Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

[Bokiforum]

Ma, jeste, nije Isus preneo Svoju poruku kako treba, i kroz Jevanđelje, i kroz svoje učenike i naslednike Apostole, i Apostoli dalje svojim učenicima i naslednicima, i dalje svetitelji i cela Crkva.

Nego, je, eto, ovaj jedan jedini jadničak morao da primi sve poruke od Isusa.

Šalu na stranu, deluje kao neka teška saj fikšn priča.

 

[Fazlija]

Živim u sedmoj sferi gdje je sada tvoj otac

Peđetov ćaća - Buddha 7 : 6

Badava sabranost, badava uvidi, badava isposništvo. Bolje ti je biti neki anonimni krscanin, nego kakav buddha ili bodhisattva. Dobro se Buddha dokopao i 6. razine u ovom sustavu, da ga nisu odmah smjestili u pakao. Jer bilo je i takvih slucajeva u svjetskoj literaturi.

Ono sto se meni cini vaznim jeste da ako nekome ove poruke i opcenito ucenje Johna Millera pomognu da bude bolji covjek, i da dublje razumije potrebu dobronamjernosti i ljubavi prema svojim bliznjima, odlicno!

 

[Fazlija]

kako bi neprijatelji Tvoji bili potčinjeni;

Duhovnost ne sluzi za bilo kakvo podcinajvanje i pobjedjivanje nad bilo kime. To je cista zabluda.

Bog nema neprijatelje, niti se i sa kime treba boriti za ista, niti ikoga treba podcinjvati. To je potpuno neznanje.

 

[Nefi]

Bog nema neprijatelje,

Sotona je neprijatelj Božji i on vojuje da savlada one koji se trude da slede Hrista i da čine dobro. Svi oni koji svesno i nesvesno čine zlo i tako slede Sotonu, neprijatelji su Božji i svega što Bog reprezentira a to je sve što je dobro i korisno za čoveka.

Božji neprijatelj iznosi svoju pobunu protiv Boga i onoga što je dobro i cilja da navede ljude da prekrše Božje zapovesti. Na taj način, oni mame ljude na greh, što na kraju vodi do prokletstva.

Prirodni ili čulni čovek je neprijatelj Bogu jer njime upravljaju telesne strasti, a ne Duh Božji.

"Jer prirodan čovek je neprijatelj Bogu i tako je od pada Adamovog, i biće u veke vekova, ne odazove li se pozivima Svetog Duha, i ne ostavi prirodnog čoveka i ne postane svetac kroz Pomirenje Hrista Gospoda." (Mosija 3:19)

On je prijatelj sveta, a „prijatelj sveta... postaje neprijatelj Božji“ (Jakov 4:4). Čulno je telesno stanje i odnosi se na telo, a ne na duh. Čulnost, dakle, uključuje nepromišljeno zadovoljavanje čulnih i telesnih zadovoljstava, kao što su pohot, blud i porok. Od pada Adama, čovek je u svom prirodnom stanju telesan, čulan i đavolski nastrojen (UiZ 20:20; Mojsije 5:13; 6:49; Mojsije 16:1-4).

Čulan i đavolski nastrojen znači biti zao, a zlo dolazi od đavola i neprijateljsko je prema Bogu. Sve što je proizvedeno, inspirisano i šireno moći đavola u suštini je zlo. Zlo je moralno pokvareno, koruptno i bezbožno; ono niti izgrađuje niti prosvetljuje; ono čini svoja dela u tajnosti i tami, potkopava veru, dobar moral i pobožne vrline; i bori se protiv svake vrste pravednosti i odvodi čoveka od Boga i spasenja. Zlo je greh, prestup, opakost i bezbožnost i nikada nije tolerantno.

 

[Fazlija]

A mislis li ti Nefi da ti nisi culni covjek?

 

[Nefi]

A mislis li ti Nefi da ti nisi culni covjek?

svi se mi sastojimo od tela i duha. Naše telo je čulno ali naš duh nije. Mi radimo na tome da uzdamo svoje telo i da ne vlada čulnost sa nama nego naš duh nad našim telom. To sigurno nije uvek lako ali je moguće. Isus nam je to pokazao. Naš cilj je ako ga sledimo da budemo sličniji Njemu.
Dok živimo na zemlji mi smo izloženi iskušenjima kroz naše telo, i zato je važno primiti dar Duha svetoga, koji pojačuje našu savest, koja ne dolazi od tela nego od našeg Duha. Naša savest stoji u suprotnosti sa našim telom, a grižnja savesti dolazi kao opomena da se pokajemo i poboljšamo. Bez Boga nemožemo uspeti da savladamo priridnog telesnog čoveka. To je i svrha jednog spasitelja, koji nam je otkupio naše grehe, ako se pokajemo i trudimo da ih više ne činimo.
Posle vaskrsenja ćemo dobiti duhovno telo, koje više nije čulno, koje nas nemože više iskušavati.

 

[Fazlija]

Dakle, malo jesmo culni ljudi, malo nismo. Malo jesmo neprijatelji Boga, malo nismo. Kako uspijevamo biti u takvoj dvojnosti, u takvoj podijeljenosti?

Bitno je da se trudimo biti bolji.

 

[Nefi]

Bitno je da se trudimo biti bolji.

Dok se trudimo biti bolji, na pravom smo putu.

 

[Cloud]

Poruka 94
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Krist neka je u vama - što to znači

JA SAM OVDJE. Isus.

Večeras vam želim pisati o načinu na koji, kako propovjednik savjetuje, "Krist neka je u vama".

Znam da je gotovo univerzalno među propovjednicima ortodoksne crkve učiti svoje slušatelje da je put do spasenja primiti Krista u sebe i time će im biti omogućeno da dođu u jedinstvo s Ocem i prestanu ostati podložni posljedicama grijeha i zla. Pa, ovo učenje je pravi temelj spasenja za Nebeske Rajeve, pod uvjetom da propovjednici i ljudi razumiju što je pravo značenje "Krist u vama", i ako se to značenje ne shvati, činjenica da propovjednik ili ljudi mogu vjerovati da imaju Krista u sebi neće postići rezultate koje pretpostavljaju ili žele.

Mnogi, a mogu reći i većina, od ovih kršćana koji se izjašnjavaju kao kršćani, imaju ideje o tome što ovaj izraz znači kako bi postao učinkovit, a koje nisu u skladu s pravim značenjem ovog stanja duše. Vjeruju da je sve što je potrebno vjerovati u Isusa kao svog spasitelja kroz njegovu žrtvu i smrt i da time imaju Krista u sebi, i da ništa drugo nije potrebno. Nemaju pojma o razlici između Isusa, čovjeka, i Krista, duha istine, ili točnije, duha koji očituje postojanje Božanske Ljubavi u duši. Krist nije čovjek u smislu da je Isus, sin Očev, već je Krist onaj dio Isusa, ili bolje rečeno, kvaliteta koja mu je došla nakon što je u potpunosti primio u svoju dušu Božansku Ljubav i preobrazio se u samu Bit Oca u Njegovoj Ljubavi. Krist, dakle, nije čovjek, već je manifestacija ove Ljubavi kako je darovana Isusu i postala dio njegovog samog postojanja. I kada ljudi koriste izraz "imati Krista u sebi", ako bi mogli ispravno razumjeti pravo značenje istog, znali bi da to, taj izraz, znači samo da je Božanska Ljubav Oca u njihovim dušama.

Neselektivna upotreba riječi "Isus i Krist" uzrok je mnogih nesporazuma među tim kršćanima u vezi s brojnim izrekama iz Biblije.

Isus je postao Krist samo zato što je prvi primio u svoju dušu ovu Božansku Ljubav i očitovao njezino postojanje, a ovaj Kristov princip mogu posjedovati svi ljudi, s rezultatom da će postati jedno s Ocem u Njegovoj biti Ljubavi i Besmrtnosti.

Bilo bi nemoguće da Isus, čovjek, uđe ili postane dio bilo kojeg smrtnika, a bilo bi jednako nemoguće da Krist, kao čovjek Isus, iako savršen i slobodan od grijeha, postane dio bilo koga.

Ne, značenje imati Krista u sebi je imati ovu Očevu Ljubav u svojoj duši, koja se može postići samo djelovanjem Duha Svetoga kao Očevog instrumenta u donošenju ove Ljubavi u dušu.

Mnogima koji slušaju propovjedničke poticaje u ovom konkretnom slučaju, taj izraz je samo misterij koji prihvaćaju samo intelektualno i osjećaju da takvim prihvaćanjem posjeduju ovog Krista, koji je jedini dokaz istinitosti Očeve ljubavi.

Laku noć.

Tvoj prijatelj i brat, ISUS.

 

[Cloud]

Poruka 95
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Važnost da čovječanstvo traži Božansku Ljubav i da se ne zadovoljava samo razvijanjem prirodne ljubavi u njenom čistom stanju

JA SAM OVDJE. Isus.

Dolazim večeras da vam kažem istinu koja je važna cijelom čovječanstvu i koju želim da primite baš onako kako je pišem, stoga se potrudite da primite upravo ono što ću pokušati napisati.

Večeras sam s vama pročitao mnoge izreke sadržane u navodnim poslanicama Pavla i Petra i shvaćam da se ne čine u skladu s istinom koju sam vam objavio ja i apostoli koji su vam pisali, i želim da shvatite neke od tih nedosljednosti i odbacite iz svog uma ove izreke iz poslanica gdje god se ne slažu s onim što smo napisali ili što ćemo napisati.

Prije svega, stalno pozivanje ovih poslanica na to da sam ja Bog je potpuno pogrešno i ne smije se vjerovati; također izjavu da moja krv pere grijeh ili da sam umro na križu za spasenje ljudi, ili da sam na sebe preuzeo grijehe čovječanstva i time ih oslobodio tereta njihovih grijeha i kazne koju moraju pretrpjeti kao iskupljenje za svoja zla djela i misli.

