba na ovom planetu koja je primila Božansku ljubav (on je i otkrio način na koji je se može primiti), te je još za života na Zemlji postao nanovo rođen, tj. Božji anđeo.

Da li to znaci da Isus nije u Nebeskom kraljevstvu? Nego je duh koji ima samo prirodnu ljubav razvijenu do stanja cistoce?

Ne, Isus živi u Nebeskom kraljevstvu.

Nadam se da je ovo sada malo jasnije. Ako nije, viči

 

[Cloud]

Poruka 6
Autor poruke: Sveti Luka od Novog Zavjeta
Naslov poruke: Tajna Božanstva. Trojstvo je mit. Nema tajne koju ljudi ne bi trebali znati

JA SAM OVDJE. Sveti Luka.
Dolazim večeras da vam napišem poruku o istini: Što je Duh Sveti.

Znam da pravovjerni općenito vjeruju i klasificiraju ga kao dio Božanstva, budući da je jedno s Bogom, Ocem, i jednak Njemu, a ne samo manifestacija Oca, kao duh, i stoga nužno identičan Ocu, iako ima drugačiju i različitu osobnost.

U ovo vjerovanje i u ovu klasifikaciju uključen je Isus, koji ima zasebnu osobnost.

Pravovjerni propovjednici i teološki pisci uče da je činjenica da su ovo troje jedno, jednaki i postojeći, i ta činjenica je velika Božja tajna, te da ljudi ne bi trebali pokušavati shvatiti tajnu, jer su svete stvari samo Božje i ljudima nije dopušteno ulaziti u te tajne.

Pa, ova izjava i opomena vrlo su "mudre", pod navodnicima, jer spašavaju tumače ovih doktrina misterija od pokušaja objašnjenja onoga što ne mogu objasniti, jer im je nemoguće razotkriti ono što kao činjenica nema postojanja.

Mislilaci kroz sva vremena nastojali su razumjeti ovu veliku misteriju, kako su je nazivali, i bili su neuspješni, i kao što su rani oci doživjeli isti poraz u svojim nastojanjima da shvate misterij, a zatim su zbog takvog poraza proglasili objašnjenje doktrine Božjom tajnom koju ljudi ne smiju istraživati, tako su i svi ovi drugi istraživači crkve, kada su se uvjerili u uzaludnost potrage, usvojili opomenu starih otaca da se Božja tajna ne smije istraživati, jer pripada samo Njemu, gdje grešni čovjek, a i otkupljeni čovjek mora također poštovati Božju tajnu.

I tako je od početka uspostavljene crkve, nakon smrti Isusa i njegovih apostola, proglašena ova doktrina o trojstvu - jedno u tri i tri u jednom, a ipak samo Jedno - i učinjena vitalnim kamenom temeljcem postojanja njihove vidljive crkve. Naravno, s vremena na vrijeme, pojavljivali su se ljudi, i u crkvi, koji su, imajući više prosvjetljenja od svoje druge braće u crkvi, pokušavali osporiti istinu doktrine i izjavljivali i tvrdili da postoji samo jedan Bog, Otac.

Ali oni su bili u manjini i, budući da nisu djelovali s moćnijima, njihovi su stavovi bili odbačeni; a misterij je postao sveti simbol istine crkve, neobjašnjiv i stoga sigurniji i zaslužio je veću vjerodostojnost. Čini se da je sklonost ljudskih umova, ili barem onih koji vjeruju u Bibliju kao nadahnutu Božju riječ, da pozdravljaju i potiču kao divnije i važnije i cijenjenije one stvari koje mirišu na tajanstveno, a ne one koje čovjek može čitati i razumjeti dok se susreće s njima.

Nigdje, čak ni u Bibliji, ne postoji Isusova izreka o tome da je Bog trodijelan, da se sastoji od Oca, Sina i Duha Svetoga; i, zapravo, dok je Isus bio na Zemlji, nikada nije naučavao takvu doktrinu, već samo ovo: da je Otac Bog i jedini Bog, i da je on, Isus, njegov sin i prvi plodovi uskrsnuća od mrtvih, i da je Duh Sveti Božji glasnik za prenošenje Božanske Ljubavi, i kao takav, tješitelj. (Komentar: Mislim da se ovdje "prvi plodovi uskrsnuća od mrtvih" referencira na uskrsnuće duše koje se dešava primanjem Božje ljubavi, a ne na uskrsnuće Isusovog fizičkog tijela, jer je Isusov dolazak je ponovno otvorio tu priliku za cijelo čovječanstvo, koja je prije toga dugo bila povučena od strane Boga, nakon što je prvi ljudski par odbio primiti dar Božje ljubavi i tako učestvovati u Njegovoj Božanstvenoj prirodi)

Znam da se u nekim Evanđeljima, koja su sada sadržana u Bibliji i prihvaćena kao kanonska, zapravo kaže da se Božanstvo sastoji od Oca, Sina i Duha Svetoga — ova tri su jedno — ali takva Evanđelja ne sadrže istinu u tom pogledu i nisu ista Evanđelja koja su izvorno napisana. Od izvornih Evanđelja je dodavano i oduzimano tijekom godina te prepisivanjem i ponovnim prepisivanjem koje se dogodilo prije njihovog usvajanja.

