Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

[Cloud]

Poruka 46
Autor poruke: Ivan
Naslov poruke: Kako i kada Bog uslišava molitvu. Zakoni odnosa(prisnosti, familijarnosti) i komunikacije.

JA SAM OVDJE . Ivan. brat Jakovljev - apostol Isusov.

Dolazim k tebi danas jer vidim kakvo je tvoje stanje i da ti treba ohrabrenje, a budući da sam tvoj poseban skrbnik, nisam mogao odoljeti da ti ne pišem kao što sam ti napisao. Zato kažem, uzdaj se u Oca i u našu pomoć i nećeš biti razočaran.

Dugo je vremena prošlo otkako sam ti pisao o duhovnim stvarima i jako želim to učiniti, jer imam važne poruke za prenijeti, kao i mnogi drugi duhovi koji su ti navikli pisati.

Iako su vaši materijalni poslovi važni, ove duhovne istine su važnije, ne samo za vas već i za svijet kojem su prvenstveno namijenjene. Svijetu su ove istine u ovom trenutku potrebnije nego ikad prije, i što prije dovršimo našu knjigu istina, to će biti bolje za čovječanstvo koje pati i za mnoge čija su srca sada rastrgana zbog velikog uništenja ljudskih života uzrokovanog ratom.

Pa, znam da mnogi vjeruju da Bog na neki način ima nadmoćnu kontrolu u pogledu napretka i ishoda rata, i u određenom smislu to je istina, jer je On uvijek zainteresiran i nastoji dosegnuti duše i srca čovječanstva i, naravno, želi da velika patnja i razaranje prestanu. Ali budući da je uzrok svega toga bila zla želja i ambicije ljudi, On će dopustiti ljudima da sami kontroliraju vođenje i ishod rata. On neće svojom moći na proizvoljan način okončati rat niti odrediti koja će od suprotstavljenih nacija biti uspješna, osim na ovaj način, da će djelovanjem svog Duha utjecati na umove i savjest tih ljudi na takav način da će prevladati pravo i pravda, a zle misli i djela ljudi biti zaustavljeni. Njegovi duhovi rade na tome u ovom trenutku, i to već dugo, ali isto tako i zli duhovi rade kako bi donijeli neslogu i uništenje čovječanstvu. Vođe naroda su, u velikoj mjeri, opsjednuti tim zlim duhovima, a na mnoge njihove misli i djela utjecali su ovi mračni duhovi koji uživaju u gledanju patnje čovječanstva i u zlu koje se nameće.

Duhovi istine vrše čudesnu moć nad srcima i dušama ljudi, i to onu koja će ih natjerati da uskoro shvate da se zlu ne smije dopustiti da prevlada i da se istina i ispravnost moraju nametnuti, do kraja da rat ne samo da prestane, već da ljudi moraju postati više u skladu s istinom i pravdom. Na taj način Otac će uslišiti molitvu, a Njegova Ljubav će također nastaviti teći ljudima.

Znam da se molitve uzdižu Ocu od mnogih ljudi i iz mnogih crkava pojedinih naroda koji se bore za uspjeh, ali će biti uslišene samo one molitve koje teže prevladavanju zla i nepravde; i duhovi koji vrše Očevu volju odgovorit će samo na te molitve koje će u svom odgovoru donijeti željeni cilj.

Kao što sam rekao, iako se Bog ne zanima za ova pitanja svojom proizvoljnom moći i odlukom da će jedan ili drugi od ovih zaraćenih naroda pobijediti i osvojiti druge, ipak, On preko svojih anđela vrši takav utjecaj na ljude koji su uključeni u borbu, da će se na kraju Njegova volja ostvariti. Ali ljudi, odmah, moraju odrediti tijek i rezultate spora, i neće se dogoditi čudo koje će jednu stranu učiniti pobjednikom druge, i dok je to tako, ova odluka ljudi bit će pod utjecajem kao što sam rekao.

Čovjek ima svoju slobodnu volju i, kao što smo vam napisali, njome Otac nikada ne upravlja proizvoljno, ali u vršenju te slobodne volje, kad god čovjek prekrši Božje zakone, čovjek mora snositi kaznu za to kršenje. Ovo je nepromjenjivi zakon materijalnog kao i duhovnog svijeta. Kad se posije zlo, zlo se mora požnjeti, i dok to zlo ne prestane djelovati kao uzrok, dobro se neće pojaviti. Ljudi koji vode rat moraju shvatiti da ovaj zakon djeluje u vođenju rata i da će zle misli provedene u djelo nepovratno donijeti zle posljedice.

Možda očekujete ranije određenje borbe nego što neki ljudi sada vjeruju da je moguće, no prije nego što taj kraj dođe, mnogi smrtnici će postati duhovi i pronaći svoje domove - neki u tamnijim sferama, a neki u onima svjetla i ljubavi, ali svi su djeca Božja i On ih neće napustiti u velikoj vječnosti.

(Pitanje)

Pa, niste bili u tom stanju uma koje nam je omogućilo da uspostavimo potreban odnos s vama. Moramo imati um koji je ispunjen mislima o višim stvarima istine, čak i ako te misli ne koristimo. Naše misli su sve duhovne, a naše istine može primiti samo um u duhovnom stanju, a vi u posljednje vrijeme niste imali toliko ovog duhovnog uma kao prije. Naš kontakt nije bio tako blizak, a naš odnos, potreban da bismo mogli izraziti te duhovne istine kroz vaš um, nije bio tako savršen. A kada kažem um, mislim samo na organe mozga pod utjecajem misli uma; jer reći ću vam ono što možda ne znate, da ovi sastavni organi mozga nisu uvijek i pod svim uvjetima prijemčivi za istu kontrolu od strane umova duhova. Možete primiti kroz svoj mozak dugu i duboku poruku o stvarima koje se odnose na ono što biste mogli nazvati materijalnim, a ipak pod sličnim uvjetima ovih organa ne možete primiti poruke viših istina; i stanja ovih moždanih organa uzrokovana su stanjem duše u posjedovanju duhovnih stvari.

Teško mi je izraziti upravo ono što namjeravam prenijeti, ali ovo ćete shvatiti, da o razvoju i posjedovanju duhovnih stvari od strane duše ovisi sposobnost ljudskog mozga da prima različite vrste poruka. Medij koji je samo intelektualan i moralno dobar ne može primiti te poruke najviših istina, jer ne može postojati odnos između mozga takvog medija i uma višeg duha koji možda želi komunicirati. I tako ćete shvatiti zašto mediji toliko češće primaju poruke od duhova vezanih za Zemlju ili od onih koji imaju samo intelektualni razvoj nego poruke od duhova duševnog razvoja.

Duhovna misao - mislim na misao koja može doći samo od duha koji ima razvoj duše koji tu dušu čini Božanskom - ne može proći kroz ljudski mozak koji nikada nije razvio duh u koji je Božanska Ljubav ušla i djelovala svojim regenerativnim moćima. Materijalne stvari mogu se prenijeti kroz čisto materijalni mozak, moralne stvari kroz mozak koji je bio pod utjecajem moralnih istina, a duhovne stvari kroz mozak koji je asimilirao te istine koje dolaze samo s razvojem duše kroz Ljubav.

To je zakon odnosa i komunikacije.

Pa, neću sada više pisati.

Ali na kraju vas potičem da imate vjeru u nas, da vas brige napuste i da se više molite Ocu.

Doviđenja.

Vaš brat u Kristu, IVAN.

 

[Cloud]

Poruka 47
Autor poruke: IVAN
Naslov poruke: Zakoni odnosa (prisnosti, familijarnosti), nastavak

JA SAM OVDJE, Ivan.

Večeras želim kratko pisati o temi koju smatram važnom, a koju biste mogli smatrati zanimljivom.

Kao što možda znate, prošlo je neko vrijeme otkako sam napisao nešto formalno i jako mi je žao što je prošlo toliko vremena, a da nisam mogao komunicirati neke od duhovnih istina, a također mi je žao što je vaše stanje bilo takvo da nisam mogao uspostaviti s vama odnos koji je potreban kako bih vam mogao prenijeti ove poruke spomenute prirode.

U nedavnom pismu sam vam ukratko objasnio zakon komunikacije i odnosa, a taj zakon, ako ga pokušate razumjeti, omogućit će vam da shvatite razlog zašto nismo mogli komunicirati ove više istine.

Možda vam se čini da ako kontroliramo vaš mozak i ne koristimo ili prenosimo vaše misli, već samo misli koje dolaze iz naših umova, nebitno je kakva je priroda naših misli i da, budući da vaš mozak koristimo kao puki instrument, mi, posjedujući vaš mozak, imamo moć napisati što god želimo. I već na prvi pogled na tu tvrdnju, razumno bi se pretpostavilo da je istinita.

Ali, kao što smo vam već rekli, odnos i naša sposobnost korištenja vašeg mozga regulirani su zakonima, a jedan od tih zakona je da se visoka misao ne može prenijeti kroz ljudski mozak koji nije u stanju koje ga kvalificira za primanje misli, baš kao što mozak, u stvarima koje se odnose na puko materijalno znanje, ne može primiti koncepciju ili razumijevanje neke intelektualne istine s kojom nije bio upoznat i prenijeti je. Mozak ne može biti korišten od strane ljudskog uma da bi se otkrio ili predstavio problem u geometriji, kada taj mozak nikada nije korišten od strane uma da bi se steklo upoznavanje s principima geometrije ili znanje o njima. Ovo je nepotpuna analogija, ali može poslužiti za ilustraciju onoga što mislim.

U koncepciji istine, materijalne ili duhovne, ljudskim umom, mozak se mora koristiti kako bi se ta koncepcija manifestirala ili obznanila. To je apsolutno istinito tamo gdje ideja ili misao potječe iz uma čovjeka koji koristi vlastiti mozak da formulira ili manifestira tu ideju ili misao. Um može imati misao ili znanje neke grane učenja, a ipak, kada nikada nije koristio mozak da tu misao ili znanje pretvori u konkretan oblik, mozak je ne može manifestirati ili prenijeti. Ovaj zakon se posebno odnosi na sposobnosti mozga tamo gdje ga pokušava koristiti ili kontrolirati um čovjeka koji posjeduje mozak. I iz ovoga ćete vidjeti da je moguće da ljudski um ima misao i znanje o stvarima koje ne može izraziti pomoću mozga.

U mnogim vašim materijalnim stvarima u životu, poput velikih izuma, znanje o tim izumima može biti u umu dugo vremena prije nego što ga mozak formulira i izrazi, a ponekad uopće ne prođe kroz mozak. Um i mozak nisu jedna i jednaka stvar; jedan je operater, drugi je stvar s kojom se operira, tako da se posjedovanje operatera može očitovati drugima.

Ali ovaj zakon, koji se primjenjuje na i kontrolira odnos uma i mozga koje posjeduje isti čovjek, ne primjenjuje se tako apsolutno na i kontrolira odnos uma i mozga, gdje je um um duha, a mozak smrtnika, jer u takvom slučaju um može preuzeti tako potpunu kontrolu nad mozgom da manifestacije prvog nisu upravljane ili ograničene posebnim iskustvima ili nedostatkom iskustava koje je mozak mogao imati u svojoj upotrebi od strane uma smrtnika duž specifičnih linija izražavanja ili manifestacije. Dakle, kao što možda znate i kao što je pokazano radom i iskustvom mnogih ljudskih medija, umovi duhova kontrolirali su mozgove tih medija, tako da su takvi mozgovi od tih duhova prenosili izraze raznih vrsta jezika i matematičkih istina s kojima takvi mozgovi nikada nisu bili upoznati niti su se koristili u izražavanju.

U tim slučajevima mozak se koristi samo u sferi intelekta, a duh koji preuzima taj mozak i koristi ga za izražavanje i obznanjivanje znanja duhovnog uma, u biti ne čini ništa drugačije od onoga što bi ljudski um, kontrolirajući vlastiti mozak, mogao učiniti da je mozak bio korišten u tim smjerovima. Kapacitet mozga, bez obzira koristi li ga ljudski um koji kontrolira vlastiti mozak ili ne, ograničava moć duha da kontrolira na spomenuti način i u spomenutu svrhu.

Ali ovaj zakon ima daljnju fazu, a to je da što je veće opće iskustvo mozga u njegovom korištenju od strane ljudskog uma, to ga duhovni um može savršenije kontrolirati. Sve to ovisi o činjenicama koje ovdje ne mogu objašnjavati, kao što su medijumske kvalitete i osjetljivosti čovjeka čiji se mozak pokušava kontrolirati duhom.

I isti zakoni primjenjuju se na otkrivanje istine i načela duž moralnih razina. Duh ne može koristiti mozak smrtnika da bi prenio ili preko njega prenio moralne propise ili istine koje taj mozak nije sposoban primiti. I time ne mislim da mozak mora biti upoznat s bilo kojom ili mnogim određenim moralnim istinama ili da ga čovjek mora koristiti u svrhu primanja ili prenošenja tih propisa, već mora biti u svojoj bitnoj sposobnosti, potencijalno sposoban prenositi i primati te istine. I tako sposobnost mozga da prima i prenosi te moralne istine ograničava kontrolu duha nad mozgom da kroz njega izrazi te istine.

Odnos duha s čovjekom određen je razvojem mozga i moralnim kvalitetama čovjeka u trenutku kada se pokušava uspostaviti odnos - a to znači stvarni razvoj tih uvjeta, a ne ono što se mogu činiti drugim ljudima, ili čak samom pojedincu. I taj razvoj u velikoj mjeri određuje moć duha da koristi mozak za otkrivanje istina, bilo intelektualnih ili moralnih.

Medij može primiti samo one istine u kakvom je njegovom stanju, prema prirodi istina, podložan stvaranju odnosa od strane duha. Mogućnost odnosa i njegova vrsta leže u osnovi medijstva i određuju i ograničavaju moć duha da prenese svoje misli i sposobnost smrtnika da ih primi.

Kada je medij u određenom stanju razvoja, duh, pišući, može formirati odnos prema tome kako se to stanje usklađuje sa stanjem duha; i nemoguće je, osim ako ne postoji sklad, da duh piše ove stvari koje zahtijevaju veći stupanj razvoja nego što medij u tom trenutku posjeduje. Stoga ćete na neki način razumjeti zašto je tako malo viših duhovnih istina ikada dostavljeno svijetu putem medijacije bilo kojeg smrtnika koji je posjedovao darove automatskog pisanja, kako se to naziva, ili vidovitosti ili inspirativnih moći.

Što se tiče onih istina koje nisu zahtijevale viši stupanj razvoja od onog koji je posjedovao medij, nije bilo poteškoća u njihovom prenošenju, a mnogi mediji su bili vrlo uspješni u primanju istine koja odgovara njihovom stanju. I ta činjenica, kao i zakon, objasnit će vam zašto isti duh može komunicirati putem nekoliko medija, a ipak komunikacije mogu biti različitog karaktera; to jest, komunikacije putem jednog medija sadrže viši ili niži karakter istine od onih prenesenih putem nekog drugog medija; i s rezultatom da su oni smrtnici koji su čuli ili čitali ove različite komunikacije, posebno kada su kritični, bili skloni vjerovati da isti duh nije obavljao obje komunikacije. Ali to nije pravedan zaključak, jer iako je duh bio u istom stanju, posjedujući isto znanje u vrijeme obje komunikacije, mediji, zbog razlike u razvoju, nisu mogli primiti isti karakter poruka.

Možete pretražiti cijelu povijest komunikacije s duhovima i medijstva i nećete pronaći nikakve poruke karaktera onih koje su prenesene putem vas, i iz razloga koje sam naveo.

Swedenborg je bio posljednji i gotovo savršeni instrument za primanje tih viših istina, a ipak je on, zbog nedostatka razvoja duše i toga što je bio vezan, u većoj ili manjoj mjeri, svojim ortodoksnim uvjerenjima i znanstvenim znanjem koje ga je navelo da koordinira i uklapa te istine sa svojim idejama o korespondenciji i sličnim koncepcijama, bio neuspješan i nije se mogao uspješno koristiti za prenošenje ovih istina koje smo komunicirali preko vas. A nakon njega, duhovi višeg znanja i napretka koristili su druge darovite i, u nekim aspektima, uspješne medije za prenošenje istina, ali njihovi uvjeti bili su takvi da su, pod djelovanjem zakona koji upravljaju odnosom, ti mediji mogli primiti samo one istine koje su im dopuštali njihovi uvjeti razvoja. Djelovanje ovog ograničenja nije ovisilo o stanju i sposobnosti duhova da prenesu te više istine, već o sposobnosti medija da ih prime. I sami ste imali iskustva s time kako ovaj zakon funkcionira i kontrolira komunikaciju i odnos, jer, kao što znate, prošlo je mnogo vremena otkako ste mogli primiti bilo kakve duhovne poruke ovih viših istina, iako su duhovi mnogo puta bili prisutni s vama, spremni i željni uspostaviti odnos i prenijeti svoje poruke; i bili ste intelektualno voljni primiti ih, ali zbog vašeg stanja ili nedostatka stanja, duhovi ih nisu mogli prenijeti i bili su prisiljeni čekati dok ne dođete u potrebno stanje. Iz svega ovoga shvatit ćete zašto tako malo poruka koje sadrže visoke duhovne istine, ili čak moralne istine, dolazi putem medija. Mediji su, uglavnom, toliko razvijeni da mogu primati samo poruke koje se bave materijalnim životnim poslovima, a takve vrste poruka, sam prisiljen i mogu iskreno reći, su one koje uglavnom žele smrtnici koji traže informacije iz duhovnog svijeta.

Opet, čitajući duhovnu literaturu, možda ste primijetili veliku raznolikost mišljenja duhova o istoj temi, a ponekad i kontradiktorna mišljenja, što uzrokuje sumnju kod smrtnika o tome koje su činjenice koje postoje u duhovnom svijetu u odnosu na predmet istraživanja. Pa, to je uvelike zbog stanja medija, a također i zbog znanja duhova koji pokušavaju komunicirati, jer je znanje o duhovima ograničeno opsegom njihovog napretka i razvoja.