Opet, kada je rečeno da je Otac od početka unaprijed odredio moju smrt na križu kako bi čovjek mogao biti otkupljen od penala grijeha u svim ljudima koji su živjeli nakon toga, sve je krivo i nema temelja u činjenicama Božjeg plana za spasenje čovjeka i obnovu sklada Njegova svemira te iskorjenjivanje svakog grijeha i zablude iz svijeta.

Ni Pavao ni Petar nisu napisali ove stvari, niti sam ih ja ikada poučavao, jer nisu u skladu s velikim planom spasenja; i tim dalje će biti njihovo shvaćanje istine jedinog plana koji je Otac osigurao za njihovo otkupljenje, koje sam došao na Zemlju da prvo objavim i objasnim svojim apostolima, a zatim cijelom svijetu.

U ovim poslanicama previše se naglašava važnost vjere i djela. Mislim na vjeru u sama vjerovanja koja su ove poslanice poučavale, a zatim djela - a ne dovoljno važnosti temeljnoj istini o čovjekovom otkupljenju od grijeha i pomirenju s Ocem. Mislim na Novo Rođenje koje se postiže utjecanjem Božanske Ljubavi Očeve u njihove duše kroz djelovanje Duha Svetoga.

Mnoga njihova učenja o čovjekovom ponašanju prema čovjeku i o životima koje bi primatelji tih istina trebali voditi kao način na koji utječu na vlastito pročišćenje i postizanje pravednosti, istinita su i jednako su primjenjiva na ponašanje i život ljudi danas kao što su bila u vrijeme kada su apostoli poučavali. Ali kada poslanice uče ili navode ljude na bilo koji način da shvate da će ovi, ono što se može nazvati samo moralnim načelima, omogućiti čovjeku da njihovim poštivanjem uđe u Kraljevstvo Božje ili Nebesko Kraljevstvo, ona su lažna i zavaravajuća, a ljudi, kada postanu duhovi, shvatit će da će, dok vode živote na koje ih ta učenja pozivaju, postati vrlo sretni i zauzeti uvjete i položaje u duhovnom svijetu koji će njihovu sreću učiniti daleko superiornijom od one koju uživaju na Zemlji, pa čak i omogućiti im da postanu stanovnici viših duhovnih sfera; ipak im nikada neće biti dopušteno da uđu u Kraljevstvo Oca, koje se može postići samo posjedovanjem Božanske Ljubavi.

Dakle, kažem, ljudi moraju razumjeti i shvatiti razliku između rezultata koje imaju vođenjem samo dobrih i moralnih života koji utječu i razvijaju prirodnu ljubav i onih rezultata koji proizlaze iz Novog Rođenja.

Pokušao sam vam objasniti zašto velika i važna istina moje misije na Zemlji, kako sam je objasnio svojim apostolima i kako su je oni naučavali i pisali, nije sačuvana i sadržana u Bibliji kako je sada napisana i prihvaćena od strane crkve kao kanonska. Velika želja u to vrijeme bila je pokazati i utisnuti u ljude ona učenja koja su utjecala na njihovo ponašanje na Zemlji i ponuditi im nagrade koje bi uslijedile nakon takvog života, a također i nagrade koje bi uslijedile nakon njihovih života u duhovnom svijetu koji bi postao njihov dom nakon smrti.

I, kao što sam rekao, vođenje života u skladu s tim učenjima osiguralo bi ljudima veliku sreću u duhovnom svijetu, ali ne sreću do koje bi moja učenja, ako bi se slijedila, dovela. U raznim prepisivanjima i kompilacijama spisa apostola napravljene su mnoge promjene u odnosu na izvornike, a one osobe koje su izvršile taj posao, a pod time mislim na dostojanstvenike i vladare crkve, nisu znale razliku između onoga što bi dovelo do pročišćenja prirodne ljubavi i onoga što je bilo potrebno da duša bude spremna za ulazak u Kraljevstvo Nebesko. I stoga, kada su došli izvršiti ovaj posao, pogriješili su učeći da će moralni život duši dati pravo na nagradu za koju su pretpostavljali da će biti Kraljevstvo Nebesko i besmrtnost.

I ovo pogrešno učenje spriječilo je mnoge ljude da steknu pravo na Kraljevstvo Nebesko, kako su iskreno i istinito vjerovali da će biti njihovo, kada su došli u duhovni svijet. Mnoga od ovih učenja imaju za cilj reformirati živote ljudi i očistiti njihove duše od grijeha i zabluda u mjeri u kojoj prirodna ljubav čini dio stanja duše; i ja sam u velikoj mjeri poučavao ove moralne istine, jer su takva učenja bila potrebna, jer je ljudska volja bila u neskladu s Božjim zakonima, koji su utjecali na prirodnu ljubav, kao i u neskladu sa zakonima koji su utjecali na Božansku Ljubav Oca; i cilj i plan Božji je uskladiti obje ove ljubavi i time omogućiti čovjeku da uživa u onim stvarima koje su mu dane i čekaju ga.

Kao što sam rekao dok sam bio na Zemlji, "Uski je put i uska su vrata koja vode u život vječni i malo ih je koji u njih ulaze", ponavljam sada; Jer je iz promatranja načina na koji je čovječanstvo od početka vršilo svoju volju, koju Bog ostavlja slobodnoj upotrebi, očito da velika većina ljudi nikada neće ući na uska vrata, već će biti zadovoljna životom u sferama i sreći za koju ih njihova prirodna ljubav, u svom savršenom stanju i napretku, osposobljava.

Da će svi ljudi na kraju biti dovedeni u sklad s Bogom, bilo u prirodnoj ljubavi ili u Višljoj Ljubavi, sigurno je, i da će sav grijeh i pogreška konačno biti iskorijenjeni iz Božjeg svemira je određeno, ali vrijeme će uvelike ovisiti o volji i željama ljudi, i stoga, iako je moja velika misija dolaska na Zemlju i podučavanja ljudi bila pokazati put do Nebeskog Kraljevstva, ipak je manji dio moje misije bio naučiti ih putu do njihovog otkupljenja od grijeha i pogreške koji bi rezultirao pročišćenjem prirodne ljubavi; i na moju veliku žalost i na neizrecivu štetu čovjeku, moja moralna učenja bila su opširnije izložena u dijelovima Biblije, kako je sada prihvaćena, nego moja učenja o Višim Istinama.

Neću više pisati večeras, nego ću nastaviti kasnije.

Pa, dragi brate, vidim da si u puno boljem duhovnom stanju nego što si bio neko vrijeme, i moraš zahvaliti Ocu na tome. Tvoja predodžba o sinoćnjem iskustvu je istinita i primio si divnu količinu Božanske Ljubavi, a Ja sam bio s tobom u ljubavi i blagoslovu.

Zato nastavi moliti i vjerovati u Oca i ostvarit ćeš divnu sreću, moć i mir.

Moram sada prestati.
Tvoj brat i prijatelj, ISUS.

 

[Fazlija]

Hvala Bogu, jedna kraca poruka da ne moramo citati onolike litanije.

Dopusti mi par osvrta na ove poruke.

Dopustam da grijesim, ali imam dojam da je ovo sve taj Padgett pisao iz svoje glave. Ljudi mogu svasta umisliti. Kao i ono govorenje u jezicima. Puste da njihov nesvjesni dio uma laprda gluposti i onda kazu da govore u jezicima. Ovo je slicno, samo malo naprednije (jer se ovdje ocito ne brsla bas potpuno razumljive rijeci, nego je tekst vrlo suvisao). Ovdje je pisac vrlo vjerovatno pao u neku vrstu autohipnotickog transa i njegov je um pisao ono sto je vec unaprijed zamislio. Naravno, uvijek postoji i mogucnost da je sve ovo sasvim svjesno napisao i onda tvrdio da je pisao u nekom transu. To nikada ne mozemo znati.

To se najbolje vidi po stilu pisanja. Razliciti ljudi se razlicito izrazavaju. Ne govore svi na isti nacin, ne koriste svi iste izraze, ne koriste svi isti nacin izrazavanja. To se jako lijepo vidi na knjigama koje su zbirke razlicitih pisaca. Npr. Biblija, gotovo svaka njezina knjiga je pisana drugim stilom, drugim nacinom izrazavanja. Odmah se vidi da je to zbirka razlicitih autora. Ili npr. Kuran, za koji se odmah vidi da je pisan jednim te istim stilom i nacinom izrazavanja od korica do korica, ali autor Kurana upravo to i tvrdi, da to nije zbirka nastala u sirokom rasponu vremena i pisana od razlicitih pisaca.

Ovdje se tvrdi da je 20 ili vise osoba (duhova) dalo neke poruke, ali sve su pisane potpuno na isti nacin. Nema nikakve stilske razlike niti izmedju jedne. To znaci samo da se ovdje nije izrazavalo 20 ili vise razlicitih osoba (duhova, zivih, posve svejedno), nego da je sve poruke, ne samo zapisao, nego i osmislio jedan te isti um - Padgett.

Uzgred budi receno, i posve nevezano za ovu tamu, tako izgleda i Mormonva knjiga. To je najbolji dokaz da ona nije zbirka spisa razlicitih pisaca, nastala u odredjenom vremenskom rasponu (kao Biblija), nego je sve odjednom napisao Joseph Smith i onda tvrdio... sve ono sto je tvrdio.

Nije mi jasno kako tako bistra i obrazovana osoba, poput tebe, ne moze takve jednostavne stvari primjetiti? Ti mi odajes dojam pametne i nacitane osobe. Kako si ti mogao povjerovati da se ovdje izrazava vise razlicitih osoba (pa makar i u stanju duhova). Kao ti ne vidis da ti Padgett prodaje rog za svijecu?

