Porijeklo zla

[teodati]

Zlo nije neki entitet koji napada, već je zlo uvijek produkt ljudske volje koja je korištena van sklada zakona (ljubavi). Pod ljude ubrajam i duhove koji su bili ljudi na Zemlji, a sada su prešli na drugu stranu ali i dalje mogu stvarati probleme na Zemlji, ako nisu naučili kako biti dobar.

Slažem se da mnogi ljudi ni krivi ni dužni doživljavaju zlo, ali to je zbog toga što je netko (bilo u prošlosti ili sadašnjosti) koristio svoju volju na neljubavan način. To nije pošteno, ali tko je odgovoran za stvaranje takvih uvjeta? Ljudi su ti koji su napravili takvo okruženje, a ne Bog. Što se tiče oboljenja, tu nažalost naslijeđujemo grijeh naših roditelja automatski kroz apsorpciju emocija iz duša u našoj neposrednoj okolini. Čak je i u Bibliji(s kojom se ne slažem u mnogim stvarima) zapisano da će sinovi naslijediti očeve grijehove. Danas je opće prihvaćeno da bolest roditelja često prelazi na dijete pa prema tome to dijete nepravedno ispašta zobg toga što roditelj nije očistio svoj grijeh(što zbog neznanja, a što zbog manjka želje i volje) prije nego je začeo to dijete. Zbog toga je jako važno da naučimo koristiti našu volju u smjeru ljubavi, kako ne bismo štetili sebi ni drugima. Ono što u religijskim i duhovnim krugovima nije jasno jest da se taj grijeh može ukloniti(kroz određene procese) pa se prema tome iscjeljuju i svi efekti tog grijeha, kao što je bolest, nesreća, starenje, pa čak i smrt.

Svatko od nas najviše plaća vlastite grijehe(kako siješ tako ćeš žeti), a za ono što su nam drugi nanijeli zlo ne odgovaramo mi nego oni. Za ono što su nas drugi povrijedili potrebno je oprostiti, a za naše zlo koje smo nanijeli drugima je potrebno se pokajati. Oba su emocionalna procesa koja nisu tako jednostavna kako religije vjeruju, nego u sebi sadrže mnoge elemente i potrebno je vremena da se dovrši. To nije intelektualan proces, već emocionalan jer je šteta(grijeh) emocionalne prirode. Vjerujem(ali nisam siguran pošto to još nisam iskusio, no znam da je Bog pravedan i ljubavan i da će svatko dobiti ono što zaslužuje) da će nam Bog pravedno kompenzirati našu patnju koju smo iskusili, a koja nije bila posljedica naših izbora i odluka, nego nanesena od drugih. Za Boga je daleko važnije kakvi smo mi, kakav je naš karakter, od onoga kako se drugi ponašaju prema nama.

Nije zlo produkt ljudske volje, i duhovna bića su radila zlo, i to ne jedno, svaka osoba upoznaje zlo isto kao i dobro, i to je sve, vrlo jednostavno a istinito.

 

[teodati]

Zasto bi to bilo tako?

Logika ovog argumenta podrazumijeva da je Bozja volja uvjetovana necim izvana.

Medjutim, u tvorevini je sve ionako Bozja volja. Sreca ili nesreca nekog bica je volja Bozja. A Bozja volja je bezuzrocna. Nju nista ne uzrokuje, nikakvo dobro, nikakvo zlo. Da Bog doista to zeli, bice ne bi trebalo prolaziti nista da bilo sretno.

Dakle, Bozja volja je da postoji zlo u svijetu. Kao i sve drugo u tvorevini, tako je i zlo stvoreno od Boga, postoji i opstaje Bozjom voljom. Jer tko zna, mozda je Bog stvorio neke druge svjetove u kojima zlo uopce ne postoji. Rajske svjetove u kojima je stvorio stanovnike koji uopce ne znaju za postojanje zla.

Jer ako On to hoce, On to moze i stvoriti. To ovisi samo o Njegovoj volji i ni o cemu drugome. Nista stvorena bica ne moraju prolaziti pa da bi postigla nesto drugo... sve je to samo i jedino Bozja volja.

Bog je uvjetovan samim sobom, dakle ako stvara bića. osobe, jasno je da će prije ili kasnije i dobro ali i zlo doći među živa bića, jer ne možeš nešto znati ako to osobno ne iskusiš, eto, nitko to ne može spriječiti, i zato postoji vrijeme kada i zlo postoji, ali i dobro, koje će vječno postojati, kako se svi nadamo, e da!

 

[Cloud]

Nije zlo produkt ljudske volje, i duhovna bića su radila zlo, i to ne jedno, svaka osoba upoznaje zlo isto kao i dobro, i to je sve, vrlo jednostavno a istinito.

