Psalmi

[3.14]

PSALAM 40​

Zahvala i molba​

1Zborovođi.

Davidov.

2Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim,

i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.



3Izvuče me iz jame propasti,

iz blata kalnoga;

noge mi stavi na hridinu,

korake moje ukrijepi.



4U usta mi stavi pjesmu novu,

slavopoj Bogu našemu.

Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:

uzdanje će svoje staviti u Jahvu.



5Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda,

koji ne ide za štovateljima lažnih bogova,

za onima koji se predaju prijevari.



6Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj,

i namisli čudesne – ravna ti nema!

Kazivat’ ih i objavljivati želim,

al’ odveć ih je da bi se nabrojit’ mogli.



7Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,

nego si mi uši otvorio:

paljenice ni okajnice ne tražiš.



8Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

9Milje mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju,

Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«



10Tvoju ću pravdu naviještat’ u velikom zboru,

i usta svojih zatvoriti neću,

o Jahve, sve ti je znano.



11Tvoju pravdu neću kriti u srcu,

kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.

Tajit neću dobrote tvoje,

ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.



12A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati,

dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.



13Jer me okružiše nesreće nebrojene,

krivice me moje sustigoše da gledat’ ne mogu:

više ih je no vlasi na glavi,

i srce mi je stoga klonulo.



14Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš;

Gospodine, u pomoć mi pohitaj!

15Neka se postide i smetu

svi koji mi o glavi rade.



Nek’ uzmaknu i neka se posrame

koji se nesreći mojoj raduju!

16Neka se skamene u sramoti svojoj

koji zlurado na me grohoću!



17Neka kliču i nek’ se vesele u tebi

svi koji te traže!

Neka govore svagda: »Velik je Jahve!«

svi koji spasenje tvoje ljube.



18Bijedan sam ja i nevoljan,

al’ Jahve se brine za me.

Ti si pomoć moja i moj spasitelj;

o Bože moj, ne kasni!

 

[3.14]

PSALAM 41

Pouzdanje zapuštena bolesnika

1Zborovođi.

Psalam. Davidov.

2Blago onome koji misli na uboga i slaba:

u dan nevolje Jahve će ga spasiti!

3Jahve će ga štititi i živa sačuvati,

sreću mu dati na zemlji

i neće ga predati na volju dušmanima.

4Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli,

bolest mu okrenuti u snagu.



5Zavapih: »Jahve, smiluj mi se,

iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!«

6Neprijatelji zlo govore o meni:

»Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?«

7I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori,

u srcu pakosti skuplja i vani opada.



8Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni;

zlo mi dosuđuju:

9»Pogubna se pošast na nj oborila.«

Ili: »Tko jednom leže, više ne ustaje.«

10Pa i prijatelj moj u koga se uzdah,

koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.



11A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me

da im mogu uzvratiti.

12Po tome ću znati da sam mio tebi:

što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.

13A mene ćeš zdrava uzdržati

i pred svoje me lice staviti dovijeka.

14Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,

od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!

 

[3.14]

PSALAM 42

Jadikovke prognanog levita

1Zborovođi.

Poučna pjesma. Sinova Korahovih.

2Kao što košuta žudi za izvor-vodom,

tako duša moja čezne, Bože, za tobom.



3Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:

o, kada ću doći i lice Božje gledati?



4Suze su kruh moj danju i noću,

dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«



5Duša moja gine kada se spomenem

kako koračah u mnoštvu

predvodeć’ ih k domu Božjem

uz radosno klicanje i hvalopojke

u povorci svečanoj.



6Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!



7Tuguje duša u meni,

stoga se tebe spominjem

iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.



8Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:

sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.



9Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli,

a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog.



10Reći ću Bogu: »Hridino moja, zašto me zaboravljaš?

Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?«



11Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ

dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«



12Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!

 

[3.14]

PSALAM 43

1Dosudi mi pravo, Bože,

i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,

izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!



2Jer ti si, Bože, zaklon moj:

zašto me odbacuješ?

Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?



3Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek’ me vode,

nek’ me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!



4I pristupit ću Božjem žrtveniku,

Bogu, radosti svojoj.

Harfom ću slaviti tebe,

Bože, o Bože moj!



5Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!

 

[3.14]

PSALAM 44

Vapaj za pomoć Izraelu

1Zborovođi.

Sinova Korahovih. Poučna pjesma.

2Bože, ušima svojim slušasmo,

očevi nam pripovijedahu naši,

o djelu koje si izveo u danima njihovim –

u danima davnim.



3Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio,

iskorijenio narode, a njih raširio.

4Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše

niti im mišica njihova donese pobjedu,

već desnica tvoja i tvoja mišica

i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.



5Ti, o moj Kralju i Bože moj,

ti si dao pobjede Jakovu.

6Po tebi dušmane svoje odbismo,

u tvome imenu zgazismo one

koji se na nas digoše.



7U svoj se lûk nisam pouzdavao,

nit’ me mač moj spašavao.

8Nego ti, ti si nas spasio od dušmana,

ti si postidio one koji nas mrze.

9Dičili smo se Bogom u svako doba

i tvoje ime slavili svagda.



10A sad si nas odbacio i posramio nas

i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

11Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,

i opljačkaše nas mrzitelji naši.



12Dao si nas k’o ovce na klanje

i rasuo nas među neznabošce.

13U bescjenje si puk svoj prodao

i obogatio se nisi prodajom.



14Učinio si nas ruglom susjedima našim,

na podsmijeh i igračku onima oko nas.

15Na porugu smo neznabošcima,

narodi kimaju glavom nad nama.



16Svagda mi je sramota moja pred očima

i stid mi lice pokriva

17zbog pogrdne graje podrugljivaca,

zbog osvetljiva dušmanina.



18Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili

niti povrijedili Saveza tvoga,

19niti nam se srce odmetnulo od tebe,

niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

20kad si nas smrvio u boravištu šakalskom

i smrtnim nas zavio mrakom.



21Da smo i zaboravili ime Boga našega,

da smo ruke k tuđem bogu podigli:

22zar Bog toga ne bi saznao?

Ta on poznaje tajne srdaca!

23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom,

i mi smo im k’o ovce za klanje.



24Preni se! Što spavaš, Gospode?

Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

25Zašto lice svoje sakrivaš,

zaboravljaš bijedu i nevolju našu?



26Jer duša nam se u prah raspala,

trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

27Ustani, u pomoć nam priteci,

izbavi nas radi ljubavi svoje!

 

[3.14]

⁠⁠⁠⁠⁠⁠⁠PSALAM 45

Kraljevska svadbena pjesma

1Zborovođi. Po napjevu »Ljiljani«.

Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma.

2Iz srca mi naviru riječi divne:

pjesmu svoju ja kralju pjevam,

jezik mi je k’o pisaljka hitra pisara.



3Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,

po usnama ti se milina prosula,

stoga te Bog blagoslovio dovijeka.



4Pripaši mač uz bedra, junače,

ogrni se sjajem i veličanstvom!

5Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu,

zapni lûk i desnicu svoju proslavi!



6Oštre su strelice tvoje,

narodi padaju pred tobom

i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.



7Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,

i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva!



8Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,

stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza

uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.



9Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine,

iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

10Kraljevske ti kćeri idu ususret,

zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.



11»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:

zaboravi svoj narod i dom oca svog!

12Zaželi li kralj ljepotu tvoju,

smjerno se pokloni njemu

jer je on gospodar tvoj.

13Narod tirski dolazi s darovima,

naklonost tvoju traže prvaci naroda.«

14Sva lijepa korača kći kraljeva

u haljinama zlatom vezenim.



15U haljini od veza šarena kralju je dovode,

pratnja su joj djevice, drúge njezine.

16S veseljem ih vode i s klicanjem

u kraljeve dvore ulaze.

17Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi,

postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.



18Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje,

hvalit će te narodi u vijeke vjekova.

 

[3.14]

PSALAM 46

Jahve je naša utvrda

1Zborovođi. Sinova Korahovih.

Po napjevu »Djevice«. Pjesma.

2Bog nam je zaklon i utvrda,

pomoćnik spreman u nevolji.

3Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,

kad se bregovi ruše u more.



4Nek’ buče i bjesne valovi morski,

nek’ bregovi dršću od žestine njihove:

s nama je Jahve nad vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!



5Rijeka i rukavci njezini vesele grad Božji,

presveti šator Višnjega.

6Bog je sred njega, poljuljat se neće,

od rane zore Bog mu pomaže.

7Ma bješnjeli puci, rušila se carstva,

kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:



8s nama je Jahve nad vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!



9Dođite, gledajte djela Jahvina,

strahote koje on na zemlji učini.

10Do nakraj zemlje on ratove prekida,

lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.

11Prestanite i znajte da sam ja Bog,

uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!

12S nama je Jahve nad vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!