 

[Cloud]

Poruka 96
Autor poruke: Sv. Matej - Isusov apostol
Naslov poruke: Duša i njezin odnos s Bogom te budući život i Besmrtnost

JA SAM OVDJE. Sveti Matej.

Nisam vam dugo pisao i želim reći nekoliko riječi o stvarima koje se odnose na dušu i njezin odnos s Bogom te budući život i besmrtnost.

Duša je slika Velike Duše Oca i ima značajke poput ove Velike Duše, osim što ne mora nužno imati u Božansku Ljubav koja dušu smrtnika ili duha čini sudionicom Božanstva. Duša može postojati u čovjeku i duhu u svim receptivnim kvalitetama, a ipak nikada imati Božansku Bit da je ispuni, što je potrebno da bi čovjek ili duh postali novo stvorenje, to je tema Novog Rođenja.

Samo za onog smrtnika ili duha koji je primio ovu Božansku Ljubav Oca može se reći da je besmrtan, svi ostali mogu živjeti ili ne moraju. Još nam nije otkriveno hoće li život ili postojanje ovih duhova koji nemaju svjesno znanje o besmrtnosti nastaviti živjeti kroz cijelu vječnost; ali ako to učine, bit će to zato što Bog tako želi da žive. Ali njihovo postojanje bit će podložno promjenama i ako se takva promjena dogodi, samo Bog zna kakav će biti njen karakter. Dok, naprotiv, duša koja je stekla besmrtnost nikada ne može umrijeti, njezin status u pogledu života kroz cijelu vječnost je fiksan, i čak ni sam Bog ne može uništiti to postojanje jer je posjednica te Božanskosti koja Boga čini besmrtnim.

"Duša koja griješi, griješeći, umrijet će" znači da osobine koje su joj potrebne da bi postala dijelom besmrtnosti nikada ne mogu doći do nje, i stoga, što se tiče tih osobina, ona umire i mrtva je.

Sama duša će živjeti, jer nijedan duh ne bi mogao postojati bez duše, i kada ljudi pokušavaju učiti da kada duh života napusti tijelo, duša umire, takvi ljudi ne iznose istinu. Duša će živjeti sve dok traje duhovno postojanje i dok se velika promjena, ako je uopće bude, ne dogodi tom duhu. Dakle, svi ljudi moraju vjerovati da je duša koju je Bog dao čovjeku jednako dio čovjeka kao i duhovno ili fizičko tijelo.

Duša je najviši dio čovjeka i jedini je dio koji na bilo koji način nalikuje Velikom Ocu, koji nije tijelo ili duhovno-tjelesno tijelo po obliku, već je Duša, a čovjekova duša, kao što sam rekao, slika je te Velike Duše.

Dakle, vidite da kada govorimo o uništenju duše, to ne znači da će biti uništena duša koja pripada svakom duhu, već da će biti uništena bit duše, ili bolje rečeno, potencijal te duše da primi Božansku Ljubav i Prirodu Oca.

Naravno, duša može biti izgladnjela i stavljena u stanje stagnacije tako da sve njezine receptivne moći budu, takoreći, mrtve, i samo neko veliko čudo ili neobična služba mogu je probuditi, ali reći da duša ikada umire je pogrešno. Govoreći ovo, ne uključujem mogućnost neke velike promjene u duhu smrtnika kojom bi takav duh mogao biti uništen, i u takvom slučaju duša bi prestala postojati kao individualizirana duša ili entitet.

Ne znam kakva bi bila sudbina duše u takvom slučaju i stoga ne mogu prorokovati, ali, osim ako ne dođe do takve velike promjene, duša će živjeti, ali ne kao besmrtna duša koja posjeduje Esenciju Božanstva, osim ako nije iskusila Novo Rođenje.

Bog, Velika Nadduša, možda neće prizvati k Sebi dušu bilo kojeg čovjeka u smislu lišavanja duše tog čovjeka, ali Njegov odnos prema toj duši bit će samo odnos Stvoritelja i stvorenja, uvijek podložan Volji Stvoritelja, dok odnos Boga prema duši koja je primila Novo Rođenje i stoga Božansku Prirodu, nije samo odnos Stvoritelja i stvorenja, već i odnos ravnopravnog što se tiče ove Velike Kvalitete Besmrtnosti. Duša čovjeka tada postaje samopostojeća i ne ovisi o Bogu za svoj nastavak postojanja.

Znam da je ovo tema koju smrtni um ne može lako razumjeti, ali kada uz svoj prirodni um primite i percepcije duše, neće biti tako teško shvatiti točno značenje mojih prijedloga.

Neću više pisati večeras.
Ja sam
Tvoj brat u Kristu,
SVETI MATEJ.

 

[Fazlija]

Ono sto takodjer vrlo jasno upada u oci, jeste podudarnost Padgettovih poruka i ucenja Millera. Iako je medju njima oko 100 godina vremenske razlike, ucenje koje Miller iznosi je vrlo slicno ovim porukama. Ne samo sadrzajem, nego i stilom. To znaci da je Miller, prije nego sto je poceo javno djelovati, dobro proucio ove poruke i na njima izgradio svoj sustav.

 

[Cloud]

Bok Fazlija. Za početak imam jedan generalni komentar u vezi ovog što si napisao.

Obično ne odgovaram na ovaj tip komentara, ali u ovom slučaju sam odlučio učiniti iznimku i reći neke stvari jer mi je stalo do tebe i do ljudi koji će čitati ove poruke i slušati Divine Truth učenje, a koji možda imaju sličan stav i razmišljanje kao ti. Razlog zbog kojeg obično ne odgovaram na ovakav tip komentara jest taj da, kada osoba napiše komentar u kojem se zapravo radi samo o nizu izjava, mišljenja i "pitanja" (Pitanja sam stavio pod navodnike jer u suštini nisu prava pitanja, nego retorička. Osoba ih ne postavlja iskreno jer želi razumijeti i čuti odgovor, nego postavlja pitanje kako bi iznijela poantu), ne postoji stvarna i iskrena želja i otvorenost kako bi se saznalo i čulo što netko drugi ima za reći, u ovom slučaju, ja.

Naime, u dosta naših razgovora, na ovoj temi i na temi Divine Truth, ponio si se s snishodljivošću, omalovažavanjem, podcjenjivanjem, ismijavanjem i generalnim sarkazmom prema Isusu(AJ-u) i njegovom učenju, Padgettu i njegovim porukama te prema meni. Osim što smatram da takav stav i ponašanje nisu dobri, niti zasluženi, niti logični, oni te sprečavaju da budeš otvoren i čuješ bilo što da ti imam za reći, a da je drugačije od tvojeg vlastitog mišljenja i uvjerenja. Takav stav i stanje te stavlja u opoziciju i otpor prema istini te isto tako sprečava tvoj odnos s Bogom. Kada je osoba u takvom stanju, zatvorena je za istinu, jer je u umu, a još važnije, u srcu(duši) donijela odluku da je nešto istina(donio si sud, puno preuranjeno i neutemeljeno, da su Isus(AJ) i Padgett obojica lažljivci i varalice i da stvari koje su iznijeli njihova izmišljotina koja nema neku vrijednost) i nikakva količina objašnjenja, davanja argumenata i urazumljavanja sa moje ili bilo čije stane to ne može promijeniti. To samo može promijeniti ta osoba, u ovom slučaju ti, na način da u sebi razviješ iskrenu želju i žudnju za spoznajom apsolutne istine i poniznost da ju primiš.

Nije mi cilj uvjeravati bilo koga u bilo što, nego imam želju bar na neki mali način, donijeti ove istine svijetu i pomoći u ispravljanju boli i patnje koje su religije nanijele čovječanstvu. Ove poruke i Divine Truth učenja su ono što može promijeniti srca ljudi, a time i svijet, ako se iskreno primjene istine sadržane u njima, i imamo mogućnost stvoriti svijet bez ikakve boli, patnje, bolesti, neimaštine, ratova, i drugih loših stvari. Možemo stvoriti raj na Zemlji. O vječnim dobrobitima koje donosi odnos s Bogom u duhovnom svijetu sam pisao u prijašnjim komentarima pa neću to ovdje ponavljati.

No unatoč tome, radi benefita za tebe i druge, probati ću odgovoriti na tvoja pitanja najbolje što trenutno znam i razumijem.

Dopustam da grijesim, ali imam dojam da je ovo sve taj Padgett pisao iz svoje glave. Ljudi mogu svasta umisliti. Kao i ono govorenje u jezicima. Puste da njihov nesvjesni dio uma laprda gluposti i onda kazu da govore u jezicima. Ovo je slicno, samo malo naprednije (jer se ovdje ocito ne brsla bas potpuno razumljive rijeci, nego je tekst vrlo suvisao). Ovdje je pisac vrlo vjerovatno pao u neku vrstu autohipnotickog transa i njegov je um pisao ono sto je vec unaprijed zamislio. Naravno, uvijek postoji i mogucnost da je sve ovo sasvim svjesno napisao i onda tvrdio da je pisao u nekom transu. To nikada ne mozemo znati.

Ne znam koliko si otvoren za ideju medijstva i komunikacije sa duhovima, no koliko razumijem, postoji nekoliko različitih vrsta medijstva, pomoću koje osoba na Zemlji, medij, može primati komunikaciju od duhova koji se nalaze u duhovnom svijetu. Padgettova metoda je bila automatsko pisanje i koliko ja razumijem, on nije izlazio van tijela, niti je ulazio u stanje transa(postoji tzv. trans- medijstvo gdje medija potpuno preuzme duh i može se vidjeti promjena osobnosti, mimike i načina govora) ili nešto slično. Ono što se dešavalo jest da je privremeno dopuštao kontrolu nad svojim mozgom i rukom kako bi duhovi mogli izreći svoje misli i zapisati ih na papir. Detaljniju mehaniku same metode je u porukama 46, 47 i 48 (koje sam preveo) opisao Ivan.