Mnogi duhovi vjeruju da je ono što su naučili istina i stoga daju autoritativan izraz činjenicama svog znanja i često vjeruju da je ono što znaju sve što se može znati o temi o kojoj komuniciraju. I oni su uglavnom iskreni u svojim uvjerenjima i istiniti, kako misle, u svojim porukama. I stoga je dobro da smrtnici shvate da se sve što duhovi napišu ili izgovore, u svakom trenutku, ne smije prihvatiti kao konačna istina. A s druge strane, naizgled kontradiktorne izjave ne bi se trebale smatrati lažnima samo zato što su kontradiktorne. Duh s većim znanjem koji koristi medij u skladu sa sobom, može ljudima prenijeti točniji i veći opseg istine nego što to može duh s manje znanja i razvoja koji koristi medij u skladu sa sobom.

Sada, iz onoga što sam napisao, očito je da bi, kako bi postigli veću istinu i proširenije znanje o duhovnom svijetu, mediji trebali uložiti trud kako bi postigli veći i intenzivniji razvoj svoje duhovne prirode, kao i svojih intelektualnih sposobnosti. Ovo postignuće je apsolutno neophodno za primanje viših istina koje su toliko vitalne za čovječanstvo.

Dakle, vidite, komunikacija i odnos ovise o stanju duhova i smrtnika koji rade zajedno; iako bih mogao reći više o stanju smrtnika, jer ako je medij u odgovarajućem stanju razvoja, budući da je uvijek mnogo duhova prisutnih s tim medijem u stanju i spremnosti, može se uspostaviti odnos.

Učitelj je ovdje večeras i čuo je moju komunikaciju te se ujedinjuje sa mnom rekavši: imajte vjere i tražite svom dušom ovu Ljubav. Vjerujte da sam ja vaš poseban anđeoski prijatelj.

Vaš brat u Kristu,
IVAN

 

[Cloud]

Poruka 48
Autor poruke: Ivan
Naslov poruke: Zakoni odnosa(prisnosti) i komunikacije, nastavak 2

Dopustite mi da večeras napišem nekoliko redaka jer nisam dugo pisao i želim reći nekoliko riječi koje bi vam mogle biti od pomoći.

Bio sam prisutan mnogih večeri kada ste očekivali da ćete primiti poruke i bili ste razočarani zbog razloga ili uzroka koje niste mogli razumjeti, osim što niste bili u stanju koje bi duhovima omogućilo da uspostave odnos s vama.

Pa, to je istina i neposredni je uzrok nedostatka moći komunikacije; ali dobro je da razumijete više od ovoga, jer da biste riješili poteškoću, morate imati neko znanje o njezinom središtu.

Objasnio sam vam zakon koji kontrolira odnos i komunikaciju i nastojao sam ga učiniti što jasnijim i razumljivijim, kako biste barem mogli shvatiti njegovo značenje; ali vidim da postoje neke stvari koje ne razumijete i zbog toga ste nedavno iskusili da niste u mogućnosti primiti mnoge poruke koje su čekale da budu dostavljene kroz vaš mozak i ruku. Kao što sam rekao, prvi i važan zahtjev je da budete u onom stanju duše koje će, zbog svojih kvaliteta, omogućiti duhovima koji možda žele pisati više poruke da stvore odnos ili sjedinjenje s vama, što jednostavno znači preuzeti odgovornost i kontrolu nad vašim mozgom - mozgom koji će, zbog određenih kvaliteta i misli koje su ga posjedovale, biti u skladu s mislima koje ti duhovi žele prenijeti kroz njega, baš kao što je apsolutno nužno da medij kroz koji se želi da električni fluid teče, mora biti medij koji posjeduje takvu prirodu i kvalitete koje će omogućiti da fluid teče kroz njega. Žica ili medij mogu biti izrađeni od drveta, a električni fluid može biti prisutan, spreman teći kroz njega, ali ne može. A zašto? Ne zato što žica ili drvo možda nisu savršeni sami po sebi kao takva žica; već zato što žica nema tu prirodu i kvalitetu koja će omogućiti električnom fluidu da se s njom sjedini i tako je kontrolira. I tako je s mozgom smrtnika, da takav mozak ima mogućnost posjedovanja, kada je pravilno pripremljen, onih kvaliteta koje će dopustiti ovo sjedinjenje i kontrolu, dok drvo nema. Ali mozak, kada je lišen ove pripreme, jednako je neprihvatljiv za sjedinjenje s tim duhovima i kontrolu nad njima - kao što je i odnos - kao što je drvena žica za sjedinjenje s električnim fluidom.

U brojnim prilikama vam je rečeno da niste u stanju i da duhovi ne mogu uspostaviti vezu te da se morate potruditi da se u to stanje vratite; i ova tvrdnja i savjet su istiniti. Rečeno vam je da se više molite Ocu i razmišljate o duhovnim stvarima, i tada ćete se naći u tom stanju. To je istina i savjet je koristan. Ali vam nije rečeno što znači ovo moljenje Ocu ili razmišljanje o duhovnim mislima, i stoga možete činiti te stvari na neki način, a ipak ne doći u to stanje.

Znam da ste tijekom dugog razdoblja u prošlosti primali mnoge poruke viših istina, a za čije je prenošenje bio potreban visoko pripremljen mozak, i sinula vam je misao, zašto ste mogli primiti te poruke u vrijeme njihove isporuke, a ne možete ih primiti sada, jer, kako dalje mislite, vaš je mozak sada u jednako dobrom stanju kao što je bio i u ta vremena. Pa, u potonjem mišljenju varate se i činjenica takve pogreške trebala bi biti dovoljna da vas uvjeri da vas vaša nemogućnost primanja poruka ne bi trebala iznenaditi. Tijekom spomenutih razdoblja češće ste se molili za dotok Božanske Ljubavi i vaše su čežnje bile intenzivne, a želje za posjedovanjem ove Ljubavi, koja je toliko vitalna za pripremu vašeg mozga, bile su mnogo aktivnije. A također su i vaše misli o duhovnim stvarima bile mnogo češće. Drugim riječima, tada ste svim srcem težili upoznati Božje istine i posjedovati Njegovu Ljubav; i stoga je vaš mozak neprestano bio u tom stanju koje je duhovima omogućavalo da sklope sjedinjenje i kontroliraju ga u svrhu svojih viših izraza.

U posljednje vrijeme nisi imao čežnje niti molio molitve za Ljubav tako često i, kao posljedica toga, kvalitete i elementi misli koji su obuzeli tvoj mozak nisu bili takvi da dovedu tvoj mozak u stanje koje ga čini prijemčivim za prolaz kroz njega tih misli o višim istinama. Iz ovoga ne smiješ zaključiti da je ovo stanje samo stvar stanja mozga, proizvedenog samo od sebe, jer nije. Imao si intelektualnu želju pisati i primati poruke koliko i uvijek, a također i primati poruke viših istina koje bi trebale biti nove, kao i poučne za tebe, i tvoje su želje bile stvarne, i bio si razočaran jer se nisu ostvarile. A to ti samo pokazuje da postoji nešto više od pukog mentalnog ili intelektualnog potrebnog za pripremu mozga za primanje i prijenos onoga što sudjeluje u prirodi istine koja ima svoj izvor u nečem drugom osim u pukom ljudskom umu. Ove više istine dolaze od duhova čiji umovi, kako biste mogli reći, pripadaju duši, a budući da samo duša može imati posla s dušom, potrebno je da priprema mozga proizlazi iz djelovanja moći duše na organe tog mozga. I stoga je nužno da vaša duša bude u tom stanju koje će u mozgu proizvesti kvalitete koje će ujediniti i omogućiti primanje i prenošenje istina duše.

Ne samo da morate moliti Oca za dotok ove Božanske Ljubavi, već morate često moliti, sve dok gotovo neprestano ne shvatite posjedovanje ove Ljubavi u svojoj duši; a također morate usmjeriti svoje misli, i ne mislim na samo intelektualne misli, već misli duše, koje ste već imali, a možete imati opet, prema duhovnim istinama koje su vam otkrivene i prema duhovnom carstvu gdje vjerujete da druge duhovne istine čekaju da budu otkrivene. Ako se tako molite i razmišljate, otkrit ćete da vam dolaze želje i očekivanja ispunjenja tih želja i entuzijazam koji će proizaći iz razvoja vaše duše posjedovanjem ove Ljubavi, a također i misli duše. To se podrazumijeva pod uvjetom potrebnim da se duhovima omogući uspostavljanje odnosa. Naravno, što se tiče običnih stvari duhovnog svijeta gdje nije potrebno posebno stanje duše, duhovi mogu uspostaviti odnos kako žele, a u vašem slučaju mnogi od njih mogli su pisati u vrijeme kada ste mislili da ne možete primiti nikakve spise. Ali smatrali smo da je najbolje da se nijednom duhu ne dopustimo da ti piše, jer bi to moglo ugroziti vjerojatnost da dođeš u stanje koje želimo i koje je potrebno da bi tvoj mozak primio naše vitalne i važne poruke. I stoga je tvom Indijancu(Napomena: mislim da mu je to vodič) naloženo da ne dopusti nijednom duhu da ti piše, i on to nije učinio iako su se mnogi potrudili to učiniti.

Pa, drago mi je što vam večeras mogu pisati na ovaj način i nadam se da ćete razmisliti o onome što sam rekao i shvatiti važnost dolaska u stanje o kojem govorim. Mozak mora koristiti duša koja ima aktivnu Božansku Ljubav i tako je pripremljena za primanje odnosa.

Neću više pisati večeras, samo ću reći da imamo još mnogo poruka koje želimo prenijeti.

Zato vjerujte da sam često s vama u svojoj ljubavi i želji da vam pomognem i zaštitim te učinim vašu misiju uspješnom. Laku noć.

Vaš brat u Kristu, IVAN.

 

[Cloud]

Poruka 49
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Rezultat postizanja Božanske Ljubavi u uklanjanju brige. Molitva je divna pomoć kada se nudi s istinskim čežnjama duše i uvijek će naći odgovor.

JA SAM OVDJE, Isus.

Pa, brate moj, vidim da si puno bolje nego što si bio proteklih nekoliko dana i da si se više molio Ocu za dotok Njegove Ljubavi te, kao posljedica toga, imaš je više u svojoj duši i u boljem si duhovnom i fizičkom stanju.

Želio bih večeras završiti svoju poruku o Bogu, ali ne mislim da si u stanju potrebnom da je primiš i mislim da je poželjno odgoditi je za neko vrijeme.

Sigurno si shvatio učinak molitve u većoj mjeri nego ikad, jer da se nisi molio kao što si to činio posljednjih nekoliko dana, našao bi se u velikoj malodušnosti, jer isti uzrok za stvaranje ove malodušnosti postoji sada kao što je postojao prije nekoliko dana kada si bio tako depresivan i zabrinut. Molitva je divna pomoć kada se nudi s istinskim čežnjama duše i uvijek će naći odgovor, a korist neće biti samo duhovna, već, kako biste mogli reći, i materijalna.

Naravno, molitva ne uklanja uzrok brige i time ne oslobađa smrtnika od brige, ali djeluje na smrtnikovu svijest na način da uklanja učinak tog uzroka brige na osjećaje i mentalna stanja smrtnika, i na taj način smrtnik ima koristi i njegove molitve se uslišavaju. On, takoreći, postaje novi čovjek i prestaje gledati na te uzroke u istom svjetlu kao što je gledao prije nego što su molitve počele donositi svoje odgovore. I on u svom pravom ja je drugačiji čovjek od onoga što je bio u stanju koje je postojalo prije nego što se molio.

Jako mi je drago što ste se molili i pustili da vaše čežnje idu k Ocu, i pokušali imati vjere u nas da vam pomognemo. Pomažemo vam i uskoro ćete shvatiti rezultat našeg rada u osiguravanju onih stvari koje želite i smatrate potrebnim da biste se riješili svojih briga i obavili naš posao. Nastavite se moliti i imati vjere u nas i nećete biti razočarani u onome što obećavamo, jer će se naša obećanja ispuniti u vrlo kratkom vremenu.

Imam još mnogo poruka za napisati i želim da se dovedeš u stanje da ih ispravno primiš; a osim mene, postoje mnogi drugi duhovi koji žele pisati o ovim istinama, koje su toliko važne da bi ih svijet trebao znati. Dakle, ako nastaviš slijediti put koji si danas slijedio, otkrit ćeš divno poboljšanje u svom stanju duše, uma i duhovnih kvaliteta, i moći ćemo formirati potreban odnos koji je neophodan za našu pravilnu komunikaciju.

Večeras neću više pisati. Ali za kraj, savjetujem vam da nastavite moliti svim čežnjama svoje duše i vjerovati svom snagom svog uma, i razvit ćete se do iznenađujuće razine u kvalitetama i percepcijama svoje duše, a također i u svom fizičkom stanju i mentalnoj snazi.

Želim vam laku noć.

Vaš brat i prijatelj, Isus.

 

[Cloud]

Poruka 50
Autor poruke: Helen Padgett (Padgettova preminula žena)
Naslov poruke: Čovjek sam mora uložiti napor da prevlada utjecaj zlih.

OVDJE SAM, moram li reći? - tvoja vlastita istinita i voljena, Helen.

Iako u mnogim slučajevima zli duhovi utječu na smrtnike u njihovim mislima i djelima, to nije uvijek slučaj i smrtnicima neće biti u redu da tako misle. Oni nisu samo poslušno oruđe ili podanici tih zlih duhova, već su osobe sa slobodnom voljom, kontrolirane vlastitim apetitom, i ako bi vjerovali da su sva njihova zla djela rezultat utjecaja tih zlih duhova, to bi ih dovelo u vrlo podređeno i žalosno stanje, a istovremeno bi usporilo razvoj samih sebe vlastitim mislima i djelima. Ne, zli duhovi uvijek čine zlo, ali sve misli i želje koje smrtnici imaju i čine nisu rezultat utjecaja tih duhova.

Čovjek mora shvatiti da je u njemu samom uzrok njegovih vlastitih zlih misli i djela, iako povećan utjecajem tih duhova, i da mora ovladati tim mislima kako bi ih mogao otjerati od sebe i prevladati mislima drugačije i više prirode. Neće biti u redu da ljudi misle da su zli samo zbog utjecaja zlih duhova, jer bi takvo razmišljanje usporilo njihov razvoj i istovremeno im oduzelo spoznaju o vlastitoj odgovornosti. S druge strane, izvor dobrih misli je u njima samima, i ako samo traže taj izvor, moći će napredovati u svojim moralnim stanjima; i dok im dobri duhovi mogu pomoći i pomažu, ipak prvenstveno ljudi moraju pomoći sebi od dobra koje je u njima.

Željela bih vam detaljno pisati o ovoj temi, i hoću nekad, ali večeras nisi u stanju, i neću ni pokušati. Ali zapamtite ovo, da se što god zlo pokazalo ili dalo dokaz da je duša njime opsjednuta, ipak u njima samima postoji moć da ga prevladaju i iskorijene. Mislim da se ljudi moraju potruditi; shvatite da su oni gospodari dobra i zla. Možemo vam pomoći, ako nam dopustite - ovisi o vama - i nitko drugi ne može preuzeti pohvalu ili krivnju za rezultate vaših misli ili djela. Ipak, morate shvatiti i ovo, da kada zli uspostave odnos s vama i na neki vas način opsjednu, bit će vam teže ostvariti vlastitu volju; i stoga bi se ljudi trebali moliti za pomoć od Višeg Izvora kako bi prevladali utjecaje tih zlih.

Karakter vašeg društva u velikoj će mjeri odrediti vrstu misli koje možete imati i djela koja možete činiti. Ali dobri ili loši bili vaši suradnici, samo ćete vi biti odgovorni za rezultate svojih misli i djela. Ne smijem više pisati. Laku noć.

Vaša vjerna i puna ljubavi,
HELEN.

 

[Cloud]

Poruka 51
Autor poruke: Luka
Naslov poruke: "Grijesi roditelja prenose se na djecu do trećeg i četvrtog koljena."

JA SAM OVDJE. Luka.

Večeras želim ukratko napisati tekst: Da se grijesi roditelja prenose djeci do trećeg i četvrtog koljena.

Znam da je uobičajeno objašnjenje teksta bilo da se materijalni grijesi, odnosno grijesi koji rezultiraju materijalnom ozljedom ili patnjom, prenose na djecu i to je u velikoj mjeri istina, ali to objašnjenje nije ono što je bila namjera izjave.

Čovjek nije samo materijalno ili fizičko biće, već je u većoj mjeri duhovno biće, koje ima dušu i duh koji nikada ne prestaju postojati i koji su jednako dio njega dok je na Zemlji kao i kada postane duh; to jest nakon što je napustio odjeću od mesa i krvi.

Ovi stvarni dijelovi čovjeka važniji su za njega i njegovo stvarno postojanje od fizičkog dijela, a grijesi koje čovjek čini nisu rezultati nikakvog primarnog fizičkog djelovanja, već djelovanja sila koje tvore ili imaju svoje stvarno sjedište u duhovnom dijelu njegova bića.

Fizički dio čovjeka nije začetnik grijeha, već samo manifestira njegove posljedice, a on (grijeh) se gotovo uvijek manifestira na i u fizičkom tijelu, te ostavlja svoje ožiljke vidljive svijesti ljudi na takvom tijelu; i stoga, budući da je čovjek u svom običnom stanju sposoban jasnije percipirati posljedice na ovom tijelu, misli da se značenje teksta mora odnositi na grijehe koji utječu na njegovo tijelo i pokazuju se na njemu, a istovremeno zanemaruje ili nije svjestan činjenice da je veliki učinak ili šteta grijeha na i na duhovnom dijelu čovjeka.

Kao što je fizičko tijelo pogođeno posljedicama tih grijeha koji se provode, toliko je više duhovni dio čovjeka pogođen činjenicom da su ti grijesi nastali u tom duhovnom dijelu čovjeka.

Može se postaviti pitanje, na koji način učinak grijeha na čovjeka, odnosno na njegovu dušu i duh, može imati ikakav štetan učinak na duh i dušu njegovog djeteta, tako da dijete može patiti od grijeha roditelja.

