Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

Poruka 85
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Koji je ispravan način na koji čovjek treba živjeti život na Zemlji, kako bi primio očišćenje od svojih grijeha, kako bi mogao postići pročišćenje svoje prirodne ljubavi?


JA SAM OVDJE, Isus.

Dolazim večeras prema obećanju i želim napisati svoju poruku, ako ste u stanju primiti je.

Želim pisati na temu: "Koji je ispravan način na koji čovjek treba živjeti život na Zemlji, kako bi primio očišćenje od svojih grijeha, kako bi mogao postići pročišćenje svoje prirodne ljubavi?"

Do sada sam se u svojim porukama gotovo isključivo bavio otkupljenjem duše putem Božanske Ljubavi, kako bi otkupljeni mogao postati stanovnik Nebeskih Sfera. Sada ću se baviti samo onim čišćenjem koje će ga osposobiti za život u najvišim i najčišćim duhovnim sferama, gdje može imati sreću koju će mu donijeti čista prirodna ljubav.

Kao što vam je napisano, duša kakva je stvorena i smještena u čovjeka, u vrijeme svog stvaranja u ljudskom obliku, ili bolje rečeno u vrijeme kada je pronašla prebivalište u tom obliku, bila je učinjena čistom i savršenom te u potpunom skladu sa zakonima Božjim koji upravljaju njezinim postojanjem, i tek nakon pada zbog čovjekovog vlastitog prepuštanja životinjskim apetitima i željama izgubila je svoju čistoću i postala zagađena grijehom i pogreškom, i od tada je ostala u takvom stanju nečistoće i otuđenosti od Boga i Njegovih zakona.

Ova nečistoća bila je sudbina svake sljedeće generacije ljudi i nikada nije iskorijenjena iz ljudskih duša, unatoč svim moralnim uputama koje je čovjek stekao; ali ipak je došlo do divnih poboljšanja u čistoći čovjekovih misli, kao i u njegovim postupcima i životnim navikama, otkako se okrenuo od dna svoje degeneracije.

Sada, postoji nekoliko načina na koje čovjek može uspjeti steći tu čistoću koja je postojala u vrijeme stvaranja prvog čovjeka, i s vremenom će se to dovršenje postići; ali na te načine čovjek će sam morati biti važan, radni faktor, jer je čovjek najviše Božje stvorenje, s moćima i voljom koje ne posjeduje nijedno drugo Božje stvorenje, i nema sile na Nebu ili Zemlji koja može ili će otkupiti čovjeka iz ovog stanja grijeha i pogreške, osim ako čovjek ne surađuje u djelu, i to u najvećoj i najboljoj mogućoj mjeri.

Ove grijehe o kojima govorim stvorile su čovjekove misli i želje, prenesene u djela i postupke djelovanjem njegove volje, i moraju se ukloniti istim procesima. Tamo gdje su zle misli i djela stvorili ono što je kontaminiralo i oskvrnulo kvalitete njegove duše, te zle misli i djela moraju se zamijeniti dobrim mislima i djelima kako bi se onečišćenje moglo ukloniti, a duša pročistiti.

Zle misli rađaju se iz sugestija, i unutarnjih i vanjskih, a također i iz utjecaja duhova zla koji uspostavljaju odnos sa smrtnicima.

Odgodimo pisanje jer naša povezanost nije baš ispravna. Doći ću uskoro i završiti.

Sa svom ljubavlju tvoj sam brat i prijatelj, ISUS.
 
Poruka 86
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Kako smrtnik može postići razvoj svoje duše bez pomoći Božanske Ljubavi


JA SAM OVDJE, Isus.

Vidim da si večeras u boljem stanju i možda možemo nastaviti poruku.

Pa, kao što sam rekao, jedini način na koji smrtnik može postići razvoj svog duševnog stanja, bez pomoći Božanske Ljubavi, jest pokušaj da ostvari svoju volju na način koji će uzrokovati da ga misli( i osjećaji) zla i pogreške napuste i zamijene ih mislima(i osjećajima) koje će njegovo srce i dušu uskladiti sa zakonima njegovog stvaranja kao pukog čovjeka. To se može postići njegovim traženjem tih viših stvari morala i podređivanjem čisto životinjskih želja i apetita smrtnika težnjama i željama višeg i plemenitijeg dijela njegove prirode.

Kao što sam vam već rekao, čovjek je bio čist i dobar sve dok, vršeći svoju volju, slijedeći sugestije životinjskih želja, nije dopustio sebi da degenerira iz visokog i savršenog stanja svog stvaranja.

Ti grijesi i želje ne pripadaju njegovoj izvornoj prirodi, jer je njegova istinska priroda bila čista i u skladu sa zakonima Božjim. I premda ju je izgubio pretjeranim i pogrešnim korištenjem svoje volje, pokoravajući se željama svoje životinjske prirode; ipak može povratiti svoje stanje izvorne čistoće i sklada ako se riješi tih grijeha i pogrešaka, tako da se njegova priroda ponovno oslobodi svega što je onečišćuje ili je dovodi u nesklad sa zakonima koji su je stvorili.

Dakle, vidite, nije potrebno da čovjek stekne ili doda svom izvornom stanju bilo kakve kvalitete koje nisu bile njegove na početku, već samo da se riješi ili iskorijeni iz tog stanja one stvari koje su samo izrasline ili paraziti - i time ima svoju prirodu u istom stanju u koja je bila njegova kada je stvoren i bio savršen čovjek.

Toliko dugo je čovjekova priroda ili stanje prirode u ovom stanju onečišćenja i otuđenja od istinskog stanja svog stvaranja, da će napor za postizanje obnove nužno biti velik i morat će upotrijebiti svu svoju snagu volje koju je sposoban ostvariti taj cilj, te će u takvim naporima pronaći dvije sukobljene sile koje se uvijek bore jedna protiv druge za prevlast.

Činjenica da vjeruje da je njegovo sadašnje stanje prirodno, te da stanje, čistoća i sloboda od grijeha i pogreške ne pripadaju njemu prirodno, već se moraju steći dodavanjem nečega onome što sada ima i što je oduvijek posjedovao, učinit će borbu neravnopravnijom.

Stoga, prva stvar u koju čovjek mora vjerovati jest da njegovo sadašnje stanje nije njegovo prirodno i da nema ništa više ili veće za postići nego osloboditi se onih stvari koje sprječavaju da njegovo stanje postane kakvo je bilo kad je bio savršen čovjek.

Ako će ovo vjerovanje čvrsto učvrstiti u svom umu i ustvrditi da ga je stvorio Bog i da Bog nikada nije stvorio ništa nečisto ili nije u skladu s njegovim zakonima, on, čovjek, postići će prvi korak prema svom preporodu i prema uspjehu u svom nastojanju.

Ne smije sebe smatrati slabim, niskim i nedostojnim Božjim stvorenjem, koje nema pravo na one uvjete čistoće i veličine koji su ga učinili voljenim djetetom Oca. Naravno, samopoštovanje, ponos i sve te prirode moraju se eliminirati iz procjene koju mora imati o sebi, ali naprotiv, ideja da je degenerirano i potpuno bespomoćno biće ne smije mu ući u um. Takve misli ne ugađaju Bogu, kako je učen da to čine, već ga samo čine podložnim njegovim gospodarima - grijehu i pogrešci - i sprječavaju ga da istakne vlastitu superiornost nad tim stvarima, što je nužno za postojanje u njegovom shvaćanju njegovog pravog stanja, kako bi mogao steći prevlast nad tim gospodarima.

Kada zauzme ovaj stav, shvatit će da su ti životinjski apetiti i želje, te zle misli koje iz njih proizlaze i iz uvjerenja da je po prirodi degradiran i nedostojan boljeg i višeg stanja prirode, zapravo bića njegova vlastitog stvaranja i podložna njegovoj volji i samokontroli - i potpunom uništenju.

I s takvim spoznanjem doći će svijest da oni nisu dijelovi njegove prirode, već su joj strani; i da bi se njegova priroda mogla odvojiti od njih, mora ih gledati kao neprijatelje i tako ih tretirati, da budu uništeni i potpuno ugašeni, i da ih nikada više ne smije uzeti u svoje naručje i njegovati kao neotuđive i dominantne dijelove svoje prirode.

Naravno, tretirajući ih kao takve neprijatelje, morat će se pokazati velika budnost i odlučnost, jer su vrlo podmukli i uvijek i na sve načine, kad god se ukaže prilika, pokušat će ga uvjeriti da su sastavni i nužan dio njegovog bića, nesposobni da se od njega odvoje.

Ali primjenom ovog uvjerenja, temeljenog na ispravnoj koncepciji onoga što jest, a što nije dio njega, kao savršenog čovjeka, i primjenom snage svoje volje u skladu s tom koncepcijom, moći će se spasiti od tih neprirodnih apetita, želja i misli o pogrešci i grijehu.

Kako ovo uvjerenje postaje jače, a ta koncepcija jasnija, a njegova volja u bližem skladu s ove dvije bitne stvari, te će izrasline postupno i jedna po jedna nestajati s njega, sve dok se konačno ne uskrsne - savršen čovjek, s čistom i skladnom prirodom koju mu je Bog dao u vrijeme stvaranja.

Ali ovaj će proces biti spor i ponekad jedva primjetan, jer će duge godine nevjerovanja u ideju istočnog grijeha i da je Bog stvorio zlo i pogrešku s ciljem oskvrnuća čovjekove prirode i stvaranja neposlušnog vraga od njega, bez ikakve inherentne dobrote ili mogućnosti ponovnog rođenja, osim djelovanjem nekog čuda, otežati stjecanje istinskog vjerovanja o tome što je on i kakva je njegova priroda, te mu omogućiti da postane gospodar, a ne da ostane sluga.

Bog je Otac svih i voli svu svoju djecu, i kao što je izvorno osigurao njihovu sreću, tako i sada želi da svi budu sretni, čak i ako možda ne traže onu Božansku Ljubav koja smrtnike i duhove čini više od pukog savršenog čovjeka.

Oprost je, u stvari, zaborav; i kada ljudi u svojim naporima uzrokuju da sve te stvari zla i grijeha prestanu biti dio njihove prirode, i da samo misli o čistoći i pravednosti pronađu mjesto u njihovim umovima, tada se te druge stvari zaboravljaju i oprost se dogodio. Čovjek više nije rob lažnih uvjerenja i nepravde, niti im je suradnik, pa čak i u sjećanju one postaju stvari nepostojanja; i kada dođe u ovo stanje čistoće i slobode i u skladu sa zakonima svog stvaranja, ne postoji ništa što može biti predmet oprosta, i on je čovjek savršenog stvaranja.

Ali u svemu tome čovjek mora shvatiti da ne postoji sam za sebe, jer je uvijek okružen smrtnicima ili duhovima ili oboje, koji na njega vrše svoj utjecaj na dobro ili zlo; pomažući mu da svoje misli odvrati od tih zlih i grešnih stvari u one više stvari koje su mu po prirodi, ili uzrokujući da prima i njeguje te zle misli s povećanim intenzitetom. Ne može se riješiti tih utjecaja, jedne ili druge vrste, i stoga bi trebao tražiti utjecaj onih koji su dobri i žele mu pomoći u njegovim naporima da oporavi stanje koje mu je po pravu rođenja.

Među Božjim zakonima, koji se nikada ne mijenjaju i koji djeluju nepristrano, jest veliki zakon privlačenja; i on djeluje u slučaju svih smrtnika i duhova i nikada ne miruje.

A veliko načelo ovog zakona je da slično privlači slično, a različito odbija različito. Dakle, čovjek mora znati da kakav je on - mislim u svom stanju uma i duše - takvi će nužno biti i njegovi suputnici onih koji žele njegovo društvo, i stoga bi trebao shvatiti ovu važnu istinu i sve što ona podrazumijeva. Ako su mu misli i djela zli, privlačit će one duhove ili smrtnike koji imaju slične misli i djela, i koji mu neće pomoći u višim stvarima, već će usporiti njegov napredak prema njegovom prvom stanju; a ako su mu misli i djela dobri, tada će mu suputnici biti samo oni sličnih kvaliteta, koji mu mogu i hoće pomoći u njegovom napretku.

Svaki napor stvaranja dobrih misli(i osjećaja) jača želje i volju u tom smjeru i pomaže dolasku drugih dobrih misli, jer s tim naporima dolazi pomoć ovih nevidljivih utjecaja i odbijanje utjecaja sila koje ga usporavaju.

Čovjek je divno biće i najviše stvorenje Oca, a ipak njegov najveći gospodar je njegova vjera u moć i nadmoć nad zlim stvarima koje je sam stvorio.

Ali iznad svega ovoga, sredstvo za postizanje čovjekove obnove u njegovo savršeno stanje jest Očeva pomoć, koja se nikada ne odbija kada je čovjek traži u iskrenoj molitvi. Otac je uvijek spreman odgovoriti na istinske molitve čovjeka i svojim će oruđima učiniti čovjekove napore sigurnima i učinkovitima, tako da može steći to stanje koje će ga osloboditi od svakog grijeha i pogreške i ropstva lažnog vjerovanja, u ovladavanje njegovim zlim stvorenjima.

