Poruka 110
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Kako duša smrtnika prima Božansku Ljubav i kakav je njezin učinak, čak i ako se njegov um kasnije može prepustiti onim uvjerenjima koja mogu spriječiti rast duše - Što je izgubljena duša?
JA SAM OVDJE. Isus.
Dolazim večeras da ti kažem da si u boljem stanju nego što si bio sinoć, i zapravo, već nekoliko noći. Želim ti napisati poruku o pitanju "Kako duša smrtnika prima Božansku Ljubav i kakav je njezin učinak, čak i ako se naknadno njegov um može prepustiti onim uvjerenjima koja mogu spriječiti rast duše." Što je izgubljena duša?
Kao što znaš, dotok ove Ljubavi uzrokovan je njezinim davanjem od strane Duha Svetoga kao odgovor na iskrenu molitvu i žudnju duše. Mislim na molitvu i žudnju za Samom Ljubavlju, a ne na molitve općenito, za materijalne koristi koje ljudi češće i prirodnije, kako vjeruju, traže i žele. Molitve smrtnika za ove stvari koje ih mogu učiniti uspješnima i sretnima u njihovoj prirodnoj ljubavi, također su uslišene, ako je najbolje da budu, ali to nisu molitve koje donose Božansku Ljubav ili uzrokuju da Duh Sveti djeluje s ljudima.
Kako se molitve iskrene, ozbiljne duše uzdižu k Ocu, ta duša se otvara dotoku ove Ljubavi, a percepcije duše se proširuju i dolaze u veću usklađenost s uvjetima ili utjecajem koji uvijek prati prisutnost ove Ljubavi, te posljedično, njezin ulazak u dušu postaje lakši, a njezin prijem zamjetniji za osjetilo duše. Što je molitva iskrenija i žudnje iskrenije, prije dolazi vjera, a s tom vjerom i spoznaja da Božanska Ljubav prožima dušu.
Kada se Božanska Ljubav jednom nastani u duši, ona, u mjeri u kojoj prima Ljubav, postaje kao da je promijenjena tvar, sudjelujući u Biću Ljubavi; i kao što voda može postati obojena sastojkom koji joj je stran i koji mijenja ne samo njezin izgled već i njezine kvalitete, tako ova Božanska Ljubav mijenja izgled i kvalitete duše, i ta promjena kvaliteta nastavlja se zauvijek nakon toga. Prirodne osobine duše i Bit Ljubavi postaju jedno i ujedinjene, a duša postaje potpuno drugačija u svojoj konstituciji od one koja je bila prije dotoka Ljubavi, ali to samo u mjeri primljene Ljubavi.
Kako se ova Ljubav povećava u količini, promjena i transformacija postaju odgovarajuće veće, sve dok konačno transformacija ne postane toliko velika da cijela duša postane stvar ove Božanske Biti i sudjeluje u njezinoj samoj Prirodi i Bitnosti, biće Božanstva.
Kad jednom ova Ljubav uđe i istinski posjeduje dušu te izvrši spomenutu promjenu, Ona, Ljubav, nikada ne napušta niti se odvaja od duše - njezin karakter Božanske Biti nikada se ne mijenja u karakter puke prirodne ljubavi, i sve dok je prisutna, grijeh i pogreška ne postoje, jer je jednako nemoguće da ova Bit i grijeh i pogreška istovremeno zauzmu iste dijelove duše kao što je nemoguće da dva materijalna objekta istovremeno zauzmu isti prostor, kako kažu vaši filozofi.
Božanskost nikada ne ustupa mjesto onome što nije od Božanskog. Čovjek radi na postizanju Božanskog kada slijedi put predviđen za postizanje Božanske Prirode, i kako napreduje i dobiva dio ovog Božanskog, ma koliko malen bio, nikada se ne može vratiti do te mjere da se riješi ove transformirajuće Biti i ponovno postane bez njezine prisutnosti.
Ali to ne znači da čovjek ne može izgubiti svijest o postojanju ove Biti u svojoj duši, jer to često čini. Prepuštanje njegovim tjelesnim apetitima i zlim željama dovest će ga u stanje u kojem će prestati imati svijest o postojanju Božanske Ljubavi u svojoj duši, i prema sebi će biti kao da nikada nije iskusio promjenu o kojoj govorim.
I premda se ova Ljubav nikada ne može iskorijeniti zlima kojima se čovjek može prepustiti ili mentalnim uvjerenjima koja može steći, ipak napredak ove Ljubavi u njegovoj duši može biti zaustavljen i postati stagniran, kao da Ljubavi nema, a grijeh i pogreška mogu se činiti jedinim dominantnim elementima njegovog života i bića. Ali ipak, kada se jednom posjeduje, Ljubav ne može biti istisnuta iz njegove duše grijehom i pogreškom, bez obzira koliko duboki i intenzivni mogu biti. Znam da se to čovjekovom intelektualnom razmišljanju može činiti čudnim i nemogućim i da nije u skladu s onim što mi se pripisuje kao učenje da se duša može izgubiti, ipak, duša koja je jednom primila ovu Božansku Esenciju ne može se izgubiti, iako njezin nedostatak spoznaje prisutnosti ove Ljubavi i njezino buđenje iz uspavanog stanja, uzrokovano grijehom i pogreškom i njezinim pogrešno usmjerenim uvjerenjima, može odgoditi njezinu manifestaciju života i postojanja na dugo vremena, a duša koja se nalazi u takvom stanju možda će morati ponovno podnijeti mnogo patnje i tame.