Oni, usvojeni, sastavljeni su iz mnogih spisa, i kako su se sastavljači u tim ranim vremenima razlikovali u svojim mišljenjima kao što se ljudi danas razlikuju u pogledu vjerskih istina, moćniji od njih, imajući ovlast proglasiti što treba prihvatiti, prema svojim tumačenjima tih rukopisa koji su se prepisivali, naredili su da se kopije naprave u skladu sa njihovim idejama, a mogu reći i željama, te su takve produkcije proglasili i predstavili kao vjerne kopije originala. I kako su te kopije uzastopno izrađivane, prethodne su uništene, i stoga su najraniji postojeći rukopisi ovih Evanđelja nastali mnogo godina nakon što su originali iz kojih se tvrdilo da su sastavljeni, napisani i uništeni.

I ja, Luka, koji jesam napisao evanđelje i koji sam upoznat sa sadašnjim evanđeljem koje mi se pripisuje, kažem da u njemu postoje mnoge važne stvari i izjave koje nikada nisam napisao i koje nisu istinite; i mnoge istine koje sam napisao nisu sadržane u njemu - i tako je s drugim evanđeljima.

Ni u jednom od naših Evanđelja nije se pojavila misterija Trojstva, i to iz razloga što ga nije bilo i ono ne postoji, i nismo učili da postoji bilo kakvo Božanstvo, sastavljeno od tri osobnosti. Samo je jedan Bog, Otac. Isus je bio sin čovječji u prirodnom smislu, i sin Božji u duhovnom smislu, ali nije bio Bog niti dio Boga u bilo kojem smislu osim što je posjedovao Božansku Ljubav Oca, i u tom smislu bio je dio Njegove Bitnosti. Duh Sveti nije bio Bog, već samo Njegov instrument - Duh - Duh Sveti.

Kao što ste obaviješteni, čovjekova duša postojala je prije čovjekovog stvaranja u tijelu, i bila je jedini dio čovjeka koji je stvoren na sliku Božju. Postojala je u ovom izvornom stanju bez individualnosti, iako je imala osobnost, i nalikovala je Velikoj Duši Svemogućeg, a ta Velika Duša je sam Bog; iako duša koja je dana čovjeku nije bila dio Velike Duše(Boga), već samo njezina slika.

Neki od vas smrtnika rekli su da je čovjekova duša dio "Nad duše", što znači Božja Duša, ali to nije istina, i ako je u bilo kojoj od naših komunikacija rečeno da je čovjekova duša dio Božje Duše, i pod tim mislim dok je postojala prije svog utjelovljenja, naša izreka se ne smije tako tumačiti.

Božji ego, kako se može reći, jest Duša, i iz te Duše izviru svi očitovani Božji atributi, poput moći, mudrosti i ljubavi - ali ne ljubomore ili gnjeva ili mržnje, kako su rekli neki pisci Biblije, jer On ne posjeduje takve atribute.

Čovjekov ego je duša, i u njegovoj stvorenoj čistoći i savršenstvu iz njegove duše proizašli su svi manifestirani atributi koji mu pripadaju, poput moći, ljubavi i mudrosti; i niti ljubomora, niti mržnja, niti gnjev nisu bili njegovi atributi prije njegovog pada.

Kaže se da je čovjek sastavljen od tijela, duše i duha, i to je istina. Iz svog životnog iskustva znate što je tijelo, a ja sam vam rekao što je duša, a sada se postavlja pitanje, što je duh? Znam da su stoljećima postojale velike razlike u mišljenjima među teolozima i drugim mudracima o tome što je duh; neki tvrde da su duh i duša ista stvar, a drugi da je duh pravi ego čovjeka, a duša nešto manje kvalitete i podređeno duhu, a drugi imaju drugačija gledišta, i sva su pogrešna, jer kao što sam rekao, duša je ego i sve ostalo što je povezano s čovjekom i što je sudjelovalo u njegovom stvaranju kada je proglašen "vrlo dobrim", podređeno je duši i samo je njezin instrument za njeno očitovanje.