Čovjek mora vjerovati u Očevu ljubav i pomoć, u zrelost i veličinu sebe samoga i u potpunu pogrešku svog vjerovanja u ovladavanje vlastitom djecom - grijeha i pogreške.

Dovoljno sam napisao i moram prestati, jer ste umorni.

Uvjeravajući vas u svoju ljubav prema vama, i svoju brigu i pomoć, reći ću vam laku noć.

Tvoj brat i prijatelj, ISUS.
 
Poruka 87
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Kako se otkupljena duša spašava od penala koje su joj grijeh i pogreška donijeli


JA SAM OVDJE. Isus.

Želim večeras pisati o temi Kako se otkupljena duša spašava od penala koje su joj grijeh i pogreška donijeli.

Kada je duša u stanju grijeha i pogreške, ne reagira na utjecaj Duha Svetoga, a da bi došla u stanje prijemčivosti za te utjecaje, mora se probuditi u pogledu svog stvarnog stanja ropstva tim stvarima; i dok takvo buđenje ne dođe do nje, nema mogućnosti da primi Božju Ljubav u sebe i da usmjeri svoje misli na Božje istine i na životne prakse koje će joj pomoći u napretku prema stanju slobode.
(Napomena: ovo buđenje mora biti emocionalno, a ne samo intelektualno)

Ne bih želio da čovječanstvo vjeruje da je bilo koja duša prisiljena ostati u ovom stanju ropstva grijeha dok joj Duh Sveti ne dođe s Očevom ljubavlju da je daruje u izobilju, jer misija Duha Svetoga nije probuditi čovjekovu dušu do spoznaje grijeha i smrti, već samo donijeti toj duši ovu Ljubav kada je ona, duša, spremna primiti je.

Buđenje mora doći iz drugih uzroka koji utječu na um kao i na dušu i natjerati ih da shvate da život koji čovjek živi nije ispravan život ili onaj koji je u skladu sa zahtjevima Božjih zakona ili sa stvarnim žudnjama(čežnjama) njihovih vlastitih srca i duša.

Dok ne dođe ovo buđenje, duša je zaista mrtva što se tiče svijesti o postojanju istina svog otkupljenja, a takva smrt znači nastavak takvih misli o grijehu i zlu, i u životu koji vodi samo do osude i smrti duge, duge godine, to može biti tako.

Ali da se približim svojoj temi rasprave.

Duša koja postoji u grijehu i zabludi(grešci) morat će, prije ili kasnije, platiti penale za takav grijeh i zabludu(grešku), i nema bijega od plaćanja tih penala osim u otkupljenju koje je Otac osigurao Novim rođenjem. Ovi penali su samo prirodni rezultati djelovanja Božjih zakona i moraju se podnijeti dok se ne plati puni penal. Čak i ako čovjek može napredovati do višeg stanja duševne izvrsnosti i imati mnogo sreće, ipak mora platiti posljednji novčić i tako se osloboditi tih penala.

S puno ljubavi,
Ja sam tvoj prijatelj i brat,
ISUS.

U videu Isus i Marija dodatno objašnjavaju ovu poruku:

 
Zadnje uređeno:
Poruka 88
Autor poruke: Ann Rollings, Nebeski duh - baka gospodina Padgetta
Naslov poruke: Oprost


JA SAM OVDJE. Tvoja baka.

Došla sam ti pisati o oprostu i pomilovanju Oca i prosvijetliti te o ovoj temi koja je tako malo shvaćena otkad su ljudi prvi put počeli iskrivljivati učenja Učitelja.

Oprost je ono djelovanje Božanskog Uma koje čovjeka oslobađa penala za grijehe koje je počinio i dopušta mu da se odvrati od svojih zlih misli i djela te traži Ljubav Oca; i ako iskreno traži, pronaći će sreću koja ga čeka. Ono ne krši nijedan zakon koji je Bog uspostavio kako bi spriječio čovjeka da izbjegne penale za svoja kršenja Božjeg zakona koji kontrolira njegovo ponašanje.

Zakon kompenzacije(naknade), da što čovjek sije, to će i požnjeti, ne odbacuje se, već u konkretnom slučaju kada se čovjek pokaje i svom ozbiljnošću moli Oca da mu oprosti grijehe i od njega učini novog čovjeka, djelovanje drugog i većeg zakona se poziva na djelovanje, a stari zakon kompenzacije(naknade) se poništava i, takoreći, biva progutan snagom ovog zakona oprosta i ljubavi. Dakle, vidite da nema odbacivanja nijednog Božjeg zakona. Kao što u fizičkom svijetu određene manje zakone nadvladavaju veći zakoni, tako i u duhovnom svijetu ili u djelovanju duhovnih stvari, veći zakoni moraju prevladati nad manjim.

Božji zakoni se nikada ne mijenjaju, ali primjena tih zakona na određene činjenice i uvjete čini se da se mijenja kada dva zakona dođu u prividni sukob, a manji mora ustupiti mjesto većem.

Duhovni zakoni su jednako fiksni kao i fizički zakoni koji kontroliraju materijalni svemir; i nijedan zakon koji se primjenjuje na isto stanje činjenica nikada nije drugačiji u svom djelovanju ili u svojim učincima.

Sunce i planeti u svom kretanju upravljani su fiksnim zakonima, i djeluju s takvom točnošću da ljudi koji proučavaju te zakone i razumiju ih, mogu, s gotovo matematičkom preciznošću, predvidjeti kretanje tih nebeskih tijela. To samo znači da sve dok Sunce i planeti ostanu kakvi jesu i okruženi istim utjecajima, i ne susreću se ni sa jednim zakonom koji djeluje na način suprotan zakonima koji ih obično kontroliraju, ovi planeti i Sunce ponavljat će svoja kretanje iz godine u godinu na isti način i s sličnom preciznošću. Ali pretpostavimo da bi stupio na snagu snažniji i suprotniji zakon i utjecao na kretanje tih tijela, mislite li na trenutak da bi slijedili isti put kao da se takav veći zakon nije nametnuo?

Učinak toga nije poništavanje manjeg zakona, ili čak njegova promjena, već podređivanje djelovanju većeg zakona; i ako bi se ta djelovanja uklonila ili prestala djelovati, manji zakon bi ponovno nastavio djelovati na tim planetima, i oni bi se kretali u skladu s njim, baš kao da na njegovu moć nikada nije utjecao veći zakon.

Dakle, u duhovnom svijetu, kada čovjek počini grijehe na Zemlji, zakon kompenzacije(naknade) zahtijeva da mora platiti penale za te grijehe dok ne dođe do potpunog iskupljenja ili dok se zakon ne zadovolji. I ovaj zakon se ne mijenja u svom djelovanju, i nitko ne može izbjeći ili pobjeći od neumoljivih zahtjeva zakona. On sam od sebe ne može ublažiti ni jotu ili djelić kazne, već mora platiti do posljednjeg novčića kako je Učitelj rekao, i stoga se sam od sebe ne može nadati da će promijeniti djelovanje ovog zakona.

Ali, budući da je Stvoritelj svakog zakona osigurao drugi, viši zakon, koji se pod određenim uvjetima može primijeniti i uzrokuje da prethodni zakon prestane djelovati, te čovjek može iskusiti blagodati djelovanja ovog višeg zakona. Dakle, kada Bog oprosti čovjeku njegove grijehe i učini ga novim stvorenjem u njegovoj prirodi i ljubavi, On, za određeni slučaj, ne poništava zakon kompenzacije(naknade), već uklanja ono na što ovaj zakon može djelovati.


Grijeh je kršenje Božjeg zakona, a učinak grijeha je penal koju takvo kršenje nameće. Čovjekova patnja za počinjene grijehe nije rezultat Božje posebne osude u svakom pojedinačnom slučaju, već je rezultat djelovanja i bičevanja njegove savjesti i sjećanja, i sve dok savjest radi, on će patiti, i što su veći počinjeni grijesi, to će veća biti patnja. Sve to implicira da je čovjekova duša u većoj ili manjoj mjeri ispunjena tim sjećanjima, koja za to vrijeme čine samo njegovo postojanje. On živi s tim sjećanjima, a patnja i muka koje iz njih proizlaze nikada ga ne mogu napustiti sve dok sjećanja na te grijehe, ili njihov rezultat, ne prestanu biti dio njega samog i njegovih stalnih suputnika - to je neumoljivi zakon kompenzacije(naknade), a čovjek sam po sebi nema načina da izbjegne ovaj zakon osim svojim dugim iskupljenjem(ispaštanjem), koje uklanja ta sjećanja i zadovoljava zakon.

Čovjek ne može promijeniti ovaj zakon, a Bog neće. Dakle, kao što rekoh, zakon se nikada ne mijenja. Ali zapamtite ovu činjenicu, da bi zakon djelovao, čovjek mora imati ta sjećanja i ona moraju biti dio samog njegovog postojanja.

Sada, pretpostavimo da je tvorac ovog zakona stvorio drugi zakon, ali koji pod određenim uvjetima i kada čovjek čini određene stvari, ta sjećanja mu se oduzimaju i više ne čine porciju ili dio njegovog postojanja; onda pitam, što je u tom čovjeku ili od tog čovjeka a na što bi ovaj zakon kompenzacije mogao raditi ili djelovati? Zakon se ne mijenja, nije čak ni ukinut, već ono na čemu može djelovati više ne postoji, i posljedično, ne postoji razlog ili postojanje činjenica koje zahtijevaju njegovo djelovanje.

Dakle, kažem, kao i vaši znanstvenici i filozofi, da su Božji zakoni fiksni i da se nikada ne mijenjaju, ali dalje kažem, što oni ne shvaćaju, da se određeni uvjeti koji mogu i zahtijevaju djelovanje ovih zakona danas, sutra mijenjaju ili prestaju postojati, tako da zakoni više nisu učinkoviti.

I tako, kada se objave istine o Božjem oproštenju grijeha, mnogi mudraci dižu ruke i viču: "Božji zakoni se ne mijenjaju, pa ih čak ni sam Bog ne može promijeniti. A da bi se ostvario oproštenje grijeha, mora se prekršiti veliki zakon kompenzacije(naknade)." Bog ne čini takvo čudo niti daje posebno dopuštenje. Ne, čovjek mora platiti penal za svoja zla djela dok se zakon ne ispuni.

Kako je ograničeno znanje smrtnika, a i duhova, o Moći, Mudrosti i Ljubavi Oca. Njegova Ljubav je najveća stvar u cijelom svemiru, a Zakon Ljubavi je najveći zakon. Svaki drugi zakon joj je podređen i mora djelovati u skladu s njom; a Ljubav, Božanska Ljubav Oca, kada je dana čovjeku i on je posjeduje, ispunjenje je svih zakona. Ova Ljubav oslobađa čovjeka od svih zakona osim zakona samog sebe - i kada čovjek posjeduje ovu Ljubav, on nije rob nijednog zakona i doista je slobodan.

Zakon naknade i svi zakoni koji nisu u skladu sa Zakonom Ljubavi nemaju na čemu djelovati u slučaju tog čovjeka, a Božji zakoni se ne mijenjaju, već samo, što se tiče ovog čovjeka, ne postoje.

Sada neka svi ljudi, mudri i nerazumni, znaju da je Bog u svojoj Ljubavi i Mudrosti osigurao sredstvo kojim čovjek, ako to želi, može izbjeći nepromjenjivi zakon kompenzacije(naknade) i više ne postati podložan njegovim zahtjevima i penalima; a ta su sredstva jednostavna i laka, te unutar shvaćanja i dohvata svake žive duše, bio on svetac ili grešnik, mudar čovjek ili neuk.

Intelekt u smislu učenja nije uključen, ali čovjek koji zna da Bog postoji i da mu osigurava hranu i odjeću kao rezultat njegovog svakodnevnog truda, kao i veliki intelektualni znanstvenik ili filozof, može naučiti put do ovih otkupljujućih istina. Ne mislim da čovjek samo korištenjem mentalnih moći može primiti korist od ove velike odredbe za svoje otkupljenje. Duša mora tražiti i naći će, a duša mudrih možda nije toliko sposobna primati kao duša neukih.

Bog je Ljubav. Čovjek ima prirodnu ljubav, ali ta prirodna ljubav nije dovoljna da mu omogući da pronađe ova velika sredstva o kojima govorim. Samo Božanska Ljubav Oca, i On je voljan da svi ljudi imaju tu Ljubav. Besplatna je i čeka da bude darovana svim ljudima. Ali koliko god čudno zvučalo, Bog neće, a mogla bih reći i ne može, darovati ovu Ljubav osim ako je čovjek ne traži i ne pita(žudi) s iskrenošću i vjerom.

Čovjekova volja je divna stvar i stoji između njega i te ljubavi, ako ne uspije ostvariti tu volju u traženju iste. Nitko je ne može osigurati protiv svoje volje. Kakva je divna stvar ljudska volja i kako bi trebao proučavati i učiti koliki je ona dio njegovog bića.