Pa, kada je dijete začeto i prolazi kroz trudnoću i rodi se, ono ne samo da sudjeluje u fizičkoj prirodi svojih roditelja, već i u kvalitetama i stanju duha i duše roditelja. To se može činiti nevjerojatnim, ali činjenica je da duh i duša koji ulaze u dijete kada je začeto dolaze iz velikog svemira duše i duha, potpuno neovisno o roditeljima i nisu po svojoj prirodi ili kvalitetama dio roditelja kao što je meso i krv koji grade i proizvode fizičko tijelo djeteta. No iako je to istina, također je istina da je ovaj duh i duša djeteta podložan i na neki način apsorbira utjecaj duha i duše roditelja, ne samo u vrijeme začeća već i tijekom razdoblja trudnoće, pa čak i godinama nakon toga, i to u tolikoj mjeri da se taj utjecaj nastavlja i nakon pukog zemaljskog postojanja roditelja i u život potomstva do treće i četvrte generacije, kako tekst kaže. (Napomena: Mislim, ali nisam siguran, da se naslijeđuje grijeh i dalje od 3. ili 4. generacije)

Duhovni dio djeteta podložniji je utjecaju i zlim posljedicama tih grijeha nego što je to zapravo njegovo fizičko tijelo, jer kao što sam rekao, duhovni dio je začetnik i uzgajivač grijeha, ako se smijem tako izraziti, dok je tijelo samo primatelj vršenja grijeha i objekt njihove manifestacije.

Utjecaj duha na duh je opsežniji i sigurniji nego što smrtnici mogu zamisliti, a rezultati tog utjecaja nisu toliko očiti ili poznati svijesti sljedeće djece ili njihovim roditeljima, kako ljudi pretpostavljaju, i zapravo ne razumiju niti postaju svjesni činjenice da takav utjecaj djeluje na duhovne dijelove njihove djece. Oni vide i shvaćaju da se učinci takvih grijeha manifestiraju u fizičkom tijelu, a budući da njihova obična prirodna osjetila ne mogu percipirati stanje duha, zaključuju da tekst može značiti samo da se ti grijesi pogađaju na materijalnim tijelima njihove djece.

Ali moram im reći da, iako se tim materijalnim tijelima nanosi velika i žalosna šteta, još veća, trajnija i teža - u smislu manifestacija - šteta se nanosi duhovnoj prirodi djece; ne samo zato što ta priroda nastavlja živjeti, već zato što ljudi, ne shvaćajući da je ta priroda ozlijeđena, ne pokušavaju pronaći i primijeniti lijek kao što to tako često čine u slučaju kada se ti grijesi manifestiraju u fizičkom tijelu.

A osim toga, postoje mnogi grijesi koji ne utječu na samo materijalno tijelo, već nanose veliku štetu duhovnoj prirodi i koji ljudskim osjetilima nikada nisu uočljivi.

Čovjek nije samo roditelj materijalnog tijela djeteta, već je sekundarno i roditelj njegove duhovne prirode, a stanje duhovne prirode roditelja uvelike utječe i određuje kvalitete i sklonosti djetetove prirode za dobro ili zlo, ne samo dok je smrtno, već često i nakon što prestane prebivati u velu tijela. Stoga neka roditelji znaju da ne žive sami sebi kao smrtnici, već da njihove zle misli i djela imaju veći ili manji utjecaj na duhovnu prirodu njihove djece, posebno u vrijeme začeća i tijekom trudnoće. Koliko je onda važno da svaki roditelj tijekom tih vremena, posebno i u svakom trenutku, ima svoju duhovnu prirodu u tom stanju čistoće i slobode od grijeha, kako bi njihova djeca mogla biti začeta i rođena u stanju čistoće duše, koje neće odražavati nikakvo zlo za koje mogu optužiti svoje roditelje da su njegovi tvorci.

Kad bi ljudi samo shvatili ove činjenice i živjeli svoje živote u skladu s istinama koje ovdje izjavljujem, koliko bi prije ljudska rasa bila dovedena u sklad s Božjim zakonima i duše ljudi bile oslobođene grijeha i zla.

Znam da se često kaže da je nepravedno i nije u skladu s pravdom nepristranog Boga da grijesi i penali koje proizlaze iz neposlušnosti naših prvih roditelja budu pogođeni čovječanstvom koje je bilo i jest njihovo potomstvo, budući da takvo čovječanstvo nije imalo nikakve veze s tom neposlušnošću. Ali kada se sjetimo, a to je činjenica, da Bog nije stvorio grijeh ili zlo niti ih nametnuo prvim roditeljima zbog njihove neposlušnosti, već da su oni sami stvorili zlo i grijeh, a ljudi od tada stvaraju te nesklade, vidjet će se da nepristrani Bog, koji je naš jedini Bog, nije odgovoran ni za grijeh ni za zlo i posljedične kazne koje oni nameću. I, kao što vam je već napisano, ukidanje grijeha i zla i njihovih penala je u moći čovjeka i njegove volje.

Kako su ovi prvi roditelji stvorili ta zla, kao što sam objasnio i na način koji sam vam ukazao, njihovi grijesi, utjecajem koji imaju na duhovnu prirodu u vrijeme začeća i rođenja, postaju, takoreći, posjeta(prijenos), a to su duhovne želje, sklonosti i naklonosti prema onome što je zlo, i taj utjecaj se nastavlja s djetetom godinama nakon njegovog rođenja, ovisno o tome kako su dijete i roditelji blisko povezani u svojim zemaljskim životima. I kako je svaka sljedeća generacija uzrokovala posjetu svog grešnog utjecaja i sklonosti na sljedeću generaciju, lako možete vidjeti kako su ljudi, svi ljudi, postali podložni grijesima, zlima i penalima koje su na svijet donijeli prvi roditelji.

Umjesto da Bog bude stvoritelj tih stvari ili da ih posjećuje na djecu ljudsku, On izjavljuje da je njihovo postojanje suprotno skladu Njegova stvaranja i da se mora iskorijeniti prije nego što čovjek može doći u taj sklad i jednotu s Njim. I kao što je čovjeku dao veliku moć slobodne volje, bez ikakvih ograničenja u njezinom vršenju, osim ako čovjekovo razumijevanje sklada djelovanja Božjih zakona ne bi moglo utjecati na njega da vrši tu veliku moć; i kao što je čovjek pogrešnim vršenjem te moći doveo u postojanje ove stvari zla i grijeha, tako i čovjek, dok percipira ovaj plan Božjeg sklada, mora vršiti tu volju na takav način da se oslobodi ovih stvari koje nisu dio Božjeg stvaranja i nisu u skladu s Njegovim planovima za stvaranje i očuvanje savršenog svemira, čije je čovjek Njegovo najviše stvorenje.

Bog se nikada ne mijenja. Njegovi zakoni se nikada ne mijenjaju. Samo se čovjek promijenio od savršenstva svog stvaranja; i čovjek se mora ponovno promijeniti prije nego što to savršenstvo ponovno bude njegovo.

Iz svega ovoga ne smije se zaključiti da je čovjek prepušten vlastitim naporima da ostvari ovu veliku obnovu, jer to nije istina, jer Božja oruđa neprestano djeluju utječući na čovjeka da se vrati svom prvobitnom stanju i postane savršen čovjek, kakav će na kraju postati. (Ovdje ne mislim na djelovanje velike Božanske Ljubavi koja, kada je čovjek posjeduje u dovoljnoj mjeri, čini ga više od savršenog čovjeka.)

Dakle, "grijesi roditelja prenose se na djecu do trećeg i četvrtog koljena", što znači da sklonosti i naklonosti prema zlu ne stvara Bog, već sam čovjek, jedino i isključivo.

I oh čovječe, kad bi mogao vidjeti posljedice tih grijeha na duhovnoj prirodi svoje djece, kao što ih često vidiš na njihovim materijalnim tijelima, oklijevao bi u svom griješenju i razmišljao, i razmišljajući bi vidio način na koji bi se mogla ukloniti velika mrlja na sreći i spasenju čovječanstva i ubrzati i osigurati njegov napredak prema "savršenom čovjeku".

Pa, napisao sam dovoljno za večeras i nadam se da će ono što sam rekao biti shvaćeno i o tome će razmišljati svi koji to pročitaju. Neću vas više zadržavati i s ljubavlju i blagoslovom onoga koji je sada ne samo savršen čovjek, već i vlasnik Božanske prirode Oca i nasljednik besmrtnosti, želim vam laku noć.

Vaš brat u Kristu,
LUKA.

 

[Cloud]

Poruka 52
Autor poruke: Luka
Naslov poruke: Luka ispravlja neke greške u prethodnoj poruci

OVDJE SAM, Luka.

Želim napraviti neke ispravke u svojoj sinoćnjoj poruci i zahvaljujem vam što ste ih primili.

Želim reći da kada sam govorio o grijesima roditelja koji se nasljeđuju djeci u trenutku začeća i rođenja, mislio sam da su ti grijesi, utjecajem koji imaju na duhovnu prirodu djeteta, postali, takoreći, posjećivanje. Nisam mislio da je bilo koji dio pravog grijeha roditelja postao dio duhovne prirode djeteta, već samo da je utjecaj grijeha roditelja na dijete dovoljan da duhovnim željama i sklonostima djeteta da sklonost prema onome što je zlo; i taj utjecaj je kontinuiran s djetetom godinama nakon rođenja, ovisno o tome kako su dijete i roditelji blisko povezani u svojim zemaljskim životima.

Neka ova točka bude jasna kako se čovjek ne bi prepirao o značenju onoga što sam napisao. Inače je poruka istinita i upravo kako sam namjeravao, trebala bi vam prenijeti istinu značenja teksta.

Neću vas više zadržavati večeras, već s ljubavlju i blagoslovom kažem:
Ja sam vaš brat u Kristu,
LUKA.

 

[Cloud]

Poruka 53
Autor poruke: Juda
Naslov poruke: Zašto je Juda izdao Isusa

JA SAM OVDJE, Juda Iškariotski.

Došao sam večeras jer ti želim reći kakvo je bilo moje stanje i očekivanja kada sam izdao Isusa, što je rezultiralo njegovim raspećem.

Bio sam vrlo entuzijastičan ljubitelj Učitelja i duboko sam vjerovao u njegova učenja i njegovu moć, te nisam vjerovao da ga rimski vojnici mogu odvesti odakle smo bili, ako im ne dopustimo da se to učini. Kao posljedica toga, bio sam nestrpljiv da Isus pokaže svoju veliku moć i pokaže Židovima da je pravi sin Božji, s moći nad ljudima i vragovima.

Nikada ga nisam izdao za novac koji sam primio, jer nije bio dovoljan da plati jedan trenutak sreće koji sam izgubio zbog svog čina izdaje najvećeg duha u cijelom Božjem Kraljevstvu.

Vidim da si previše pospan da bih večeras više pisao. Doći ću ponovno i ispričati svoju priču.

Laku noć. JUDA.

 

[Cloud]

Poruka 54
Autor poruke: Juda
Naslov poruke: Najveći grijeh je protiv Duha Svetoga koji prenosi Božansku Ljubav u dušu.

JA SAM OVDJE, Juda.

Dolazim večeras da napišem kratku poruku jer me zanima što ste ti i tvoji prijatelji rekli o "najvećem grijehu".

Sada, za mene, dugo vremena, najveći grijeh u cijelom Božjem svemiru bio je moj grijeh izdaje Isusa Židovima, i to je bio stvaran, živi, razorni grijeh, i toliko ogroman da nisam mogao podnijeti svoj život i suočiti se sa sjećanjem na tu strašnu tragediju; ali budući da mi je oprošten taj grijeh i postao sam otkupljeno dijete Oca i stanovnik Nebeskih Rajeva i posjednik besmrtnosti, shvaćam i znam da moj grijeh nije bio najveći, iako sam patio dugi niz godina nakon što sam postao duh.

Budući da se grijeh može počiniti i nemarom i afirmativnim djelovanjem, moja izdaja voljenog Učitelja bila je gnusan grijeh, ipak, čak i u mom slučaju, i što se mene tiče, moj veći grijeh je bio što nisam tražio Božansku Ljubav Oca. Nismo bili neupućeni u to, jer nas je Učitelj naučio da je ta Ljubav dostupna za nas i čeka da je tražimo i pridobijemo, a ja je nisam tražio na pravi način i naravno da je nisam ni dobio; i u takvom nemaru nisam bio jedini od učenika koji je bio kriv za taj grijeh.

Ne, čak ni mi koji smo tako dugo bili s Učiteljem nismo u potpunosti razumjeli važnost zadobivanja ove Velike Ljubavi, jer nas je više zanimalo da uspostavi svoje kraljevstvo na Zemlji i, kako smo mislili, materijalno kraljevstvo, kojim će upravljati duhovne moći očitovane u njemu i u nama kao njegovim učenicima. I materijalno je, u našim umovima, bilo važnije od duhovnog, i naša su očekivanja bila da će ova velika moć doći i da će Učitelj postati naš kralj.

Kao što rekoh, naučio nas je da nam je ova Božanska Ljubav dostupna i da je molitvom i iskrenim traženjem možemo primiti, ali za nas je bilo toliko važnih stvari koje smo trebali učiniti, povezanih, kako rekoh, neposrednije s našim zemaljskim životima, da smo zanemarili Veliki Dar koji je mogao biti naš ako bismo ga samo tražili, i kao posljedica toga, u mom slučaju, morao sam dugo patiti prije nego što sam se probudio i shvatio da nije prekasno, čak ni za mene, da ga primim.

Moj grijeh izdaje mi je oprošten jer sam shvatio da me sjećanja na njega napuštaju i da napredujem na putu pročišćavanja svoje duše u njezinoj prirodnoj ljubavi, te da kao duh nekadašnjeg ubojice, dolazim do sreće i svjetla.

A onda sam se sjetio onoga što mi je Učitelj rekao o ovoj Velikoj Ljubavi, i nakon nekog vremena imao sam dovoljno probuđenja da se potrudim zadobiti tu Ljubav, i dok mi je to probuđenje dolazilo, dolazili su mi moji stari suradnici, koji su napredovali u više sfere, i u svojoj velikoj ljepoti i transcendentalnoj ljubavi pomagali su mi da napredujem i da se molim, sve dok konačno ova Ljubav nije došla k meni, i shvatio sam da mi je ne samo grijeh ubojstva u potpunosti oprošten, već da mi je oprošten i veći grijeh odbacivanja i zanemarivanja traženja Božanske Ljubavi. Grijeh ubojice ili bilo kojeg prekršitelja Božjih zakona, osim odbacivanja dotoka ove Ljubavi, može i bit će oprošten čovjeku i on će postati čist i sretan u svojoj prirodnoj ljubavi, ali takav oprost neće ga učiniti stanovnikom Božanskih Nebesa ili nasljednikom besmrtnosti, dok oprost grijeha odbacivanja Duha Svetoga ne samo da će mu oduzeti sjećanja i mrlje svih ostalih grijeha, već će mu otvoriti sama vrata Nebeskih Rajeva i dati mu dom u Očevom kraljevstvu.

I tako, vidite, svaki grijeh osim grijeha protiv Duha Svetoga može biti oprošten čovjeku, s rezultatom da će postati savršen čovjek, ali oproštenje svih tih grijeha mnogo puta, ako bi se to moglo dogoditi, ne bi ga učinilo Božanskim Anđelom.

I ne moram vam objašnjavati, jer lako možete vidjeti iz onoga što sam napisao, da je najveći grijeh na cijelom svijetu grijeh protiv Duha Svetoga - grijeh zanemarivanja ili odbijanja da Duh Sveti donese u dušu čovjeka Veliku Božansku Ljubav Oca. I ne samo da je ovaj grijeh najveći zbog posljedica koje iz njega proizlaze, već i zato što će nastaviti biti neoprostivi grijeh sve dok čovjek odbija dopustiti njegov oprost.

Kada se počini grijeh ubojstva i srodni grijesi, grijeh tada prestaje i samo se njegove posljedice moraju pretrpjeti i platiti penal; ali grijeh protiv Duha Svetoga je trajni grijeh, koji se čini svaki dan, sat i minutu i nikada nema kraja dok smrtnik ne traži i ne primi dotok ove Božanske Ljubavi. Kao što vam je mnogo puta napisano, da, velika većina ljudi i duhova nastavit će zauvijek činiti ovaj grijeh, a u posljedicama koje će uslijediti, za njih će to postati i jest neoprostivi grijeh.

Budući da smo jako zainteresirani za vas i odlučili smo da nećete skrenuti s puta prema ovim Božanskim istinama, moja braća duhovi Nebeskih Sfera, smatrali su prikladnim, budući da svijet smatra da sam počinio najveći grijeh u cijeloj povijesti svijeta, da vam pišem o ovoj temi i objasnim da je najveći grijeh na cijelom svijetu grijeh protiv Duha Svetoga.

Svi mi to znamo, i dok pišem, morate vjerovati, jer je istina, da svi mi, pa i Učitelj, izjavljujemo da je grijeh koji imenujem najveći grijeh.

A sada, da budem malo osobniji, za vaše zadovoljstvo i utjehu, želim vam reći da vas troje nećete biti proglašeni krivima za počinjenje ovog velikog grijeha, jer u svojim srcima i dušama imate mnogo ove Božanske Ljubavi, a Duh Sveti je s vama prilično često kao odgovor na vaše molitve, a i kao odgovor na naše, jer svi molimo za vas, uzrokujući da ova Očeva Ljubav obuzme vaše duše, baš kao što kvasac djeluje u tijestu.

Pisao sam duže nego što sam očekivao i sada ću stati.

Ali budite uvjereni da imate našu ljubav i blagoslove Oca.
Vaš brat u Kristu,
JUDA.

 

[Cloud]

Poruka 55
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Inkarnirana(Utjelovljena) duša

JA SAM OVDJE, Isus.

Ovdje sam, kao što sam sinoć obećao, i pisat ću o temi Utjelovljene Duše.

Možda ste u svojim proučavanjima različitih teorija stvaranja čovjeka primijetili da se uvijek postavlja pitanje o odnosu duhovnog i fizičkog - to jest, o duši i materijalnom tijelu. Znam da su iznesene mnoge teorije o tome kako i kada je duša postala dio fizičkog tijela i koja su sredstva usvojili zakoni prirode, kako ih nazivaju, za smještaj duše u to tijelo, te odnos koji je jedno imalo prema drugom. Naravno, ovo se odnosi samo na one smrtnike koji vjeruju da postoji duša odvojena u svom postojanju i funkcioniranju od pukog fizičkog tijela; kao i na one koji ne vjeruju u zasebnu dušu. Ne pokušavam prosvijetliti, već ih prepuštam spoznaji činjenice kada dođu u duhovni svijet i otkriju da postoje bez takvog tijela, ali stvarno postoje, sa sviješću da su duše.