Kao što vam je Isus rekao, duh je aktivna energija duše i instrument kojim se duša manifestira; i ova definicija se odnosi na duh čovjeka dok je smrtnik, kao i kada postane stanovnik duhovnog svijeta. Duh je neodvojiv od duše i nema nikakvu funkciju u postojanju čovjeka, osim da manifestira potencijale duše u njezinim aktivnostima. Duh nije život, ali može postati dokaz života - on je dah života.

I budući da je čovjek stvoren na sliku svog Stvoritelja - i budući da je duh samo aktivna energija duše, primjenom principa korespondencije, za koje je jedan od vaših bivših vidovnjaka izjavio da postoji, može se pretpostaviti i to je istina, da je Sveti Duh aktivna energija Velike Očeve Duše i, kao što znamo iz naših iskustava i opažanja, koristi se kao Očev glasnik da prenese čovječanstvu Njegovu Božansku Ljubav. I ne želim ograničiti misiju Svetog Duha na čovječanstvo u tijelu, jer on također prenosi i daruje ovu Veliku Ljubav dušama Očeve djece koja su duhovi bez tijela od kostiju i mesa (Komentar: Ali koji imaju duhovno tijelo koje je sastavljeno od duhovne materije), i koja su stanovnici duhovnog svijeta. I tako, istina je da Sveti Duh nije Bog i nije dio Božanstva, već samo Njegov glasnik Istine i Ljubavi, koji proizlazi iz njegove Velike Duše i donosi čovjeku Ljubav, Svjetlo i Sreću.

Dakle, vidite da nema misterija Trojstva, niti tajne koju Bog ne želi da čovjek zna i razumije, niti istine koja je suprotna Božjim zakonima i volji, a koju čovjek treba tražiti i posjedovati.

Kaže se da je Bog Duh, i to je istina; ali duh nije Bog, nego je samo jedan od njegovih instrumenata koji se koriste za rad s čovječanstvom i duhovima ljudi. Klanjati se instrumentu je bogohuljenje i samo se Bogu mora klanjati. Isusu se ne smije klanjati kao Bogu, Duhu Svetomu se isto tako ne smije klanjati, i što prije ljudi nauče ovu Istinu i budu je poštovali, prije će postati jedno s Ocem i ugoditi Učitelju(Isusu), koji je, kao što neki možda ne znaju, najveći štovatelj Oca u cijelom Njegovom(Božjem) svemiru.

Pisao sam duže nego što sam očekivao, ali se nadam da će iz moje poruke mnogi smrtnici shvatiti istinu i povjerovati da Duh Sveti nije dio Trojstva i da je misterij Trojstva mit, bez tijela, duše ili duha, i da nema istine u cijelom Božjem svemiru koju čovjek nije pozvan tražiti, razumjeti i posjedovati.

Sada ću stati i time vam ostaviti svoju ljubav i blagoslov te ću moliti Oca da vam pošalje Duha Svetoga s velikim obiljem Božanske Ljubavi.

Laku noć i Bog vas blagoslovio dok se ponovno ne vratim.

Vaš brat u Kristu,

LUKA

 

[Metuzalem]

Zaboga, dobri ljudi, skinite si u PDF-u "SPJEV O BOGO-ČOVJEKU" od M. Valtorte. TAMO Isus sam diktira svoje Evanđelje. Sva četiri evanđelja donose samo sažetke, ovdj eje Isus opširan i objašnjeno je sve u detalje.

Valtorta HR

Marija Valtorta - Evanđelje kako mi je bilo objavljeno

valtortahr.wordpress.com

 

[Cloud]

Poruka 7
Autor poruke: SVETI PAVAO iz NOVOG ZAVJETA
Tema poruke: Uskrsnuće koje je zajedničko svima, bili oni sveci ili grešnici

JA SAM OVDJE. Sveti Pavao, iz Novog zavjeta.

Dolazim večeras da vam kažem istinu koja je važna da ljudi znaju i koju morate staviti u svoju Knjigu Istina. (Napomena: Mislim da se tako zvala kolekcija ovih poruka koje je Padgett primao)

Već sam vam pisao o svojim navodnim spisima onakvima kakvi su sadržani u Bibliji i koje, kao što sam rekao, nisam ja napisao onakvima kakvima se tamo pojavljuju.

Želim večeras kratko pisati o temi "Uskrsnuća", jer, kako vidim, crkvena doktrina o uskrsnuću više se temelji na onome što se meni pripisuje nego na spisima Evanđelja, iako i ova potonja sadrži osnovu za doktrinu.