To što je zapisivao jest bila poput struje misli, koju je zapisivao velikom brzinom koja gotovo nije dozvoljavala svjesnu misao i to bez ikakvog razmaka i interpunkcije. Govorio je kako za vrijeme pisanja nije imao čistu ideju što točno zapisuje sve dok ih ne bi kasnije pročitao. Primjer jedne originalne poruke, koju je primio od svoje preminule supruge Helen, može se vidjeti na ovom linku: https://i0.wp.com/thepadgettmessages.org/wp-content/uploads/2022/05/Helen-1-085.161102-c1-01.jpg?resize=768,937&ssl=1

Koliko razumijem, Padgett je bio sramežljiva i povučena osoba i primao je poruke u privatnosti svog doma, gdje bi povremeno bilo prisutno nekoliko bliskih prijatelja. Oni su u ovim knjigama u uvodu iznijeli nešto od svog iskustva s Padgettom i iskustva u primjeni Istina koje je primao. Samo je sa svojim najbližim prijateljima i suradnicicma podjelio ove poruke. One nisu bile objavljene za Padgettova života, i zamalo su izgubljene, da ih njegov prijatelj, dr. Stone nije sačuvao i obradio (razdvojio riječi i stavio interpunkcije), što je bio zahtjevan i dug proces, te ih konačno objavio oko 18 godina nakon Padgettove smrti.

Padgett na početku nije vjerovao da prima poruke od duhova, mislio je da poruke dolaze iz njegovog uma ili iz njegove podsvjesti, a pogotovo mu je teško bilo povjerovati da mu je Isus došao pisati, te je nekolicinu prvih Isusovih poruka bacio u smeće. Kao odvjetnik po struci, nije olako prihvaćao stvari, pogotovo bez čvrstih dokaza. Tek nakon mnogo uvjeravanja i potvrda od drugih duhova i nakon što je isprobao "Veliki eskperiment" o kojem mu je Isus pisao i poticao ga da isproba, je većinu vremene vjerovao da poruke doista dolaze od Isusa i drugih Nebeskih duhova.

Veliki eksperiment je jednostavan, on sačinjava primanje Božanske Ljubavi od Boga kroz iskrene i čiste žudnje srca. Padgett je započeo u sebi emocionalno stvarati iskrene osjećaje žudnje i ubrzo je počeo osjećati kako Božanska Ljubav počinje uticati u njegovo srce (dušu) i mijenjati ga te je počeo razvijati percepcije duše. To je bio velik dokaz i potvrda da je ono što su mu Isus i drugi Nebeski duhovi govorili i savjetovali bila istina, a isto su doživjeli i njegovi prijatelji koji su iskušali isti ekperiment.

 

[Cloud]

To se najbolje vidi po stilu pisanja. Razliciti ljudi se razlicito izrazavaju. Ne govore svi na isti nacin, ne koriste svi iste izraze, ne koriste svi isti nacin izrazavanja. To se jako lijepo vidi na knjigama koje su zbirke razlicitih pisaca. Npr. Biblija, gotovo svaka njezina knjiga je pisana drugim stilom, drugim nacinom izrazavanja. Odmah se vidi da je to zbirka razlicitih autora. Ili npr. Kuran, za koji se odmah vidi da je pisan jednim te istim stilom i nacinom izrazavanja od korica do korica, ali autor Kurana upravo to i tvrdi, da to nije zbirka nastala u sirokom rasponu vremena i pisana od razlicitih pisaca.

Ovdje se tvrdi da je 20 ili vise osoba (duhova) dalo neke poruke, ali sve su pisane potpuno na isti nacin. Nema nikakve stilske razlike niti izmedju jedne. To znaci samo da se ovdje nije izrazavalo 20 ili vise razlicitih osoba (duhova, zivih, posve svejedno), nego da je sve poruke, ne samo zapisao, nego i osmislio jedan te isti um - Padgett.

Ne slažem se s tobom da nema razlike u stilu i načinu izražavanja u porukama, jer mislim da se može vidjeti i osjetiti razlika u porukama, u vidu osobnosti i karakteru te prirodi pojedine osobe koja je daje. Na primjer, očita je razlika ako se usporedi poruka od Isusa i poruka Padgettove bake Ann Rollins. No to je nešto što sam tek nedavno počeo više osjećati, kako sve više razvijam percepcije duše, što je nešto što svi mogu učiniti. Kada sam prvi puta počeo čitati poruke, što je bilo pred nekih 6 godina, nisam imao isti doživljaj i percepciju njih ni Istina koje su u njima, a koju sada imam. Jako se vidi i osjeti razlika u pisanju između duha koji ima samo razvoj u prirodnoj ljubavi i koji je više intelektualno dominantan, za razliku od duha koji ima razvoj u Božanskoj Ljubavi i koji je više emocionalno dominantan.

Slažem se da postoji sličnost u stilu i načinu izražavanja i mislim da je to zbog nekolicine razloga. Kao prvo, poruke su dolazile kroz medij istog čovjeka, koji je kao takav imao ograničenja, što zbog svog razvoja duše, a što zbog prirodnih ograničenja zakona ove komunikacija i same metode koja se koristila(duhovi su koristili njegov mozak za transmisiju svojih misli)Kao što je na primjer komunikacija SMS porukom više ograničena od telefonskog poziva, koji je pak ograničen u usporedbi kada je osoba kraj tebe i pričate uživo. Koliko razumijem, a moguće da griješim, sama komunikacija ovisi o razvoju duše medija, ali je duh također ograničen jezikom koji medij govori, te fondom riječi koji zna, barem u ovoj metodi automatskog pisanja. To je bar moje razumijevanje fenomena, za koji priznajem, ima dosta stvari koje za sad ne znam i ne razumijem.

Kao drugo, dosad sam preveo većinu poruka koje dolaze od Nebeskih duhova i tu postoji određena konzistentnost i sličnost u njihovoj prirodi, što smatram da je iz razloga što svi posjeduju Božansku Ljubav Boga, i kao takvi na svoj način reflektiraju Božju prirodu, ali također prenose iste istine koje ne možeš izreći na puno različitih načina.

Padgett je bio jako dobar medij ali nije bio savršen pa prema tome i sama komunikacija nije bila savršena, što se može vidjeti u mnogim porukama gdje mu duhovi govore kako nije u dovoljno dobrom stanju i da se mora više moliti kako bi primio više Božanske Ljubavi i time ušao u bliskiji odnos s njima. I sam Isus kaže da postoje određene greške u porukama i da je Padgett ponekad zapisao svoje mišljenje ili pokoju ideju, pogotovo pred kraj svog života, kada je zapostavio duhovni razvoj i posvetio sve više svjetovnim stvarima. Zato pred kraj Isus više i nije mogao komunicirati s njim jer jednostavno nije bio u stanju čistoće da primi poruke.

Što se tiče tvog vjerovanja i tvrdnje da je Padgett ovo sve izmislio i zapisao iz glave, smatram da je vjerojatnost toga praktički nikakva, što zbog količine informacija, njene novosti i preciznosti istine koje je zapisao, ljepote, konzistencije - logičke i po pitanjima ljubavi. Stvari koje je zapisao nikada do tada nisu bile zapisane od strane bilo kojeg medija, niti su bile prisutne u bilo kakvoj duhovnoj literaturi, što uključuje Bibliju. Sam Padgett je imao kršćanski odgoj, pripadao je metodističkoj crkvi, ali stvari koje je zapisao u porukama definitivni nisu one koje je naučio u crkvi niti ih je mogao igdje drugdje čuti ili vidjeti. Jako je teško zamisliti da bi jedan odvjetnik bio u stanju tako nešto sam prizvati iz ničega i koja bi mu uopće bila motivacija za tako nešto kada za to nije primio nikakvu materijalnu korist, a ni druge vide koristi poput slave, prepoznavanja ili tako nečega. Slažem se da mi kao ljudi imamo sposobnost svašta umisliti i zamisliti, ali s obzirom na količinu dokaza vjerujem i smatram da to ovdje nije slučaj. Uz to, vjerujem Isusu (AJ-u) koji jamči autentičnost i točnost poruka, a također vjerujem što mi govori moj osobni odnos s Bogom.

Ono što se Bibliji često prigovara jest njena unutarnja nekonzistentnost - na poljima logike, razuma, ljubavi, istine i poniznosti. Za razliku od Biblije, ove poruke su konzistentne na svim tim poljima i vjerujem da je jedan od razloga zašto postoji sličnost u stilu upravo taj - konzistencija i jasnoća.

Uzgred budi receno, i posve nevezano za ovu tamu, tako izgleda i Mormonva knjiga. To je najbolji dokaz da ona nije zbirka spisa razlicitih pisaca, nastala u odredjenom vremenskom rasponu (kao Biblija), nego je sve odjednom napisao Joseph Smith i onda tvrdio... sve ono sto je tvrdio.

Nije mi jasno kako tako bistra i obrazovana osoba, poput tebe, ne moze takve jednostavne stvari primjetiti? Ti mi odajes dojam pametne i nacitane osobe. Kako si ti mogao povjerovati da se ovdje izrazava vise razlicitih osoba (pa makar i u stanju duhova). Kao ti ne vidis da ti Padgett prodaje rog za svijecu?