Kada se stvori fizičko tijelo, ono nema svijest o svom stvaranju, jer je ono samo jedno od nesvjesnih stvorenja drugih materijalnih stvorenja prirode i ne osjeća niti osjeća(čulima) u bilo kojoj mjeri činjenicu da je živo biće ovisno o pravilnoj prehrani svoje majke za svoj rast i nastavak života u skladu sa zakonima prirode i objektima vlastitog stvaranja. Otac i majka, budući da su neophodni za stvaranje ili formiranje ove puke životinjske proizvodnje, znaju samo da je na neki način nastao embrij koji se može razviti u ljudsko biće slično njima. Ako bi se toj stvari dopustilo da ostane bez duše, uskoro bi prestala ispunjavati cilj svog stvaranja i raspala bi se na elemente od kojih je formirana, a čovječanstvo bi prestalo postojati kao stanovnici Zemlje. Ovaj fizički dio čovjeka je zapravo i samo rezultat miješanja onih sila koje su sadržane u dva spola, koje su, prema zakonima prirode, ili čovjekovog stvaranja, prikladne za stvaranje jednog tijela prikladnog za dom duše koja može biti privučena njime, za razvoj njezine individualnosti kao stvari života i moguće besmrtnosti.

Rezultat ovog miješanja namijenjen je samo kao privremeni pokrivač ili zaštita za rast stvarnog bića i ni na koji način ne ograničava niti utječe na kontinuirano postojanje duše, a kada njezine funkcije završe, duša, koja se tada individualizirala, nastavlja svoj život u novom okruženju i postupnim napredovanjem, a sam instrument korišten za njezinu individualizaciju raspršuje se u elemente koji tvore njezin izgled i supstancu. Budući da je ovo tijelo pozvano iz elemenata za određenu svrhu, kada se ta svrha ispuni, ono se vraća tim elementima. (Napomena: nakon smrti fizičkog tijela, duša nastavlja život u duhovnom svijetu te sada život doživljava kroz drugo tijelo koje ima, i koje je imala za života na Zemlji, ali ga moguće nije bila svjesna, a to je duhovno tijelo koje u svojoj pojavi i izgledu reflektira stanje duše)

Ovo tijelo, samo po sebi, nema ni svijest ni osjet, i u početku ima samo posuđeni život svojih roditelja, a zatim, kada duša pronađe svoj smještaj, ima samo život duše: jer ljudski život može postojati samo dok duša prebiva u tijelu, a nakon što takvo prebivanje započne, posuđeni život roditelja prestaje vršiti bilo kakav utjecaj ili usmjeravajuću silu na tijelo. Ovo je, dakle, zaista pravi opis fizičkog tijela, i kad bi ono bilo sve što čovjek jest, on bi propao s njegovom smrću i prestao postojati kao dio stvaranja Božjeg svemira.

Ali duša je vitalni, živi i nikad neumirući dio čovjeka - zapravo je čovjek - i jedina stvar koja je namijenjena nastavku postojanja u duhovnom svijetu. Stvorena je na sliku Božju i nema razloga za njezino postojanje radi kontinuiranog druženja s fizičkim tijelom. I kada ljudi kažu ili vjeruju da je tijelo sve što čovjek jest, a kada ono umre, čovjek prestaje postojati, oni ne razumiju odnos ili funkcioniranje duše i tijela i znaju samo poluistinu koja je vidljiva njihovim osjetilima - da tijelo umire i da se više nikada ne može uskrsnuti. Ovo je utvrđena činjenica i svi argumenti po analogiji, koji pokazuju da čovjek mora nastaviti živjeti unatoč smrti tog tijela, nisu prikladni i vrlo su neuvjerljivi. Svi ovi analogni prividni prikazi samo pokazuju da objekti analogije na kraju umiru i stoga ne uspijevaju dokazati da su ti objekti vječni, baš kao da nikada nije bilo promjene u njihovom stanju ili izgledu. Konačni dokaz je da oni umiru, a kada se ova analogija primijeni na čovjeka, mora pokazati da i on umire i da ga više nema.

Ali postavljaju se pitanja, odakle dolazi duša, tko ju je stvorio, kako se utjelovljuje u čovjeku i s kojom svrhom, te kakva je njezina sudbina?

Prvo, dopustite mi da kažem da čovjek nema nikakve veze sa stvaranjem duše ili njezinim pojavljivanjem u tijelu. Njegov je posao osigurati prijemnik(posudu) za njezin dolazak - pukog domaćina, takoreći, za njezin ulazak u tijelo i postojanje kao smrtnika ili u obliku smrtnika. Ali njegova je odgovornost u ovom konkretnom slučaju vrlo velika, jer čovjek može uništiti taj prijemnik ili se brinuti za njega kako bi duša mogla nastaviti u zemaljskom životu dulje ili kraće vrijeme. I premda je taj prijemnik čovjekovo stvaranje i bez njega ne bi mogao nastati, duša ipak nije dio njegovog stvaranja i neovisna je o tijelu - i nakon zemaljskog života, u duhovnom svijetu, prestat će se sjećati da je ikada bila povezana ili ovisna o stvaranju svojih roditelja. Duša je u duhovnom životu, istina, toliko odvojena i disocirana od tijela koje joj je bilo dom dok je bila u zemaljskom životu da na njega gleda kao na puku viziju prošlosti, a ne kao na predmet svog razmatranja.

Kao što vam je rečeno, dušu je Otac stvorio mnogo prije njezina pojavljivanja u tijelu i čekala je takvu inkarnaciju samo s ciljem da joj da individualnost, koju nije imala u svojoj preegzistenciji, i u kojoj ima dvostruku osobnost - mušku i žensku - koja se mora odvojiti i postati individualna. Mi koji smo imali ovu preegzistenciju i inkarnaciju u tijelu i stekli ovu individualnost, znamo istinu onoga što sam ovdje naveo.
(Napomena: Kada se inkarnira, duša se "dijeli" na dva dijela i svaka polovica se inkarnira kod dva različita para roditelja. Te dvije polovice su dio jedne duše - ono što se nazivaju srodne duše. Bog je stvorio kako bi te dvije polovice bile ekskluzivni partneri, ljubavni i seksualni. Duša se ovisno o omjeru muških i ženskih karakteristika može podijeliti na tri načina: muško-muško, muško- žensko te žensko- žensko. Dakle, Bog je stvorio duše koje imaju homoseksualnu i heteroseksualnu ekspresiju)

Postoji Božji zakon koji kontrolira te stvari i koji te već postojeće duše čini sposobnima spoznati poželjnost utjelovljenja i one su uvijek željne i spremne za priliku da se rode u tijelu i preuzmu zasebnu individualnost koju imaju privilegiju preuzeti. Dok ljudi pružaju prijemnik za svoje pojavljivanje i stanovanje, takoreći, postaju svjesni te činjenice i koriste priliku da zauzmu prijemnik i postanu navodno ljudsko biće s nužnim rezultatom individualnosti.

Drago mi je da ste u boljem stanju i nastavit ću s porukama kao što to želimo činiti već neko vrijeme.

Bit ću s vama i pomoći vam na svaki način i nadam se da ćete zadržati svoju vjeru i molitve Ocu.

Laku noć i Bog vas blagoslovio.
Vaš brat i prijatelj,
ISUS.

 

[Cloud]

Poruka 56
Autor poruke: Luka
Naslov poruke: Utjelovljenje duše - Misterij rođenja duše u ljudskom biću.

OVDJE SAM, Luka.

Večeras ti želim reći o misteriju rođenja duše u ljudskom biću.

Sve duše koje ulaze u smrtna tijela su, prije takvog dolaska, stvarna, živa postojanja i stvorene na sliku Velike Duše, iako nemaju kvalitete i potencijale te Duše, a također nemaju oblik individualizirane osobnosti koji imaju nakon što postanu dijelovi sastava ili oblika smrtnih i duhovnih tijela ljudskih bića.

Duša, u svom postojanju prije nego što postane stanovnik smrtnog tijela, ima svijest o svom postojanju i svom odnosu prema Bogu i drugim dijelovima Velike Duše, a posebno o dvostrukom karakteru svog bića; a pod tim mislim na spolne razlike u dva dijela duše, koje, na način na koji su ujedinjene, čine jednu cjelovitu dušu. (Napomena: Koliko ja razumijem, Isus danas podučava da duša prije same inkarnacije nema svijesnost same sebe niti svog okruženja, nego da ima određene instinkte, iz kojih djeluje, a od kojih je jedan od većih instinkt da se utjelovi. Tako da nisam siguran o kakvoj svjesnosti Luka govori ovdje i da li je to greška, ili moguće da ima nešto što ja ne znam i ne razumijem)

Kada dođe vrijeme da ova duša postane stanovnik smrtnog okvira, dva dijela o kojima govorim se odvajaju, i samo jedan od dijelova ulazi istovremeno u smrtnika, a nikada u istog smrtnika; i dok je ovo odvajanje nužno za individualizaciju svakog dijela ove jedne cjelovite duše, ipak dva dijela nikada ne gube taj međusobni odnos ili povezujuće osobine koje su postojale prije njihovog odvajanja, a koje nastavljaju postojati nakon toga, i u velikoj budućnosti, nakon što se djelo individualizacije završi, ponovno će se spojiti i ponovno ujediniti u cjelovitu.

Ovo odvajanje može postojati dulje ili kraće vrijeme, ovisno o sličnom razvoju tih sličnih osobina koje su apsolutno potrebne da bi se ovo spajanje u jedno, takoreći, moglo dogoditi.

Dok, kao što sam rekao, ova duša prije svog odvajanja ima svijest o svom postojanju, a kada je njezin dvostruki karakter napusti, ili bolje rečeno, napusti dva odvojena dijela, i nakon toga, sve do ponovnog ulaska u duhovni svijet, ponovno se ne vraća u te dijelove. Ali da bi se ponovno stekla ta svijest, nije nužno da se oba ova dijela istovremeno vrate u duhovni život, jer ako jedan dio postane duh, oslobođen fizičkog tijela, a drugi dio ostane u smrtnom tijelu, taj dio koji dođe u duhovni svijet može primiti buđenje te svijesti, ovisno o određenim uvjetima i razvoju događaja.

Često se događa da se oba ova dijela vrate u duhovni svijet, a ipak dugo vremena žive kao duhovi bez obnavljanja te svijesti, zbog raznih razloga koji mogu postojati. Uvjeti razvoja dvaju dijelova mogu biti toliko različiti da ostvarenje ove svijesti može biti potpuno nemoguće; i vrlo često je slučaj da kada se ova dva individualizirana dijela obavijeste da su srodne duše jedno drugome, oni neće vjerovati toj informaciji i žive u potpunoj ravnodušnosti prema toj činjenici.

Ali u konačnici, svijest o njihovom odnosu doći će do njih, jer će njihov razvoj, bez obzira je li intelektualan ili duhovni, težiti buđenju ove svijesti, koja je uvijek prisutna u njima, iako uspavana.

Što se tiče toga što je ta duša u svojim sastavnim dijelovima ili obliku prije odvajanja radi nastanjivanja u smrtnom tijelu, mi duhovi nismo obaviješteni i ne znamo. Često smo prisutni pri začeću, a također i rođenju djeteta, i shvaćamo da je duša obavijena tijelom, ali ne možemo vidjeti tu dušu dok ulazi u taj dom smrtnog okruženja, jer je za nas nevidljiva i nema oblik; ali nakon što se nastani u ljudskom tijelu, možemo je percipirati i shvatiti njezino postojanje, jer tada ona poprima oblik, a taj oblik varira u različitim inkarnacijama ili u inkarnacijama u različitim ljudima.

Nikada nismo vidjeli Božju Dušu, iako znamo da postoji ova Velika Nadduša, i stoga ne možemo vidjeti dušu bilo koje slike Velike Duše dok ne postane, kao što kažem, individualizirana.

Znam da su se ljudi često pitali i postavljali pitanje o preegzistenciji duše koja je inkarnirana, te koje je kvalitete i atribute imala tijekom svog preegzistencije, a što se tiče tih detalja, želim reći da mi duhovi, iako smo stanovnici Božjih Nebeskih Rajeva, imamo malo informacija, iako znamo da duša, i mislim na potpunu dušu u jedinstvu, postoji prije nego što se individualizira. Možda ćete pitati kako to znamo? Pa, bit će vam teško to objasniti, tako da možete shvatiti, ali ovo mogu reći, da mi duhovi višeg razvoja duše možemo, našim percepcijama duše, razumjeti postojanje tih duša kao slika Velike Duše, a kvalitete tih slika su takve da iako ne možemo osjetilno, kako biste rekli, vidjeti te duše ili njihove dualnosti, ipak smo svjesni njihovog postojanja. Da upotrijebimo ilustraciju koja nije sasvim prikladna, razumijete da vjetar puše, ali ga ne možete vidjeti.

I dalje razumijemo, a takav je rezultat naših zapažanja, da kada se duša, a imajte na umu da mislim na dva dijela kada kažem duša, jednom utjelovi i poprimi individualizirani oblik, ona nikada nakon toga ne gubi tu individualnost i stoga se nikada više ne vraća u svoje stanje preegzistencije i nikada se više ne može reinkarnirati u postojanju bilo kojeg ljudskog bića.

Ne postoji reinkarnacija i sve teorije i nagađanja ljudi o tom pitanju, koja zaključuju da se duša jednom utjelovljena može ponovno utjeloviti, pogrešne su, jer je utjelovljenje duše samo jedan korak u njezinom predodređenom napretku od nevidljivog bezobličnog postojanja do slavnog anđela ili do usavršenog duha. Duša u ovom napretku nikada se ne vraća svojim koracima - to je uvijek napredak, iako ponekad dolazi do stagnacije - već nastavlja kao individualizirani duh dok ne dostigne svoj cilj u ispunjenju Očevog plana za usavršavanje Njegovog svemira.

Ovo je tema koju je teško obraditi iz nekoliko razloga, među kojima je i činjenica da mi duhovi, bez obzira na visoka naša postignuća, nemamo informacije kako bismo dali potpun i cjelovit opis duše i njezinih kvaliteta prije njezine utjelovljenosti, a vi smrtnici niste sposobni shvatiti punu istinu kako vam je mi pokušavamo prenijeti.

Uložio sam ovaj trud da vam dam neku blijedu ideju o duši, budući da ste večeras u dobrom stanju da primite moje ideje, ali shvaćam koliko se moj pokušaj pokazao neadekvatnim. Ali iz toga možete shvatiti da duša postoji prije nego što pronađe svoj dom u fizičkom tijelu, da je dvostruka i ima svijest o odnosu svoja dva dijela, da se nakon što je primila iskustvo smrtnog života i primila individualnost, vraća u duhovni svijet i da će joj se u nekom trenutku ta svijest ponovno vratiti i da će dva dijela postati jedno, osim ako se u razvoju ovih odvojenih dijelova nisu pojavile prepreke koje bi mogle spriječiti njihovo ponovno ujedinjenje.

I dalje, da se ova duša više nikada neće vratiti koracima svog napretka i reinkarnirati. Sada ću završiti i s ljubavlju i blagoslovom reći laku noć.

Vaš brat u Kristu, LUKA.

 

[Cloud]

Poruka 57
Autor poruke: Samuel
Naslov poruke: Inkarnacija (Utjelovljenje) duše

JA SAM OVDJE, Samuel - Da, Samuel, prorok.

Pa, večeras neću dugo pisati, jer samo želim reći da si puno bolje u svom duhovnom stanju i da je odnos među nama puno veći(bolji) nego prije.

Večeras želim reći jednu riječ o mom znanju o tome kako se duša rađa u tijelu i postaje individualizirana osoba.

Čuo sam što ti je Luka napisao i slažem se s njim u njegovom objašnjenju karaktera i kvaliteta duše u njenom stanju prije utjelovljenja; ali želim dodati još jednu stvar onome što je napisao, a to je da kada se duša prvi put odvoji na svoja dva sastavna dijela i jedan od tih dijelova uđe u fizičko tijelo, drugi dio ostaje samo duša, nevidljiva čak i nama, ali ima postojanje kojeg smo svjesni i lebdi blizu zemaljskoj ravni tražeći priliku da se također inkarnira i postane individualizirana; a to se događa u kratkom vremenu nakon odvajanja od polovice koja se već utjelovila. Naravno, kada kažem kratko vrijeme, ne mislim na nekoliko mjeseci ili čak nekoliko godina, jer ponekad postoji razmak od nekoliko desetaka godina između dvije inkarnacije; ali takvo vrijeme se čini kratkim nama koji ne znamo ništa o vremenu.

Duša koja ostaje, kao što vam je Luka rekao, kao i duša koja ulazi u ljudsko tijelo, gubi svijest o tome da je bila dio samo jedne potpune duše i o svom odnosu prema drugom dijelu te duše, te postoji u pretpostavci da je još uvijek potpuna duša i da joj ne treba druga duša(Napomena: druga polovica duše) da bi bila potpuna. To je odredba Očeve dobrote, tako da duša koja nastavlja u svom izvornom postojanju neće postati usamljena ili nesretna.

Prirodno ćete pitati kako to znam, budući da smo rekli da nam te duše nisu vidljive, a ja mogu samo odgovoriti da smo mi duhovi koji smo razvili svoje duše do visokog stupnja stekli određene sposobnosti, ili ono što biste mogli nazvati osjetilima, koja nam omogućuju da znamo te stvari. Nije nužno da vidimo te neindividualizirane duše kako bismo znali o njihovom postojanju i kvalitetama koje posjeduju, kao što nije potrebno da vidimo Veliku Naddušu Oca kako bismo razumjeli njezine kvalitete, atribute i postojanje. Znam da vam je to teško razumjeti i sada to ne mogu zadovoljavajuće objasniti, jer vaša osjetila zemaljskog života nisu sposobna shvatiti objašnjenje, ali ono što vam kažem je istina.

Često vidimo rođenje dvaju dijelova duša u smrtnike(Napomena: Mislim da ovdje govori o tome kako se polovica duše povezuje s tek začetim embrijem) i znamo da takve duše tada, po prvi put, poprimaju oblik i formu, jer ova nevidljiva slika Boga ispunjava cijelo duhovno tijelo i iz tog tijela preuzima ili prima svoj oblik, te time postaje individualizirana. Duša je život duhovnog tijela i nikada ga ne napušta tijekom zemaljskog života smrtnika; dolazi s njim nakon smrti fizičkog tijela i ostaje njegov dio tijekom cijelog postojanja duhovnog tijela u duhovnom svijetu. Može li se ikada izgubiti, pitanje je o kojem ću vam kasnije pisati. Sjetit ćete se da je Isus rekao, prema Bibliji: "Što koristi čovjeku da dobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?"