Nikad nisam rekao da će biti uskrsnuća fizičkog tijela niti pojedinca odjevenog u bilo koje tijelo od mesa, nego su moja učenja bila da će čovjek u trenutku smrti uskrsnuti u duhovnom tijelu, i da se ne stvara novo za posebnu priliku njegovog odlaska iz materijalnog tijela, već ono koje je bilo s njim kroz život i koje je došlo u individualizirani oblik kada je prvi put postao živo biće. Ovo duhovno tijelo je neophodno za čovjekovo postojanje i onaj je dio njega koji sadrži njegova osjetila i sjedište je njegovih moći rasuđivanja (Napomena: Kod začeća nastaju dva tijela, fizičko i duhovno, te se polovica duše ubrzo nakon začeća povezuje s tijelima. Svaka osoba koja je živa na Zemlji već ima i duhovno tijelo, koje se kod spavanja izdiže iz fizičkog tijela i nastavlja iskustvo u raznim dimenzijama duhovnog svijeta, do onih do kojih mu razvoj duše u ljubavi dopušta - no to je tema za sebe).

Naravno, fizički organi su neophodni za korištenje ovih osjetila i bez tih organa ne bi moglo biti manifestacija osjetila, koja su inherentna
duhovnom tijelu. Čak i ako čovjek izgubi savršeno funkcioniranje svojih fizičkih organa vida, moć gledanja bi i dalje postojala u njemu (Napomena: U njegovom duhovnom tijelu), iako možda ne bi bio u stanju shvatiti tu činjenicu; i isti princip vrijedi i za sluh i ostala osjetila.

Pa tako, kada čovjek izgubi svoje fizičke organe koji su mu potrebni za gledanje, mrtav je što se tiče vida, jednako mrtav kao što ikada postane u odnosu na sve ostale osjetilne organe kada cijelo fizičko tijelo umre; i kada bi bilo moguće obnoviti te fizičke organe koji su mu potrebni da bi mogao vidjeti ili čuti, mogao bi vidjeti i čuti baš kao što je to bilo prije njihovog gubitka. Obnova tih organa sama po sebi mu ne donosi moć da vidi i čuje, već samo omogućuje sposobnostima vida i sluha da ponovno koriste organe u svrhu manifestiranja moći koje su u duhovnom tijelu i koje su dio njega.

Kada cijelo fizičko tijelo umre, duhovno tijelo, u samom trenutku smrti, uskrsava i sa svim tim sposobnostima o kojima sam govorio, te nakon toga nastavlja živjeti slobodno i neopterećeno materijalnim tijelom, koje, uništenjem tih organa, više ne može obavljati ciljeve svog stvaranja. Ono postaje mrtvo i nakon toga nikada nema uskrsnuća kao takvo materijalno tijelo, iako njegovi elementi ili dijelovi ne umiru, već u djelovanju Božjih zakona stupaju u druge i nove funkcije, iako nikada u funkciju ponovnog ujedinjenja i formiranja tijela koje je umrlo.

Dakle, uskrsnuće tijela, kako ja učim, jest uskrsnuće duhovnog tijela, ne iz smrti, jer ono nikada ne umire, već iz svog omota materijalnog tijela koje je bilo vidljivo kao stvar očitog života.

Postoji zakon koji kontrolira sjedinjenje dvaju tijela i funkcioniranje moći i sposobnosti duhovnog tijela kroz organe fizičkog tijela, koje ograničava opseg djelovanja tih sposobnosti na one stvari koje su u potpunosti materijalne - ili koje imaju izgled materijalnog - a kada kažem materijalno, mislim na ono što je grublje ili kompaktnije od duhovnog tijela. Dakle, ove sposobnosti vida duhovnog tijela mogu, kroz organe materijalnog tijela, vidjeti ono što se naziva duhovima ili priviđenjima, kao i materijalnije stvari, ali nikada, na taj način, ne vide stvari čistog duha. I kada se kaže da muškarci ili žene vide vidovnjački, što oni doista čine, to ne znači ili je činjenica da vide kroz organe fizičkih očiju; već naprotiv, ovaj vid je čisto duhovan i njegovo djelovanje je potpuno neovisno o materijalnim organima.

Sada, kada ovo tijelo - materijalno - umre, duhovno tijelo uskrsava, kako je rečeno, i oslobađa se svih ograničenja koja je nametnulo njegovo utjelovljenje u fizičkom tijelu, te je tada sposobno koristiti sve svoje sposobnosti bez ograničenja ili pomoći fizičkih organa, a što se tiče vida, sve u prirodi, i materijalno i duhovno, postaje predmet njegovog vida; i ono što su ograničenja materijalnih organa spriječila njegovo viđenje, a što je ljudima nestvarno i nepostojeće, postaje stvarno i istinski postojeće.