 

[3.14]

PSALAM 47​

Jahve – Kralj Izraela i Kralj svijeta​

1Zborovođi.

Sinova Korahovih. Psalam.

2Narodi svi, plješćite rukama,

kličite Bogu glasom radosnim.



3Jer Jahve je to – svevišnji, strašan,

kralj velik nad zemljom svom.

4Narode je nama podložio,

pogane stavio pod noge naše,



5baštinu nam odabrao –

ponos Jakova, svoga ljubimca.



6Uzlazi Bog uz klicanje,

Jahve uza zvuke trublje.



7Pjevajte Bogu, pjevajte,

pjevajte kralju našemu, pjevajte!



8Jer on je kralj nad zemljom svom,

pjevajte Bogu, pjevači vrsni!

9Bog kraljuje nad narodima,

stoluje Bog na svetom prijestolju.



10Prvaci se pribiru poganski

k narodu Boga Abrahamova.

Božji su svi vlastodršci zemlje,

nad svima on je uzvišen.

 

[3.14]

PSALAM 48

Sion – gora Božja

1Pjesma. Psalam.

Sinova Korahovih.

2Velik je Jahve, hvale predostojan

u gradu Boga našega.

3Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,

radost je zemlji svoj.

Gora Sion, na krajnjem sjeveru,

grad je Kralja velikog.

4Bog u kulama njegovim

jakom se pokaza utvrdom.



5Jer gle, složiše se kraljevi,

navališe zajedno.

6Čim vidješe, zapanjiše se

i zbunjeni u bijeg nagnuše.



7Ondje ih trepet obuze

kao muka porodilje,

8kao kad vjetar istočni

razbija brodove taršiške.



9Što smo čuli, sada vidimo:

grad Jahve nad vojskama,

grad Boga našega –

Bog ga utvrdi dovijeka.



10Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote

usred hrama tvojega.



11Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja

do nakraj zemlje doseže.

Puna je pravde desnica tvoja;

neka se raduje brdo sionsko!

12Neka kliču gradovi Judini

zbog tvojih sudova!



13Obiđite Sion i prođite njime,

prebrojite kule njegove!

14Pogledajte dobro bedeme njegove,

promotrite mu potanko dvorove:

da biste kazivali budućem koljenu:

15»Takav je Bog,

Bog naš zasvagda i dovijeka!

On neka nas vodi!«

 

[3.14]

PSALAM 49

Prividna sreća bezbožnika

1Zborovođi.

Sinova Korahovih. Psalam.

2Poslušajte ovo, svi narodi,

čujte, svi stanovnici zemlje,

3vi, djeco puka, i vi, odličnici,

bogati i siromašni zajedno!



4Moja će usta zboriti mudrost,

i moje srce misli razumne.

5K poučnoj izreci priklonit ću uho,

uz harfu ću izložit’ svoju zagonetku.



6Što da se bojim u danima nesreće

kad me opkoli zloba izdajica

7koji se u blago svoje uzdaju

i silnim se hvale bogatstvom?



8Ta nitko sebe ne može otkupit’

ni za se dati Bogu otkupninu:

9životu je cijena previsoka,

i nikada je neće platiti

10tko želi živjeti dovijeka

i ne vidjeti jamu grobnu.



11Jer, i mudri umiru,

pogiba i luđak i bezumnik:

bogatstvo svoje ostavlja drugima.



12Grobovi im kuće zasvagda,stanovi njihovi od koljena do koljena,

sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.



13Čovjek koji nerazumno živi

sličan je stoci koja ugiba.

14Takav je put onih koji se ludo uzdaju,

to je konac onih koji uživaju u sreći:



15Poput stada redaju se u podzemlju,

smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.

Njihova će lika brzo nestati,

podzemlje će im biti postojbina.

16A moju će dušu Bog ugrabiti podzemlju iz pandža

i milostivo me primiti.



17Ne boj se ako se tko obogati

i ako se poveća blago doma njegova:

18kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,

i blago njegovo neće s njime sići.



19Ako se u životu držao sretnim

– »Govorit će se da ti je dobro bilo!« –

20i on će doći u skup otaca svojih,

gdje svjetlosti više vidjeti neće.



21Čovjek koji nerazumno živi

sličan je stoci koja ugiba.

 

[3.14]

PSALAM 50​

Za bogoslužje »u duhu i istini«​

1Psalam.

Asafov.

Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju

od izlaza sunčeva do zalaza.