Ipak ću reći ovo, u ovom trenutku, da čovjek može zadržati svoju dušu kao činjenicu, a ipak imati svijest da ju je izgubio, i tada je kao da nema dušu.

Rekao sam vam ono što sam namjeravao napisati, jer je Luka propustio govoriti o stanju one polovice duše koja je ostala u duhovnom svijetu, nakon što se druga polovica utjelovila. Međutim, ovakve stvari nisu važne u pogledu spasenja čovjeka ili usavršavanja njegove duše do te mjere da se ta duša može postati jedno s Velikom Dušom, imajući ono što nije posjedovala prije nego što je potražila prebivalište u tijelu - a to je Božanska priroda Oca i besmrtnost, kao individualizirana, nikad neumiruća osoba.

Kako budemo napredovali u ovim spisima, shvatit ćete važnost utjelovljenja duše, a zatim napuštanja tijela i ponovnog povratka u duhovne sfere. Također ćete naučiti da je doktrina evolucije donekle točna, ali ne kao da počinje od atoma ili od životinje inferiorne čovjeku. Iza i veća od ove doktrine evolucije nalazi se velika i Božanskija doktrina involucije; jer da duša nije došla odozgo i bila smještena u fizičkog čovjeka, nikada ne bi bilo evolucije; i da duša nikada nije primila svoje individualizirano postojanje dolaskom u tijelo čovjeka, nikada se ne bi razvila u Božansku prirodu, kao ni u individualizirano biće koje slijedi nakon te inkarnacije.

Kad kažem Božanska priroda, ne mislim da sve duše, bilo na Zemlji ili u velikoj vječnosti, nužno primaju tu Božansku prirodu, jer mnoge od njih je ne primaju i nikada neće; ali sve, bez obzira na to hoće li doći u Božansku prirodu ili zadržati prirodu koja je bila njihova u njihovom preegzistenciji, postat će individualizirane osobnosti i koje će biti njihove sve dok ta duša i njezino duhovno tijelo nastave postojati.

Napisao sam dovoljno za večeras, ali ću ponovno doći i napisati vam druge istine.

Dakle, s ljubavlju i blagoslovom
ja sam vaš brat u Kristu,
SAMUEL.

 

[Cloud]

Poruka 58
Autor poruke: Šaul
Naslov poruke: Bog nije Bog nijedne rase već pojedinca

JA SAM OVDJE, Šaul.

Nisam ti pisao neko vrijeme i želio bih reći samo nekoliko riječi, a to su da mi Bog nikada u svim bitkama s Amalačanima nije pomogao niti mi donio pobjedu, kako je navedeno u Starom zavjetu. Iako su neki proroci, poput Samuela, u to vrijeme možda mislili, ipak, kako sada znam, to nije bila istina. Bog nije bio pristran i posebni zaštitnik Židova, i za Njega je bilo jednako grešno da Židovi počine ubojstvo i druge strašne zločine koji se spominju u knjizi u vezi s mojim životom kao kralja, kao što bi bilo da su pogani učinili isto.

Bog nije Bog nijedne rase, ali On je Bog svakog pojedinog djeteta koje Mu dolazi u istinskoj molbi i molitvi, tražeći Njegovu Ljubav i pomoć u svojoj duhovnoj prirodi. Bog će odgovoriti i pojedincu će sigurno biti pomognuto. Ali ako bi ta osoba došla k Njemu, tražeći moć i pomoć da ubije svog bližnjeg, bez obzira koliko veliki neprijatelj bio, Bog mu ne bi pomogao niti bi odobrio njegove želje, a budući da je to tako, lako možete vidjeti da On ne bi pomogao nijednom narodu da počini takva djela i izvojuje pobjedu.

I želim vam ovdje reći da Bog nije Bog naroda, već samo pojedinaca, i samo kao pojedinci koji čine narode, može se reći da je Bog naroda. On ne želi hvalu ljudi ili naroda zbog pobjede koju bi mogli steći krvoprolićem i okrutnostima koje se pripisuju Njegovoj pomoći, već želi hvalu ljudi samo zato što su se njihove duše možda probudile u Njegovoj Ljubavi i stekle pobjedu nad grijehom i zlom.

Narodi se dižu, padaju i nestaju s lica Zemlje, ali pojedinci koji čine te narode nikada ne umiru, iako fizička tijela umiru, a Bog je Bog samo onih stvari koje nikada ne umiru, i zainteresiran je da pojedinac postane pobjednik nad grijehom i požudama tijela. Naravno, pojedinci čine narod i daju mu karakter i kvalitete, i stoga će narod postati grešan i okrutan kako pojedinci koji ga čine postaju grešni i okrutni. On se ne bavi narodima kao takvima, već samo malim, ali važnim jedinicama koje čine narod. Dakle, potpuno je pogrešno za naciju reći da je Bog naš Bog ili da će nam Bog pomoći da pobijedimo naše neprijatelje. Kada pojedinac izvojuje pobjedu nad svojim najvećim neprijateljem, samim sobom, tada može tvrditi da je Bog njegov Bog i hvaliti ga, a kada svi pojedinci neke nacije izvojuju tu pobjedu, tada ta nacija može proglasiti da je Bog njezin Bog i hvaliti ga za pobjedu. Ali samo u takvom slučaju bilo koja nacija ima pravo reći: "Bog je naš Bog."

I ovdje dopustite mi da kažem da nijedan takozvani kršćanski narod još nije, kao pojedinci, postigao to stanje pravednosti i pobjede nad grijehom, da može tvrditi da je Božji izabrani narod.

I stoga kažem da ja, kralj Šaul, prije mog navodnog pada iz Božje milosti, nisam bio više pomagan od Boga nego nakon tog navodnog događaja, iz razloga što sam, iako sam izvana možda izgledao kao da tražim Božje upute i slušam savjete Njegovih proroka, ipak iznutra nisam bio više u skladu s Njim ili pomiren s Njim nego što sam bio nakon tog značajnog događaja.

Bog nikada nije pomogao Židovima, kao narodu, u većoj mjeri nego što je to učinio bilo kojem drugom narodu, jer oni kao pojedinci nisu bili više usklađeni s Njim nego što su to bili mnogi pojedinci iz onoga što su nazvani poganskim narodima.

Kad sam u očaju, kako Biblija prikazuje, otišao Samuelu i osjetio teret grijeha svog života, postao sam bliži Bogu nego ikad prije, i On je bio moj Bog više nego ikad, iako to nisam shvaćao. Pišem ovo samo kako bih ljudima pokazao da ne smiju vjerovati i oslanjati se na izjavu da, budući da sam navodno poštovao Božju volju i slušao Njegove zapovijedi prije nego što sam shvatio da je poraz siguran, Bog tada više nije bio moj Bog, usmjeravajući me i pomažući mi da pobijedim svoje neprijatelje nego što je bio nakon tog događaja.

Napisao sam dovoljno i sada ću stati.

Stoga, sa svom svojom ljubavlju i uvjerenjem da je Bog Bog pojedinca, a ne naroda, želim laku noć.

Tvoj brat u Kristu,
ŠAUL.

 

[Cloud]

Poruka 59
Autor poruke: Neron - rimski car
Naslov poruke: Njegovo iskustvo u paklima i njegov napredak do Nebeskog Raja.

Ovdje sam, duh onoga koji je na Zemlji živio životom zlog čovjeka, progonitelja kršćana i bogohulitelja Boga i svega što je čisto i sveto; i kada sam proživio život do kraja i napustio smrtni omotač te postao duh, postao sam i stanovnik najnižih paklova gdje je sve tama i muka, i prebivalište vragova(1) i svega što duh čini nesretnim i u suprotnosti s ljubećim Bogom.

Predstavljam se na ovaj način kako bih vam pokazao divnu moć Božanske Ljubavi, jer sada sam stanovnik Nebeskih Sfera i znam da ta Ljubav nije samo stvarna, već je sposobna učiniti najgoreg grešnika sudionikom i vlasnikom Božanske Biti Oca.

Moje patnje su bile neopisive i bio sam najoskrnavljeniji od smrtnika, te su me gotovo obožavali pakleni vragovi zbog velike štete koju sam nanio Isusovim sljedbenicima, koji su u moje vrijeme bili obdareni ovom Ljubavlju i vjerom, koju čak ni strahovi divljih zvijeri u areni, niti baklje mojih vlastitih zlih namjera nisu mogli natjerati da se odreknu - u ovoj velikoj religiji koju ih je Učitelj naučio, a učenici su je još uvijek naučavali kada sam toliko njih ubio.

Vragovi su me voljeli upravo zbog zla koje sam počinio, ali čudno je reći da duhovi onih koje sam poslao u duhovni svijet prije njihovog vremena nisu mi se osvetili niti su mi dolazili sa svojim prokletstvima ili kletvama. Zatim, kada sam bio u duhovnom svijetu dovoljno dugo da shvatim svoju okolinu i prirodu tih zala, ovi duhovi mučenika, koje sam stvorio, dolazili su mi sa suosjećanjem i sažaljenjem, i zapravo su mi mnogo puta pokušavali pomoći iz mojih velikih patnji i tame. Nisam razumio svu tu neočekivanu ljubaznost i dokaze ljubavi i dugo nisam mogao vjerovati da su ti duhovi iskreni; i tako sam patio godinu za godinom, i stoljeće za stoljećem, i uvjerio se da je moje stanje fiksno i da za mene nema nade, i da Bog o kojem sam čuo nije moj Bog, i da su vragovi jedini suputnici koje sam predodređen imati kroz svu vječnost.

I tako sam trpio, želeći umrijeti, ali nisam mogao. Oh, kažem vam, bilo je strašno i izvan svake zamisli smrtnika! Zakon je djelovao, a ja sam plaćao penal, i činilo se da nema kraja penalima. Nisam mogao pronaći utjehu među onima koji su me okruživali, a užici u kojima sam isprva uživao postali su mi tek predmeti ruganja i podsmijeha, a moja tama i muka postajali su sve veći. Koliko sam puta zazivao Boga, ako Bog postoji, da me ubije, ali jedini odgovor na moj poziv bio je smijeh cerekajućih vragova, koji su mi govorili da vičem glasnije kao da Bog možda spava, a možda je i gluh.

Što da radim, nisam znao, pa sam se izolirao koliko sam mogao od ovih strašnih suradnika i mnoge godine svog života proveo sam u tami usamljenosti bez ijednog tračka nade ili šapata jedne riječi koja bi mi rekla da bi za mene mogla postojati pravednija sudbina. I tako je vrijeme prolazilo, a ja sam u svojoj bijedi čekao da dođe neka dobra sila i uništi me, ali sam čekao uzalud.

Tijekom cijelog tog vremena sjećanja na moja zemaljska djela bila su poput užarenog željeza koje mi je pržilo dušu i palilo tijelo, kako sam mislio, a kraj nije došao.

Pa, trpio sam muke prokletih i činilo mi se da plaćam penale za sve grijehe i zla djela koja su ikada počinili svi zli kraljevi, vladari i progonitelji zemlje. Mnogo puta su mi vriskovi kršćanske djece i jauci muškaraca i žena dok su bili rastrgani od uda do uda ili spaljeni kao žive baklje koje sam od njih napravio, dolazili i povećavali moje muke. Proživio sam život stoljeća muke u nekoliko trenutaka, kako mi se činilo, i ni jedna kap vode koja me hladila nije bila moja. Možda se čini nemogućim da sam nastavio živjeti u ovoj sve većoj patnji, ali jesam, jer sam bio prisiljen.
Zakon je činio svoje i nije bilo nikoga tko bi rekao "dosta".

Mogao bih napisati cijelu knjigu o ovoj svojoj patnji, a ti ipak ne bi shvatio njezino značenje, pa ću je preskočiti.

U mojoj usamljenosti i patnji, jednom prilikom mi je došla prekrasna duša, puna svjetla i ljubavi, i sa svim ljepotama rane ženstvenosti, kako sam mislio, s očima punim sažaljenja i čežnje, i rekla: "Nisi sam, samo otvori oči i vidjet ćeš zvijezdu nade, koja je znak Očeve Ljubavi i želje da ti pomogne. Ja sam dijete tog Oca i posjednica Njegove velike obavijajuće Ljubavi i volim te, iako si mi oduzeo moj mladi život kada si me bacio divljim zvijerima da zadovoljiš svoju žeđ za nevinom krvlju i vidiš patnju i čuješ jauke svojih žrtava, ipak te volim, ne zato što sam čovjek ljubazne prirode i opraštajuće naravi, već zato što u sebi imam ovu Božansku Ljubav Oca koja mi govori da sam ti sestra i da si ti dijete Očevo, baš kao što sam i ja, i predmet Njegove Ljubavi baš kao što sam i ja bila predmet Njegove Ljubavi. Patio si, i dok si patio, Njegova Velika Ljubav suosjećala je s tobom." i željela ti je pomoći, ali ti sam si spriječio da ona dođe do tebe i da te dovede do svjetla i izbavljenja od patnje. A sada dolazim k tebi, tvojoj mladoj i nevinoj žrtvi, koji ti nikada na Zemlji nije učinila veće zlo nego da se molim za tebe i molim nebeskog Oca da ti ukloni iz srca veliku zloću koja je uzrokovala progon i smrt tolikog broja mojih ljudi. Svi smo se molili za tebe i nikada nismo tražili od našeg Oca da te prokune ili ti učini išta što bi te natjeralo da patiš. I često smo se molili za tebe otkad smo došli u duhovni svijet, i sada se molimo za tebe, i to zato što te volimo i želimo da budeš sretan. Pogledaj me u oči i vidjet ćeš da ljubav postoji i da je ono što ti kažem istina. A sada, ne možeš li nas malo voljeti i otvoriti svoju dušu našoj suosjećajnosti, i pustiti da te osjećaji tuge i malodušnosti na trenutak napuste, i shvatiti da u ovom svijetu duhova postoje neki koji te vole?" Pa, reći da sam bio iznenađen ne izražava moje osjećaje, i dok sam gledao u oči obasjane ljubavlju tog prekrasnog duha, osjetio sam kako me preplavljuju veliki grijesi mog zemaljskog života i u svojoj tjeskobi vapio sam: "Bože, budi milostiv meni, najvećem grešniku", i prvi put u cijelom mom životu u paklu, suze su mi navrle na oči, a moje srce kao da je imalo osjećaj života; i obuzeli su me osjećaji kajanja i žaljenja za sva zla koja sam učinio.

Predugo bi trebalo pričati što je uslijedilo nakon ovog sloma moje duše, sve smežurane i mrtve, i dovoljno je reći da sam od tada počeo osjećati nadu i izlaziti iz svog strašnog stanja tame. Trebalo je dugo vremena, ali konačno sam ušao u svjetlo, i ova Ljubav o kojoj mi je prekrasni duh prvi put rekao postupno je dolazila u moju dušu, sve dok konačno nisam dostigao stanje blaženstva u kojem se sada nalazim. I tijekom cijelog vremena mog napretka, ovaj blistavi, ljubeći duh dolazio mi je vrlo često sa svojim riječima ljubavi i ohrabrenja, molio se za mene i nikada me nije napuštao kada sam, kao što sam ponekad postajao, sumnjičav i obeshrabren. I kako se moje buđenje nastavljalo, Ljubav je ulazila u moju dušu, i dok mi je govorila o nebeskim stvarima koje će biti moje dok napredujem i dostižem sfere duše, gdje su prekrasni domovi i čisti, svijetli duhovi, postajao sam sve više vezan svojom ljubavlju za nju.

Nakon nekog vremena ušao sam u treću sferu i shvatio da je ono što mi je rekla istina, samo što ja nisam mogao shvatiti veličinu te istine. Zatim mi je počela pričati o sreći prekrasnih duhova dvaju spolova, koje sam tako često viđao zajedno, i objasnila mi je da su srodne duše i da je njihova ljubav najveća od svih ljubavi osim Božanske Ljubavi, te da svaki duh u svim sferama ima svoju srodnu dušu i da će je u pravo vrijeme pronaći. (Napomena: srodne duše mogu biti i istog spola)

Moja ljubav prema ovom ljubavnom duhu postala je toliko intenzivna da sam u samoj dubini duše želio i molio se da moja srodna duša bude poput nje; i, konačno, bio sam toliko ispunjen ljubavlju prema njoj da sam joj rekao da je jedino što mi je potrebno na svim nebesima da bih u potpunosti ispunio svoju sreću ona kao moja srodna duša, ali da sam shvatio da je ta želja beznadna jer sam joj uništio život i naravno da ona ne može biti moja srodna duša. I oh, kako sam patio kad sam shvatio da ne može biti moja, već da je tuđa.

Dok sam joj pričao o tim čežnjama i beznadnim osjećajima svoje duše, prišla mi je blizu i pogledala me u oči s takvom gorućom ljubavlju, zagrlila me i rekla: "Ja sam tvoja srodna duša i znala sam to nedugo nakon što si došao u duhovni svijet i ušao u svoje paklove tame, i tijekom svih dugih godina molila sam se i molila za vrijeme koje će doći kada ću moći doći k tebi sa svojom ljubavlju i probuditi u tvojoj mrtvoj duši odgovor na moju veliku ljubav. I kada je došlo vrijeme da mogu otići, bila sam toliko zahvalna Ocu da sam gotovo poletjela k tebi, priznajem s nekim strahom od razočaranja, da ti kažem da nisi bio zanemaren ili nepomišljen, već da postoji neka ljubav u duhovnom svijetu koja ide k tebi. Naravno, nisam ti mogla reći o ljubavi srodnih duša, jer tada ne bi razumio, ali kako se tvoja duša probudila i Ljubav Oca došla k tebi, postajala sam sve sretnija i sretnija i tako sam nestrpljivo čekala ovaj trenutak, kada ću ti moći reći da je ova ljubav, koja je tako dugo bila svjesno moja, je cijela tvoja."

Pa, ovdje ću navući veo, ali možete zamisliti kakva je bila moja sreća, i kako sam napredovao iz sfere u sferu, moja sreća i ljubav prema njoj su se povećavale i povećavale.

Tako sam vam ispričao priču o životu u duhovnom svijetu najzločestijeg čovjeka kojem je Bog ikada dopustio da živi i zadovolji svoje osjećaje mržnje i osvete. A ja, koji sam prošao kroz ovo iskustvo i shvatio sve što to znači, kažem da Božanska Ljubav Oca može i spašava najgoreg grešnika i pretvara najvećeg od vragova u Nebeskog anđela Njegovih najviših sfera.