Ukratko, ovo sam mislio pod uskrsnućem tijela; i iz ovoga ćete shvatiti da se uskrsnuće neće dogoditi nekog nepoznatog dana u budućnosti, već u trenutku kada fizičko tijelo umre, i, kako Biblija kaže, u tren oka. Ovu Biblijsku izreku koja se pripisuje meni, ja sam napisao i naučavao. Ovo uskrsnuće odnosi se na cijelo čovječanstvo, jer svi koji su ikada živjeli i umrli uskrsnuli su, i svi koji će živjeti poslije i umrijeti, uskrsnut će.

Ali ovo uskrsnuće nije "VELIKO USKRSNUĆE" na kojem sam, u svojim učenjima, proglasio da se temelji velika istina kršćanstva. Ovo nije uskrsnuće Isusovo koje sam proglasio "bez kojeg je naša vjera kao kršćana uzaludna". Ovo je opće uskrsnuće, primjenjivo na cijelo čovječanstvo svakog naroda i rase, bez obzira imaju li znanje o Isusu ili ne. I mnogo puta je u mnogim narodima dokazano prije Isusovog dolaska da su ljudi umirali i ponovno se pojavljivali kao živi duhovi u obliku anđela i ljudi, te da su ih smrtnici prepoznali kao duhove koji su imali prethodno zemaljsko postojanje.

Dakle, kažem, ovo je uskrsnuće zajedničko svim ljudima; i dolazak, smrt i uskrsnuće Isusovo, kako su ga crkve učile, nisu donijeli veliko uskrsnuće u znanje ili utjehu ljudima, i nisu pružili pravi temelj na kojem počivaju istinska kršćanska vjerovanja i vjera.

Mnogi nevjernici, agnostici i spiritualisti tvrde i istinito i istinski jest da Isusovo uskrsnuće, kako je gore spomenuto, nije bila nova stvar i nije čovječanstvu dokazalo budući život ništa uvjerljivije nego što su to prije njegovog vremena dokazala iskustva i zapažanja ljudi i sljedbenika drugih sekti i vjera, te nikakvih vjera.

Velika slabost današnje crkve jest to što tvrde i uče kao temelj svoje vjere i postojanja ovo Isusovo uskrsnuće kako je gore navedeno; a rezultat je, kao što je jasno i bolno očito samim crkvama, da ljudi, dok sami razmišljaju, a čine to više nego ikad u povijesti svijeta, odbijaju vjerovati u ovo uskrsnuće kao dovoljno da pokaže superiornost Isusovog dolaska i poslanja i učenja nad onima drugih reformatora i učitelja koji su mu prethodili u svjetskoj povijesti vjera i religija. I kao daljnji rezultat, crkve gube svoje sljedbenike i vjernike. Kršćanstvo brzo opada, a agnosticizam se povećava i manifestira u oblicima društava slobodnog mišljenja i sekularizma itd.

Stoga ćete vidjeti potrebu da se čovječanstvu ponovno objavi pravi temeljni kamen pravog kršćanstva koji je Učitelj došao poučavati i koji je poučavao, ali koji je izgubljen kako su njegovi rani sljedbenici nestali s mjesta zemaljskog djelovanja i prakse, a ljudi s manje duhovnog uvida i više materijalnih želja, sa svojim ambicijama za moć i vlast, postali su vladari, vodiči i tumači crkve.

Ipak, postoji USKRSNUĆE koje je Učitelj poučavao, a njegovi apostoli, kada su došli do spoznaje, poučavali, i koje sam ja kao ponizni sljedbenik poučavao, koje je ključno za čovjekovo spasenje i koje je pravi temelj istinskog kršćanstva; i što nijedan drugi čovjek, anđeo ili reformator nikada prije nije poučavao niti je od tada poučavao.

Prekasno je večeras da bih objasnio ovo USKRSNUĆE, ali uskoro ću ponovno doći i pokušati to objasniti vama i svijetu.

Sada ću vam reći laku noć i neka vas Bog blagoslovi i čuva vas u svojoj brizi.

Vaš brat u Kristu,

PAVAO.

 

[Slap888]

Zaboga, dobri ljudi, skinite si u PDF-u "SPJEV O BOGO-ČOVJEKU" od M. Valtorte. TAMO Isus sam diktira svoje Evanđelje. Sva četiri evanđelja donose samo sažetke, ovdj eje Isus opširan i objašnjeno je sve u detalje.

Valtorta HR

Marija Valtorta - Evanđelje kako mi je bilo objavljeno

valtortahr.wordpress.com

Isus svake godine takoreći nađe nekog preko koga će objašnjavati i objavljivati knjige. A jesi li ti čitao Isusove besjede u zajednici Univerzalni život i njihove knjige "Ovo je moja riječ" ? Ako nisi, zaboga dobri čovječe navali na to jer si dosta toga propustio !!!!