Ne slažem se s tobom. Zlo jest produkt ljudske volje i to je odabir koji smo napravili u samom početku čovječanstva i dalje da činimo, no to može prestati. Mi možemo odabrati da ne moramo iskusiti zlo, na način da otpustimo uzroke grijeha koji su u nama i onda nećemo imati ni želju za grijehom. Ovo je neshvaćeno u religijama i zbog toga nažalost one nisu donijele pravo riješenje za uklanjanje zla u svijetu, fizičkom i duhovnom. Slažem se da i duhovna bića čine zlo, ali svako duhovno biće je jednom bilo čovjek koji je živio na Zemlji, jer svi smo mi napravljeni od tri djela, svaka osoba jest polovica duše koja ima dva tijela, duhovno i fizičko. Kada umremo, polovica duše i duhovno tijelo se odvajaju od fizičkog, i tada nastavljamo život u duhovnom svijetu, gdje ostajemo više-manje nepromijenjeni u našoj duši i znanju te i dalje imamo slobodnu volju za činiti dobro ili zlo. Smrt ne donosi automatski duhovni napredak ni ulazak u raj, jer svatko je dodijeljen lokaciji koja odgovora njegovom stanju duše, a stanje duše je suma sumarum života na zemlji te naših pravih emocija, želja, namjera, strasti, aspiracija, karaktera, itd...

 

[Fazlija]

Bog je uvjetovan samim sobom, dakle ako stvara bića. osobe, jasno je da će prije ili kasnije i dobro ali i zlo doći među živa bića, jer ne možeš nešto znati ako to osobno ne iskusiš, eto, nitko to ne može spriječiti, i zato postoji vrijeme kada i zlo postoji, ali i dobro, koje će vječno postojati, kako se svi nadamo, e da!

Na osnovu cega bi trebalo biti jasno da ce zlo doci medju stvorena bica, osim po volji Bozjoj?

Ako to nitko ne moze sprijeciti, onda je postojanje zla volja Bozja? A ako je to volja Bozja, onda je moglo biti i drugacije, samo da On tako zeli.

I ako smo u svijetu u kojem postoji i dobro i zlo, da li znamo (i na osnovu cega to znamo) ili se samo nadamo da ce u jednom trenutku zlo prestati postojati, a dobro nastaviti vjecno postojati?

 

[Cloud]

Na osnovu cega bi trebalo biti jasno da ce zlo doci medju stvorena bica, osim po volji Bozjoj?

Ako to nitko ne moze sprijeciti, onda je postojanje zla volja Bozja? A ako je to volja Bozja, onda je moglo biti i drugacije, samo da On tako zeli.

I ako smo u svijetu u kojem postoji i dobro i zlo, da li znamo (i na osnovu cega to znamo) ili se samo nadamo da ce u jednom trenutku zlo prestati postojati, a dobro nastaviti vjecno postojati?

Božja volja je bila da čovjek ima slobodnu volju, pa prema tome slobodan izbor hoće li djelovati u dobru ili zlu. To ne znači da je Bog želio da čovjek stvori zlo. Ono što Bog želi je da čovjek bude sretan, a jedini način da to bude jest da bude u skladu s zakonom koji jest dobro. Kršenjem zakona dolazi do boli i to je jedan od mehanizama koje Bog koristi kako bi nas educirao u ljubavi i vratio k Sebi.

Slobodna volja je jedan od dokaza Božje ljubavi prema nama, jer toliko nas voli da nam daje slobodu da djelujemo izvan onog što bi On želio. Zlo će prestati postojati u onom trenu u kojem svaki čovjek za sebe ne donese odluku da neće više stvarati zlo, no to ne može biti samo intelektualan odluka, već mora biti emocionalna, pošto je uzrok grijeha emocionalan, a on kao takav mora emocionalno izaći iz nas. Kada je uklonjen uzrok grijeha iz osobe, tada nestaje i želja za grijehom, pa prema tome nestaje i grijeh. I dalje imamo slobodu izabrati grijeh, ali to više nitko zdravog razuma i srca ne bi kontemplirao učiniti jer smo svjesni svih negativnih posljedica grijeha. To je ono što većina religija ne shvaća niti ne zna proces kojim se ovo može učiniti. Kao što sam već pisao na ovom forumu, dva su načina: samostalno ili kroz odnos s Bogom.

 

[teodati]

Na osnovu cega bi trebalo biti jasno da ce zlo doci medju stvorena bica, osim po volji Bozjoj?

Ako to nitko ne moze sprijeciti, onda je postojanje zla volja Bozja? A ako je to volja Bozja, onda je moglo biti i drugacije, samo da On tako zeli.

I ako smo u svijetu u kojem postoji i dobro i zlo, da li znamo (i na osnovu cega to znamo) ili se samo nadamo da ce u jednom trenutku zlo prestati postojati, a dobro nastaviti vjecno postojati?

Isus je lijepo rekao da je sve volja Božja, nemam što dodati, dapače!