Dugo sam pisao i umorni ste.

Zahvaljujem vam i želim laku noć, te se potpisujem.

Vaš brat u Kristu,
Neron,
rimski car i nekoć progonitelj Božje istinske djece.

(1) Vragovi su nerazvijeni duhovi koji su nekoć živjeli u tijelu

 

[Cloud]

Poruka 60
Autor poruke: Swedenborg
Naslov poruke: Swedenborg piše o paklu. Referira se na rad g. Padgetta u primanju poruka.

Dopustite mi da napišem nekoliko redaka jer vam želim reći neke istine o onome o čemu ste vi i vaš prijatelj raspravljali; naime, postoje li takvi paklovi kakvi su opisani u porukama sadržanim u knjizi (Dr. Peebleova "Besmrtnost") koju ste večeras čitali.

Pa, morate znati da je pakao na duhovnim razinama i mjesto i stanje, te da kao mjesto ima sve prateće elemente koji ga čine stvarnošću za duhove koji ga nastanjuju. Naravno, stanja duhova koji su u tim paklovima određena su njihovim sjećanjima na koja rade njihove savjesti. Ali unatoč tome što su ta sjećanja ono što uzrokuje njihove patnje, ipak, izgled mjesta na kojima žive posljedica je nečeg više od tih pukih sjećanja, jer, kao što ste obaviješteni, svi ti duhovi su u tami - stupanj tame u kojoj žive određen je njihovim sjećanjima. Mislim da kada duh ima sjećanja na učinjena ili neučinjena djela, koja nisu tako loša kao sjećanja drugoga, prvi duh je na mjestu gdje je manje tame od drugog.

Ta mjesta imaju svoje fiksno stanje tame i mraka, te mnoge druge vezanosti koje povećavaju patnje koje duhovi moraju podnijeti.

Naravno, nema vatre i sumpornih jezera, niti vragova s vilama koji povećavaju patnje duhova, ali ipak postoje određena stanja i pojave koje su izvan samih duhova, što uzrokuje da njihova sjećanja postanu oštrija i djeluju na način da proizvedu veći stupanj patnje.

Ovi paklovi mogu biti mjesta špilja i stijena i neplodnih pustoši i mračnih rupa i drugih takvih stvari o kojima je pisano; i smrtnici moraju znati da zli duhovi ne žive na ugodnim mjestima i da ne pate samo od kazni koje im njihova sjećanja donose.

I dok su paklovi ortodoksnih u svojim opisima uvelike pretjerani, ipak postoji neka istina u idejama koje ovi opisi prenose o činjenici da su paklovi mjesta u kojima su tama i mnoge popratne pojave koje povećavaju muke duhova zla.

Govorim ti ovo jer vidim da želiš znati istinu, a i iz daljnjeg razloga što ne vjeruješ da postoje tako posebna mjesta kao što su paklovi; i da je tama o kojoj duhovi govore u svojim komunikacijama s tobom, po tvom mišljenju, proizvedena stanjima umova i duša duhova koji pišu.

Ali takvo mišljenje nije sasvim točno i najbolje je da ljudi znaju da sama sjećanja ne uključuju sve što su paklovi.

Kažeš da ponekad imaš svoje paklove na zemlji, i to je istina do određene mjere, i mnogi ljudi jako pate od svoje savjesti i kajanja, ali kada dođu u duhovni svijet, ako se nisu izvukli iz stanja u koje ih ta sjećanja i kajanje stavljaju, otkrit će da ih čeka to mjesto ili lokacija koja će povećati njihove patnje koje proizlaze iz sjećanja na zla djela počinjena dok su bili na Zemlji.

Ti zli duhovi žive u zajednicama, jer zakon privlačenja djeluje u tim mračnim i nižim ravnima baš kao što djeluje u višim sferama i uzrokuje da se duhovi sličnih stanja okupljaju i pronalaze utjehu, ili ono što ponekad mogu smatrati utjehom, u međusobnom društvu.

Ovi paklovi nalaze se na ravnima najbližima Zemlji i nisu cijelo vrijeme ograničeni na neki određeni pakao; imaju privilegiju kretanja po toj ravnini, ali kamo god idu, nalaze se u tim paklovima i ne mogu pobjeći od njih, osim ako ne prihvate pomoć duhova koji ih mogu uputiti u ono što moraju učiniti.

Pa, kada vam dođu pisati, nisu jako daleko od tih paklova, jer je ravnina u kojoj žive dio ravnine u kojoj žive stanovnici Zemlje.

Naravno, ne želim reći da je taj dio zemaljske ravnine koji okružuje vašu Zemlju u potpunosti sastavljen od ovih paklova, jer to nije istina, budući da zemaljska sfera u sebi ima znatno svjetlo i nešto sreće. I nadalje morate zapamtiti da u ovoj zemaljskoj ravnini postoji mnogo ravni.

Ti duhovi, dok su im prebivališta u tim paklovima, imaju privilegiju napustiti ta određena mjesta i kratko lutati u i po drugim dijelovima ove zemaljske ravni; ali to je samo na kratko vrijeme, i moraju se vratiti na mjesta gdje su smješteni i kamo ih privlači ovaj zakon privlačnosti o kojem govorim.

Pa, postoje tisuće milijuna zlih duhova i nikada nema vremena kada neki od njih, tisuće njih, ne okružuju i ne pokušavaju iskoristiti svoj loš utjecaj na smrtnike. Ne znamo zašto je to dopušteno, ali samo znamo da je tako. I ovdje opet djeluje veliki zakon privlačnosti, jer mnogi smrtnici su u sličnim uvjetima razvoja i zlih misli kao i ovi zli duhovi, i prirodno, ti zli duhovi su privučeni njima i dolaze k njima. I često se događa da, dok posjećuju ove smrtnike sličnih uvjeta kao i oni, pokušavaju utjecati na smrtnike koji su u boljem moralnom i duhovnom stanju i ponekad im uspiju nanijeti štetu.

Ali velika je činjenica da ti zli duhovi imaju mjesto stanovanja, gdje moraju ostati, sve dok se djelovanjem zakona kompenzacije ne oslobode nekih svojih zlih sklonosti i želja, kada im se dopusti napredovanje.

Glavni razlog zašto vam pišem jest da znate da postoje paklovi mjesta kao i uvjeta, te da ta mjesta zbog onoga što sadrže i svog izgleda povećavaju patnju duhova.

Kako sam dugo pisao, stat ću i reći da sam kršćanin i stanovnik Nebeskih sfera, te jedan od duhovne skupine koja vam pomaže u vašem velikom djelu Učitelja.

Stoga, napuštajući vas, potpisujem
sebe,

vaš brat u Kristu,
SWEDENBORG, VIDJELAC.

 

[Cloud]

Poruka 61
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Kako Božanska Ljubav ulazi u čovjekovu dušu. Hoće li čovjek, kad umre, ponovno živjeti?

JA SAM OVDJE, Isus.

Ovdje sam prema obećanju i želim vam pisati o temi s kojom bi svi ljudi trebali biti upoznati. "Kako Božanska Ljubav ulazi u dušu čovjeka."

Kao što sam vam već rekao, čovjek je Božje stvorenje, ima tijelo, duh i dušu; i sve je to potrebno da bi se stvorio savršen čovjek. Ali ova tri dijela čovjeka različita su po svojim karakteristikama i funkcijama, odvojena su i različita, te imaju kvalitete koje se razlikuju po svom sastavu kao i po trajanju svog postojanja.

Tijelo, kao što vi i svi ljudi znate, postoji samo tijekom života smrtnika na Zemlji, a nakon toga život završava, rastvara se u svoje elemente, koji više ne mogu formirati isto tijelo ni u smrtnom svijetu ni u duhovnom svijetu, jer su ti elementi samo stvari materije i mogu se i koriste za formiranje drugih tijela i manifestacija materijalne prirode; ne nužno u obliku ljudskih bića, jer ulaze u druge oblike, i životinjske i biljne, i toliko su raspršeni da nikada više neće postati dijelovi uskrslog tijela. Vaši pravovjernici ne uče ovu istinu, već na neki tajanstveni način misle da će smrtno tijelo jednom uskrsnuti.

Ne, tijelo, kada je izvršilo svoju funkciju održavanja i zaštite duše i duha čovjeka tijekom njegovog zemaljskog života, više nije i nakon toga ne može biti dio tog čovjeka, te se može smatrati nečim što više nije njegov dio.

Ovo tijelo, međutim, zapravo, čak ni tijekom života smrtnika nije isto tijelo tijekom tog života, jer se neprestano mijenjaju elementi koji čine to tijelo; i jedan element ili skup elemenata ustupa mjesto drugima i gubi se ili apsorbira u velikom moru elemenata koji pomažu u oblikovanju ili konstituiranju Božjeg svemira.

Djelovanjem zakona privlačenja i odbijanja, ovi elementi, dok zamjenjuju druge koji nestaju, prilagođavaju se općem izgledu ili obrisu roditeljskog tijela, tako da se očuva identitet tijela kao i njegov izgled; i kako čovjek stari, zakoni koji uzrokuju promjene u njegovom izgledu uzrokuju da se ovi novi elementi prilagođavaju tim promjenama, tako da, čak i dok materijal nastavlja obavijati duh tijekom kratkog razdoblja čovjekovog života, ipak taj materijal nije isti dulje vrijeme. Ovu preliminarnu izjavu iznosim samo kako bih pokazao da materijalni dio čovjeka uopće nije povezan sa stvarnim čovjekom, što se tiče njegove trajne prirode, te da se taj materijal ne mora uzimati u obzir prilikom rasprave o temi o kojoj želim pisati.

Duhovni dio čovjeka je onaj dio koji sadrži ono što se može nazvati funkcijama života i silom i moći koja postoji u njemu i koja ga neposredno kontrolira u njegovom ponašanju i životu. Ovaj stvarni, postojeći princip života, za razliku od tijela, nikada ne umire, već nastavlja živjeti nakon što duh odbaci svoju ovojnicu od mesa.

Ovaj duhovni dio čovjeka sadrži sjedište mentalnih sposobnosti i moći rasuđivanja te koristi organe materijalnog tijela za manifestiranje tih atributa. Te sposobnosti žive i postoje, čak i ako fizičko tijelo može biti u tako nesavršenom stanju da duh možda nije u stanju manifestirati se na način koji bi smrtniku omogućio da percipira ili osjeti materijalne stvari prirode, kako se nazivaju. Da preciziramo, čak i ako materijalni organi vida mogu postati oštećeni ili uništeni, ipak u tom duhovnom tijelu, koje je unutar fizičkog tijela, postoji stvarni vid jednako savršeno i potpuno kao da ti oštećeni ili uništeni organi funkcioniraju; a isto vrijedi i za sluh i ostala od onoga što se naziva pet čovjekovih osjetila.

A što se tiče sposobnosti rasuđivanja i mentalnih kvaliteta, oni postoje u savršenom stanju bez obzira je li mozak zdrav ili ne, obavlja li svoj posao ili odbija to činiti. Te kvalitete ne ovise o zdravlju ili savršenom radu organa fizičkog tijela kako bi te duhovne kvalitete mogle postojati u savršenom stanju, ali pravilan rad fizičkih organa, ili bolje rečeno pravilni i prirodni pokreti i manifestacije mozga, te svjesno djelovanje mentalnih sposobnosti, ovise o tome da duhovne sposobnosti mogu koristiti te fizičke organe na pravilan način i u skladu sa skladom stvaranja relativnih i korelativnih dijelova čovjeka.

Ove duhovne sposobnosti, koje čovjek naziva intelektom i pet osjetila, dio su duhovnog tijela koje je zatvoreno(prekriveno) u materijalnom tijelu i koje pak zatvara(prekriva) dušu(Napomena: Koliko ja razumijem, duša obavija oba tijela, materijalno i duhovno). Kada materijalno tijelo umre, duhovno tijelo nastavlja postojati i živjeti u svijetu duha, a s njim i kao njegovi kontinuirani dijelovi, ove intelektualne sposobnosti, obavljajući sve svoje funkcije slobodno od ograničenja koja su im fizički organi nametnuli. I kada se dogodi ova promjena, ove mentalne kvalitete, unatoč tome što nemaju materijalne organe kroz koje su funkcionirale dok su bile u smrtnom tijelu, mogu zamisliti misli o materijalnim stvarima i čuti i vidjeti materijalne stvari baš kao što su to činile, pa čak i savršenije, kada su bile obavijene okruženjem od mesa i krvi.

Dakle, vidite da kada smrtnik umre, jedino što umire i ostaje je samo fizičko tijelo, a s duhovnim tijelom preživljavaju sve one stvari za koje se može reći da su pravi čovjek, što se tiče uma. Stoga čovjek nikada ne prestaje pamtiti i napredovati te znati da je biće koje smrt ne može uništiti ili promijeniti u nešto što nije bio prije nego što ga je smrt snašla. I tako odgovaram na pitanje: "Hoće li čovjek ponovno živjeti kad umre?" Nikad ne prestaje živjeti, a njegovo življenje nije novi život, već samo nastavak starog života sa svim stvarima uma i savjesti koje su bile njegove u starom životu.

U čisto duhovnom životu duhovno tijelo nastavlja sadržavati dušu i bit će njezin zaštitnik i pokrov sve dok to duhovno tijelo traje. Ali ovo tijelo tada počinje mijenjati se, raspadanjem na ono što možemo nazvati duhovnim elementima i stvaranjem novih elemenata koji zamjenjuju one koji nestaju. Ovu promjenu u ovom tijelu ne uzrokuju isti zakoni koji su djelovali da bi promijenili, raspadnuli i zamijenili fizičko tijelo, već zakon koji kontrolira razvoj duše koju duhovno tijelo sadrži.

Duša je pravi čovjek jer je jedina stvar ili dio čovjeka koji može postati besmrtan, jedini dio čovjeka koji je stvoren na sliku svog Stvoritelja i jedini dio čovjeka koji može postati dio Tvari svog Stvoritelja i sudjelovati u Njegovoj Božanskoj prirodi. Kažem može, jer je to važan dio ove velike mogućnosti. Znam da je ova mogućnost da duša postane besmrtna sudjelujući u Božanskoj prirodi Boga istinita; jer je to dokazana činjenica u slučaju mnogih duša koje su sada na Nebeskim Rajevima. Također znam da u duhovnom svijetu postoje mnoge duše koje su tamo već mnogo stoljeća, a nikada nisu primile ovu Božansku prirodu i svijest o besmrtnosti. Nikada nije dokazano hoće li takve duše koje nisu primile ovu Božansku prirodu postati ili jesu besmrtne. Znam da će u Božjem planu za stvaranje Njegova Kraljevstva, u nekom trenutku - kada, ne znam - ova privilegija sudjelovanja u Njegovoj Božanskoj prirodi i sigurnost besmrtnosti biti povučena dušama ljudi i duhova, a onda, hoće li te duše koje pate ovu osudu sudjelovati u besmrtnosti, nijedan duh ne zna, samo Bog.

Znam i druge stvari koje vam ovdje kažem, a među njima je i ova: sve dok duša ne primi ovu Božansku prirodu, um, koji sam opisao kao dio duhovnog tijela, nastavlja postojati i dominira i dušom i tijelom; i u svom napretku može postići stanje čistoće i savršenstva kakvo su posjedovale prve stvorene žive duše - naši prvi roditelji. Mnogi duhovi su sada u tom stanju, ali su ipak samo ljudi, a njihove duše ostaju samo na sliku Božju - ništa više.

Dok je Bog um, um nije Bog, a također, dok je Bog duh, duh nije Bog. Dakle, kada ljudi uče da je um Bog i da ljudi moraju težiti da postignu taj um i tako postanu poput Boga, oni su daleko od istine. Um je samo atribut Boga, a iza tog uma je pravi Bog - osobnost, a to je Duša, iz koje proizlaze svi ovi atributi i manifestacije kojih smrtnici kao i duhovi mogu biti svjesni.

Ali iako je Bog Duša, ta Duša je ipak stvar supstance s Božanskom prirodom, te sjedište i izvor svih velikih atributa koji Mu pripadaju, poput ljubavi, moći, života, sveznanja i milosrđa. I ovdje moram navesti jednu činjenicu koja bi mogla zapanjiti one koji vjeruju i uče da je um Bog, a to je da ono što se naziva ljudskim umom nije dio Božjeg uma, jer ovaj ljudski um i sve njegove sposobnosti i divne osobine samo su posebna stvorenja baš kao što su duhovno tijelo i materijalno tijelo čovjeka. Kao što sam rekao, čovjek je stvoren na sliku Božju samo što se tiče duše; i ovdje uvijek imajte na umu da je stvaranje bilo samo slika.

Čovjekov um bio je posebna kreacija, baš kao i umovi nižih životinja, razlikujući se samo po stupnju. I da Bog nije dao čovjeku dušu i duhovno tijelo koje je okružuje, i u koje je smjestio taj čovjekov um, kada bi čovjek umro smrću fizičkog tijela, to bi bio njegov kraj; jer takva je smrt tijela, koje nije dio ove slike duše Božje.

Kao što sam vam već napisao, kada je Bog stvorio čovjeka i učinio ga na svoju sliku što se tiče duše, dao je čovjeku i mogućnost da dobije Očevu supstancu; to jest, da ta duša koja je bila samo slika postane ta duša koja je od Stvoriteljeve supstance. Također sam vam objasnio kako je čovjek, svojom neposlušnošću, izgubio tu mogućnost i dugi niz stoljeća bio lišen ove velike privilegije, i kako mu je ona ponovno vraćena u vrijeme mog dolaska na Zemlju, tako da on sada i već devetnaest stoljeća ima posjed ovog velikog dara ili privilegije sudjelovanja u Očevoj supstanci.