 

[Slap888]

Nigdje, čak ni u Bibliji, ne postoji Isusova izreka o tome da je Bog trodijelan,

Svakako da postoji trodjelni ukaz na Boga i kroz krštenje kao i blagoslovni proslov u Matej 28:19, Otkrivenju 1:4 ; "U ime Oca, Sina i Duha Svetoga" samo za to treba inteligencije shvatiti; Bog je odvojeni blagoslovni entitet, ne može se uz Boga blagoslovno svrstavati i bilo koje stvorenje i reći - Blagoslovio vas Bog Otac i njegova vjerna ekipa.

Da je Isus Bog govori i uži blagoslovni princip u krštenju (Djela 2:38) "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista". Što ćemo sad reći kad je Otac "izbačen" ?

da se sastoji od Oca, Sina i Duha Svetoga;

Bog Duh Sveti sastoji se od "sedam duhova" (Otkrivenje 1:4) koji su jedna zajednička vatra. I sedmosvjećna Židovska minora svječnjak simbolizira tog Boga. Otac i Sin imaju sebe u tih sedam duhova; Otac u perifernih 6 duhova a Sin u središnjem duhu Duha Svetog. I kad se kaže da je Sin "u Očevom krilu" onda je to to, i kad se kaže da je kroz Sina sve stvoreno onda to znači da je stvaranje izlazilo uprostor i vrijeme kroz središnji Kristov duh u Duhu Svetom.

I kad Cloud ovdje prezentira učenje nekakvog Isusa i nekavih apostola sa "neba" ja sve to mogu malim prstom satrati kao površnost i laž za koje je Isus i dao najavu da će doći mnogi lažni Kristi i zavoditi čak i odabrane.

I ja, Luka, koji jesam napisao evanđelje

Nije nikakav Luka napisao svoje evanđelje nego je izvorno i zajedničko evanđelje napisano rukom Matej kao obrazovani apostol pa je to evanđelje imalo više naziva; i Matejevo evanđelje, i Evanđelje po Hebrejima, i Evanđelje po Dvanaestorici.... Srećom da je to evanđelje dijelom citirano kod ranih povjesničara i učitelja kršćanstva pa se zna da je postojalo.

Kaže se da je Bog Duh, i to je istina; ali duh nije Bog,

Vidi ove neintelektualne zavrzlame...ma o tome sam pisao jučer ili prekjučer pa potražite...ne da mi se više bacati energiju...

Vaš brat u Kristu,

LUKA

Vidi sad ovo, Krist "nije" Bog a ovaj "Luka" udivljuje se u "stvorenju" umjesto da kaže "vaš brat u Ocu" jer kod Oca je otišao, naravno uz pomoć Krista ali sa tim ostvarenjem Kristova slava se za njega umanjuje iako se ima kao predivna uspomena, no kod Njega, Oca sad je i Bog je za njega vrhunska stvarnost .

Kad je neko daleko od Istine na svakom koraku pravi cirkus.

 

[Cloud]

Poruka 8
Autor poruke: Sveti Pavao iz Novog zavjeta
Tema poruke: Uskrsnuće koje je Isus naučavao bez kojeg je naša vjera kao kršćana uzaludna

Želim nastaviti svoju poruku večeras.

Kao što sam rekao završavajući svoj posljednji tekst, postoji uskrsnuće koje je ključno za spasenje ljudi, koje je Isus naučavao, a o kojem je, nakon smrti njegovih sljedbenika i vjernika iz ranih stoljeća, znanje izgubljeno za svijet i za one koji su pretpostavili da naučavaju doktrine uskrsnuća koje je on došao objaviti i naučavati.

Vi i cijelo čovječanstvo morate znati da je uskrsnuće, koje je temeljni kamen kršćanstva, uskrsnuće od mrtvih, a ne od pukog postojanja čovjeka kao duha u fizičkom tijelu na Zemlji, i ne kao uskrsnuće duše iz njezinih okruženja i ograničenja koja joj je zemaljski život nametnuo.

Što je onda uskrsnuće na koje se Isus osvrnuo kada je rekao: "Ja sam uskrsnuće i život!"

Da bismo razumjeli ovo uskrsnuće, potrebno je razumjeti što se podrazumijeva pod smrću čovjeka, odnosno pravog čovjeka - ega - onog dijela njega u kojem postoji dah života, bez obzira je li fizički ili duhovni.