 

[Qala Davidov]

Zbog raznovrsnosti kreacije nužno je da svako stvorenje ima i utjelovljuje određeni set parametara. Da to nije tako - ne bi bilo različitih stvorenja, i da to jest tako vidljivo je upravo iz primjera koji imamo posvuda oko sebe: raznovrsnost kreacije. Primjerice, ukorijenjena vegetacija, pokretna živa stvorenja, kao kontrast; potom unutar svakog od njih - to dvoje kao primjer - različite vrste vegetacije i različite vrste živih bića. Vidljivo posvuda po zemlji, da ne idemo u stvari koje su fizičkim očima nevidljive.

Ako će se prihvatiti da je ljudsko biće obdareno nekim dodatnim parametrom, recimo proaktivnošću, ili onom svjesne refleksije i promišljanja opaženoga, nakupljanja svih tih u nekakva sjećanja i pamćenja koja također može izvlačiti i o njima sekundarno promišljati, pa onda i o tima tercijarno... Moć izbora je također zadata u nekoj mjeri unutar tih nekakvih... skupnim imenom ovdje prozvanih parametara. Da ne idem odavde u neke velike filozofije... Porijeklo zla je u neprepoznavanju autentičnih parametara u čovjeku samom i nastojanje artificijelnog preuzimanja (time krivoprimjene) parametara nekih drugih živih bića koja u njima samima čine njihovo biće onim što ono jeste u izražaju.

Znamo iz Postanka, iz Početaka da je zbog jedne čovjekove krivoupotrebe cijela kreacija sukladno Zakonu Višnjega tako ustrojena da bude interaktivna, pa i reaktivna - sve je u međuodnosu. Ako je sve "u Početku" bilo stvoreno harmonično i u skladu, svaki pa i prvi pokušaj i čin uvođenja jednog nesklada remeti balans i posljedica je bila da zemlja neće više biti posve podatna, urađat će umjesto samim dobrim plodovima još i trnjem i korovom. Također poslije pukog izvanjskog čišćenja eskaliranog nesklada Potopom, balans je pao na još nižu razinu. Danas, unatoč svim uputama za povratak prvotnome balansu i skladu, za obnovu, regeneraciju i povratak božanskome skladu - sukob čovjeka i prirode je još jednom eskalirao, koji sukob nije samo čovjeka i prirode, već čovjeka i svih živih stvorenja, pa i vegetacije, već je i sukob čovjeka i čovjeka, a o onome unutar svakog pojedinca da se i ne govori. Želim ovim ukazati na samo jedno: iz tog stanja posvemašnjeg nesklada - kojega svak može gledati u svijetu oko sebe, za početak onom društvenom, uljudbenom, potom i u sebi samome - čovjek krene postavljati veliko pitanje poput ovakvog: Koje je porijeklo zla? Odgovor je predložen bilo izričito bilo zaključivanjem iz predočenoga ranije u tekstu.

Ono što ja vidim primarnijim i potrebitijim je ublažavanje, pa i povratak primarnom "ne-zlu", odnosno dobru, pa i Dobru. Za početak, Bog nije stvorio nikakvo zlo i ništa zlo. Sve što Bog stvara isključivo je dobro. Harmonično jedno s drugim i u skladu.
Parametar izbora u čovjeka mora biti veći zbog mudrosti, jer izbor je primarno prerogativ mudrosti. Stvoren s potencijalom za mudrost, izbor u ljudskog bića može biti i krivoupotrebljen - što je povijesno pa i uvijek aktualno vidljivo, konačno i sami smo na mukama kad treba donijeti neki izbor - i neki se povode za korisnošću, neki za emocijama. Mar Ješua nas je uputio u korekciju, izgradnju unutar naših vlastitih - daleko od skladnosti s izvornim božanskim parametrima - bića koji podrazumijevaju i imaju samo jednu svrhu a ona je obnova ljudskog bića u stanje utvrđeno izvornim božanskim parametrima i potom neprekidno jačanje obnovljenosti, njena daljnja izgradnja i bildanje u od Svevišnjega zadate parametre dovršenog ljudskog bića kao sugospodara kreacije u i pod Mudrošću i Ljubavi.

 

[Vjera_]

 

[Vjera_]

"Zlo nema vlastitu supstancu, već je samo nedostatak, višak, izopačenost ili kvarenje onoga što ima supstancu." kardinal John Henry Newman

 

[Vjera_]

Bezbožno je reći da zlo potječe od Boga, jer ništa suprotno nije proizvedeno od suprotnog. Život ne rađa smrt, niti je tama početak svjetla, niti je bolest tvorac zdravlja, već u promjenama stanja postoje prijelazi iz jednog stanja u suprotno.

Svako zlo je bolest duše, ali vrlina nudi uzrok njegova zdravlja.

Sveti Bazilije veliki vegetarijanac