Pa, kada čovjek, na način koji mu je ukazan, postane posjedovan Supstancom Očeve Božanske prirode, čak i u početnom stupnju, njegova se duša počinje mijenjati i gubiti svoj karakter puke slike te napredovati prema postizanju tog stanja kada ta slika nestane i Božanska Supstanca zauzme njezino mjesto; i kako se napredak nastavlja, on prima toliko Supstance da njegova duša poprima Božansku prirodu Oca, a njegovo pomirenje s Ocem(Napomena: postajanje jedno s Bogom) postaje toliko savršeno da postaje stanovnik Očevog Kraljevstva. To se događa kada postane sposoban ući u prvu Nebesku sferu(Napomena: koja je 8. sfera duhovnog svijeta). I upravo se ovdje događa još jedna stvar koja može zapanjiti one koji uče da je um bit Boga, a to je da um koji čovjek, i kao smrtnik i kao duh, posjeduje do te točke u napretku duše gdje se događa transformacija u Božansku prirodu, postaje ništa; ili bolje rečeno, postaje apsorbiran u umu duše, koji je pravi um Oca. I tada i zauvijek nakon toga, samo ovaj um duše omogućuje pravom Božanskom čovjeku da razumije Božje stvari, da mu pomogne u njegovom napretku.

Nastavit ću kasnije. Umoran si. Ali zapamti da te volim i da me imaš uz sebe u svakom trenutku da ti pomognem, održim i utješim te.

Laku noć, dragi brate,
Tvoj prijatelj i brat,
ISUS.

 

[Cloud]

Poruka 62
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Kako Božanska Ljubav ulazi u čovjekovu dušu. Hoće li čovjek, kad umre, ponovno živjeti, nastavak

JA SAM OVDJE, Isus.

Dolazim večeras da završim svoju poruku i učinit ću to ako je tvoje stanje takvo da je možeš primiti.

Pa, kao što se možda sjećaš, moja tema je: "Kako Božanska Ljubav ulazi u dušu ljudskog bića."

Već sam vam objasnio razliku između fizičkog tijela, duhovnog tijela i duše, te njihove odgovarajuće funkcije, te kako je pravi čovjek duša, koja bi mogla živjeti vječno.

Također sam vam pokazao kako fizičko i duhovno tijelo mijenjaju svoje sastavne dijelove i kao takva tijela se raspadaju i nestaju u obliku koji mogu imati u bilo kojem trenutku.

Pa, duša je čovjek i postaje anđeo Božjeg kraljevstva. Duša također može postati samo vječni dio čovjeka u duhovnom kraljevstvu(Napomena: U kraljevstvu savršenog čovjeka), za razliku od Nebeskih Rajeva.

Jedini način na koji duša može postati stanovnik Nebeskih Sfera jest da stekne Božansku Ljubav i time postane dionik Božanske prirode Oca; a to se može postići samo uplivom Božanske Ljubavi, djelovanjem Duha Svetoga, koji je instrument koji Bog koristi da prenese ovu Ljubav u duše ljudi.

Kao što sam već rekao, ova Ljubav se nikada ne nameće u duše ljudi i dolazi samo kada je ljudi traže iskreno i s trudom. Čeka da je svi ljudi prime, ali nikada ne dolazi u dušu sama od sebe i bez poziva. Dakle, važno je pitanje kako dolazi u dušu i što ljudi moraju učiniti da bi potaknuli njezin dotok.

Postoji samo jedan način, a to je otvaranje duše na takav način da ova Ljubav, kada dođe kao odgovor na iskreno traženje, može pronaći ulaz i uvjete razvoja koji će joj omogućiti da pronađe smještaj i prebivalište, skladno i zadovoljavajuće s kvalitetama vlastitog postojanja. Naravno, čovjek ne može sam od sebe otvoriti svoju dušu ovom dotoku, jer, iako ima veliku moć, volja nije dovoljna; niti ima ikakve druge urođene kvalitete koje će mu omogućiti da svoju dušu dovede u takvo stanje koje će omogućiti djelovanje Duha Svetoga u izazivanju da Ljubav teče u dušu. (Napomena: Čovjek ne može svojom voljom ili snagom volje na silu učiniti da ova Ljubav od Boga, preko Duha Svetoga, potekne u njegovu dušu.)

Jedino sredstvo kojim se to može postići su molitva i vjera. Kada čovjek s istinskom ozbiljnošću i iskrenim težnjama moli Oca za ovu Božansku Ljubav, takva molitva ne samo da donosi Ljubav, već uzrokuje da se oni dijelovi duše koji su sposobni primiti ovu Ljubav otvore njezinom dolasku i djeluju na takav način da privuku Ljubav.

Duh Sveti nikada ne obavlja ovo djelo pripreme duše za primanje ove Ljubavi, već samo donosi Ljubav i uzrokuje njezin dotok kada je duša u stanju da je primi. Kao odgovor na molitvu, postoje i drugi Očevi instrumenti koji rade na pripremi duše za potrebno stanje, a ti instrumenti su svijetli duhovi Nebeskih Rajeva, čije su dužnosti, između ostalog, odgovoriti na molitve pokajnika na način ispunjavanja duše utjecajima koji okreću misli i težnje prema ovoj Božanskoj Ljubavi i njezinom djelovanju.

Kao što sam rekao dok sam bio na Zemlji, ne postoji drugi način da se uđe u ovčnjak osim kroz predviđena vrata - onaj koji pokuša preskočiti ogradu je lopov i razbojnik. Ali ovo bi trebalo prilagoditi točnoj činjenici, jer ne postoji mogućnost ulaska u ovaj ovčnjak penjanjem preko ograde. Postoji samo jedan način - kroz vrata molitve i iskrene čežnje(žudnje).

Znam da mnogi ljudi vjeruju da će obavljanje crkvenih dužnosti i poštivanje crkvenih zahtjeva u pogledu krštenja i sakramenata itd. biti dovoljno da im omogući ulazak u Kraljevstvo; ali kažem vam da su svi u krivu i njihovo će razočaranje biti vrlo veliko kada dođu u duhovni svijet.

Ono što se naziva moralnim djelima i dobrim mislima neće uzrokovati ovaj dotok Božanske Ljubavi jer su te stvari nužni koraci prema pročišćenju duše u njezinoj prirodnoj ljubavi; i bez obzira koliko čista ova ljubav može postati, ipak to nije Božanska Ljubav ili bilo koji njezin dio.

Dobre misli i djela, međutim, mogu pomoći u usmjeravanju težnji duše prema tim višim stanjima i otvoriti njezine percepcije do stupnja koji može dovesti do molitve i vjere, te stoga, osim što pročišćavaju prirodnu ljubav, mogu biti od velike vrijednosti u pomaganju ljudima u razvoju duše kako bi Božanska Ljubav mogla ući u nju. Ali oslanjati se na dobre misli i moralna djela i život čist od grijeha kako bi se čovjeku dalo pravo na ulazak u Nebesko Kraljevstvo, velika je pogreška.

Božanska Ljubav je nešto potpuno odvojeno od čovjekove prirode, čak i u svom najčišćem stanju, i nikada nije bila dana čovjeku kao što je bila prirodna ljubav, i, posljedično, kada čovjek dobije ovu Božansku Ljubav i ona postane dio njegovih duševnih kvaliteta, njegova se priroda, takoreći, mijenja i on postaje novo stvorenje. Dodatno nešto mu je dano i postaje mu nemoguće da ostane samo čovjek kakav je bio i kakav će uvijek biti, osim ove promjene u svojoj prirodi.

Znam da ljudi ne razumiju razliku između čovjeka samo s prirodnom ljubavlju i onoga s Božanskom Ljubavlju, ali razlika je toliko velika da jedno, kada je posjedovano u dovoljnoj mjeri, čini čovjeka dijelom Božanstva, dok drugo, bez obzira koliko je potpuno posjedovano i koliko čisto postalo, čini čovjeka samo čovjekom, iako savršenim.

Tko god se iskreno moli za dotok ove Božanske Ljubavi, primit će je. Bog(i Njegova Ljubav) ne pravi razliku među ljudima, a iskrene težnje duše bilo kojeg čovjeka, bio on princ ili seljak, bogat ili siromašan, neizbježno će uzrokovati da ta Ljubav uđe u njegovu dušu i promijeni njegovu prirodu, tako da će postati novo stvorenje, ono koje zauvijek neće biti podložno smrti.

Čisto intelektualne molitve nisu učinkovite, jer nemaju nikakav učinak u otvaranju duše, a ni velik dio ovog moljenja ne postiže rad. Jedan mali trenutak ovog istinskog moljenja bit će učinkovitiji u tome da ova Božanska Ljubav teče prema duši nego cijeli život ispraznog ponavljanja molitvi koje dolaze iz izvora koji je samo mentalan. I ovdje dopustite da kažem da um nije duša, a još manje Bog.

Pa, mislim da sam jasno objasnio kako ova Ljubav teče u čovjekovu dušu, a osim toga i kakav je njezin učinak kada je čovjek posjeduje. Nema ništa u cijelom Božjem svemiru što može zauzeti njezino mjesto u svrsi da učini čovjeka jedno s Ocem i da ga učini Božanskim, u onoj mjeri u kojoj on posjeduje ovu Ljubav(Napomena: Potrebno je primiti dovoljnu količinu Božanske Ljubavi kako bismo postali jedno s Bogom). Stoga kažem svim ljudima, molite i molite i nikada ne prestanite moliti za dotok ove Ljubavi, jer nema ograničenja njezinom obilju ili količini koju čovjek ili duh mogu primiti. Uvijek na Nebeskim Rajevima, mi duhovi neprestano molimo za veće darivanje i uvijek su naše molitve uslišene - ali uvijek slijedi još više, ne smijem pisati više večeras.

Zadovoljan sam ispravnošću tvog primanja moje poruke i ponovno ću doći i napisati ti još jednu.

Sa svom svojom ljubavlju i blagoslovom,
Ja sam tvoj brat i prijatelj,
ISUS.

 

[Cloud]

Poruka 63
Autor poruke: Ivan
Naslov poruke: Portreti Isusa. Samo Otac može ispuniti dušu Božanskom ljubavlju

OVDJE SAM, Ivan.

Došao sam napisati nekoliko redaka o izloženim slikama koje su trebale biti portreti Učitelja, a koje ste večeras vidjeli.

Pa, izložbe su bile prilično zanimljive i pokazale su različite i raznolike koncepcije umjetnika tijekom stoljeća o tome kako je Učitelj izgledao, ali moram reći da nijedna od njih nije točna slika njega kakvog se pojavio na Zemlji ili kakvog se pojavio nakon uskrsnuća od mrtvih i učinio se vidljivim svojim učenicima i drugima.

Razumijem kako propovjednik i mnogi drugi koji su bili prisutni u crkvi večeras vole Isusa i uživaju u uvjerenju da će gledajući neke od portreta dobiti predodžbu o njegovom izgledu, i sam bih volio da je njegov izgled prikazan na nekim slikama, ali kao što sam rekao, nijedna od njih nije imala nikakve sličnosti s Učiteljem kojeg sam poznavao i s kojim sam se družio, i vidio nakon njegovog uskrsnuća iz groba.

Nitko od njih nije pokazivao veliko duhovno svjetlo koje je sjalo s njegova lica, čak i dok je patio na križu, i nitko od njih nije davao ni trunku duhovne ljepote koja je bila njegova dok se družio i pomagao grešnicima, kao i svojim prijateljima i učenicima.

Nikada nisam čuo da je ikakav njegov portret naslikan dok je živio na Zemlji ili kasnije od strane ikoga tko ga je vidio, a najstariji od ovih portreta koji su večeras predstavljeni nastao je tek godinama nakon njegove smrti, i to od strane ljudi koji nisu mogli dobiti opis Učitelja od bilo koga tko ga je vidio. Znam da nije bilo originala, kako je propovjednik pretpostavio, koji je morao dati sugestiju umjetnicima koji su naslikali one koje ste vidjeli, jer nikada nije bilo originala. Ne, Učitelj je preminuo sa Zemlje ne ostavivši za sobom nikakav prikaz svog izgleda.

Portreti su bili rezultati onoga što su umjetnici zamislili u svojim umjetničkim umovima, ako smijem upotrijebiti izraz, kako bi Učitelj, koji je pokazao tako divne kvalitete srca i uma, trebao izgledati, i kako su se njihove koncepcije duhovnih i ljudskih kvaliteta Učitelja razlikovale, tako su se razlikovali i njihovi portreti, a jedini temelj za njihove slike bile su njihove vlastite duhovne ili neduhovne koncepcije. Učitelj je, naravno, kao i mi ostali koji smo bili njegovi učenici, bio Židov, i sasvim je prirodno pretpostaviti da je imao crte lica, kosu i bradu običnog Židova; i kako su Židovi nastavili živjeti od vremena Učitelja bez većih promjena u izgledu ili na drugi način - mislim u njegovoj rodnoj zemlji - umjetnici koji su ga zamislili kao Židova, temeljili su svoj navodni portret na izgledu Židova kakvog su ga vidjeli u vrijeme kada su slikali slike.

I premda je Isus bio Židov, nije bio ono što bi se moglo nazvati tipičnim Židovom po izgledu ništa više nego po drugim osobinama, jer je u sebi imao ono stanje duše koje je uvelike određivalo i oblikovalo njegov izgled.

Njegove oči nisu bile tamne ili smeđe, već ljubičastoplave, a kosa mu je bila svijetla i sklona kestenjastoj; nos mu je bio istaknut i pomalo dug, a brada mu je bila boje kose i nije ju nosilo tako dugo kao što je bio običaj u to vrijeme, i nikada nije imao britvu na licu. Čelo mu nije bilo tako visoko ili široko, ali je bilo dobro oblikovano i pomalo ženstveno, te je ukazivalo na to da nije imao tako velik mentalni razvoj kao što bi se moglo pretpostaviti, jer moram ovdje reći da njegovo znanje nije bilo toliko znanje mozga koliko srca i duše; i kao što znate, i kao što mogu znati svi ljudi koji steknu pravilan razvoj duše, duša ima vlastiti mozak koji se koristi za otkrivanje znanja o onome što se odnosi na duhovne istine. Smrtnici možda ne razumiju sasvim značenje ove tvrdnje, ali moram im reći da u određenim okolnostima i uvjetima mozak, ili, točnije, um prirodnog čovjeka, postaje potpuno apsorbiran umom duše.

Dakle, kažem, nije ispravan zaključak pretpostaviti da je Isus, zbog posjedovanja svih divnih spoznaja o istinama Boga - svog Oca, kako je radije nazivao Boga - morao imati veliki razvoj onih dijelova mozga koji se obično pokazuju velikim ili istaknutim čelom. Njegova glava, zapravo, nije bila jako velika, ali kompaktna i lijepo oblikovana. Kosu je nosio razdijeljenu po sredini i dosezala mu je do ramena, a bila je pomalo kovrčava - prekrasna kosa koja je izgledala puna života.

Nijedan umjetnik nije imao ispravnu predodžbu o njegovom izgledu i nijedan portret ili skulptura ne prenosi ni približno njegovu sličnost.

Ali kako ljudi shvaćaju koliko je bio lijep iznutra, moguće je da će u svojoj mašti vidjeti jasniju predodžbu o njegovom izgledu nego što im daje bilo koji naslikani portret.

Ponekad želim da na Zemlji postoji njegova istinska slika, onakva kakva se pojavljivala tijekom vremena svog velikog djela ljubavi na Zemlji, kako bi oni koji ga vole mogli imati dodatno zadovoljstvo spoznavanja njegovog fizičkog izgleda; ali to možda neće biti tako, jer budući da smrtnici prirodno štuju slike svetaca, a kroz sliku štuju i originale, opasnost bi bila da bi, ako postoji slika Učitelja, smrtnici obožavali njega, čak i više nego što to čine sada - sve to štovanje mu je vrlo neukusno i neugodno, i kako je rekao, bogohuljenje.

Učitelja treba voljeti i čeznuti za njegovom prisutnošću, jer takva prisutnost u sebi ima divnu ljubav i utjecaj da pomogne i usreći one koji su u stanju shvatiti njegovu prisutnost; ali ga ne treba obožavati.

Pa, budući da sam večeras bio s vama u crkvi, pomislio sam da bi vam moglo biti zanimljivo reći vam istinu u vezi s Učiteljem i njegovim navodnim portretima.

Naravno, nije nužno da postoji bilo kakva njegova slika, istinita ili ne, kako bi smrtnici mogli uživati u njegovoj prisutnosti, jer on danas djeluje među smrtnicima kao što je djelovao dok je bio na Zemlji, i njegova ljubav ide prema njima, i njegova želja je da postanu jedno s Ocem; i kada smrtnici iskreno žude za njegovom prisutnošću, prije ili kasnije, kako to dopuštaju zakoni njegovih ograničenja, on će biti s njima i utješit će ih i pomoći im, ako mu omoguće da uspostavi odnos. To se misli pod njegovim stajanjem na vratima i kucanjem - kada se vrata otvore, odnos se uspostavlja, a tada će se osjetiti njegova ljubav i utjecaj.

Ali poteškoća ovdje je u tome što smrtnici pretpostavljaju da je tako i brkaju to s velikom Očevom ljubavlju, kada je činjenica da je ova Isusova ljubav ista Ljubav, po kvaliteti, ali ne i po količini, koju sam smrtnik može postići iskrenim molitvama i iskrenim težnjama svoje duše. Isusova ljubav nikada ne može preobraziti ljudsku dušu u bit Očeve Ljubavi, jer ta preobražavajuća Ljubav može doći samo od Oca i daruje se posredstvom Duha Svetoga, kao što smo vam objasnili.

Stoga neka svi smrtnici ljube Isusa žarom i puninom svojih duša i žude za njegovom ljubavlju, ali pritom ne zaborave ili ne shvate da ljubeći tako kako bi postali poput Isusa, moraju tražiti veću Očevu Ljubav i dati Mu sve čežnje i želje svoje duše za utjecanjem ove Ljubavi u njihove duše; i što više prime ove velike Božanske Ljubavi, to će bolje moći voljeti svog velikog brata, Isusa.

Pa, napisao sam dovoljno za večeras. Uskoro ću ponovno doći i napisati vam službenu poruku. Zato zapamtite što sam vam rekao prije nekoliko noći, i vjerujte i uzdajte se, i nećete biti razočarani.

Sa svojom ljubavlju i blagoslovima Oca, želim vam laku noć.

Vaš brat u Kristu, IVAN.

 

[Cloud]

Poruka 64
Autor poruke: Ivan
Naslov poruke: Kako se molitve uslišavaju za materijalne stvari. Čudo s kruhom i ribama se nikada nije dogodilo

JA SAM OVDJE, Ivan, apostol Isusov.