Što se tiče knjige Mormona, prema onome što je Isus rekao, Joseph Smith-u su se doista pojavila dva duha, za koje je on zbog svojih pogrešnih uvjerenja mislio da su Bog Otac i Isus, ali oni to nisu bili. No dopustili su mu da ostane u toj zabludi i nisu mu rekli istinu jer su mu željeli prenijeti određena učenja koja su smatrali da će biti za dobrobit ljudi. No njihovi postupci su demonstrirali da nisu bili u tako dobrom razvoju duše(ne znam u kojoj su bili sferi) jer nisu shvaćali fundamentalne principe istine i ljubavi. Sada shvaćaju grešku koju su učinili tada i greške u materijalu koji su prenijeli Josephu kao učenje Mormona. Isus je na svom kanalu objavio nekoliko intervjua koje je odradio sa jednom ženom koja je Mormon pa preporučam da si svi koji su zainteresirani poslušaju i pogledaju. Ovdje je link za prvi intervju:

Ono sto takodjer vrlo jasno upada u oci, jeste podudarnost Padgettovih poruka i ucenja Millera. Iako je medju njima oko 100 godina vremenske razlike, ucenje koje Miller iznosi je vrlo slicno ovim porukama. Ne samo sadrzajem, nego i stilom. To znaci da je Miller, prije nego sto je poceo javno djelovati, dobro proucio ove poruke i na njima izgradio svoj sustav.

Ovo je čista spekulacija i predrasuda sa tvoje strane. Nemaš nikakvih stvarnih dokaza kojima bi mogao potkrijepiti ove tvrdnje koje su neosnovane i rođene na temelju manjka znanja, razumijevanja i iskustva te nekih pogrešnih uvjerenja. Imaš osobni prijezir prema AJ-u(uz sve one ostale stvari koje sam nabrojao na početku mog komentara) i ne sviđa ti se to što uči(a rekao bih da ne razumiješ što točno uči), način na koji to uči, čak niti način na koji govori! Tako da ne bih rekao da si objektivan i mjerodavan u vezi njega.

Razlog zbog kojeg Isus(AJ) tako dobro poznaje Padgettove poruke, te okolnosti u kojima su nastale, je zbog toga što je on ista osoba koja ih je prenijela iz duhovnog svijeta početkom 20. st, te je ista osoba koja je živjela u prvom stoljeću pod imenom Jeshua Ben Joseph. Naravno, ne očekujem od tebe niti od bilo kog drugog da u to povjeruje niti imam bilo kakvu želju ili očekivanja da to učiniš/učinite. Niti mi je namjera uvjeravati ili raspravljati se. Ja sam do te spoznaje došao s vremenom, kroz primjenu njegovog učenja te obzervaciju njegovog lika i djela, kroz njegove postupke, odnose sa drugima te količinom ljubavi i istine koju ima u sebi i koje nesebično, besplatno, darežljivo i velikodušno djeli svima koji ih žele čuti.

Moja želje je prenijeti ove istine i učiniti ih dostupne svima, jer vjerujem da je istina besplatna i da bi trebala biti dostupna svima koji je žele čuti. Nakon što ju osoba čuje, na njoj je što će dalje s tom istinom učiniti. Hoće li ju istražiti dalje i pokušati primjeniti u svom životu ili će ju zaboraviti i baviti se nečim drugim. To je na svakom ponaosob da odluči. Ja znam što sam ja odlučio i to mi je donijelo nevjerojatne dobrobiti u svakom pogledu: fizičkom, mentalnom, emocionalnom i duhovnom, a te dobrobiti rastu iz dana u dan.

Na kraju krajeva, nitko te ne prisiljava da čitaš poruke ili da gledaš/slušaš ono što Isus (AJ) podučava. Hvala Bogu imaš slobodnu volju i možeš odabrati što ćeš s njom činiti. Tako da ću za kraj još samo reći: "Uzmi ili ostavi" i "Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati".

Svako dobro želim,
Cloud.

 

[Nefi]

Što se tiče knjige Mormona, prema onome što je Isus rekao, Joseph Smith-u su se doista pojavila dva duha, za koje je on zbog svojih pogrešnih uvjerenja mislio da su Bog Otac i Isus, ali oni to nisu bili.

Prvo Smithu se nisu javila dva duha nego mnogo više bića od dva. Otac i Sin mu se nisu javili kao duhovi nego su imali fizička opipljiva tela, iako su došli u svetlu i slavi. Slično je bilo sa vizijom Jovana Krstitelja koji je došao takođe u telu da bi doneo vlast krštenja polaganjem ruku. Isto tako je bilo i sa vizijom Petra Jakova i Jovana. Oni su isto došli u svojim telima i bili su opipljivi. Oni su položili ruke Smithu i Cowderiju da bi im dali apostolstvo. Isto tako je bilo i sa anđelem Moroni koji im je doneo drevni zapis Mormonove knjige. Ali i mnoge druge vizije kao i u nekoliko navrata vizija Isusa Hrista u Kirtland Hramu, gde je Isus tekođe bio u svom telu i neopisivoj slavi.
Da li ih je Bog vaskrsao ili ih je vazneseo u telu na nebo, kao Mojsija i Iliju, neznam, ali znam da su se oni javili u slavi i svetlu, ali i u svojim telima.

Anđeo Moroni se javio i svedocima, tako što je držao drevni zapis Mormonove knjige u svojim telesnim rukama, bio je za svedoke jasno vidljiv i opipljiv, a sa neba se čuo glas Boga da je taj zapis istinit.

Da bi sada osudili Smitha da je prevaren, moramo prvo da dokažemo da su to bili bestelesni zli duhovi, koji nemogu drugačije da se jave nego u svom bestelesnom neopipljivom stanju. Sotona i njegovi zli dusu su zbačeni na zemlju u stanje bestelsnosti, i ostaće zauvek u takvom bestelsnom stanju.

Tako da takozvani intervju sa Isusom verovatno to što nama bacate, intervju sa zlim duhovima.

 

[Cloud]

Poruka 97
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Kako duša mora primiti Božansku ljubav Oca da bi postala stanovnik Kraljevstva Božjega(Nebeskog) i ostvarila onu besmrtnost o kojoj sam ti napisao

JA SAM OVDJE. Isus.

Večeras vam želim pisati o temi: Kako duša mora primiti Božansku Ljubav Oca da bi postala stanovnik Kraljevstva Božjega(Nebeskog) i ostvarila onu besmrtnost o kojoj sam vam pisao.

Prije svega, mora se shvatiti da je Božanska Ljubav Oca potpuno drugačija vrsta ljubavi od ljubavi koju je Otac darovao čovjeku u vrijeme njegovog stvaranja, i koju čovjek posjeduje u manje-više čistom stanju od tada.

Ova Božanska Ljubav nikada nije dana čovjeku kao savršen i dovršen dar, ni u vrijeme njegovog stvaranja, ni od mog dolaska na Zemlju, već kao dar koji čeka da ga čovjekovi vlastiti napori i težnje zadobe, i bez kojeg nikada ne može postati njegova, iako je uvijek blizu njega, čekajući da odgovori na njegov poziv.

Tada, razumjevši što je ta Ljubav i da je čovjek mora tražiti, te kakav je njezin učinak na ljudsku dušu, postaje vrlo važno da čovjek njezino dobivanje učini jedinim velikim ciljem svojih težnji i želja. Jer kada je posjeduje do stupnja koji ga čini jedno s Ocem, prestaje biti samo čovjek i postaje takve prirode kao što je postojanje duše koja ga čini Božanskim, s mnogim kvalitetama Oca, od kojih je glavna, naravno, Ljubav; a također ga uzrokuje da apsolutno shvati činjenicu svoje besmrtnosti.

Sama moralna dobrota ili posjedovanje prirodne ljubavi u punom opsegu neće čovjeku podariti ovu Božansku prirodu koju sam spomenuo; niti će dobra djela, milosrđe i ljubaznost sami po sebi dovesti ljude do posjedovanja ove Ljubavi, ali posjedovanje ove Ljubavi u istini i doista dovest će do milosrđa, dobrih djela i ljubaznosti, uvijek nesebičnih, i do bratstva ljudi na Zemlji do kojeg sama prirodna ljubav ne može dovesti ili uzrokovati postojanje.

Znam da ljudi propovijedaju o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi te potiču ljude da pokušaju njegovati misli i djela ljubavi, samožrtvovanja i milosrđa na način koji će dovesti do željenog jedinstva života i svrhe od strane ljudi; i zbog te prirodne ljubavi mogu sami učiniti veliko djelo u ostvarivanju ovog bratstva. Pa ipak, lanac koji ih povezuje ne može biti jači od prirodne ljubavi koja ga kuje; a kada to bude zasjenjeno ambicijom i materijalnim željama, bratstvo će postati uvelike oslabljeno ili potpuno nestati, a ljudi će shvatiti da njegov temelj nije izgrađen na stijeni, već na nemoćnom pijesku, koji nije mogao podnijeti nadgradnju, kada oluje koje proizlaze iz ljudske ambicije i želja za moći i veličinom, te mnogim drugim materijalnim stvarima, udare o nju. Stoga kažem, postoji velika potreba za nečim više od puke čovjekove prirodne ljubavi kako bi mu se pomoglo da formira bratstvo koje će ostati postojano i čvrsto u svim uvjetima i među svim ljudima.

Dakle, ova prirodna ljubav, pod okolnostima najpovoljnijim za očuvanje postojanosti čovjekove sreće i slobode od grijeha i pogreške, pokazala se nedostatnom za održavanje tog stanja, pa što se od nje može očekivati kada su okolnosti takve da je ta ljubav degenerirala iz svog čistog stanja i postala oskrnavljena svim tim sklonostima ljudi da čine ono što je kršenje ne samo Božjih zakona, već svega što bi inače pomoglo ljudima da ostvare istinsko bratstvo.