Očeva Ljubav dolazi u čovjekovu dušu samo kada je traži u molitvi i vjeri, a to naravno implicira da on želi(sa svojom voljom) da ona dođe k njemu. Nitko nikada ne biva odbijen od ove Ljubavi kada je ispravno zatraži.

Ova Ljubav je dio Božanske Biti, i kada je čovjek posjeduje u dovoljnom izobilju, postaje dio samog Božanstva; a u Božanskom nema grijeha ni pogreške, i, posljedično, kada postane dio ovog Božanstva, nijedan grijeh ni pogreška ne mogu činiti dio njegovog bića.


Sada, kao što sam rekla, čovjek koji je bez ove Ljubavi ima svoja sjećanja na grijeh i zla djela i, prema zakonu kompenzacije, mora platiti penale. Pa ipak, kada ova Božanska Ljubav uđe u njegovu dušu, ne ostavlja mjesta za ta sjećanja, i kako se sve više ispunjava ovom Ljubavlju, ta sjećanja nestaju i samo Ljubav nastanjuje njegovu dušu, takoreći. Stoga, u njemu ne ostaje ništa na što ovaj zakon može djelovati, i čovjek više nije njegov rob ili podložnik. Ova Ljubav je sama po sebi dovoljna da očisti dušu od svakog grijeha i pogreške i učini čovjeka jednim s Ocem. (Napomena: sjećanja u duši su emocionalna I senzorna, i kada Božanska Ljubav uđe u nju, ona čisti negativne emocije koje su vezane za određeno sjećanje, tako da osoba zadržava intelektualno sjećanje, ali više nema negativnih emocija i emocionalnog naboja koji je bio prisutan prije toga. One su tada zamijenjene ljubavlju i mirom)

To je oproštenje grijeha, ili bolje rečeno, rezultat oproštenja. Kad čovjek moli Oca za ovaj oprost, On nikada ne okreće gluho uho, već zapravo kaže: "Uklonit ću tvoje grijehe i dati ti svoju Ljubav, neću poništiti niti promijeniti svoje zakone kompenzacije(naknade), ali ću iz tvoje duše ukloniti sve na što ovaj zakon može djelovati, i za tebe postaje kao da nije ni postojao."

Znam iz tvog osobnog iskustva da je ovo oproštenje stvarna, aktualna, postojeća stvar, i kada Otac oprosti, grijeh nestaje, a postoji samo Ljubav, i da je Ljubav u svojoj punini ispunjenje zakona. Zato neka ljudi znaju da Bog oprašta grijeh, i kada On oprosti, penali nestaju, i kada oni nestanu kao rezultat takvog oproštenja, nijedan Božji zakon se ne mijenja niti krši.

To je bila velika misija Isusa kada je došao na Zemlju. Prije nego što je došao i naučavao ovu veliku istinu, oproštenje grijeha nije bilo shvaćeno, čak ni od strane hebrejskih učitelja, ali njihova je doktrina bila "oko za oko i zub za zub". Božanska Ljubav, kako sam slabo opisala, nije bila poznata niti tražena - samo briga i zaštita i materijalne koristi koje bi Bog mogao dati Hebrejima.

Božanska Ljubav koja ulazi i preuzima duše ljudi predstavlja Novo Rođenje, i bez toga nitko ne može vidjeti Kraljevstvo Božje.

Dragi moj sine, napisala sam ti dugu, ali nesavršenu poruku, ali u njoj ima dovoljno materijala za razmišljanje i meditaciju, i ako to učine i otvore svoje duše Božanskom utjecaju, znat će da Bog može oprostiti grijeh i spasiti ljude od njegovih penala, tako da neće morati proći kroz dugo razdoblje iskupljenja(ispaštanja), koje u njihovom prirodnom stanju zakon kompenzacije (naknade) uvijek zahtijeva.

Dakle, bez daljnjeg pisanja, reći ću da te volim svim srcem i dušom i molim Oca da ti da ovu Veliku Ljubav u svoj njezinoj obilnosti.

Tvoja voljena baka, ANN ROLLINS
 
Zadnje uređeno:
Pri razmatranju teme ove poruke prvo je važno razumjeti što se podrazumijeva pod "Kraljevstvom Božjim"
Samo je Crkva Isusa Hrista sa apostolima i prorocima cartvo nebesko na zemlji. Ako takve ustanove nema na zemlji, nema ni carstva.
 
Poruka 89
Autor poruke: Luka
Naslov poruke: Razvoj duše u njenoj prirodnoj ljubavi, pri čemu se Novo rođenje ne doživljava


JA SAM OVDJE, Luka.

Večeras dolazim reći nekoliko riječi o velikoj istini razvoja duše u njezinoj prirodnoj ljubavi, pri čemu se Novo Rođenje nikada ne doživljava.

Znam da ljudi misle da ova prirodna ljubav u sebi ima dio Božanstva Očeve prirode i da će, kako se razvijaju na putu pročišćavanja i oslobađanja od onih stvari koje narušavaju njezin sklad, shvatiti da u njihovim dušama postoji ovo Božanstvo o kojem smo pisali. Ali to nije istina, jer ova prirodna ljubav sudjeluje samo u onim elementima koje je Otac u nju usadio u vrijeme čovjekovog stvaranja, a ni u jednom od tih elemenata nema osobina Božanske prirode.

Teško je objasniti samo razliku između Božanske Ljubavi koja dolazi od Oca i prirodne ljubavi koja također dolazi od Njega, a koja ipak nema ništa od Božanske prirode ili osobina; ali to je činjenica. Prirodna ljubav može postati toliko pročišćena da dođe u savršeni sklad sa zakonima koji upravljaju njezinim stanjem i sastavom, a ipak, bude daleko od toga da u sebi sadrži imalo Božanske Ljubavi.

I tako, kao što smo vam objasnili, duša može zadobiti ovu Božansku Ljubav i time postati dio Očevog Božanstva. Sada ću pokušati objasniti kako se može razviti prirodna ljubav čovjeka, tako da se njegova duša uskladi sa zakonom ljubavi - prirodnom ljubavlju - i učini ga vrlo sretnim, čistim i zadovoljnim bićem.

Prije svega, želim reći da na svijetu ne postoji tako nešto kao istočni grijeh ili zlo, i da ih Bog nije stvorio niti im je dopustio da postoje, osim što čovjeku dopušta da koristi vlastitu volju bez ograničenja - i time mislim da On ne kaže da će čovjek, vršeći ovu volju, činiti ovo ili ono; i što se tiče ove volje, čovjek je nesputan. Ali On kaže, i njegovi su zakoni u ovom konkretnom slučaju neumoljivi, da čovjek, kada vršeći veliku moć slobodne volje, uzrokuje da ta volja dođe u sukob s Božjom voljom ili prekrši Njegove zakone, on, čovjek, mora snositi posljedice.

To se može ilustrirati vašim prirodnim zakonima koji proglašavaju slobodu tiska. Čovjek može objavljivati što god želi i sve dok time ne krši prava drugih ili pristojnost, može objavljivati svoje radove bez straha od zakona; ali kada prilikom korištenja ove slobode govora, kako je vi nazivate, krši zakon, tada mora snositi posljedice tog kršenja.

Tako je i sa smrtnikom koji, vršeći svoju slobodnu volju, krši Očevu volju ili zakone koji ograničavaju njeno vršenje od strane smrtnika. On mora snositi posljedice, a (iz) rezultata tog kršenja stvaraju se grijeh i zlo, i ni na koji drugi način. I koliko god vam to iznenađujuće zvučalo, čovjek je tvorac grijeha i zla, a ne Bog, koji je samo dobar.

Tada se postavlja pitanje, kako se grijeh i zlo mogu iskorijeniti iz svijeta? I svaki promišljeni čovjek imat će isti odgovor, a to je: tako što će ljudi prestati kršiti Božju volju ili njegove zakone, koji ograničavaju vršenje volja smrtnika na ono što, u svom ispravnom vršenju, neće proizvesti grijeh ili zlo. Drugim riječima, kada ljudi pogrešnom upotrebom svoje volje dovedu do nesklada, oni mogu ispravnom upotrebom svoje volje ne poremetiti taj sklad, koji, kada postoji, ne ostavlja mjesta za prisutnost grijeha i pogreške.


Dakle, vidite, jedina stvar potrebna da bi ljudi postali sretni i slobodni od svega što ih onečišćuje ili uzrokuje nesreću ili neslogu jest razvijati svoje duše u ovoj prirodnoj ljubavi, sve dok ta ljubav ne dođe u savršen sklad sa zakonima koji je kontroliraju. I tako se može primijeniti često citirani izraz "da je ljubav ispunjenje zakona"; ali to znači ljubav u njezinom najčišćem i najsavršenijem stanju.

Kako ljudi mogu postići ovaj razvoj prirodne ljubavi? Um, iako je u tom pogledu snažan pomagač, sam po sebi nije dovoljan da ostvari ovu veliku želju. Istina je da kod svakog smrtnika postoji stalna borba između apetita i požuda tijela i njegovih viših želja; i stoga se kaže da su ti apetiti i želje grešni i uzrok zla i nesklada koji postoji u životima smrtnika. Ali ova tvrdnja nije u potpunosti točna, jer kao što je čovjek stvoren s duhovnim težnjama i željama, tako je stvoren i s apetitima i željama tijela, a potonje same po sebi nisu zlo. Neuspjeh u razlikovanju činjenice da ti apetiti i želje tijela nisu zli i činjenice da samo njihovo izopačenje donosi zlo, velika je prepreka koja stoji na putu čovjeku da razvije ovu prirodnu ljubav na način koji sam naznačio. Ove, ono što se ponekad naziva životinjskim apetitima i željama, mogu se upražnjavati na način da budu u savršenom skladu sa zakonima koji ih kontroliraju, i u takvom vršenju ne ometaju niti sprječavaju razvoj ove prirodne ljubavi do savršenstva.

Ali čovjek je, u slobodnom vršenju svoje volje, u svojim lutanjima otišao dalje od ograničenja koja mu je zakon sklada postavio, dodao, povećao i iskrivio apetite i želje tijela koji su mu izvorno bili dani, i stoga je sam stvorio one stvari koje nisu u skladu sa njegovim stvaranjem.

Dakle, vidite, čovjek je stvoritelj kao i stvorenje. Kao potonji, ne može mijenjati ili preinačiti nijedan od učinaka svog stvaranja; ali kao prvi može mijenjati i preinačiti, pa čak i ukinuti učinke vlastitog stvaranja, jer kao stvoritelj, (on) je veći od stvari koje je stvorio - iako su ga te stvari njegovog vlastitog stvaranja držale u ropstvu i nesreći, u većoj ili manjoj mjeri, otkako je postao njihov stvoritelj. Snaga ovog prividnog paradoksa je u tome što je stvoritelj, čovjek, svih ovih dugih stoljeća vjerovao u to i podvrgavao se svojim kreacijama, i još uvijek to čini.

Dakle, koji je lijek?

Jednostavno ovo: čovjek se mora probuditi i shvatiti da je veći od svojih stvorenja; da su podložna njegovoj volji i da kad god svojim postojanjem i djelovanjem donose neslogu i nesreću i uzrokuju da se njegova volja provodi suprotno volji Oca, tada moraju biti uništeni i nikada im se više ne smije dopustiti da nastanu. Neka ljudi postanu gospodari svojih stvorenja i poslušni velikoj volji svog Stvoritelja, i shvatit će da će grijeh, pogreška i nesreća nestati, a njihova prirodna ljubav doći će u sklad sa zakonima svog stvaranja, i Zemlja će doista postati Nebo, a bratstvo ljudi uspostavljeno na Zemlji.

Kad bi ljudi samo mislili, i misleći, vjerovali da su sav grijeh, pogreška i rezultirajuća nesreća i tuga u svijetu djeca njihovog vlastitog stvaranja, a ne djeca Božja, i da u gospodarstvu svog svemira On prepušta kontrolu i upravljanje, pa čak i postojanje te djece volji njihovih roditelja; oni će (tada) razumjeti zašto zlo postoji, zašto ratovi, mržnja i bijeda i dalje traju na Zemlji i uništavaju živote i sreću smrtnika; i zašto, kako neki kažu, a posebno takozvani kršćani, Bog dopušta da sve te stvari postoje i cvjetaju, a očito proturječe velikoj istini da je On dobar i izvor sve dobrote.

Svemir i njegovi stanovnici te najveći proizvod Njegove moći - čovjek - sve je stvorio Bog; ali grijeh i pogreška i njihovi strašni sljedbenici su ljudska stvorenja. Zakoni Njegovog svemira djeluju u skladu i sve je dobro; pa čak ni prividna neskladnost koju je čovjek stvorio ne utječe na tu veliku harmoniju, već je u svom djelovanju ograničena na samog čovjeka. Samo je čovjek prividno u neskladu, a to je uzrokovano samim čovjekom.