Kao što vam je već drugdje objašnjeno, kada je čovjek stvoren, njegovo je stvorenje bilo od fizičkog tijela, duhovnog tijela i duše, sa dodatkom - a taj dodatak je bio najvažniji dio njegovog stvaranja - potencijal da postane toliko jedno s Ocem u Njegovoj prirodi i određenim Njegovim osobinama, da bi on, čovjek, postao toliko opsjednut dijelom Božanske Biti Oca i dijelom Njegove Božanskosti što bi ga učinilo besmrtnim, tako da ga smrt nikada ne bi mogla lišiti postojanja; i ne samo to, već bi ostvario svijest o svojoj besmrtnosti. (Napomena: Duša bi postala besmrtna)

Ta je potencijalnost, dakle, bila dio njegovog stvaranja i, kao što smo već drugdje objasnili, jedini dio njegovog stvaranja koji je umro kao rezultat njegove neposlušnosti; (Napomena: umro je potencijal za primanjem Božanske ljubavi) jer je vrlo očito iz samog znanja koje čovjek ima, ili može imati, iz uobičajenog istraživanja svojstava svog bića i iz istina psihičkih istraživanja modernog doba, kao i iz razumijevanja mnogih slučajeva povezanih u Bibliji o pojavi preminulih duhova na Zemlji i manifestacijama njihovog postojanja, a također i iz mnogih pojava duhova povezanih u onome što se naziva sekularnom poviješću, da duša i duhovno tijelo čovjeka nikada nisu umrli i da je njegovo fizičko tijelo živjelo mnogo godina nakon dana kada je presuda, zbog njegove neposlušnosti, objavila da će umrijeti. I kao što sam rekao, ovo smrtno tijelo nije čovjek - čovjek - već samo odora koja pokriva pravog čovjeka. (Napomena: Pravi čovjek jest duša, a ne njegova tijela, fizičko i duhovno)

Budući da je ta potencijalnost jedini dio stvorenog čovjeka koji je umro, a budući da je Isusova misija bila propovijedati uskrsnuće čovjeka od mrtvih, nužno slijedi da jedina stvar koja je trebala uskrsnuti bila je ta potencijalnost čovjeka da postane dio Božjeg Božanstva. Ovo je jedino stvarno i istinsko uskrsnuće, i na ovom uskrsnuću mora počivati vjera i istina kršćanstva - a pod kršćanstvom mislim na religiju koja se temelji na istinskim učenjima Isusa, Krista.

U Bibliji postoje neke stvari koje, ako se pravilno shvate, pokazuju čovjeku da Isus nije došao na Zemlju da objavi i pouči nikakvo uskrsnuće tijela.

Kada je rekao: "Ja sam uskrsnuće i život", nije rekao niti mislio, čekaj dok umrem, i tada ću postati uskrsnuće; ili kada me vidiš kako se uzdižem na Nebo, tada ću postati uskrsnuće i znat ćeš to; nego su njegove izjave, ne samo u spomenutom slučaju, već u svakom trenutku, bile da je on uskrsnuće dok je živ. I te se izjave nisu odnosile na čovjeka Isusa, niti na bilo kakvo raspolaganje svojim tijelom, bilo fizičkim ili duhovnim, niti na bilo kakvo prividno uzdizanje njegovog fizičkog tijela, koje se nikada nije dogodilo, niti na bilo kakvo uzdizanje njegovog duhovnog tijela koje se dogodilo. U tim pojedinostima on u biti nije bio više niti se razlikovao od drugih ljudi koji su umrli ili bi trebali umrijeti.

Ali značenje njegovih riječi i njegova misija bili su u tome da je čovjekovom neposlušnošću došlo do smrti mogućnosti njegovog sjedinjenja s Ocem i sudjelovanja u Njegovoj Božanskoj prirodi, i budući da ta mogućnost nikada nije vraćena čovjeku u svim dotadašnjim godinama, i čovjek je ostao u tom stanju smrti tijekom svih dugih stoljeća, ako bi čovjek samo vjerovao u njega kao pravog Krista i u njegova učenja o ponovnom darovanju ove velike privilegije ponovnog postajanja jedno s Ocem i postizanja besmrtnosti, i ako bi slijedio njegov savjet o načinu na koji čovjek može ostvariti blagodati ove velike privilegije, tada bi postao svjestan da je Isus uskrsnuće od mrtvih. Ne Isus čovjek ili učitelj ili odabranik i pomazanik Oca, već Isus oličenje istina koje je proglasio o ponovnom darovanju velikog dara. Samo na taj način Isus je bio uskrsnuće i život.

On sam je primio veliki dar i shvatio svoju jednotu s Bogom (Napomena: koju je postigao primanjem Božanske ljubavi od Boga u dovoljnoj količini) i svijest o svojoj besmrtnosti i posjedovanju Božanske prirode, te je znao da je uzdignut iz smrti u život, i stoga, ako bi ljudi vjerovali njegovim učenjima o uskrsnuću, ta učenja, a ne čovjek Isus ili čak činjenica da je uskrsnuo, privukla bi sve ljude k sebi, to jest, u stanje života i svijesti koje je posjedovao.