Kao što sam već rekao u svojim spisima, doći će vrijeme kada će se ova prirodna ljubav vratiti u svoje izvorno stanje čistoće i slobode od grijeha i kada će ovo bratstvo moći postojati u stupnju savršenstva koji će usrećiti sve ljude.

Pa ipak, to je vrijeme daleko i neće se uopće ostvariti na Zemlji, sve dok se ne pojave Novo Rođenje i Nova Nebesa, a u međuvremenu se ljudski snovi o ovom velikom bratstvu neće ostvariti.

Znam da ljudi očekuju da će se negdje u dalekoj budućnosti, putem obrazovanja, konvencija i propovijedi moralne istine, uspostaviti ovaj san o idealnom bratstvu na Zemlji i da će sve duše mržnje i rata, te ugnjetavanje slabih od strane jakih nestati. Ali kažem vam da ako se ljudi oslone na ovu puku prirodnu ljubav i sve velike osjećaje i impulse koji iz nje mogu proizaći, kako bi doveli do ovog toliko željenog stanja, naći će razočaranja i izgubiti vjeru u dobrotu ljudi, a ponekad i nazadovanje, ne samo u toj ljubavi, već i u ponašanju ljudi jedni prema drugima i u postupanju naroda jedni prema drugima.

Donekle sam skrenuo s teme, ali smatrao sam da je najbolje pokazati čovjeku da njegova ovisnost o sebi, koja je njegova ovisnost o ovoj prirodnoj ljubavi, nije dovoljna i adekvatna da ga dovede u stanje sreće čak ni na Zemlji, i stoga potpuno neadekvatna da ga dovede u Kraljevstvo Nebesko.

Božanska Ljubav o kojoj govorim sama po sebi ne samo da može učiniti čovjeka stanovnikom Očevog Kraljevstva, već je dovoljna da mu omogući da ostvari i u potpunosti ostvari svoje snove o tom velikom bratstvu, čak i dok je na Zemlji.

Ova Ljubav Očeva Sebstva je nepromjenjive prirode i na svim mjestima i pod svim uvjetima proizvodi iste rezultate te pretvara duše ljudi na Zemlji, kao i duhove u duhovnom svijetu, ne samo u sliku već i u Supstancu Božanske Prirode. Može se posjedovati u manjoj ili većoj mjeri, ovisno o samom čovjeku; i taj stupanj posjedovanja određuje stanje duše i njezinu blizinu Očevom Kraljevstvu, bilo da je duša u tijelu ili u duhu.

Čovjek ne mora čekati da postane duh kako bi tražio i dobio ovu Ljubav, jer je duša na Zemlji ista duša kao i u duhovnom svijetu, a njezina sposobnost primanja ove Ljubavi jednako je velika na jednom mjestu kao i na drugom. Naravno, na Zemlji postoje mnoge okolnosti, okruženja i ograničenja za čovjeka koja sprječavaju slobodno djelovanje duše u smislu težnji i vjere koje ne postoje nakon što čovjek postane stanovnik duhovnog svijeta, ali ipak, i unatoč svim tim nedostacima i preprekama zemaljskog života, čovjekova duša može primiti ovu Božansku Ljubav bez ograničenja i u obilju koja će ga učiniti novim stvorenjem, kako kažu spisi.

Posjedovanje ove Božanske Ljubavi također znači odsutnost onih želja i čežnji onoga što se naziva prirodnim čovjekom, koje proizvode sebičnost i neljubaznost i druge osobine koje stvaraju grijeh i pogrešku, te sprječavaju postojanje ovog istinskog bratstva koje ljudi tako žarko žele kao preteču mira i dobre volje, i što više ove Božanske Ljubavi ulazi u dušu čovjeka, to je manje zlih sklonosti i želja, a više Božanske Prirode i Osobina.

Otac je sva Dobrota i Ljubav i Istina, i Oprost, i Ljubaznost, i te Osobine duše ljudi posjeduju kada prime i posjeduju Božansku Ljubav. A kada je čovjek iskren i vjeran i posjeduje te Osobine, nikada ga ne napuštaju niti se mijenjaju; i kada se ovo bratstvo temelji na njima, bit će izgrađeno na stijeni i nastavit će živjeti i postajati čišće i čvršće u svom povezujućem učinku i u velikim rezultatima koji će iz njega proizaći, jer će njegov temeljni kamen biti Božanska Priroda Oca, koja je bez promjenjivosti ili promjene i nikada ne razočarava.

Bratstvo stvoreno i ujedinjeno na taj način jest, kako kažem, "jedino istinsko bratstvo koje će čovjeku stvoriti neku vrstu Neba na Zemlji, protjerati ratove, mržnju, svađu i sebičnost, te prevladati "moje" i "tvoje". Moje će se promijeniti u naše i cijelo će čovječanstvo biti istinska braća, bez obzira na rasu, sektu ili intelektualna postignuća. Svi će biti prepoznati kao djeca jednog Oca."

Takav će biti učinak postojanja ove Ljubavi u ljudskim dušama na Zemlji, i kada takve duše napuste svoju tjelesnu ovojnicu, pronaći će svoje domove u Kraljevstvu Božjem(Nebeskom) - kao dijelovi Božanstva Oca i sudionike njegove Besmrtnosti.

Ali samo će ova Božanska Ljubav prikladiti duše ljudi za ovo Kraljevstvo jer u ovom Kraljevstvu sve stvari sudjeluju u ovoj Božanskoj prirodi i ništa što nema tu Kvalitetu ne može u njega ući.

Dakle, ljudi moraju shvatiti da nijedno puko vjerovanje ili ceremonija crkve ili krštenja, ili bilo što od toga, nije dovoljno da omogući duši da postane stanovnik ovog Kraljevstva. Ljudi mogu činiti i zavaravati se u svojim uvjerenjima da im bilo što manje od ove Božanske Ljubavi može osigurati ulazak u Kraljevstvo.

Vjerovanja mogu pomoći ljudima da traže i teže posjedovanju ove Ljubavi, ali sve dok duše ljudi zapravo ne posjeduju ovu Božansku Ljubav, ne mogu postati sudionici Božanske prirode i uživati u sreći i miru Očevog Kraljevstva.

Kada je put do zadobivanja ove Ljubavi tako lak, a radost njezina posjedovanja tako velika, iznenađujuće je da će ljudi biti zadovoljni ljuskama formalizma i zadovoljstvom i zabludom pukog "obožavanja usnama"(ispraznog štovanja) i intelektualnih uvjerenja.

Kao što sam rekao, ova Ljubav čeka da je posjeduje svaki čovjek koji je iskreno i s istinskim težnjama duše traži. Nije dio, već okružuje i obavija svakog čovjeka, ali istovremeno ne čini njegov dio osim ako mu čežnje(žudnje) i molitve nisu otvorile dušu, tako da može u njega utjecati i ispuniti ga svojom prisutnošću.

Čovjek nikada nije prisiljen primiti je, kao što nikada nije prisiljen činiti druge stvari protiv svoje volje, ali kao u potonjem slučaju, kada u vršenju te iste volje odbije dopustiti da Božanska Ljubav teče u njegovu dušu, mora pretrpjeti penal, koja je potpuno i apsolutno lišavanje bilo kakve mogućnosti da postane stanovnik Kraljevstva Božjeg ili Nebeskog Kraljevstva, i bilo kakve svijesti o činjenici svoje besmrtnosti.

Neka ljudi okrenu svoje misli i težnje Bogu, i u istini i iskreno mole Oca za upliv njegove Božanske Ljubavi u njihove duše, i imaju vjeru, i uvijek će otkriti da će im Otac darovati svoju ljubav, u skladu s opsegom njihovih težnji i čežnji, koje su mediji otvaranja njihovih duša djelovanju Duha Svetoga, koji je, kao što sam već napisao, Božji glasnik, za prenošenje Njegove Božanske Ljubavi iz njegovog Izvora Ljubavi dušama ljudi koji se mole i imaju težnje.

Ni na koji drugi način čovjek ne može posjedovati Božansku Ljubav, i to je uvijek individualna stvar između pojedinog čovjeka i Oca. Nijedan drugi čovjek ili skupina ljudi ili crkva ili duhovi ili anđeli ne mogu obavljati posao pojedinca. Što se njega tiče, njegova duša je jedino što je uključeno, i samo njegove težnje, njegove molitve i njegova volja mogu otvoriti njegovu dušu dotoku ove Ljubavi koja ga čini dijelom Njegove Božanskosti.

Naravno, molitve, ljubazne misli i ljubavni utjecaji dobrih ljudi, Božanskih duhova i anđela mogu i pomažu dušama ljudi da se okrenu Njegovoj Ljubavi i da napreduju u njezinom posjedovanju, ali što se tiče pitanja, hoće li čovjek postati vlasnik ove ljubavi ili ne, to ovisi o čovjeku.

Pa, napisao sam dovoljno za večeras i moram prestati.

Zato ću ti, dragi brate, sa svom ljubavlju i blagoslovom reći laku noć.
Tvoj brat i prijatelj,
ISUS.

 

[Cloud]

Poruka 98
Autor poruke: Ivan
Naslov poruke: Koji je razlog zašto smrtnici neće tražiti Očevu Ljubav, nego se rađe trude vjerovati u vjerovanja i sakramente Crkve kojoj pripadaju ili sa s kojom su povezani?

JA SAM OVDJE. Sveti Ivan.

Došao sam večeras da vam napišem poruku koju smatram vrlo važnom, i budući da ste u dobrom stanju, nastojat ću to učiniti.