Pretpostavimo na trenutak da čovjekova volja djeluje u skladu s Očevom; možete li zamisliti da bi postojalo ijedno od ovih stvorenja izopačene čovjekove volje? Bi li postojalo ikakvo zlo, mržnja, bolest ili patnja poznata čovjekovoj svijesti? Kažem vam, ne.

Sada kažem da čovjek, njihov stvoritelj, mora uništiti ova neskladna stvorenja. Čovjek mora ubiti i duboko i zauvijek zakopati ovu djecu izopačenog vršenja svoje volje, a do tada će grijeh, pogreška i sve njihove popratne pojave nastaviti živjeti, cvjetati i mučiti svog stvoritelja.

I ovdje kažem sa svim naglaskom i s punim razumijevanjem velikog značaja i odgovornosti u Božjim očima koju pretpostavljam govoreći to, da čovjek može uništiti ova kopileta stvorenja svoje volje tako izopačene i neskladne.

Njegova prirodna ljubav, ako joj se dopusti da ispolji svoje Bogom dane moći i funkcije, dovoljna je da uskladi njegovu volju s Očevom i odvrati njegove misli od ove njegove djece te ga osvijesti o čistoći i istini. Mrtve želje i mrtvi apetiti pokopat će svoju mrtvu djecu, a čovjek će ponovno doći na svoje.

Ali onda se postavlja pitanje, kako čovjek može postići ovaj veliki cilj, tako pobožno željen?

Pa, sada je kasno, i o ovoj važnoj značajki razvoja njegove prirodne ljubavi pisat ću u svojoj sljedećoj poruci.

Stoga ću vam sa svom ljubavlju reći laku noć.
Vaš brat u Kristu,
LUKA.
 
Poruka 90
Autor poruke: Luka
Naslov poruke: Nastavak prethodne poruke. Razvoj duše u njezinoj prirodnoj ljubavi.


JA SAM OVDJE, Luka.

Misliš li da možeš prihvatiti moju poruku večeras? Izgleda da možeš, u svakom slučaju pokušat ćemo.

Kao što sam govorio, "Na koji način čovjek može postići ovaj razvoj duše u njezinoj prirodnoj ljubavi?"

Prije svega, mora prepoznati činjenicu da ne živi sam za sebe; da ono što smatra djelovanjem vlastitog uma i volje nije uvijek rezultat misli i želja koje potječu iz njega, već su uglavnom proizvodi utjecaja djelovanja umova duhova koji su oko njega, pokušavajući ga impresionirati svojim željama i voljama; i posljedično, shvatit ćeš da je čovjeku vrlo važno kakve duhovne utjecaje ima oko sebe i koje na njega djeluju. Ako su ti utjecaji dobri, to je bolje za njegov napredak u razvoju ove prirodne ljubavi; ali ako su to zli utjecaji, onda je, naravno, takav razvoj usporen.

Posljedično, prvo što čovjek treba učiniti jest pokušati privući k sebi utjecaje više prirode; a to može učiniti pokušavajući njegovati dobre misli i prepuštajući se dobrim i moralnim djelima.

Veliki zakon privlačnosti o kojem smo pisali primjenjuje se i djeluje u takvim slučajevima, kao i u svakom drugom odnosu Božjeg svemira. Ako su čovjekove misli zle, uvijek će ga privlačiti duhovi sličnih misli; a kada mu dođu, pokušavaju i uspijevaju pojačati te njegove zle misli koje ih privlače k njemu.

U tom smislu, treba naglašeno razumjeti da čovjek može i često stvara vlastite misli i želje, te da nije nužno da bilo kakav utjecaj tih zlih duhova bude prisutan i da djeluje na njegov mozak ili osjećaje da bi te zle misli i želje nastale. I opet, čovjek ima snagu volje koja se može iskoristiti, oslobođena od volja tih zlih duhova; i vidjet ćete koliko je to istinito kada se sjetite da on može koristiti tu snagu volje, slobodno i neovisno o volji samog Boga.

Stoga kažem da te misli i želje mogu nastati i nastaju u čovjeku, slobodno i neovisno o volji ili utjecajima tih zlih duhova; i zapravo, te duhove privlači samo kada su te misli koje je on stvorio zle.

Ako čovjek želi postići ovaj napredak o kojem govorim, trebao bi se truditi imati dobre i čiste misli i želje, i tada će k sebi privući duhove koji su dobri i čisti, a njihovi utjecaji će mu u divnoj mjeri pomoći u jačanju i povećanju tih misli te će učiniti sve manje vjerojatnim da će se u njegovom mozgu pojaviti zle misli ili zle želje u njegovim osjećajima; i kao posljedica toga, njegova snaga volje će se koristiti u činjenju onih stvari koje su dobre i moralne. Iako čovjek može stvoriti te misli i želje, on također mora znati kao istinu da taj napredak ne ovisi samo o njemu samom, jer kada je u stanju privući dobre duhove, oni će mu neizbježno doći i pružiti mu pomoć; i to će se pokazati kao divna pomoć koja nikad ne podbacuje. Čovjekove misli i želje nisu uvijek, kako se može pretpostaviti, rezultat nečega što može biti skriveno u njemu samom, a za što možda ne zna da postoji. Mislim ne u svim slučajevima, a vjerojatno samo u manjini slučajeva; Jer najčešće su te misli i želje djeca objektivnog utjecaja koji mu dolazi zbog predmeta koji postaju osjetljivi njegovim uobičajenim osjetilima, koja stvaraju ili sugeriraju te misli ili želje.

Bez ulaska u detalje shvatit ćete što mislim, ali kao puka ilustracija: čaša viskija može i sugerira čovjeku koji voli viski misao i želju da popije i time pokrene svoju volju, nakon čega slijedi čin pijenja. I tako je s mnogim drugim predmetima koje čovjek susreće u svom svakodnevnom životu. Ali te misli i želje ne nastaju samo od gledanja predmeta, već i od osjećanja i kušanja istih.

I opet, te objektivne sugestije, koje uzrokuju te misli i želje, nastaju i postoje ne samo iz stvarnog objekta koji se osjeća, već i iz riječi i misli koje izražavaju druga ljudska bića tijekom razgovora ili u knjigama i literaturi - i kada dođu na ovaj način, često su učinkovitije nego na bilo koji drugi način. I stoga, kada te objektivne riječi i misli uđu u čovjekov um, one stvaraju slične misli, koje često pojačavaju i privlače zle duhove sličnih misli, svojim degenerativnim utjecajima.

Otuda je važno da čovjek izbjegava društvo gdje se odvija takva komunikacija, te knjige i literaturu gdje se daju te zle sugestije.

Dobro je rečeno da zle komunikacije kvare dobre manire; i mogu dodati da takve komunikacije kvare dobre misli, proizvode zle želje i usporavaju napredak duše u njezinoj prirodnoj ljubavi. Jer se mora zapamtiti da je ova ljubav čista i slobodna od svakog zla ili mrlje nečistoće kada je potpuno razvijena, i sve što je teži oskvrnuti, usporava napredak duše u ovom konkretnom slučaju.

Dakle, jasna lekcija koju treba izvući iz svega ovoga jest da čovjek, prije svega, mora uložiti trud da iz svog unutarnjeg ja ima samo dobre i čiste misli i želje, a zatim, mora izbjegavati one predmete i asocijacije koje u njemu obično izazivaju te zle misli, i treće, mora naučiti istinu da kada ima te zle misli, privlači k sebi duhove zla, koji svojim utjecajem mogu i pojačavaju te zle misli i želje.

Znam što se tiče ove posljednje spomenute istine, da većina ljudi nema znanja o njezinom postojanju; ali vrijeme je da nauče da takva opasnost za napredak njihove duše postoji i da je uvijek neposredna.

I trebali bi naučiti ovu drugu činjenicu, da kada su im misli čiste i oslobođene nečistoće, okružuju ih utjecaj dobrih duhova, koji rade na povećanju i učvršćivanju njihovih dobrih misli; i kako te dobre misli traju, prirodna ljubav se razvija prema svom izvornom stanju čistoće, a čovjek se približava svom stvorenom stanju postojanja.

Dakle, iz ovoga ćete vidjeti da kako se čovjekove misli i želje oslobađaju ovih stvari koje ga teže oskvrnuti, on prirodno napreduje prema tom stanju koje je potrebno, kako bi imao ovaj razvoj duše u njezinoj prirodnoj ljubavi.

Opet, razvoju može uvelike pomoći čovjekovo razmišljanje i činjenje djela milosrđa i ljubaznosti te poštivanje zlatnog pravila; jer svaki čin milosrđa, ljubaznosti i "samožrtvovanja"(Napomena: Koliko razumijem, misli se na nesebična služenja, jer žrtvovanje, bilo sebe ili drugih, nije ljubavno) za dobrobit drugih ima svoje refleksno djelovanje u njegovom vlastitom stanju ljubavi i duše i pomaže njihovom razvoju.

Ukratko, poštivanje svih moralnih zakona od strane čovjeka, koji su mnogi i raznoliki, teži razvoju prirodne ljubavi. I ovo se mora imati na umu da će, kako ovaj razvoj napreduje, sklonost prepuštanju izopačenim tjelesnim apetitima, kako ih nazivamo, nestati; i kako nestaje, ova ljubav, naravno, postaje čišća i slađa te čovjeka približava njegovom stanju savršenstva.


I opet, meditacija o duhovnim stvarima i izljev te ljubavi prema Ocu uzrokovat će napredak, jer iako svi ljudi, kao što smo rekli, ne traže Božansku Ljubav, ipak, budući da su svi ljudi djeca Božja, On im pomaže u punoj mjeri njihovih želja; prema sreći i usavršavanju te ljubavi u njezinom prirodnom čistom stanju, kojom ih je obdario prilikom stvaranja. O njihovoj volji i težnjama ovisi priroda pomoći koju im Otac pruža; ali On uvijek daje svoju pomoć i blagoslove, i to u potpunosti. Njegova velika želja je da čovjek postane savršen u toj ljubavi koju posjeduje i koju traži; i prirodna ljubav u svojim kvalitetama može postati savršena u čovjeku, kao što može postati savršena Božanska Ljubav u svojim kvalitetama. Svaki je jednako u skladu s Božjim svemirom, u svojim odgovarajućim kvalitetama, kao i drugi.

Dakle, kažem, čovjeku pomažu, i više nego na bilo koji drugi način, njegove meditacije o višim stvarima njegovog bića, te molitva i težnje prema Ocu, koji čuje molitve čovjeka koji ima samo ovu prirodnu ljubav i odgovara na njih baš kao što odgovara na molitve čovjeka koji ima Božansku Ljubav u svojoj duši.

Na kraju će sav grijeh i zlo biti iskorijenjeni iz svemira, a čovjek će u svojoj pukoj prirodnoj ljubavi postati čist, savršen i sretan.

Na svoj neučinkovit način pokušao sam pokazati čovjeku kako može napredovati u razvoju svoje prirodne ljubavi i ako slijedi moj savjet, uspjet će. Jer kao što je čovjek, prepuštajući se tim izopačenim apetitima tijela i koristeći snagu volje, pao na niski stupanj degeneracije, tako se može, prestajući se prepuštati tim izopačenim apetitima i koristeći istu tu snagu volje, ponovno uzdići do svog stanja čistoće u svojoj prirodnoj ljubavi.

Osim toga, ima pomoć Oca i dobrih anđela u svojim naporima da se oporavi, a također i iskustvo posljedica svog pada, kojeg možda nije svjestan, ali koji u njegovom unutarnjem jastvu postoji i neprestano djeluje.

Pa, dragi brate, moram prestati; i osjećam da si vrlo uspješno shvatio moju poruku. Pročitaj je i ispravi pogreške u interpretaciji.

Uskoro ću doći i ponovno pisati.
Tvoj brat u Kristu,
LUKA.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 91
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Sudbina čovjeka koji nema Božansku Ljubav u svojoj duši i umire samo s prirodnom ljubavlju i vjerom u vjerovanja i dogme crkava


JA SAM OVDJE. Isus.

Dolazim večeras da ti kažem da si u boljem stanju za pisanje nego što si bio neko vrijeme i mislim da je najbolje da ti prenesem poruku.

Pa, pisat ću o toj temi: O sudbini čovjeka koji nema Božanske Ljubavi u svojoj duši i umire samo s prirodnom ljubavlju i vjerom u vjerovanja i dogme crkava.

Znam da mnogi ljudi vjeruju da su vjerovanja crkava ono što je potrebno za spasenje čovječanstva. Mislim na krštenje i obdržavanje sakramenata, te vjerovanje da se u moje ime ljudi mogu spasiti - dovoljna su i sve što je potrebno da im se osigura ulazak u Kraljevstvo Nebesko; i u takvom vjerovanju počivaju, s osjećajem sigurnosti da ništa drugo nije potrebno niti da se na bilo koji način treba tražiti i steći.

Velika većina onih koji se izjašnjavaju kao kršćani su u ovom stanju vjerovanja i stoga veći broj čovječanstva neće ući u Kraljevstvo Nebesko, niti će postati Božanski u svojoj prirodi. Već sam vam rekao kakva je budućnost onih koji posjeduju ovu Božansku Prirodu Oca, a sada ću svoju poruku ograničiti na budućnost ove velike većine.