2Sa Siona predivnog Bog zablista:

3Bog naš dolazi i ne šuti.



Pred njim ide oganj što proždire,

oko njega silna bjesni oluja.

4On zove nebesa odozgo i zemlju

da sudi narodu svojemu:



5»Saberite mi sve pobožnike

koji žrtvom savez sa mnom sklopiše!«

6Nebesa objavljuju pravednost njegovu:

on je Bog sudac!



7»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,

o Izraele, svjedočit ću protiv tebe:

ja, Bog – Bog tvoj!



8Ne korim te zbog žrtava tvojih –

paljenice su tvoje svagda preda mnom.

9Neću od doma tvog uzet junca,

ni jaraca iz tvojih torova:



10ta moje su sve životinje šumske,

tisuće zvjeradi u gorama mojim.

11Znam sve ptice nebeske,

moje je sve što se miče u poljima.



12Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao,

jer moja je zemlja i sve što je ispunja.

13Zar da ja jedem meso bikova

ili da pijem krv jaraca?



14Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,

ispuni Višnjemu zavjete svoje!

15I zazovi me u dan tjeskobe:

oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«



16A grešniku Bog progovara:

»Što tumačiš naredbe moje,

što mećeš u usta Savez moj?

17Ti, komu stega ne prija,

te riječi moje iza leđa bacaš?



18Kad tata vidiš, s njime se bratimiš

i družiš se s preljubnicima.

19Svoja si usta predao pakosti,

a jezik ti plete prijevare.



20U društvu na brata govoriš

i kaljaš sina matere svoje.

21Sve si to činio, a ja da šutim?

Zar misliš da sam ja tebi sličan?

Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.



22Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,

da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.

23Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:

i onomu koji hodi stazama pravim –

njemu ću pokazati spasenje svoje.«

 

[3.14]

PSALAM 51​

Ispovijed raskajana grešnika​

1Zborovođi. Psalam. Davidov.

2Kad je prorok Natan došao k Davidu

poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.

3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,

po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

4Operi me svega od moje krivice,

od grijeha me mojeg očisti!



5Bezakonje svoje priznajem,

grijeh je moj svagda preda mnom.

6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio

i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan ćeš biti kad progovoriš,

bez prijekora kada presudiš.

7Evo, grešan sam već rođen,

u grijehu me zače majka moja.



8Evo, ti ljubiš srce iskreno,

u dubini duše učiš me mudrosti.

9Poškropi me izopom da se očistim,

operi me, i bit ću bjelji od snijega!



10Objavi mi radost i veselje,

nek’ se obraduju kosti satrvene!

11Odvrati lice od grijeha mojih,

izbriši svu moju krivicu!



12Čisto srce stvori mi, Bože,

i duh postojan obnovi u meni!

13Ne odbaci me od lica svojega

i svoga svetog duha ne uzmi od mene!



14Vrati mi radost svoga spasenja

i učvrsti me duhom spremnim!

15Učit ću bezakonike tvojim stazama,

i grešnici tebi će se obraćati.



16Oslobodi me od krvi prolivene,

Bože, Bože spasitelju moj!

Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

17Otvori, Gospodine, usne moje,

i usta će moja naviještati hvalu tvoju.



18Žrtve ti se ne mile,

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

19Žrtva Bogu duh je raskajan,

srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.



20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu

i opet sagradi jeruzalemske zidine!

21Tada će ti biti mile žrtve pravedne

i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu.

 

[3.14]

PSALAM 52

Kazna opakih

1Zborovođi.

Poučna pjesma. Davidova.

2Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: »David je ušao u kuću Abimelekovu.«



3Što se to hvališ pakošću,

silniče nesmiljeni?

4Neprestano snuješ o propasti,

jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!



5Zlo voliš više nego dobro,

i laž više nego pravednost!

6Mili su ti pogubni govori,

lažljivi jeziče!



7Bog će te zato satrti,

zauvijek te ukloniti;

iščupat će te iz tvog šatora,

iskorijeniti iz zemlje živih.



8Pravednici će gledati s užasom

i njemu se smijati:

9»Gle čovjeka koji ne uze

Boga za svoju zaštitu,

već se uzdao u veliko bogatstvo

i osilio u svojim zločinima!«



10A ja, k’o zelena maslina u domu Božjem,

uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.

11Hvalit ću te svagda što si to učinio

i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo,

pred licem tvojih pobožnika.

 

[3.14]

PSALAM 53

Čovjek bez Boga

1Zborovođi. Prema napjevu »Bolest«.