Prije svega, želim reći da ste mnogo više u stanju razvoja duše koje nam omogućuje da uspostavimo odnos s vama nego što ste bili, i drago nam je što je to tako, jer što ste više razvijeni, to nam je lakše izraziti naše ideje o višim istinama koje toliko želimo otkriti kroz vas.

Pa, tema o kojoj želim pisati je: Koji je razlog zašto smrtnici neće tražiti Ljubav Oca, nego će rađe nastojati vjerovati u vjerovanja i sakramente crkava kojima pripadaju ili s kojima su povezani?

Sada vam se može činiti da bi sami smrtnici mogli bolje objasniti razlog ove sklonosti i svoje postupke u provođenju svojih sklonosti, ali ta pretpostavka ne bi bila istinita jer oni zapravo ne znaju. Znanje istine koje bi mogli steći i navodno znanje istine za koje se mnogi od njih zadovoljavaju vjerujući da ga posjeduju, dvije su vrlo različite stvari.

I prvo, oni vjeruju da vjerovanja njihovih crkava sadrže i otkrivaju istine o Bogu i odnosu smrtnika prema Njemu, te da će, ako slijede ta vjerovanja, činiti ono što je Bogu ugodno i u skladu s Njegovom voljom; i stoga su zadovoljni što ostaju u takvom znanju i ne traže dalje učenje istina o svom biću i svom spasenju.

Vjerovanja u većini detalja ne sadrže istine o tim duhovnim stvarima, jer se temelje na zabludi i posljedično ne mogu imati istinu kao nadgradnju, te iz njih smrtnici ne mogu naučiti istinsko znanje o duhovnim stvarima.

Ta su vjerovanja stvorena od strane čovjeka i ne temelje se na stvarnim istinama koje se nikada ne mogu promijeniti vjerovanjima, niti bilo čime drugim što je rezultat ljudskog stvaranja.

Ali smrtnici ne znaju da im ta vjerovanja ne otkrivaju istinu, i to je jedan od razloga zašto radije slijede učenja vjerovanja i vjeruju u njih. Nemaju ništa drugo na što se mogu osloniti osim mnogih izjava istine koje Biblija sadrži; i čak i ako bi se oslonili na te izjave, u svom stanju mentalnog i duševnog razvoja ne bi mogli otkriti istine kako su u njima objavljene i shvatiti bilo kakvu razliku između takvih istina i onoga što vjeruju da su istine njihovih vjerovanja.

Dugo godina - generaciju za generacijom - ove su vjerovanja prihvaćale, vjerovale u njih i proglašavale ih istinama od strane odgovarajućih crkava kojima su smrtnici možda pripadali; i vidjeli su svoje roditelje i djedove i bake kako vjeruju i počivaju u uvjerenju da vjerovanja sadrže istinu, i vidjeli su te rođake kako žive i umiru naizgled sretni u svojim uvjerenjima, i stoga su zadovoljni čineći ono što su činili i oni prije njih, a ne propitujući ili tražeći istinu negdje drugdje, ili čak misleći da se ona može pronaći negdje drugdje.

A kako je čovjek stvoren, može se reći da je takav položaj i stanje prirodno, i mi ili vi, koji znamo istinu, a također i da vjerovanja ne sadrže istinu, ne bismo trebali biti iznenađeni.

Opet, smrtnici preferiraju svoja vjerovanja, jer u većini slučajeva kada crkva ili denominacija postoji dugo vremena, oni koji su, kako smijem reći, naslijedili ta vjerovanja u vjerovanjima te nikada ne razmišljaju ni na trenutak da bi trebali činiti išta drugo osim bespogovorno vjerovati u učenja svojih vjerovanja i da su u takvom vjerovanju u istini i da nisu pozvani sumnjati ili preispitivati. I tako, odrastajući, kao što mnogi čine, u ovom vjerovanju, ono im u mnogim slučajevima postaje puka forma, bez vitalnosti i stvarajući kod onih koji ga posjeduju, nikakvu posebnu brigu o tome je li njihovo vjerovanje dobro utemeljeno ili ne. Ovo vjerovanje im štedi trud korištenja uma do bilo koje sveobuhvatne mjere, i oni kažu: "Zadovoljan sam vjerovanjem svoje crkve i ne želim biti uznemiren propitivanjem istog." I stoga, vidjet ćete, nije im teško dati prednost, jer zapravo nema preferencije, već postoji stanje uma koje u sebi nema mjesta za iskazivanje bilo kakve preferencije.

A opet, ta preferencija postoji zbog društvenog života ljudi koji vjeruju u vjerovanja crkava, jer ako ne vjeruju tako, nije im dopušteno postati članovima crkava, budući da se vjerovanje mora prihvatiti, bez obzira na to što je još bitno za vjerovati ili što smrtnik koji želi da se u pripadnost vjeruje.

Crkva je najveće društveno središte u životima ljudi, a njezin utjecaj i moć su vrlo veliki i dosežu dalje u ekonomiji društvenog života nego što nerazumni ljudi mogu shvatiti. Dakle, kada se podnositelj zahtjeva pretplati na vjerovanje i postane član crkve, obično postaje zadovoljan svojim društvenim položajem i njegove misli o duhovnim istinama više nisu plastične već fiksne, i kako vrijeme prolazi, on manje obraća pažnju na ono što vjerovanja mogu zahtijevati od njega, već na neki automatski način djeluje na njih i ostaje zadovoljan. Njegov položaj tada postaje toliko udoban, a njegov um oslobođen napora zbog nesumnjivog prihvaćanja doktrina njegovih crkvenih vjerovanja.

Naravno, postoje mnoge iznimke od ovog stanja koje postoje među članovima crkava, jer iako se pretplate na vjerovanja, njihove duše ipak nisu zadovoljne i odlaze u čežnji Ocu za Njegovom Ljubavlju i mnogima koji posjeduju tu Ljubav, iako intelektualno ne znaju što to znači. Ali većina daje prednost zbog razloga koje sam naveo - i teško će biti izazvati buđenje iz ovog zadovoljstva i osjećaja da u njihovim uvjerenjima leži sigurnost vršenja Očeve volje i vlastitog spasenja.

Iako je sve ovo istina, ovi smrtnici ne shvaćaju da je to istina upravo u smislu kako sam to opisao, i veliko djelo koje je pred vama i nama jest učiniti da se istine koje primate predstave ovim ljudima na takav način da se neće zadovoljiti počivanjem u sigurnosti svojih starih uvjerenja, već da će biti uvjereni da traže istinu izvan učenja svojih vjerovanja. I ovo mogu reći, da ako ovi ljudi dožive takvo buđenje i ozbiljno i iskreno traže istinu, neće oklijevati vjerovati da su pogriješili u svojim uvjerenjima i neće biti zadovoljni dok ne saznaju istinu.

Samo sam mislio da ću ovo napisati, jer, iako je to više tema koja se odnosi na puko življenje ljudi na Zemlji, ipak u svojim rezultatima i posljedicama, ako se život promijeni, duhovne stvari postat će stvari koje ih zaokupljaju.

Ova vjerovanja isključuju istinu, a ljudi nikada neće moći pronaći istinu dok ne isključe iz svojih umova i duša doktrine vjerovanja.

Neću više pisati večeras.

Stoga, s ljubavlju, želim laku noć.
Vaš brat u Kristu, IVAN.

 

[piramida4]

JA SAM OVDJE. Sveti Ivan.

Ivan je UMRO !!!

TO tebi Ivan govori?

.
SMRT = NESVJESNOST
kad čovjek umre
umre zato jer mu je Bog Otac YHVH
uzeo svoj dah-duh životni,
tijelo se raspadne,
a DUH čovjeka ide u stanje kao SPAVANJA
NESVJESTAN je
do – uskrsa – bilo prvog za spašenike
bilo drugoga za ne spašenike

duhovi svih mrtvih su zajedno
u nekom „skladištu“

========

PSALAM 6,6

jer MEĐU MRTVIMA TKO TE SE SJEĆA,

U PODZEMLJU TKO TI HVALE PJEVA?



PSALAM 30,10

"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem?

ZAR ĆE TE PRAŠINA SLAVITI,

ZAR ĆE NAVIJEŠTATI VJERNOST TVOJU?"



PSALAM 35,20

Jer oni ne misle o miru,

već spletke snuju PROTIV MIRNIH U ZEMLJI.



PSALAM 88,11

Zar na mrtvima činiš čudesa?

ZAR ĆE SJENE USTATI I HVALITI TEBE?



PSALAM 88,12

ZAR SE U GROBU PRIPOVIJEDA O TVOJOJ DOBROTI?

O VJERNOSTI TVOJOJ U PROPASTI?



PSALAM 88,13

ZAR SE U TMINI OBJAVLJUJU ČUDESA TVOJA

I TVOJA PRAVDA U ZABORAVU?



PSALAM 146,4

Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i

PROPADAJU SVE MISLI NJEGOVE



PROPOVJEDNIK 9,5

Živi barem znaju da će umrijeti,

a MRTVI NE ZNAJU NIŠTA niti imaju više nagrade,

jer se zaboravlja i spomen na njih.



PROPOVJEDNIK 9,10

I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš,

JER NEMA NI DJELA, NI UMOVANJA, NI SPOZNAJE, NI MUDROSTI

u Podzemlju u koje ideš.



SIRAH 17,27

Jer TKO ĆE HVALITI SVEVIŠNJEG U PODZEMLJU

mjesto živih koji ga mogu slaviti?



SIRAH 17,28

HVALA MRTVIH MRTVA JE - KAO DA IH NEMA,

samo živ i zdrav hvali Gospodina.