Kao što možda znate, rijeka nikada ne može teći više od svog izvora, niti ova većina može postići savršenstvo i sreću veću od one koju je čovjek posjedovao prije pada iz svog stanja savršenstva koje je imao kad je stvoren, i stoga, bez obzira na to koliko velik može biti njegov napredak u njegovoj prirodnoj ljubavi ili u njegovim moralnim ili mentalnim kvalitetama, nikada ne može nadmašiti prvog stvorenog čovjeka kakav je bio prije pada. I jedina moguća budućnost za ovu ogromnu većinu je stanje i razvoj koji je postojao u savršenom čovjeku Božjeg prvog stvaranja.

Znam da se kaže da čovjek u sebi ima ono što je dio Božanstva i da vlastitim naporima može razviti tu Božansku Supstancu dok sam ne postane Božanski i prirode Oca. Ali to nije istina i nije moguće razviti Božansku Ljubav ili bilo koju Bit Božanskog iz onoga što u sebi nema ništa od Prirode Božanskog. U duhovnom svijetu, a mislim i na duhovni i na Nebeski, zakoni prevladavaju i jednako su sigurni u svom djelovanju kao i zakoni materijalnog svijeta, a temeljni zakon je da samo slično rađa slično; iako se u fizičkom svijetu može činiti da izvedeno nije poput onoga iz čega je izvedeno, ali to je samo prividno, jer u biti i supstanci sličnost postoji i ne može se iskorijeniti.

A što se tiče stvarnog stanja čovjekove duše. Ako ima samo prirodnu ljubav - stvorenu ljubav - razvoj te ljubavi rezultirat će onim što ne može biti veće ili drugačije od onoga što je u svojim sastavnim dijelovima samo prirodna ljubav, i bez obzira kakvo savršenstvo može postati, Božanski element je odsutan, a sva ograničenja koja su svojstvena stvorenom biću i dalje čine dio tog bića i kontroliraju ga.

Postoji granica razvoja ove prirodne ljubavi i stanja sreće izvan koje ovo biće ne može ići, a ta granica su kvalitete i izvrsnost koju je posjedovao prvi čovjek prije nego što se okaljao i impregnirao grijehom. Um takvog bića također je ograničen u napretku koji može postići u stjecanju znanja, jer je taj um, budući da je predmet stvaranja, vezan ograničenjima koja je to stvaranje nametnulo.

Stoga kažem, takav čovjek nikada ne može napredovati više od onih atributa ili kvaliteta kojima je bio obdaren kada je bio savršen čovjek, bilo duhovno ili mentalno, osim ako ne traži i ne dobije Božansku Ljubav.

Kada duhovi dođu i pišu da je život u ovom duhovnom svijetu uvijek progresivan, ovi duhovi koji pišu nikada nisu dosegli ovu granicu o kojoj govorim i stoga je za njih napredak beskonačan; i ovo uvjerenje je vrlo korisno, jer ih inspirira da se potrude napredovati.

Mnogo je duhova u ovom savršenom stanju u najvišoj sferi prirodne ljubavi ili mentaliteta(Napomena: radi se o šestoj sferi), ali to su duhovi koji su u duhovnom svijetu već dugi niz godina i ono što biste mogli nazvati drevnim duhovima. Ti su duhovi shvatili ovo ograničenje o kojem pišem i premda mogu promijeniti objekte svog traženja i izvore svoje sreće, njihov napredak ima svoj kraj i često im dolazi nezadovoljstvo i spoznaja da izvan njihove sfere mora postojati nešto što se može zadobiti, što nadilazi njihovo savršeno stanje i razvoj.

I kao rezultat ovog nezadovoljstva mnogi od ovih duhova, u trenucima svog nemira, slušaju prijedloge onih duhova koji su obuzeti Božanskom Bitju i na koje nema ograničenja napretka; jer ovi potonji duhovi su u svakom trenutku u najvišoj sferi ovih duhova usavršene prirodne ljubavi, pokušavajući im pokazati put do višeg razvoja i sreće Nebeskih Sfera.

Možda vam se čini iznenađujućim, ali činjenica je da ovi duhovi prirodne ljubavi, tijekom svojih razdoblja napretka, a posebno kako se približavaju svom savršenstvu, u zadovoljstvu i sreći koju doživljavaju u tom napredovanju, neće slušati duhove Božanskih Sfera, niti će vjerovati da mogu postojati bilo koje druge metode napretka poželjnije ili izvrsnije od onih koje oni slijede, i tek kada shvate nezadovoljstvo o kojem govorim, probudit će se do činjenice, ili će pristati da se probude do činjenice, da možda postoji put koji vodi do stvari izvan njihovih granica napretka i savršenstva koje su možda stekli.

Dakle, kao što rekoh, što je veći napredak ovih duhova i što se dalje udaljavaju od zemaljske ravni, to je veća poteškoća u uvjeravanju da postoji stanje savršenstva i sreće koje nadilazi ono što traže i put drugačiji od puta kojim idu.

Kako ovi duhovi napreduju u svojoj prirodnoj ljubavi i u razvoju svojih stvorenih umova, dolazi im mnogo sreće i zadovoljstva, i u svakoj fazi napretka, ta iskustva postaju toliko veća da lako zamišljaju da ne može postojati put superiorniji od onog kojim putuju, i stoga, imajući takvo uvjerenje, teškoća uvjeravanja u suprotno postaje gotovo nepremostiva. Kao posljedica toga, duhovi Nebeskih Sfera i oni iz duhovnih sfera koji napreduju u Božanskoj Ljubavi, posvećuju veliki dio svog vremena i truda uvjeravanju duhova u ove više istine dok su na zemaljskim ravnima, prije nego što se iskusi sreća koju spominjem.

Život na Zemlji i onaj na zemaljskim ravnima duhovnog svijeta su stanja u kojima duše smrtnika i duhova imaju najbolje prilike za učenje i vjerovanje u ove istine koje im pokazuju put do napretka koji je bez ograničenja ili kraja, te stoga važnost da ljudi poznaju ove istine, a i duhovi, prije nego što iskuse zadovoljstvo i ponos, mogu reći, koje im pruža napredak u razvoju njihove prirodne ljubavi te mentalnih i moralnih kvaliteta.

Sve dok ne dođe vrijeme kada će Otac povući od čovjeka i duha privilegiju dobivanja ove Božanske Ljubavi i Suštine, a to vrijeme će donijeti drugu smrt, ovi duhovi i svi duhovi i smrtnici imat će priliku tražiti i pronaći put do Nebeskih sfera i Besmrtnosti. Ali nakon tog vremena ta privilegija više neće postojati, a tada će oni duhovi i smrtnici koji nisu pronašli i slijedili put te privilegije biti i postati samo savršena bića, kao što su bili njihovi prvi roditelji. Neće imati jamstvo Besmrtnosti, pa čak ni kontinuiranog života, te će nezadovoljstvo i žudnja za nečim nepoznatim biti njihovi.

Oni će ostati samo stvorena bića u duhovnom tijelu, duši i umu, i kao što su prvi roditelji imali sve kvalitete koje će imati ovi obnovljeni ljudi, i pali su, i zašto ne bi moglo biti da će pasti? Moguće da može doći do neke promjene u individualiziranom duhu koja će uništiti tu individualnost i otopiti je u elemente predkreacije? Nijedan duh ne zna da će se takva promjena dogoditi, da savršeni duh neće uvijek zadržati istu individualnost ili da sreća takvog duha neće uvijek postojati. I nijedan duh ne zna da će te stvari nastaviti postojati.

Zašto onda ne bi odabrao put koji vodi do Božanstva i sigurnosti Besmrtnosti i napretka, umjesto onog koji vodi do ograničenja napretka i sreće te do neizvjesnosti Besmrtnosti?

Dovoljno sam napisao za večeras. Uskoro ću se vratiti.

Zapamti da te volim i da sam s tobom pokušavajući ti duhovno pomoći i da se molim Ocu da te blagoslovi.

Laku noć.
Tvoj brat i prijatelj,
ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Bogami se raspricao ovaj Isus. Vise je rekao ovom Padgettu nego svim svojim apostolima.

Postavlja se pitanje zasto je uopce dolazio u antici, kada ga nitko nije niti razumio, niti su bog zna sta zapisali, a i to sto su zapisali, pola su krivo zapisali. Zasto je dolazio, kada je mogao ovako s vremena na vrijeme da se pojavljuje ko' duh i da daje poruke raznim zapisivacima.

Nego, ima li kakva poruka od Buddhe, Shive, Krshne, Lao Cea?
 
Ej Fazlija,
Bogami se raspricao ovaj Isus. Vise je rekao ovom Padgettu nego svim svojim apostolima.
koliko znam, Isus je apostolima puno više i drugačije govorio nego što je to zapisano u Bibliji.
Postavlja se pitanje zasto je uopce dolazio u antici, kada ga nitko nije niti razumio, niti su bog zna sta zapisali, a i to sto su zapisali, pola su krivo zapisali. Zasto je dolazio, kada je mogao ovako s vremena na vrijeme da se pojavljuje ko' duh i da daje poruke raznim zapisivacima.

Lagao bih ti kad bi rekao da znam sve razloge njegovog dolaska u 1. stoljeću, ali vjerujem da neke od njih znam. Koliko ja znam i razumijem(a moguće da imam grešaka u razumijevanju), a kao što se može pročitati u nekim od Padgettovih poruka gdje je to sva jako dobro rečeno i objašnjeno(preporučam pročitati poruke: 1,2,4,6, 12, 15,16, 41,54, 61,62, 69, 70,71,72, 73, 74, 75, 77, 84, 91 - poruke u kojima se govori o Božanskoj Ljubavi i Isusovoj misiji), Isusova misija u 1. st je bila ponovno otvoriti Božansku Ljubav čovječanstvu, te navjestiti da je ponovno dostupna nakon što je bila zatvorena od vremena prvih ljudi koji su je odbili. Uz to, zadatak mu je bio podučiti na koji način se ova Ljubav od Boga može dobiti te demonstrirati Novo Rođenje, do kojeg dolazi kada se ova Ljubav od Boga primi u ljudsku dušu u dovoljnoj količini i koje je dostupno svima koji slijede ovaj "Uski Put". Božanska Ljubav ima moć transformirati dušu i očistiti ju od svega što nije u skladu s njome( od grijeha), ako joj to dopustimo, svojom voljom i poniznosti, i djelujemo u skladu sa njome. Osoba koja je primila Božansku Ljubav, makar samo jednom, ima garanciju besmrtnosti, što duša koja nije primila tu Ljubav nema. Kada je postao ponovno rođen ili kako on to još zove, kada je postao jedno s Bogom u 30. godini, stvorio je Kraljevstvo Nebesko(8. sfera ili dimenzija) u duhovnom svijetu. Duša koja naraste u svom stanju ljubavi ima moć stvoriti novu sferu ili dimenziju te je tako Isus po prvi puta u povijesti ove Zemlje stvorio dimenzije iznad 6. koja je dotad bila i ostala limit razvoja koji je moguć ljudskoj duši ukoliko ne primi od Boga supstancu, Božansku Ljubav. Od tada do danas je stvorio dimenzije do 36. koliko ih trenutno postoji. Dakle, čovjek koji razvija vlastitu prirodnu ljubav može je samo dovesti do njezinog savršenstva, koje doseže svoje ograničenje u 6. sferi ili dimenziji i višlje od toga ne može ići vlastitim nastojanjima. Jedini daljnji napredak i rast u ljubavi je moguć samo kroz primanje Božanske Ljubavi.

Također je podučavao moralne istine Božjih zakona i o važnosti pročišćenja ljudske prirodne ljubavi od grijeha, jer će na taj način(uz poštivanje zakona i pročišćenje ljubavi) s vremenom čovjek postati savršenim prirodnim čovjekom. (Ako ne želi primiti Božansku Ljubav) Moguće da je bilo još djelova njegove misije za koje ne znam.

Nije istina da ga nitko nije razumio, jer imao je ljude oko sebe koji ga jesu donekle razumijeli, a također je bilo i dosta duhova koji su ga razumijeli. Što se tiče zapisa, navodno je bilo točnijih i boljih u prvim verzijama, ali su one nažalost modificirane i distorzirane kroz povijest, tako da se tu nakupilo dosta grešaka.

U 1. st. je morao doći kako bi se individualizirao, kao i svi ostali ljudi, a ove poruke su nešto što su on i njegovi prijatelji dugo željeli prenijeti čovječanstvu i ispraviti greške u religiji, ali nisu u tome bili uspješni sve do Padgetta. Tako da im je trebalo oko 1900 godina pokušaja i pogrešaka da bi te Istine uspješno prenijeli čovječanstvu, no čak i tada su skoro ostale neobjavljene. No koliko ljudi je čulo za njih? Trenutno jako malo. U vrijeme davanja poruka, Isus i ostalih 13 nisu još znali da postoji način da se vrate na Zemlju u fizičkom smislu, kao što su to sada učinili.