Poučna pjesma. Davidova.

2Bezumnik reče u srcu: »Nema Boga!«

Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.



3Bog s nebesa gleda na sinove ljudske

da vidi ima li tko razuman Boga da traži.



4No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:

nitko da čini dobro – nikoga nema.



5Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje,

koji proždiru narod moj kao da jedu kruh?

Boga oni ne zazivlju:



6od straha će drhtat’

gdje straha i nema

jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju,

bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.



7O, neka dođe sa Siona spas Izraelu!

Kad Bog promijeni udes naroda svoga,

klicat će Jakov, radovat’ se Izrael.

 

[3.14]

PSALAM 54

Zaziv za pomoć protiv dušmana

1Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma.

Davidova.

2Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: »David se kod nas sakrio.«



3Spasi me, Bože, svojim imenom

i jakošću svojom izbori mi pravdu!

4Poslušaj, Bože, moju molitvu

i usliši riječi usta mojih!



5Oholice ustadoše na me

i moj život traže silnici:

na Boga se ne osvrću.



6Evo, Bog mi pomaže,

Gospodin krijepi život moj.

7Okreni nesreću na dušmane moje,

zatri ih u vjernosti svojoj.



8Od srca rado ću ti žrtvovati,

slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo,

9jer ti me izbavi iz svake nevolje,

i oko moje vidje postiđene moje dušmane.

 

[3.14]

PSALAM 55​

Molitva progonjenoga

1Zborovođi. Uza žičana glazbala.

Poučna pjesma. Davidova.

2Počuj mi, Bože, molitvu,

ne krij se molbi mojoj:

3obazri se na me i usliši me!

Mučim se u svojoj tjeskobi,



4zbuni me vika dušmanska

i tlačenje grešničko.

Navališe na me nesrećom,

bijesno me progone.



5Srce mi je ustreptalo

i strah me samrtni spopade.

6Užas me i trepet hvata,

groza me obuze.



7Zavapih: »O, da su mi krila golubinja,

odletio bih da otpočinem!

8Daleko, daleko bih letio,

u pustinji se nastanio;



9brzo bih si potražio sklonište

od bijesne oluje i vihora.«

10Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike,

jer nasilje i svađu vidim u gradu;



11danju i noću zidinama kruže;

bezakonja su i nevolje u njemu.

12Usred njega zasjede,

s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.



13Da me pogrdio dušmanin,

bio bih podnio;

da se digao na me koji me mrzi,

pred njim bih se sakrio.



14Ali ti, ti si to bio, meni jednak,

prijatelj moj, moj pouzdanik

15s kojim sam slatko drugovao

i složno hodismo u domu Božjemu.



16Smrt neka ih zaskoči,

živi nek’ siđu u podzemlje

jer im je pakost u stanu i srcu.



17A ja ću Boga prizvati,

i Jahve će me spasiti.

18Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati,

i on će čuti vapaj moj.

19Dat će mi mira od onih koji me progone:

jer mnogi su protiv mene.



20Bog će čuti i njih poniziti,

Onaj koji kraljuje odvijeka,

jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.



21Podižu ruke na prijatelje,

savez svoj oskvrnjuju.

22Usta su im glađa od maslaca,

a srce ratoborno;

riječi blaže od ulja,

a oni – isukani mačevi.



23Povjeri Jahvi svu svoju brigu,

i on će te pokrijepiti:

neće dati da ikada posrne pravednik.



24A njih ti, o Bože, strmoglavi

u jamu grobnu!

Krvoloci i varalice ni polovicu danâ neće doživjeti!

A ja se u tebe uzdam!

 

[3.14]

PSALAM 56

Vjernik neće posrnuti

1Zborovođi. Prema napjevu »Golubica nijema u daljini«.

Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.

2Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti,napadač me moj neprestano tlači.

3Dušmani moji nasrću na me povazdan,

mnogo ih je koji se na me obaraju.



Svevišnji, 4kad me strah spopadne,

u te ću se uzdati.

5Božje obećanje slavim,

u Boga ja se uzdam i neću se bojati:

što mi može učiniti smrtnik?



6Od jutra do večeri obružuju me,

svi naumi njihovi meni su na zlo.

7Sastaju se i vrebaju,

paze mi na korake, o glavi mi rade.



8Plati im prema bezakonju,

u gnjevu, o Bože, obori pogane!

9Ti izbroji dane mog progonstva,

sabrao si suze moje u mijehu svom.

Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?