BARUH 2,17

otvori oči i pogledaj:

ta MRTVI U PODZEMNOM SVIJETU –

KOJIMA JE IZ UTROBE ODUZET DAH - NE,

ONI VIŠE NE KAZUJU SLAVE I PRAVEDNOSTI GOSPODNJE;

----------

 

[Cloud]

Poruka 99
Autor poruke: Luka
Naslov poruke: Koja je činjenica u odnosu na autentičnost Biblije

JA SAM OVDJE. Luka.

Večeras želim pisati na temu "Što je činjenica u vezi s autentičnošću Biblije?" Bio sam s vama na predavanju propovjednika na ovu temu i bio sam iznenađen što je s takvim očitim povjerenjem mogao objaviti da je Biblija autentična Božja riječ, koju su zapravo napisali ljudi čija se imena pojavljuju u njoj kao pisci iste. Činjenica da je postojanje određenih rukopisa i verzija pratio do sto pedeset godina nakon vremena Isusovih učenja nije utvrdila istinitost njegove izjave da takvim utvrđivanjem autentičnost Biblije ili autentičnost rukopisa kakvi sada postoje sadrže stvarne spise apostola ili onih osoba za koje se pretpostavlja da su pisci iste iz činjenice da su njihova imena povezana s tim rukopisima.

Nije istina ni da je Ivanov život produžen do kraja prvog stoljeća kako bi mogao napisati istinite izjave o vječnim istinama kako ih je objavio Isus, jer Ivan nije živio do tada, a njegovi spisi nisu sačuvani onako kako ih je formulirao, niti su rezultati njegovih izjava istinito preneseni, kako tvrde oni koji uče o nepovredivosti Svetog pisma.

Bio sam pisac o ovim svetim temama i, kao što sam vam već rekao, napisao sam dokument koji se zvao "Djela apostolska" i ostavio nekoliko primjeraka svojih spisa kada sam umro; ali takva kompilacija bila je samo povijest onoga što sam čuo od onih koji su živjeli s Isusovim učenjima i slušali ih, te njihovih napora da šire i podučavaju njegove doktrine nakon njegove smrti. Također sam imao koristi od nekih spisa učenika o Isusu, ali takvih je spisa bilo vrlo malo, jer ti Isusovi učenici i sljedbenici nisu počeli zapisivati u obliku rukopisa njegova učenja ili iskustva njegova života sve do dugo nakon što je napustio Zemlju. Očekivali su njegov brzi povratak kada će postati njihov kralj i zakonodavac, te stoga nisu vidjeli nikakvu priliku ili potrebu da sačuvaju u obliku spisa istine u kojima ih je poučio.

Znam da nakon moje smrti spisi koje sam ostavio nisu sačuvani netaknuti i da su mnoge stvari koje sam u njih uključio bile izostavljene i zanemarene u brojnim prepisivanjima i ponovnim prepisivanjima mojih rukopisa, a mnoge stvari koje nisam napisao i koje nisu bile u skladu s istinom umetnute su od strane ovih raznih uzastopnih prepisivača u svoja djela prepisivanja. I mnoge od tih izostavljenih stvari i dodataka bile su od vitalne važnosti za istinu duhovnih stvari, jer su ih učenici proglasili onima koje sadrže istine koje je Isus naučavao.

I tijekom razdoblja - i kratkog razdoblja kako ga je predavač nazvao - između najranijih spisa crkvenih otaca i vremena stvarnih događaja stvari na koje se ti spisi trebaju odnositi i ispravno opisivati, došlo je do mnogih promjena u spisima koje sam ostavio, kao i u onima koje su ostavili drugi izvorni pisci.

Čak i u Pavlovim poslanicama, za koje ovi teolozi i biblijski istraživači tvrde da imaju veću autentičnost i veću sigurnost od Evanđelja ili drugih biblijskih poslanica, napravljene su mnoge promjene između vremena njihova pisanja i vremena sastavljanja rukopisa ili propovijedi otaca rane crkve.

Unutar tih sto pedeset godina istine duhovnih učenja Učitelja postale su u većoj ili manjoj mjeri izgubljene u svijesti i znanju onih koji su pokušali reproducirati izvorne spise, jer su ti ljudi postali manje duhovni, a njihove misli i napori postali su više usmjereni na izgradnju crkve kao crkve nego na pokušaj razvoja, poučavanja i očuvanja velikih duhovnih istina. Moralni propisi postali su dominantni predmeti njihovih spisa i učenja te su ih lakše shvaćali nego propisi koji su podučavali putu razvoja njihovih duša i spoznaji Očeve volje te Isusovoj misiji čovječanstvu kao putokaza i spasitelja duša, a ne kao Mesije koji će uspostaviti svoje kraljevstvo na Zemlji.

Ne, s autoritetom izjavljujem da se autentičnost Biblije ne može utvrditi kao Božja riječ, jer u mnogim detaljima ona nije Njegova riječ, već, naprotiv, sadrži mnoge tvrdnje istine koje nisu istine i dijametralno suprotne Njegovim istinama i Isusovim učenjima o istini.

Ova Biblija je promijenila i izopačila cijeli Božji plan za spasenje čovjeka i zamijenila ga planom koji je proizašao iz ograničene mudrosti onih koji su pokušali uvjeriti čovječanstvo da imaju znanje o Bogu i Njegovim planovima u vezi sa stvaranjem i sudbinom čovjeka; i na njih je uvelike utjecalo njihovo znanje i vjerovanje u učenja židovske crkve i povijest židovskog roda u njegovim odnosima s Bogom, kako su pretpostavljali, te u učenja pismoznanaca i farizeja. Ovu činjenicu su ovi pisci jasno pokazali pokušavajući zamijeniti Isusa u svom planu spasenja na mjesto životinja žrtvovanih u židovskom planu spasenja. Kao što je Bog Židova, kako bi bio umiren i zadovoljavajuće štovan, zahtijevao krv i još krvi, tako i Bog, za kojeg je Isus proglasio da je Bog svih naroda na Zemlji, kako bi bio umiren i zadovoljavajuće štovan, zahtijeva krv i to krv svog voljenog sina.

Među tim biblijskim spisima postoje mnoge stvari proglašene istinama i utjelovljene kao stvarne Božje riječi, koje su proturječne i neobjašnjive, i koje, kad bi bile Božje riječi, ili čak Isusova učenja, ne bi sadržavale proturječja niti dopuštale bilo kakve interpretacije koje nisu međusobno u skladu.

Kako su dodaci, smanjenja i tumačenja učinjeni u izvornim spisima onih koji su objavljivali istine onako kako su ih čuli od Učitelja, te sve manja želja za razumijevanjem duhovnih stvari i rastuća "mudrost" njihovih vlastitih konačnih intelekta naveli su ih da zamisle Božji plan za spasenje čovjeka, i kako se prepisivanje nastavilo, misli onih koji su prepisivali ili diktirali isto postale su više usredotočene na taj plan, pa su se te kopije skupljale i razmatrale, a trud je bio postići određeni dogovor u objavi tog plana; i kako su se izrađivale nove kopije, konstruirane su s ciljem pokazivanja tog dogovora.

Ne smije se pretpostavljati da su kopije s kojih su izrađeni rukopisi koji su osnova Biblije bile izrađene i sačuvane na način koji je uzrokovao da budu izolirane jedna od druge, te da nisu sve bile poznate osobama koje su prepisivale ili uzrokovale prepisivanje spisa s kojih su rukopisi izrađeni, jer to ne bi bilo istina. Ove, ono što se može nazvati osnovnim kopijama, bile su u optjecaju u vrijeme kada su kršćanski oci pisali, imali su im pristup, citirali su ih i pomogli im dati tumačenja koja sada prevladavaju u crkvama s dodatnim tumačenjima od tih dana.

Ljudi sada znaju da su se među tim kršćanskim ocima vodili žestoki sporovi o tome što je dio riječi, te što treba prihvatiti, a što odbaciti među tim spisima koji prethode rukopisima koji čine osnovu Biblije, te da su mnogi rukopisi, koji su se predstavljali kao Božja riječ, odbačeni kao takvi, i to iz razloga što nisu mogli biti zapisi Božje riječi, jer se nisu slagali s onim što su biskupi crkve u svom ljudskom znanju i razumu prihvatili kao Božju riječ. Čak su se i ti biskupi slagali i razlikovali, baš kao što se ljudski umovi i razum ne slažu jedni s drugima.

Zatim kažem da predavač nije dokazao autentičnost Biblije kao Božje riječi. Nije sišao niz tok vremena, kako ga je nazvao, dovoljno daleko da bi otkrio postojanje bilo kakve autentičnosti, i budući da je to tako, njegov argument dokaza jednako je slab kao da je počeo od vremena tiskanih Biblija, gdje je njihov sadržaj u biti isti, ali budući da nisu originali, sličnost ništa ne dokazuje.

Ono što sam rekao u vezi s vlastitim spisima odnosi se i na spise svih ostalih. Biblija ne sadrži njihove spise onako kako su ih napisali i ostavili čovječanstvu.

Biblija sadrži mnoge istine, dovoljno da čovjeku omoguće da dosegne Kraljevstvo Nebesko, pod uvjetom da se ispravno shvate i primijene, ali u njoj se toliko toga uči kao istine, koje su upravo suprotne istini, da ljudima otežavaju razlučivanje i primjenu istine te shvaćanje Božje volje u odnosu na ljude i sudbine koje moraju biti njihove prema tome kako slijede i slušaju one koji to žele ili ne čine.

Ivan vam je već pisao o ovoj temi pozivajući se na svoje spise, kao i Pavao, tako da nema potrebe da se bavim pogreškama i tumačenjima sadržanim u njihovim spisima.

Neću sada više pisati jer ste umorni, ali uskoro ću doći i napisati poruku o drugoj temi o kojoj već neko vrijeme želim pisati.

S ljubavlju i blagoslovom, ja sam
Tvoj brat u Kristu,
LUKA.