Nego, ima li kakva poruka od Buddhe, Shive, Krshne, Lao Cea?
Ne znam još, jer sam dosad pročitao samo prva dva sveska, a kao što možeš vidjeti, nisu baš kratki :) Ako ih bude, objaviti ću ih, ali iskreno sumnjam jer koliko razumijem, ova Isusova družina je bila fokusirana na to da Padgettu prenesu najviše istine duhog svijeta koje dotad nitko nije donio na Zemlju(to je bila misija za koju su ga zadužili) tako da su vrlo rijetko objavljivali duhovi koji su na putu razvoja prirodne ljubavi(iako nešto i jesu objavljivali). Bilo je i dosta duhova koji su bili u tami i patnju koji su dolazili Padgettu po pomoć i on im je uspjevao pomoći ovim istinama. Za ove ostale koje si naveo ne znam, ali za Buddhu je Isus (AJ) komentirao (parafraziram) da je još uvijek u 6. sferi, u stanju savršenog prirodnog čovjeka i da je zapeo u uvjerenju da je postao jedno sa svemirom, u smislu da gotovo ne vjeruje u vlastitu individualnost. Veli da je više puta pokušao pričati sa njim, ali da je teško s njim razgovorati ili uvjeriti da u pogrešnost tog uvjerenja. Buddha ne želi prihvatiti istinu da Bog postoji kao entitet te da se od Boga može primiti Njegova Ljubav koja mijenja osobu iz čovjeka u Božanskog anđela. Tako da zasad odbija primiti dar Božanske Ljubavi u svoju dušu. Barem je tako bilo pred nekih 15tak godina, možda se otada nešto promijenilo, ne znam.
 
Zadnje uređeno:
Kada citamo evandjelja, barem ova sluzbena 4 i u ovom obliku u kojem su zapisana, ispada da je Isus (naravno, onaj povijesni) poducavao u osnovi vrlo jednostavnu nauku:
- pokajte se i ispravite svoje moralno ponasanje
- razumite i slijedite na dosljedan nacin (a ne dogmatski) Mojsijev zakon (Stari zavjet ili barem Petoknjizje)
- pripremite se, jer uskoro dolazi smak ovog gresnog svijeta i uspostava Bozanskog kraljevstva na Zemlji

Medjutim, kako se Kraljevstvo nikada nije uspostavilo (niti nece na taj nacin) postavlja se pitanje smislenosti cijelog ucenja. Naravno, postavlja se i pitanje Isusove uracunljivosti, ali to za sada ostavimo po strani. Kada iz Isusovog ucenja izbacimo element kraja svijeta i uspostave Bozjeg kraljevstva, od ucenja ostaje samo to da se na jedan razuman i nedogmatski nacin slijedi Stari zavjet. Drugim rijecima, ispada da Isus nije uspostavljao novu religiju, nego samo na drugi nacin tumacio judaizam. Time postaje razumljivo i zasto je uglavnom djelovao medju Jevrejima i nevoljno propovijedao paganima.

Vjerovao je da je uspostava Kraljevstva vrlo blizu (za zivota onih koji ga slusaju) i da nema niti vremena niti potrebe da se pagani preobrate na judaizam i pocnu dosljedno slijediti judaizam. Tako nekako ja na to sve gledam... naravno, uzimajuci u obzir ucenje povijesnog Isusa, kakvo nam je ocuvano u dostupnim izvorima (koliko god bili nepotpuni i iskrivljeni vjekovnim prepisivanjem i prenosenjem putem pokvarenog telefona).

A sto se tice Johnnyja Millera, on bi svakako trebao nastojati prodrijeti nekako do Buddhe i razuvjeriti ga od njegovih zabluda kojih se drzi. Mada s druge strane, ta 6. razina i nije toliko losa za jednog siromasnog isposnika kakav je bio Gautama. Nije njemu uopce tako lose na toj razini.
 
tehnikom automatskog pisanja, od brojnih duhova, od kojih su najznačajniji Isus i ostali Celestijali
Bog (Otac ili Sin) uvek govori posredstvom svetog Duha, preko anđela ili u nekim slučajevima lično, nikada drugačije. Božja kuća je kuća reda. Pored toga da bi On govorio celom svetu bira On sebi proroke, koje ovlašćuje da deluju i govore u Njegovo ime. Lična otkrivenja nisu za celi svet.
Takvu komunikaciju nazivamo Otkrivenje. To je Božja komunikacija s Njegovom decom na zemlji. Znači Otkrivenje može da dođe kroz Svetog Duha putem nadahnuća, viđenja, snova, ili poseta anđela. Otkrivenje obezbeđuje vođstvo koje verne može voditi do večnog spasenja u nebeskom carstvu.

Gospod otkriva svoje delo svojim prorocima i potvrđuje vernima da su otkrivenja prorocima istinita (Amos 3:7). Preko otkrivenja, Gospod obezbeđuje lično vođstvo za svakoga koji Ga traži i koji ima vere, pokaje se, i poslušan je jevanđelju Isusa Hrista. „Sveti Duh je otkrovitelj“, i „niko ne može da primi Svetog Duha bez primanja otkrivenja.“

Svako može primiti lično otkrivenje na sopstvenu korist.

Ako neko tvrdi da je prorok i da ga je Bog nadahnuo i tako dobio otkrivenje, zahteva da to proverimo tako što mi u molitvi upitamo Boga da nam objavi moći Duha svetoga da li je taj čovek zaista pozvan od Boga za proroka. Ako jeste, onda će nam Bog to objaviti. Ako nije onda nam to neće objaviti.
 
Netočno...i najmanja umnost jednostavno kaže da je Bog nestvoren i izvor svemu stvorenom. I ukoliko je neko stvorio "Boga" onda taj stvoreni "Bog" uopće nije vrhunski Bog, jer je Bog upravo taj koji je stvorio "Boga".
i čovek je u telu stvoren, ali njegov Duh dolazi sa neba i večan je. Što ima početka ima i kraj, ali šta nema početka nema ni kraja i večno je. Svi duhovi na nebu nisu stvoreni nego rođeni, što znači da su tamo dobili tela od duha, ali njihov razum nije stvoren niti to može da bude. Ako je tako savki razum večan, onda je naravno i Bog, kao vrhovni razum, večan.
 
Općenito je teško iz Biblijskog izvješća izvući istinu jer je toliko netočnosti, nelogičnosti, manjkavosti i distorzije. To je moguće ako znaš istinu pa onda s tom spoznajom i pozadinom čitaš i razlučuješ. Na sreću ta istina je dostupna ;)

Kada citamo evandjelja, barem ova sluzbena 4 i u ovom obliku u kojem su zapisana, ispada da je Isus (naravno, onaj povijesni) poducavao u osnovi vrlo jednostavnu nauku:
- pokajte se i ispravite svoje moralno ponasanje
- razumite i slijedite na dosljedan nacin (a ne dogmatski) Mojsijev zakon (Stari zavjet ili barem Petoknjizje)
- pripremite se, jer uskoro dolazi smak ovog gresnog svijeta i uspostava Bozanskog kraljevstva na Zemlji

Medjutim, kako se Kraljevstvo nikada nije uspostavilo (niti nece na taj nacin) postavlja se pitanje smislenosti cijelog ucenja. Naravno, postavlja se i pitanje Isusove uracunljivosti, ali to za sada ostavimo po strani. Kada iz Isusovog ucenja izbacimo element kraja svijeta i uspostave Bozjeg kraljevstva, od ucenja ostaje samo to da se na jedan razuman i nedogmatski nacin slijedi Stari zavjet. Drugim rijecima, ispada da Isus nije uspostavljao novu religiju, nego samo na drugi nacin tumacio judaizam. Time postaje razumljivo i zasto je uglavnom djelovao medju Jevrejima i nevoljno propovijedao paganima.

Vjerovao je da je uspostava Kraljevstva vrlo blizu (za zivota onih koji ga slusaju) i da nema niti vremena niti potrebe da se pagani preobrate na judaizam i pocnu dosljedno slijediti judaizam. Tako nekako ja na to sve gledam... naravno, uzimajuci u obzir ucenje povijesnog Isusa, kakvo nam je ocuvano u dostupnim izvorima (koliko god bili nepotpuni i iskrivljeni vjekovnim prepisivanjem i prenosenjem putem pokvarenog telefona).

Ne samo to, jer čak se i iz netočnog i nepotpunog Biblijskog izvješća o Isusu mogu pronaći fragmenti njegovog učenja o važnosti i nužnosti Ponovnog rođenja i dostizanja savršenstva baš kao što je Bog savršen (što se može postići samo primanjem Božanske Ljubavi) kako bismo mogli ući u Kraljevstvo Nebesko. To definitivno nije bilo poznato svijetu prije njegovog dolaska i učenja. Isto tako se mogu naći naznake koje ukazuju na to da je podučavao kako on nije Bog ("zašto govorite da sam ja dobar, samo je Bog dobar") nego da je sin Božji te da je postigao stanje jednote s Bogom. ("Otac i ja smo jedno") koje je dostupno svima koji to žele (njegova molitva Ocu da svi ljudi postanu jedno s Njim) itd...

Isto tako je podučavao osobni odnos s Bogom koji nije gnjevan, nasilan i žedan krvi. Podučavao je Boga koji je ljubav, milost, suosjećanje i koji oprašta kada se osoba iskreno Emocionalno pokaje. Taj osobni odnos bi bio bez posrednika i potrebe za svećenstvom ili bilo kakvom žrtvom, i time je stao na žulj tadajućim vladajućim i religijskim silama.

Definitivno vjerujem da Isus nije bio apokaliptični propovjednik i mislim da nije podučavao smak svijeta niti da će sići s nebesa i uništiti grešnike i krivovjernike. To vjerujem da su pisci Biblije kasnije dodali, u svrhu zastrašivanja i dobivanja moći i kontrole. Mislim da ima nešto Padgettovih poruka o toj temi pa budem preveo.
A sto se tice Johnnyja Millera, on bi svakako trebao nastojati prodrijeti nekako do Buddhe i razuvjeriti ga od njegovih zabluda kojih se drzi. Mada s druge strane, ta 6. razina i nije toliko losa za jednog siromasnog isposnika kakav je bio Gautama. Nije njemu uopce tako lose na toj razini.

Postoji velik napor Božanski anđela da prodru do zabluda i krivih uvjerenja ljudi koji se nalaze u 6. sferi te da ima prenesu učenje Novog rođenja i primanju Božanske Ljubavi. Ali kao što si mogao pročitati u poruci 91, ljudi koji su došli u to stanje 6. sfere su prilično zadovoljni njime te su razvili određen ponos i rekao bih aroganciju što su uspjeli doći do tamo i teško ih je uvjeriti da postoji bilo što bolje ili iznad. Postali su ovisni o tome da su samostalni (self- reliant). Zato obično provedu dugi niz godina u toj dimenziji prije nego im počnu dolaziti osjećaji blagog nezadovoljstva, jer stagniraju, i onda se počinje u njima javljati želja da iskreno istraže postoji li kakva druga mogućnost ili istina koju su propustili u dosadašnjem razvoju.

Buddha je postigao maksimalni razvoj koji je moguć čovjeku, ukoliko koristi vlastitu volju i snagu, što je prilično dobro stanje. Tako da se vratio u stanje savršenog čovjeka, stanje u kojem su originalni ljudski par stvoreni, ali su izgubili. Koliko razumijem to je stanje savršene ljudske sreće u kojoj osoba ima vrhunski razvoj intelekta i mnoge moći i kapacitete koje mi na Zemlji trenutno ne možemo pojmiti. Ljudi u tom stanju imaju osjećaje ljubavi, mira sreće, orgazma cijelog tijela, itd...Mogu komunicirati i utjecati na velik broj ljudi odjednom, manipulirati materijom, .... No sve to nije ništa u usporedbi s onim što nam je Bog pripremio ako želimo imati odnos sa Njime i primiti Njegovu Ljubav. Bog nam nudi besmrtnost te vječno napredovanje i vječni rast, znanje i razvoj u Ljubavi, u nekom trenutku sjedinjenje s našom drugom polovicom te stalni rast u našoj osobnoj sreći koja postaje Božanska sreća, ne više ograničena ljudska. Ne znam za tebe, ali ja bi rađe postao Božji anđeo i imao prospekt vječnog napredovanja i sreće nego ostao u ograničenom stanju sreće i ljubavi u 6. sferi bez garancije besmrtnosti, i bez odnosa sa svojim Stvoriteljem.
 
Zadnje uređeno:
Medjutim, kako se Kraljevstvo nikada nije uspostavilo
Crkva Isusa Hrista, crkva koju je On osnovao je kareljvstvo Božje na zemlji. Crkva radi na tome da organizuje i uspostavi takvo kraljevstvo na zemlji i to je bilo tako do smrti apostola i do opšteg otpada.
 
Bog nam nudi besmrtnost
Koliko sam ja shvatio Johnnyjevo ucenje iz tvojeg pisanja, svi su nakon smrti besmrtni. Jer on ne vjeruje u reinkarnaciju. Pa i ovi u 6. dimenziji su ionako vec besmrtni.