10Moji će dušmani uzmaknuti

čim te zazovem.

Ovo sigurno znam: Bog je za mene!

11Božje obećanje slavim,

12u Jahvu se uzdam i neću se bojati:

što mi može učiniti čovjek?



13Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože:

prinijet ću ti žrtve zahvalne

14jer si mi dušu od smrti spasio.

Ti si očuvao noge moje od pada,

da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

 

[3.14]

PSALAM 57

»Usred lavova«

1Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!«

Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.



2Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni

jer mi se duša utječe tebi!

U sjenu tvojih krila zaklanjam se

dok pogibao ne mine.



3Vapijem Bogu višnjemu,

Bogu koji mi čini dobro.

4Nek’ pošalje s nebesa i spasi me,

nek’ postidi one što me progone:

neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!



5Ležim usred lavova

koji proždiru ljudske sinove.

Zubi su im koplja i strijele,

a jezik im mač je naoštren.



6Uzvisi se, Bože, nad nebesa,

slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!

7Mrežu namjestiše stopama mojim,

stisnuše dušu moju;

iskopaše preda mnom jamu:

sami nek’ u nju padnu!



8Postojano je srce moje, Bože,

postojano je srce moje;

pjevat ću i svirati.



9Probudi se, dušo moja!

Probudi se, harfo i citaro!

Probudit ću zoru jutarnju.



10Hvalit ću te, Gospode, među narodima,

među pucima pjevat ću tebi:

11jer do neba je dobrota tvoja,

do oblaka vjernost tvoja.

12Uzvisi se, Bože, nad nebesa,

slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!

 

[3.14]

PSALAM 58

Protiv zlih sudaca

1Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!«

Davidov. Miktam.

2Zar doista krojite pravdu, vi moćni,

zar sudite pravo, sinovi ljudski?

3Ne, već bezakonje smišljeno činite,

po zemlji vam ruke dijele nepravde.



4Na krivu su putu bezbošci od krila majčina,

na krivu su putu lašci od utrobe.

5U njima je otrov kao u zmije,

kao u ljutice što uši začepljuje

6da glas čarobnjakov ne čuje

ni glas bajača vješta bajanju.



7O Bože, polomi im zube u ustima;

razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!

8K’o vode što hitro otječu neka se razliju,

k’o zgažena trava neka se osuše.

9Nek’ budu k’o puž koji se pužuć’ rastoči,

k’o pometnut plod nek’ sunca ne vide.



10Prije nego vam kotlovi trnje osjete,

dok je zeleno, neka ga vihor odnese.

11Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu,

noge će prati u krvi zlotvorâ.

12I reći će ljudi: »Pravednik plod svoj ima!

Još ima Boga da sudi na zemlji!«

 

[3.14]

PSALAM 59

Zaziv za pomoć

1Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!«

Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida.

2Izbavi me od dušmana, Bože moj,

zaštiti me od mojih protivnika!

3Izbavi me od bezakonikâ,

od krvolokâ spasi me!



4Jer evo: dušu moju vrebaju,

na me ustadoše silnici.

Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:

5bez moje krivnje na me nasrću.

Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,

6Jahve, Bože nad vojskama, Bože Izraelov!

Preni se, kazni sve pogane,

podlacima nemoj se smilovati!



7Uvečer se vraćaju, reže poput pasa

i trče po gradu.



8Gle, kako bljuju ustima;

kletve su im na usnama

i govore: »Tko nas čuje?«



9No, ti im se smiješ, o Jahve,

i rugaš se poganima svima.

10Jakosti moja, gledat ću na te,

jer ti si, Bože, zaštita moja,

Bog moj, milosrđe moje.



11Bog neka mi pohiti ususret,

nek’ me razveseli nad dušmanima mojim!



12Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode,

zbuni i obori ih jakošću svojom,

štite naš, Gospodine.



13Grijeh je svaka riječ usta njihovih:

nek se uhvate u svoju oholost,

u kletve i laži što ih govore!



14Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu,

nek’ se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!



15Uvečer se vraćaju, reže poput pasa

i trče po gradu.

16Nek’ lutaju okolo tražeći hranu;

i kad se nasite, neka zavijaju.



17A ja ću opjevati silu tvoju

i klicat ću jutrom milosrđu tvome,

jer mi ti postade utočište

i sklonište u dan nevolje.



18Jakosti moja, tebi ću pjevati,

jer ti si, Bože, zaštita moja,

Bog moj, milosrđe moje.