Tada je uskrsnuće koje je Isus obećao čovjeku bilo uskrsnuće ovog velikog potencijala koji je izgubio u vrijeme prve neposlušnosti i koji nikada nije bio obnovljen do Isusovog dolaska.

Neka se sada ne shvati krivo što se podrazumijevalo pod ovim uskrsnućem. Kao što sam rekao, nakon što su ljudi lišeni ove mogućnosti, bili su u stanju smrti i nije im bilo moguće izaći iz tog stanja. Posjedovali su samo ono što se naziva njihovom prirodnom ljubavlju bez ikakve mogućnosti da dobiju Božansku Ljubav koja je bila nužna da bi im se dao bilo koji dio Božanske prirode i svijest o besmrtnosti. Kada je veliki potencijal, koji im je bio kao da nikada nije postojao, ponovno darovan, tada su ljudi ponovno stavljeni u položaj prvog čovjeka prije njegovog pada, i više nisu bili zapravo mrtvi, već su posjedovali ovaj potencijal da postanu ono što su prvi roditelji izgubili.

Ali kao što smo vam rekli, dar ove potencijalnosti nije sam po sebi bio darivanje čovjeku onih kvaliteta koje mu je takva potencijalnost samo omogućila da stekne težnjom i trudom. Prije ovog ponovnog darivanja ljudi nisu mogli nikakvim težnjama ili naporima sa svoje strane postići uvjete i kvalitete koje je ova potencijalnost omogućila, bez obzira na to koliko je trud bio velik; za njih su ljudi bili jednostavno i apsolutno mrtvi. Nakon ponovnog darivanja, nemogućnost koju je ova smrt nametnula, uklonjena je i tada ljudi nisu primili puno ostvarenje onoga što je bilo moguće postići zbog takvog ponovnog darivanja, već privilegiju uskrsnuća iz smrti u život - uskrsnuća iz smrti u slavu besmrtnog života.

I premda je ta privilegija postala dio čovjekovog posjeda, ipak, da je ostao bez svijesti o toj činjenici, on bi, zapravo, ostao u svom stanju
smrti i nikada ne bi primio blagodat ponovnog darivanja velikog dara. Dakle, kako bi otkrio čovjeku vitalnu istinu, Isus je naučavao i pokazao u vlastitom životu, posjedovanje tih kvaliteta koje su postale njegove zbog postojanja dara.

I također je naučavao da iako su ljudi imali privilegiju o kojoj govorim, ipak, osim ako nisu tražili i molili Oca iskreno za dar njegove Božanske Ljubavi, sam potencijal koji im je bio dan ne bi im donio uskrsnuće od mrtvih, i oni bi nastavili u svojim životima kao smrtnici i kao stanovnici duhovnog svijeta, kao da su još uvijek pod osudom smrti.

Ovdje mogu reći da je ovaj potencijal, koji je izgubljen neposlušnošću prvih roditelja, a koji je Otac ponovno darovao i Isus otkrio čovječanstvu, bio privilegija primanja i posjedovanja Božanske Ljubavi Oca, koja bi, kada bi se posjedovala, čovjeku dala određene kvalitete Božanstva i besmrtnosti.

Dakle, uskrsnuće od mrtvih koje je učitelj naučavao i koje je jedini temelj kršćanske vjere, proizlazi iz činjenice da je Bog ponovno čovječanstvu podario privilegiju traženja i primanja Njegove Božanske Ljubavi koja bi smrtnika učinila jednim s Njim i Besmrtnim; i iz daljnje činjenice da čovjek mora, kako bi postigao uskrsnuće, tražiti i pronaći ovu Božansku Ljubav i time postati dijete istinskog uskrsnuća - uskrsnuća koje nikada nije bilo poznato proroku ili vidiocu ili reformatoru ili učiteljima vjera, bez obzira koliko izvrsna bila njihova moralna učenja i privatni životi, prije Isusovog dolaska.

Uistinu, On je bio Uskrsnuće i Život, i ja, Pavao, koji sam primatelj ovog uskrsnuća i znam o čemu govorim i imam znanje o činjenici da su oni stanovnici duhovnog svijeta koji nikada nisu primili ovo uskrsnuće još uvijek u stanju smrti, što se tiče dobivanja Božanske Ljubavi Oca i svijesti o besmrtnosti, i stoga vam izjavljujem da je ono što sam pokušao opisati kao uskrsnuće od mrtvih ISTINSKO USKRSNUĆE.

Prestat ću, jer sam već dugo pisao.

Zato ću ti, dragi brate, reći laku noć.

Tvoj brat u Kristu,

PAVAO.