Ne znam za tebe, ali ja bi rađe postao Božji anđeo i imao prospekt vječnog napredovanja i sreće nego ostao u ograničenom stanju sreće i ljubavi u 6. sferi bez garancije besmrtnosti, i bez odnosa sa svojim Stvoriteljem.
Po budistickom ucenju, Buddha je u stanju izvan napredovanja i ne-napredovanja, izvan srece i ne-srece, u stanju koja nadilazi svako odredjenje. Ako pretpostavimo da postoji neko "vjecno napredovanje" (ili nazadovanje, posve svejedno), onda to podrazumijeva odnos izmedju trenutnog stanja i onog kojeg tek treba doseci. Postoji odnos (pa time i dvojstvo) izmedju osobe i Boga itd. Drugim rijecima, jos uvijek postoji zudnja da se nesto postigne, dostigne, jos uvijek postoji patnja. Stoga to ne moze biti konacno stanje.

Crkva Isusa Hrista, crkva koju je On osnovao je kareljvstvo Božje na zemlji. Crkva radi na tome da organizuje i uspostavi takvo kraljevstvo na zemlji i to je bilo tako do smrti apostola i do opšteg otpada.
Dakle, ako sam te dobro razumio, mormoni ne ucekuju jos jedan dolazak Krista. Kraljevstvo koje je on najavljivao uspostavljeno je osnivanjem mormonske crkve.
 
Koliko sam ja shvatio Johnnyjevo ucenje iz tvojeg pisanja, svi su nakon smrti besmrtni. Jer on ne vjeruje u reinkarnaciju. Pa i ovi u 6. dimenziji su ionako vec besmrtni.
Ne Fazlija, krivo si shvatio. Preporučam da pročitaš poruke 15, 16 i 93, ako to želiš, jer one govore o besmrtnosti da to ovdje sad ne ponavljam.
Po budistickom ucenju, Buddha je u stanju izvan napredovanja i ne-napredovanja, izvan srece i ne-srece, u stanju koja nadilazi svako odredjenje. Ako pretpostavimo da postoji neko "vjecno napredovanje" (ili nazadovanje, posve svejedno), onda to podrazumijeva odnos izmedju trenutnog stanja i onog kojeg tek treba doseci. Postoji odnos (pa time i dvojstvo) izmedju osobe i Boga itd. Drugim rijecima, jos uvijek postoji zudnja da se nesto postigne, dostigne, jos uvijek postoji patnja. Stoga to ne moze biti konacno stanje.
Razumijem, ali vjerujem kako to učenje pokazuje generalno nerazumijevanje ljudske duše, Božjih zakona pa i samoga Boga. Zaista postoje želje i žudnje koje proizvode i donose patnju, s time se slažem, ali onda nije logično zaključiti da SVE želje donose patnju i da se treba osloboditi svih želja i žudnji, tj. doći u stanje koje je "iznad" želja i žudnji kako bi se postigla "nirvana". Ono što Isus podučava jest da je Bog stvorio dušu na svoju sliku, da ima želje, žudnje, emocije, strasti, aspiracije, namjere, itd...ali je sve njih potrebno dovesti u sklad s Božjim zakonima koji su bazirani na ljubavi. Prema tome, ljubavne želje, strasti i žudnje će nam donijeti vrhunsku sreću, bez imalo patnje. Patnja je rezultat posjedovanja želja i strasti koje su van sklada s ljubavlju. Bol i patnja su glasnici koji nam govore da smo van sklada s ljubavlju i da nešto moramo mijenjati u načinu na koji živimo život. Postoji način da se ljudska duša očisti od svega neljubavnog što je u njoj(grijeha i njegovih uzroka) i da razvija, uzgaja i uživa u željama, žudnjama i strastima koje su u potpunosti ljubavne. To može učiniti samostalno(razvojem prirodne ljubavi) ili uz direktan odnos s Bogom(razvojem na Uskom putu). Izbor je na pojedincu, ali bol i patnja će postojati sve dok u duši postoji grijeh i njegovi uzroci. Ovo sve je puno bolje i detaljnije opisano i objašnjeno u porukama koje sam preveo i u samim Divine Truth učenjima.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 92
Autor poruke: Sv. Ivan - Isusov apostol
Naslov poruke: Piše o pravom značenju "Smaka svijeta"


JA SAM OVDJE. Sveti Ivan.

Večeras dolazim napisati nekoliko istina o temi propovjednikove propovijedi, budući da sam bio prisutan s vama i čuo njegove izjave o kraju svijeta.

Znam da među ljudima postoje, i postojale su od vremena Učitelja, razlike u mišljenjima o tome kada će se ovaj važan događaj dogoditi i o samom značenju kraja svijeta.

Pa, ljudi sada znaju otprilike onoliko o vremenu ovog događaja koliko su znali kroz sva stoljeća i razumiju značenje ovih proročanstava kao što su razumjeli ljudi od mog vremena do danas.

Prije svega, reći ću, neće biti kraja svijeta ni iz jednog od uzroka koje je spomenuo propovjednik, a zatim, neće uopće biti kraja svijeta kako to razumiju i objavljuju ortodoksni propovjednici i kako to očekuje većina onih koji se izjašnjavaju kao kršćani.

Svijet, odnosno Zemlja, neće imati kraj u smislu uništenja, već će se nastaviti okretati oko svoje osi, imati vrijeme sjetve i žetve, proizvoditi i reproducirati stvari koje su potrebne za održavanje ljudskog života, imati svoja odgovarajuća godišnja doba topline i hladnoće, te se kretati u svojoj orbiti kao što to čini sada, sve dok neka promjena, za koju sada ne znamo, ne dođe i ne uništi ju; ali takva promjena, a ne bilo koje od biblijskih proročanstava, priznajući da postoje proročanstva, ne može se primijeniti na kraj svijeta u smislu kako je propovjednik razumio i objavio.

Kad bi čovječanstvo samo shvatilo da je svijet koji je izgubljen neposlušnošću prvih roditelja bio svijet čovjekove besmrtnosti i sreće, a ne fizički svijet, i da je Isus došao proglasiti obnovu tog svijeta pod određenim uvjetom i kraj te obnove, tada bi znali da materijalni svijet nije uključen u plan čovjekovog spasenja, niti u Isusovu misiju, niti u Isusove izjave o dolasku kraja.

Ljudi će se i dalje rađati, živjeti kratko vrijeme i umirati fizičkom smrću, a što se tiče svakog pojedinog čovjeka, kraj materijalnog svijeta dolazi kada on umre, jer će nakon toga njegovo prebivalište biti u duhovnom svijetu i nikada više neće imati život na Zemlji. Svi će ljudi u nekom trenutku morati umrijeti fizičkom smrću, pa zašto bi onda bilo potrebno uključiti u Božji plan za spasenje ljudi uništenje materijalnog svijeta? Da se planeti, svjetovi i zvijezde sudare i unište, to bi značilo da se mora ometati uredno djelovanje Božjih zakona, kako bi ljudi mogli biti uništeni ili spašeni, ovisno o tome mogu li biti uzneseni u zrak ili prepušteni vlastitoj slabosti na Zemlji.

Takva tumačenja Božjih namjera ili planova, ili Isusovog ponovnog dolaska na Zemlju, potpuno su pogrešna i apsurdna. Isus nikada neće doći uspostaviti svoje kraljevstvo na Zemlji i vladati kao Princ mira i Gospodar gospodara, jer Kraljevstvo koje on i svi njegovi sljedbenici, i na Zemlji i u duhovnom svijetu, žele uspostaviti nalazi se na Nebeskim Rajevima, i to je Kraljevstvo Božje, ne stvoreno rukama ili pukim nalogom bilo kojeg duha, bez obzira koliko visok bio, već stvoreno i naseljeno dušama ljudi koji su iskusili Novo rođenje i primili Božansku Bit Oca. Isus je Princ ovog Kraljevstva, ali samo zbog svog velikog i izuzetnog posjedovanja Božanske Ljubavi Oca i svog savršenijeg jedinstva s Bogom.

Isus ne želi uspostaviti kraljevstvo na Zemlji, već radi s ciljem da ljude vodi do Novog Rođenja duha i da im pokaže put do Nebeskog Kraljevstva; a također radi na tome da pomogne ljudima svojom ljubavlju i savjetima, a isto čine i drugi dobri duhovi, da izbace grijeh i zabludu iz svojih srca i nastoje ponovno steći stanje savršene čovječnosti u savršenstvu svoje prirodne ljubavi; a također i da pomogne ljudima da dođu u ovo stanje regeneracije duše, ili u stanje pročišćenja svoje prirodne ljubavi dok još žive na Zemlji, tako da ljubav prema Bogu u božanskom smislu, i ljubav prema Bogu u stvorenom smislu i bratska ljubav prekriju cijelu Zemlju, a ljudi budu u miru i sreći dok su još odjeveni u tijelo.

Takvo stanje smrtnog postojanja može se nazvati Kraljevstvom Božjim na Zemlji, ali to neće biti kraljevstvo koje je Isus došao uspostaviti na Zemlju - to je Kraljevstvo Nebesko. Ovo Kraljevstvo ima svoje sjedište i prebivalište u Nebeskim sferama odakle nikada neće biti uklonjeno.

Dakle, kada Biblija uči o kraju i prolaznosti svijeta, ne misli na materijalni svijet, već na svijet ljudskih misli i djela i grešnih stanja koja nisu u skladu s Božjim zakonima ili zakonima Njegova stvaranja. Ovo je svijet koji će biti uništen kada pravednost prekrije Zemlju kao što vode prekrivaju dubine, i bratska ljubav zavlada među ljudima. Čak i danas na Zemlji žive ljudi koji su toliko odvojeni od svijeta da za njih svijet nema postojanja, ne materijalni svijet, već svijet grijeha i nepravde, koji je jedini svijet koji će biti uništen.

Bit će ratova i glasina o ratovima i vremena nevolja itd., kakvih nikada nije bilo, a onda će doći kraj.

Ne ratovi tutnjave topova ili pucanja granata ili osakaćenog mesa, ili stvaranja udovica i siročadi ili nemilosrdnog pretvaranja smrtnika u duhove, već ratovi duhova dobra i zla, ljubavi i mržnje, čistoće i grijeha, radosti i očaja, te znanja istine i vjerovanja u zabludu - sve će se to voditi u dušama ljudi s takvim intenzitetom i ozbiljnošću, stvarajući takve probleme uma i duha kakve nikada nije bilo, i uzrokujući da glasine o tome preplave Zemlju i ljudska prebivališta.

Tada će doći kraj svijeta - svijeta zla i grijeha i očaja, mržnje i vjerovanja u zabludu. Ovaj svijet će preminuti, a istina i ljubav i mir i dobra volja uspostavit će se na Zemlji zauvijek. Zemlja ovog dana postaje ljudima tako mirna i ispunjena ljubavlju i bratskom dobrotom da će im se činiti kao da je Božji grad spušten s Neba na Zemlju. Neka smrtnici znaju da je Isus već došao na Zemlju i da je među ljudima, te da je od vremena kada je postao Princ Nebeskog Kraljevstva bio s ljudima i duhovima učeći ih putu, istini i životu.

Duh Sveti je ljudima govorio istine Oca kao tihi, mali glas, a po zajedništvu duša Učitelj je vodio ljude k Ljubavi i milosrđu Očevom.

Kao u moje vrijeme kada je došao Židovima sa svojom porukom ljubavi i vječnog života, nisu ga poznavali i odbacili, tako sada mnogi ljudi, pa i duhovi, odbijaju ga slušati i naučiti put kroz uska vrata do Očeve ljubavi i besmrtnosti.

Neka ljudi proučavaju proročanstva i vremena i godišnja doba, izračunavaju vrijeme kraja i predviđaju skori dolazak Učitelja na oblacima i pripremaju se da budu uzneseni u zrak i postanu dio nebeske vojske, ipak će otkriti da su sve te stvari ispraznost nad ispraznošću, i tek kada svaki pojedinac prođe preko vela tijela, shvatit će da je došao kraj njegovog smrtnog svijeta, i tada će sva njegova nagađanja o sebi postati stvarnost, a sigurnost kraja svijeta postati utvrđena činjenica. Ali ljudi će nastaviti živjeti na Zemlji i umirati, a redom će se drugi rađati da umru, i tako dalje dok... samo Bog zna.

Zato kažem ljudima, ne pripremajte se za prolaznost neba i zemlje, već za svoj prelazak sa Zemlje u veliki svijet duhova; i zapamtite, kako sijete, tako ćete i žeti - to je sigurnost koja se nikada ne mijenja - istina koju nikakva spekulacija ne može učiniti neistinitom.

Kraj ljudskog svijeta dolazi svakog dana nekom smrtniku, a taj kraj može dovesti do slavne besmrtnosti ili do privremene ili duge tame i patnje.

Tako se ispunjavaju proročanstva, a spekulacije propovjednika, učitelja i vođa nemislećih kradu ljudima vitalnu istinu da kraj svijeta dolazi svakog trenutka, dana i godine.