I ovo se ne smije shvatiti kao da se duša ne može izgubiti, jer može, i mnogi su bili i bit će, a mnogi će to shvatiti kada bude prekasno.
Što je onda izgubljena duša? Ne ona koju čovjek može zapravo izgubiti u smislu da je lišen nje, - zapravo odvojen od nje, ili čak što se tiče njegove svijesti da nema dušu, jer iako ponekad može vjerovati da je izgubio dušu, u smislu da je nema, ipak se vara, jer duša, koja je čovjek, nikada se ne može odvojiti od njega samog, i sve dok živi u fizičkom tijelu ili u duhovnom tijelu, njegova duša će biti s njim.
Ipak, on može imati dušu, svjesno ili ne, i istovremeno je izgubiti. To se može činiti paradoksom smrtnom intelektu ili intelektu duha, ali istina je.
Što je onda izgubljena duša? Kad je Bog čovjeku dao dušu, ta je duša stvorena na sliku, ali ne u Biti svoga Stvoritelja, a istovremeno mu je dana privilegija da ta duša postane od tvari Oca, i do određene mjere, Božanska, te ima pravo i može živjeti u Nebeskom Kraljevstvu Oca, gdje je sve od Božanske Biti i Prirode.
Kad su prvi roditelji svojim činom neposlušnosti izgubili tu privilegiju, njihove su duše izgubile mogućnost da postanu dio Božanske Prirode i jedno s Ocem u Njegovom Kraljevstvu, i time nisu izgubili prirodnu dušu, koja je bila dio njihovog stvaranja, već dušu koja ima mogućnost da dobije Bit Božanstva i Besmrtnosti kao što Otac ima Besmrtnost.
Kao što sam već rekao, do sada, mojim dolaskom, ova velika privilegija vraćena je čovječanstvu, a izgubljena duša ponovno je postala predmet čovjekovog oporavka, i sada ima tu privilegiju kao što su je imali prvi roditelji prije pada; ali i ljudi je mogu izgubiti kao što su je izgubili. Kao što su im njihove duše bile izgubljene dok u nju nisu primili Božansku Bit Oca, tako su i sada s ljudima njihove duše izgubljene sve dok ne prime ovu Božansku Bit u njoj. Kao što su prvi roditelji svojom neposlušnošću i odbijanjem izgubili privilegiju da im duše postanu živa, Božanska Supstanca, tako će sada ljudi svojom neposlušnošću i odbijanjem izgubiti privilegiju da spase svoje duše od odvojenosti od Božanskog Jedinstva s Ocem.
Izgubljena duša je stvarna kao i istine Očevih nepromjenjivih zakona, i samo djelovanjem Božanske Ljubavi izgubljena duša može postati pronađena duša.
Ljudi mogu vjerovati i učiti da se u njima nalazi dio Božanskog koji će uzrokovati napredak i razvoj njihovih duša sve dok ne dosegnu stanje Božanstva koje će ih učiniti dijelom Božanstva Oca. Ali u tome su svi u krivu, jer, iako je čovjek bio najviše Božje stvorenje i najsavršenije, stvoren na njegovu sliku, ipak u čovjeku nema dijela Božanskog, a budući da nema dijela Božanskog, potpuno mu je nemoguće napredovati do posjedovanja Božanskog. On sam od sebe, bez obzira na njegov razvoj, nikada ne može postati veći ili savršeniji ili više prirode nego što je bio prilikom svog stvaranja.
Božansko dolazi odozgo i kada se jednom usadi u čovjekovu dušu, ne može biti granica njegovom širenju i razvoju, čak ni na Nebeskim Rajevima. Neka svi ljudi traže ovu Ljubav i neće biti izgubljenih duša; ali, nažalost, mnogi to neće učiniti, a duhovna nebesa bit će ispunjena izgubljenim dušama koje nemaju Božansku Bit Oca.
Napisao sam dovoljno za večeras i zadovoljan sam načinom na koji ste primili moju poruku. Nastavite moliti Oca za sve više i više Njegove Božanske Ljubavi i vaše će molitve biti uslišene i shvatit ćete sa sigurnošću svjesnog posjedovanja Božanske Biti da vaša duša nije izgubljena i nikada neće biti.
Stoga, s ljubavlju i blagoslovom, želim vam laku noć i Bog vas blagoslovio.
Vaš brat i prijatelj, ISUS.