(Pitanje)

Pa, On odgovara na molitve za materijalne stvari radom i djelovanjem svojih anđela i duhova, a oni u tom radu podliježu ograničenjima uspjeha kao što sam gore spomenuo. Bog ne koristi nikakvu proizvoljnu moć da odgovori na molitve, ali kada su Mu iskreno upućene, On djeluje preko svojih anđela odgovarajući na njih, i to ne čini samo svojim pukim naređenjem. Njegovi anđeli uvijek bdiju i rade, a kada se ukaže prilika, koriste svoj utjecaj na najbolji mogući način kako bi ostvarili željene ciljeve.

Kao što znate, čovjek ima slobodnu volju, a to uvelike određuje djelovanje ljudi, a takva djela nikada nisu proizvoljno kontrolirana nikakvom Božanskom moći. Ako se na molitve ljudi u vezi s materijalnim stvarima može odgovoriti djelovanjem anđela i duhova, onda one jesu; ali ako takav odgovor ovisi o volji ljudi, onda ih smrtnici ne primaju, osim ako duhovi mogu utjecati na tu volju i navesti ljude da djeluju u skladu s tim utjecajem, koji se uvijek koristi u svrhu postizanja odgovora na molitve koje su, po svojoj prirodi, prikladne i vrijedne da budu uslišene.

(Pitanje)

Pa, sumnjam da je ijedna od tih molbi ikada bila odgovorena na proizvoljan način koji je opisan u Starom zavjetu.
Bog nikada ne odgovara na molitvu na taj način, a molbe starih proroka nisu imale više utjecaja da donesu odgovore na iste, na naznačeni način, nego što su imale molitve iskrenog i ozbiljnog čovjeka ovih dana. Bog je bio isti tada kao što je i sada, i djelovao je kroz duhove tada kao što djeluje i sada, osim što sada ima anđele razvoja duše u Božanskoj Ljubavi, koje tada nije imao, i ti anđeli izvršavaju Njegove naredbe kao što to rade i drugi duhovi. Ali On ne odgovara na molitve za materijalne stvari osim na način koji je u skladu sa zakonima koji kontroliraju slobodnu volju i djela ljudi, jer na njih može djelovati i na koje može utjecati rad duhova.

Nekada ću doći i napisati vam poruku o ovoj temi molitve i odgovora.

Ali ovo želim reći, da ponekad možemo razumjeti što će se dogoditi u bliskoj budućnosti, i imajući takvo znanje, možemo smrtnicima reći što se može očekivati, ili bolje rečeno, što će se dogoditi, i to ponekad i činimo.

U vašem slučaju, mi svi iz viših sfera, kao i mnoge iz duhovnih sfera, znamo koje su vaše molbe bile u vezi s tim materijalnim stvarima i radili smo na tome da ih ostvarite - ne samo zbog vaših molbi, već zato što su one toliko potrebne za obavljanje i dovršetak našeg rada; i koristili smo svoj utjecaj do maksimuma kako bismo postigli taj cilj. Ali kao što kažem, svi smo ograničeni i nemamo moć uzrokovati bilo kakav događaj samo svojom voljom, iako radimo Očevo djelo.

Ovo vam se može činiti iznenađujućim i razočaravajućim, ali to je činjenica, i to je velika istina da Bog pomaže onima koji pomažu sami sebi.

Naravno, ne smijete izgubiti iz vida činjenicu da iako ljudi sami moraju činiti one stvari koje uzrokuju promjene ili događaje ili fenomene u materijalnim stvarima, ipak možemo utjecati - ali ne i apsolutno kontrolirati - njihove želje i namjere, te njihove volje koje provode te namjere. Ne, te stvari, što se tiče njihovih neposrednih manifestacija, podložne su ljudskoj volji.

Bog nikada, pukim činom trenutka ili fizičke prirode, ne stavlja u ruke bilo kojeg čovjeka bogatstvo ili blagostanje. Te stvari čovjek mora odmah učiniti i ostvariti, ali čovjek pri tome može i jest divno pod utjecajem djelovanja duhova.

Pa, to je pitanje koje je navelo ljude da sumnjaju, razmatraju i na razne načine objašnjavaju takozvano čudo kruha i ribe. Budući da sam u to vrijeme bio učenik Učitelja, sasvim je prirodno da se od mene očekuje da kažem je li se takvo čudo ikada dogodilo, i naravno, mogu reći koja je činjenica u vezi s tim.

I unatoč tome što su ga propovjednici i učitelji koristili stoljećima kako bi pokazali čudesnu moć koju je posjedovao Isus, i time naveli ljude da vjeruju u njega i prihvate ga kao Boga, ili barem da ima božanske moći, te je korišten za mnogo dobra među onima koji su tražili pravu religiju, ipak sam prisiljen i sa žaljenjem moram reći da se takvo čudo nikada nije dogodilo. Iako je Isus imao čudesne moći i razumio djelovanje duhovnih zakona u daleko većoj mjeri od bilo kojeg smrtnika koji je ikada živio, ipak nije imao moć povećati kruh i ribu kao što je navedeno u izvještaju o čudu. Moći to učiniti bilo bi protivno Božjim zakonima koji upravljaju materijalnim stvarima Njegova stvaranja, a također i izvan ovlasti koje su bilo kojem čovjeku ili anđelu dodijeljene bilo kojim duhovnim zakonima.

Postoje određeni zakoni po kojima mi, koji smo upoznati s njima i koristimo ih, možemo uzrokovati dematerijalizaciju fizičkih tvari, a također možemo u ograničenoj mjeri uzrokovati materijalizaciju duhovnih tvari, ali nisam upoznat ni s jednim zakonom koji bi, pod Isusovom kontrolom, mogao povećati kruhove i ribe do velikog broja spomenutog u priči. Zapravo, znam da se takvo čudo nije dogodilo, a Isus će vam reći isto.

U Bibliji postoje i druga navodna čuda koja nikada nisu postojala kao činjenica.

Pa, večeras sam vam napisao dugo pismo i moram stati, ali drago mi je što ste me pitali o odgovoru na molitve i čudu s kruhom i ribom, jer su mi vaša pitanja dala priliku, donekle, da objasnim te stvari. Ali, što se tiče molitve, morate pričekati da se njome pozabavim opširnije ili detaljnije prije nego što zaključite da u potpunosti razumijete temu.

I kažem vam, molite se ne samo za duhovne stvari koje Bog daje po svom Duhu Svetom, već i za materijalne stvari koje On daje po svojim anđelima i duhovima. Prava molitva bit će uslišena prije ili kasnije, a vaša molitva za ono o čemu sam napisao bit će uslišena, čak i ako vam se odgovor može činiti dugo odgođenim.

S ljubavlju i blagoslovom, želim laku noć.
Vaš brat u Kristu, IVAN.

 

[Cloud]

Poruka 65
Autor poruke: Sveti Luka
Naslov poruke: Luka govori o učenjima "nove misli" i objašnjava pogrešna uvjerenja istih

LUKA.

Dopustite mi da večeras napišem nekoliko redaka jer ste u boljem stanju i mogu uspostaviti odnos s vama i prenijeti svoju poruku. Bio sam s vama danas na sastanku ljudi Nove Misli i vidio sam dojam koji je na vas ostavio govornik svojim nastojanjima da pokaže da je Bog u čovjeku i da je samo otvaranje duše ili uma čovjeka razvoju tog Boga sve što je potrebno da se taj čovjek dovede u savršenu jednotu s istinama Božje volje. Pa, moram reći da će ovaj govornik, kada dođe do spoznaje sebe u duhovnom svijetu, otkriti da Bog nije u njemu niti u bilo čemu što je možda posjedovao u svom zemaljskom životu; i da je njegov razvoj kraljevstva u njemu, kako ga je nazvao, bio samo obmana i zamka napretku njegove duše, u njezinom putu kroz zemaljski život, kao i kroz nebesa ili duhovni svijet.

Griješi kada tvrdi da je Kraljevstvo Nebesko u njemu ili da u sebi ima ono što svojim razvojem može dovesti do stanja savršenog čovjeka, u smislu o kojem je govorio. Slijedi lažni put i svi napori koje uloži neće ga odvesti na staze koje završavaju savršenim čovjekom koji sudjeluje u Očevom Božanstvu.

Također griješi kada tvrdi da je Bog svugdje - u cvijeću i u mislima ljudi i u srcu - jer Bog ne nalazi svoje prebivalište ni u jednoj od ovih stvari, a ljudi ne žive, ne kreću se i ne postoje u Njemu. On je zaseban i individualan entitet i nije raširen po cijelom Svojem svemiru, kako je propovjednik proglasio, i može se pronaći samo žudnjama duše, nakon čega slijedi razvoj te duše u Njegovoj Ljubavi. Ne, Bog je u Svojim Nebesima, a čovjek Ga može dosegnuti samo upornom žudnjom(čežnjom) te duše za priljevom Njegove Ljubavi. Ove stvari koje je propovjednik proglasio Božjom prisutnošću, samo su izrazi Njegova bića i ne proglašavaju Njegovu prisutnost ni u kojem drugom smislu osim kao dokaz Njegovog postojanja - u Njegovom prebivalištu, iz kojeg ti izrazi proizlaze i daju čovjeku spoznati Njegovu prisutnost, jer je te stvari odražavaju. Žao mi je što ovaj govornik nema više znanja o istinskom Bogu i Njegovom prebivalištu, jer bi tada shvatio da su te stvari u koje toliko vjeruje kao da su sam Bog, samo izrazi koji proizlaze iz Njega.

Čovjek u sebi ima ono što u sebi ima divne mogućnosti - mislim na dušu. I ona, slijedeći put koji je pretvara u Božanskog anđela, može postati sama Božanska, ili samo sporim procesom odricanja može postati samo savršen čovjek sa svojom prirodnom ljubavlju u čistom stanju, što je bilo stanje prvih roditelja. Ako ljudi poslušaju poziv svojim dušama, ostvarit će ovu mogućnost i primiti ovu Božanskost, a s njom i besmrtnost; ali bez ove transformacije nikada ne mogu postati drugačiji ili veći od savršenog čovjeka.

Znam da ljudi uče da je u duše svih ljudi usađeno ono što se može razviti u postojanje slično Bogu; da čovjeku treba samo taj razvoj da bi postao Bog i da ništa drugo nije potrebno da bi ljudska duša postala dio Božje Duše. Ali u ovom učenju ljudi se varaju i naći će se, u fazi svog najvišeg razvoja, samo kao savršen čovjek. Čovjek u sebi ima samo ono s čime je stvoren i ne može sam od sebe dodati ništa što će ga promijeniti iz ovog stanja njegovog stvaranja. Istina je da se ispravnim načinom razmišljanja i življenja može odreći onih stvari koje su okaljale njegovu dušu i otuđile je od Oca te je učinile grešnom i neposlušnom; ali kada se to učini, on je i dalje samo savršen čovjek i ništa Božansko nije u njemu. Isus je bio savršen čovjek i, kao takav, bio je primjer onoga što će svi ljudi na kraju postati; I da Isus nikada nije postao više od savršenog čovjeka, ne bi sada bio stanovnik Nebeskih Rajeva i voljeni Sin Očev. Pa ipak, postao je više od savršenog čovjeka i tek nakon što je postigao ovo stanje izvrsnosti, mogao je reći: "Ja i moj Otac smo jedno", jer je tek tada posjedovao Božansku Ljubav do te mjere da ga je učinio jedno s Ocem. Samo je onaj ujedinjen s Ocem tko shvaća da posjeduje samu prirodu i Bit Oca, i postoji samo jedan način na koji se to može postići, a to je utjecanjem(prilivom) Božanske Ljubavi u dušu. Isus nije mogao reći mnoštvu da su jedno s njim i s Ocem, jer su imali samo prirodnu ljubav i nisu doživjeli preobrazbu svojih duša; i takve su izjave bile upućene samo njegovim učenicima ili onima među njegovim slušateljima koji su primili ovu Ljubav.

Govornik je govorio o Novom rođenju, ali nije imao pojma što to znači, i poput mnogih drugih učitelja, u crkvama i izvan njih, vjeruje da puko stanje pročišćenja prirodne ljubavi predstavlja ovo Novo rođenje, i da je to sve što je Isus mislio kada je učio o nužnosti ponovnog rođenja.

Postoji samo jedan način na koji se može ostvariti ovo Novo Rođenje, a to već znate.

Što se tiče moralnih istina koje uči Učitelj - poput onih koje se spominju u Propovijedi na gori - nesumnjivo će one, ako se poštuju u srcu, donijeti regeneraciju duše koja će ljude voditi do slave savršenog čovjeka i učiniti ga jedinstvom sa zakonima njegovog stvaranja. Ovo stanje trebaju pobožno(sa zalaganjem i privrženošću) željeti i tražiti svi ljudi, a kada postignu ovo stanje, iskusit će blaženstva koja se spominju u propovijedi; ali ovo je samo stanje savršenog čovjeka i ništa Božansko ne ulazi u njihovo stanje.

"Nova misao", kako se naziva, ima u sebi nešto što je poboljšanje ortodoksije, i ljudi će biti bolji ako prihvate neka od njezinih učenja. Velike prepreke Trojstva, posrednog pomirenja i krvi bile bi uklonjene iz štovanja ljudi, a oni bi se tada oslanjali na moralne istine u razvoju svojih duša za spasenje i ne bi se bezvoljno oslanjali na vjerovanje u učinkovitost posrednog pomirenja. Ali neke druge stvari koje uči su pogrešne, a njegovi sljedbenici će, kada dođu u duhovni svijet, otkriti da postoji Bog kojeg treba obožavati i da čovjek u sebi nema tog Boga kojeg bi razvijao vlastitim mislima i djelima.

Znam da se prema ortodoksnim učenjima premalo misli o prirodnoj dobroti čovjeka, a previše se naglašava njegova urođena izopačenost, te da ništa u čovjeku nije vrijedno oslobođenja od grijeha i neposlušnosti u kojima sada živi; i da sam od sebe ne može ništa učiniti da bi se pročistio i vratio u svoje izvorno stanje savršenog čovjeka. To je pogrešno, jer uvelike o čovjekovim naporima ovisi njegovo otkupljenje; "i kako čovjek misli u svom srcu, takav je." On je prirodno dobar, a njegovo sadašnje stanje uzrokovano je time što je dopustio da mu se duša zagađuje grijehom, a da bi ponovno postao dobar, samo treba slijediti taj put koji će ukloniti grijeh i njegove posljedice iz njegove duše. Čovjek je stvorio grijeh i morat će ukloniti grijeh, a proces će biti spor, ali će se na kraju postići, i to naporima samog čovjeka. U tim naporima pomoći će mu duhovi koji su Božji anđeli služitelji, ali o njemu ovisi uklanjanje onoga što je stvorio i nametnuo. I ovdje ću reći da ako čovjek to ne želi, zauvijek će ostati u grijehu, a Bog ga neće, suprotno čovjekovim željama, učiniti čistim i neokaljanim bićem; i čovjekovo vjerovanje, bez da je popraćeno nastojanjem i traženjem, neće biti dovoljno da donese ovaj lijek.

Govornik je dobar čovjek i u velikoj je mjeri iskusio djelovanje vlastite volje na stanje svoje duše, te zna da su ga vlastiti napori naveli da se odrekne mnogih stvari koje su ga oskvrnule i izazvale sumnju, te u tom stanju ostvaruje mnogo sreće i misli da je sam po sebi dovoljan da postigne ono što će ga dovesti u savršeni sklad s Bogom za kojeg misli da je u njemu. U tome se vara, jer ono što misli da je Bog samo je neobično stanje razvoja duše u njezinoj prirodnoj ljubavi, koja mu daje sreću koja ga navodi da vjeruje da Bog mora biti u njemu i biti dio njega.

Kao što vam je rečeno, sreća pročišćene duše nadilazi svaku ljudsku koncepciju, i što se čovjek više približava tom stanju pročišćenja svoje duše, to veća postaje njegova sreća i vjerovanje da Bog mora na neki način biti u toj sreći i biti njezin dio, dok je činjenica da je ta sreća samo ono što je čovjeku darovano na početku. Kako duša postaje čišća i oslobođena od onečišćenja grijeha, čovjek postaje ono što je bio na početku i ponovno je stekao samo ono što je po prirodi njegovo. Ne prima nikakav dio Božanskog, niti mu Otac daruje išta što nije bilo njegovo pri stvaranju, i mora shvatiti da uklanjanjem grijeha njegova duša postaje sve više u skladu s Božjom voljom, a sve manje u skladu s njegovom vlastitom izopačenom voljom.

Neka "Nova misao" napreduje sve dok ljudi ne shvate da su ujedinjeni sa sobom, sa svojim stvorenim ja, ali neka ih ne nauči da je ono što doživljavaju kao uklanjanje grijeha iz vlastitih duša vlastitim naporima i mislima, dokaz razvoja bilo kakvog navodnog Boga u njima, jer to nije istina; već je samo razvoj njihovih vlastitih prirodnih stvorenih ja, oslobođenih od onoga što ih je oskvrnulo i učinilo neprirodnima.

Govornik je rekao da je Kraljevstvo Nebesko unutar svih ljudi i da ljudi samo trebaju shvatiti tu činjenicu i proglasiti njegovu istinu, te da će tada postati čisti i slični Bogu, te se naći u Božjoj prisutnosti i vidjeti Ga licem u lice. Pa, u tome je potpuno u krivu, jer Kraljevstvo Nebesko ili Nebesko Kraljevstvo nije unutar ljudi, iako bi moglo biti, a niti je Bog u njihovim dušama niti su ga sposobni vidjeti licem u lice. Ti ljudi - koji uče o pročišćenju svoje prirodne ljubavi i višem stanju koje proizlazi iz tog pročišćenja i ničega više - nikada neće vidjeti Boga i uvijek će ostati u pukoj slici u kojoj su stvoreni, tek pročišćeni čovjek stvoren na sliku Božju i ništa više. Otac će tada biti isti nevidljivi Stvoritelj kao što je sada, a ljudi će ga obožavati samo u vjeri, jer njihove percepcije duše, koje su jedine oči duše koje mogu vidjeti Boga, neće postojati, i za njih će Bog i dalje ostati nevidljivo i nepoznato biće koje danas postoji u znanju i vjerovanju ljudi.

Pa, napisao sam dovoljno za večeras, ali sam vidio da te donekle zanimaju učenja tog vremena i smatrao sam da je najbolje da ti pišem o istini teme o kojoj je raspravljao i u koju je očito vjerovao.

S ljubavlju prema tebi i nadom da će se naše poruke sada nastaviti bez prekida, želim ti laku noć.

Tvoj brat u Kristu,
LUKA.