Oh! propovjedniče i učitelju i vođo, vaša je odgovornost velika i obračun se mora napraviti. Žetva mora slijediti sjetvu jednako sigurno kao što dan slijedi noć, a kakva će biti vaša žetva?

Kraj svijeta za nekog smrtnika je važno sada!


Dovoljno sam napisao za večeras jer ste umorni.

Zato vjerujte da vas volim i molim se da vas Otac blagoslovi i da vam ispuni dušu svojom ljubavlju, da kada vam dođe kraj svijeta, pronađete Kraljevstvo Nebesko koje vas čeka. Laku noć.

Vaš brat u Kristu, IVAN.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 93
Autor poruke: Henry Ward Beecher - Propovjednik
Naslov poruke: Besmrtnost


Ja sam tvoj prijatelj i brat u ljubavi i želji za kraljevstvom. Ja sam duh Henryja Warda Beechera.

Živim u sedmoj sferi gdje je sada tvoj otac i, budući da sam ga tamo upoznao, dolazim ti večeras pisati na kratko.

Pričao mi je o tebi i koliko lako primaš poruke duhova, i želim ti dati do znanja da, iako više nisam isti kao kad sam bio na Zemlji, još uvijek imam želju obznaniti ljudima misli koje se u meni javljaju o Bogu i odnosu ljudi prema Njemu i Njegovom kraljevstvu.

Sada vjerujem u Isusa kao što nikada nisam na Zemlji i možda će te iznenaditi kad znaš da sam, kad sam bio na Zemlji, bez obzira na to što sam propovijedao svom narodu, ipak, u svom srcu, gledao na Isusa kao na običnog čovjeka Židova, i ne baš drugačijeg od drugih velikih reformatora koji su živjeli i poučavali na Zemlji moralne istine koje su ljude činile boljima i uzrokovale da žive ispravnijim i pravednijim životom.

Ali, otkad sam bio u duhovnom svijetu i stekao iskustva koja mi je život ovdje pružio, te pronašao put do Božje Božanske Ljubavi i Njegovog Kraljevstva, naučio sam i sada znam da je Isus bio više od pukog reformatora. Nije bio samo dobar i pravedan učitelj i živio je takvim životom, već je bio pravi sin Božji i Njegov glasnik koji je svijetu donosio istine o besmrtnosti i Božanskoj Ljubavi Oca i načinu da se ona dobije. On je uistinu bio Put i Istina i Život kao nijedan drugi učitelj prije njega.

Znam da se uči, i vjerovao sam u to dok sam bio na Zemlji, da su mnoge religije i poganski učitelji tvrdili i pokušavali čovječanstvo naučiti besmrtnosti duše, i, kako su ljudi razumjeli značenje riječi besmrtnost, ta su učenja bila manje-više zadovoljavajuća. Ali sada vidim da je njihova koncepcija besmrtnosti bila samo kontinuitet života nakon onoga što se naziva smrću. Koliko je različito značenje kako se tako uči i pravo značenje riječi! Besmrtnost znači puno više od pukog nastavka života.

To ne znači samo nastavak života, već život koji u sebi ima Božansku Ljubav ili Bit Oca, što duh koji ima tu Ljubav čini samim Božanstvom, a ne subjektom smrti bilo koje vrste.

Nijedan puki duh nema ovu besmrtnost samo zato što nastavlja živjeti u duhovnom svijetu i ne može zamisliti da se ikakvom mogućnošću taj kontinuitet života ikada može zaustaviti ili prekinuti. Nijedan takav duh ne zna da je to istina, jer to nikada nije dokazano kao činjenica i ne može biti dok vječnost ne dođe do kraja. Takav duh se ne razlikuje po svojoj biti i potencijalima od onoga što je bio kada je bio obavijen tijelom i nema većeg razloga vjerovati da je besmrtan nego što je imao kada je bio na Zemlji.

Nagađanje i dokazana činjenica dvije su potpuno različite stvari, no kod nekih duhova, kao i kod ljudi, nagađanje postaje gotovo jednako sigurna kao i dokazana činjenica. Ali nema opravdanja za oslanjanje na zaključke izvedene iz pukog nagađanja, a duh ili čovjek koji to čini, mogu se, u velikim djelima vječnosti, naći ne samo u zabludi, već i iznenađeni iznad svake zamisli kakve eventualnosti takva djela mogu donijeti.

Dakle, kažem, da prije Isusovog dolaska besmrtnost nije bila iznesena na vidjelo i nije mogla biti, jer za čovječanstvo nije postojala.

Bio sam jednako iznenađen kad sam saznao pravo značenje riječi kao što će biti iznenađeni ljudi koji pročitaju ovu poruku ili čuju njezin značaj. Nada Sokrata, Platona ili Pitagore bila je samo nada ojačana razmišljanjima velikih umova i nadopunjena velikim razvojem osobina duše. Ali kad se sve uzme u obzir, bila je to samo nada - znanje je nedostajalo. Čak i da su shvatili da su se duhovi ljudi koji su preminuli vratili i priopćili im da ne postoji smrt duha ili duše; ipak, takva iskustva im nisu dokazala ništa osim činjenice da je život zasad kontinuiran.

Budući da je promjena zakon u duhovnom svijetu kao i na Zemlji, nisu mogli sa sigurnošću znanja reći da možda neće doći do neke promjene u duhovnom svijetu koja bi prekinula ili ukinula kontinuitet postojanja.

Uzmimo malo dijete, čiji se intelekt nije dovoljno razvio da shvati da postoji smrt fizičkog tijela, i ono vjeruje, ako uopće misli, da će nastaviti živjeti vječno na Zemlji. I tako s tim filozofima koji su imali nadu u budući kontinuirani život, i s duhovima koji znaju da postoji kontinuirani život - život nakon smrti - misle da život mora biti fiksno stanje i da se nužno mora nastaviti zauvijek.

Kao što rekoh, nije dokazano da će takav život trajati vječno; no, s druge strane, nije dokazano da neće, i stoga nijedan duh ne može reći da je besmrtan, osim ako ne sudjeluje u Božanskoj Biti, i nijedan mudar filozof ili vjerski učitelj, prije Isusovog dolaska, nije mogao reći da je iznio Besmrtnost na vidjelo.

Iako nada i nagađanje postoje kao djeca želje, ipak nedostaje znanja, a sigurnosti nema.

Besmrtnost u koju su ljudi vjerovali i tješili se vjerovanjem u nju bila je besmrtnost koju je nada stvorila, a nagađanje dokazalo; a iskustva ljudi, u komunikaciji s duhovima, pokazala su da smrt nije uništila pojedinca. Ali nada, nagađanje i iskustvo nisu stvorili znanje.

Kada je Isus došao, donio je sa sobom ne samo nadu već i znanje istine. Malo je ljudi to shvatilo, niti je razumjelo razlog ili temelj takvog znanja, a ljudske sposobnosti rasuđivanja nisu bile dovoljne da pokažu prave razloge takvog znanja. I koliko god čudno zvučalo, studenti i komentatori Biblije nikada nisu otkrili pravi temelj na kojem to znanje postoji.

Priznajem da u svom životu, dok sam bio veliki student Biblije, nikada nisam shvatio pravo značenje kako ili na koji način je Isus iznio besmrtnost na vidjelo. Mislio sam, kao što mnogi drugi sada čine, da su njegova smrt i uskrsnuće ono što je čovječanstvu pokazalo stvarnost besmrtnosti. Ali te stvari, kao što sada vidim, nisu pokazivale ništa više od brojnih primjera zabilježenih u Starom zavjetu i u svjetovnim spisima filozofa i sljedbenika Indije i Egipta da postoji postojanje nakon takozvane smrti.

I mnogi koji osporavaju činjenicu da je Isus iznio besmrtnost na vidjelo, temelje svoje argumente na ovim drugim činjenicama: da je bio samo jedan od mnogih koji su umrli, a kasnije došli smrtnicima i pokazali da još uvijek žive kao duhovi.

Dakle, kažem, i budući da nisam vjerovao dok sam bio na Zemlji, sama činjenica Isusovog uskrsnuća ne dokazuje besmrtnost.

Što sam onda naučio da je besmrtnost otkad sam u duhovnom svijetu? Moje sposobnosti rasuđivanja su sada mnogo veće nego dok sam bio na Zemlji; moje perceptivne sposobnosti su postale oštrije, a moje iskustvo u zakonima duhovnog svijeta dalo mi je veliko znanje; ali sve to samo po sebi ne bi mi dalo znanje o besmrtnosti, da mi ga sam Isus nije objasnio i pokazao svojim vlastitim stanjem i stanjem mnogih duhova u višim sferama. Sada sam ja, zbog svog sadašnjeg razvoja duše, vlasnik tog znanja.

Samo je Otac besmrtan, i samo oni kojima On daje svoje atribute besmrtnosti mogu postati besmrtni kao što je On. Ljubav je veliko načelo Besmrtnosti, a pod time mislim na Božansku Ljubav Oca, a ne na prirodnu ljubav stvorenja; i onaj tko posjeduje tu Božansku Ljubav postaje, takoreći, dio Nje, ili Ona postaje dio njega, i u svom djelovanju čini ga sličnim Ocu. Drugim riječima, duh koji posjeduje tu Božansku Ljubav postaje dio samog Božanstva, i, posljedično, Besmrtan, i ne postoji mogućnost da ikada bude lišen ovog elementa Božanstva.

Nijedan duh nije besmrtan kada postoji ikakva mogućnost da bude lišen te besmrtnosti. Čak ni sam Bog, kad bi mogao biti lišen te velike osobine, ne bi bio besmrtan. I kao što je nemoguće oduzeti od Oca ovu veliku osobinu, tako je nemoguće da duh, koji je jednom stekao ovu Božansku Ljubav Oca, izgubi svoju besmrtnost.

Dakle, vidite, besmrtnost dolazi duhu samo posjedovanjem Božanske Ljubavi, a ta Ljubav nije dana svakom duhu, već samo onima koji je traže na način koji je čovječanstvu pokazao Isus.

Smrt ne donosi smrtniku besmrtnost, i budući da njegov duh nadživljava njegovu smrt, ne slijedi da besmrtnost postaje dio njegovog postojanja kao duha.

Dakle, kažem, kada je Isus donio svijetu znanje o darivanju ove Božanske Ljubavi Oca smrtnicima pod određenim uvjetima, a također je smrtnicima pokazao Put na koji se taj Veliki Dar može dobiti, on je osvijetlio Besmrtnost i Život, a prije njega nijedan čovjek ili duh nije osvijetlio ove Velike Darove.


Sada sam, do određene mjere, sudionik Božanske Ljubavi i imam pred sobom mogućnost da je postignem u punom opsegu, kako je Učitelj obećao svima koji je traže u istini i s vjerom.

Nisam namjeravao napisati tako dugu poruku u ovom trenutku, ali budući da sam oduševljen ovom temom, shvaćam da sam prekoračio vaše vrijeme i ljubaznost dulje nego što sam mislio.

Zahvaljujem vam na strpljenju i sada ću stati, ali se nadam da ću imati privilegiju ponovno doći i pisati vam.

S poštovanjem,
S iskrenim poštovanjem,
HENRY WARD BEECHER
 
Zadnje uređeno:
uspostavljeno je osnivanjem mormonske crkve.
Novi zavet opisuje da je Isus dao ključeve carstva nebeskog na zemlji, apostololima. Iako je tada crkva bila carstvo Božje na zemlji, ona nije bila carstvo nebesko jer ono tek treba da dođe. Tako je i danas.

Carstvo Božje na zemlji je Crkva Isusa Hrista. Svrha crkve je da pripremi svoje članove da žive večno u carstvu celestijalnom ili carstvu nebeskom. Ipak, u Svetim pismima se ponekad govori o crkvi kao o carstvu Božjim, što znači da je crkva carstvo nebesko na zemlji.
Crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana je carstvo Božje na zemlji, ali je ono sada ograničeno na duhovno carstvo. Za vreme hiljadugodišnjice, carstvo Božje će biti i političko i duhovno.
"Ključevi carstva Božjeg su povereni čoveku na zemlji, i odatle će se jevanđelje kotrljati sve do krajeva zemlje, kao što će se kamen koji je odvaljen sa gore bez ruku kotrljati dok ne popuni celu zemlju. Prizivajte Gospoda, kako bi se njegovo carstvo raširilo po zemlji, kako bi stanovnici njeni mogli da ga prime i kako bi bili pripremljeni za dan koji dolazi, kada će Sin Čovečji sići posred neba, odeven u svetlost slave svoje, da se susretne sa carstvom Božjim koje je uspostavljeno na zemlji. Stoga, neka se carstvo Božje širi, da bi carstvo nebesko moglo da dođe, kako bi Ti, o Bože, mogao biti proslavljen, kako na nebu tako i na zemlji, kako bi neprijatelji Tvoji bili potčinjeni; jer je Tvoja čast, moć i slava u veke vekova." (UiZ 65:2,3-6)

 
Nazad
Vrh