PSALAM 119
Pohvala Božjem zakonu
1Blaženi oni kojih je put neokaljan,
koji hode po zakonu Jahvinu!
2Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže;
3koji ne čine bezakonje,
već hode putovima njegovim.
4Naredbe si svoje dao
da se brižno čuvaju.
5O, kad bi čvrsti bili putovi moji
da tvoja čuvam pravila!
6Neću se postidjeti tada
kad budem pazio na zapovijedi tvoje.
7Slavit ću te u čestitosti srca
kad naučim sudove pravde tvoje.
8Tvoja ću pravila čuvati:
ne zapusti me nikada!
9Kako će mladić čistim sačuvati put svoj?
Čuvajući riječi tvoje.
10Svim srcem svojim tebe tražim;
ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.
11U srce pohranih riječ tvoju
da protiv tebe ne sagriješim.
12Blagoslovljen si, o Jahve,
nauči me svojim pravilima.
13Usnama svojim navješćujem
sudove usta tvojih.
14Putu se propisa tvojih radujem
više no svemu bogatstvu.
15Razmišljat ću o naredbama tvojim
i putove ću tvoje razmatrat’.
16Uživat ću u pravilima tvojim,
riječi tvojih neću zaboravit’.
17Milostiv budi meni, sluzi svojem,
da živim i tvoje riječi čuvam.
18Otvori oči moje
da gledam divote tvoga zakona!
19Ja sam došljak na zemlji,
zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!
20Duša mi gine u svako doba
žudeći za tvojim odlukama.
21Oholima ti si zaprijetio:
prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.
22Uzmi s mene rug i sramotu,
jer tvoje ja čuvam propise.
23Pa nek’ se sastaju knezovi i proti meni govore,
tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.
24Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,
tvoja su pravila moji savjetnici.
25Moja duša leži u prašini:
po riječi svojoj vrati mi život.
26Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo:
pravilima me svojim nauči.
27Pokaži mi put odredaba svojih
i o čudesima ću tvojim razmišljat’.
28Suze roni duša moja od žalosti:
po riječi svojoj ti me podigni!
29Daleko me drži od puta zablude
i zakonom me svojim obdari!
30Put istine ja sam odabrao,
pred oči sam stavio odluke tvoje.
31Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam,
o Jahve, nemoj me postidjeti!
32Ja kročim putem zapovijedi tvojih
jer si mi prosvijetlio srce.
33Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih
i ja ću je čuvati do kraja.
34Pouči me da se tvoga držim zakona
i čuvat ću ga svim srcem.
35Uputi me stazom svojih zapovijedi,
jer ja u njoj uživam.
36Prikloni mi srce propisima svojim,
a ne k pohlepi!
37Odvrati moje oči da ne vide ništavost,
život mi čuvaj na putu svojemu!
38Ispuni svom sluzi obećanje
koje si onima dao što te se boje.
39Ukloni sramotu od koje strahujem,
jer divni su tvoji sudovi.
40Evo, čeznem za naredbama tvojim:
pravdom me svojom poživi.
41Nek’ milost tvoja, o Jahve, dođe na mene
i spasenje tvoje po tvom obećanju.
42Odgovorit ću onima koji me ruže,
jer se uzdam u riječ tvoju.
43Od mojih usta ne oduzmi riječ istine,
jer se uzdam u sudove tvoje.
44Tvoj ću zakon čuvati
uvijek i dovijeka.
45Hodit ću putem prostranim,
jer naredbe tvoje istražujem.
46Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit’
i zbunit’ se neću.
47U zapovijedima tvojim moja je naslada
jer ih veoma ljubim.
48Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke
i o tvojim odredbama razmišljam.
49Spomeni se svoje riječi sluzi svojem
kojom si mi dao nadu.
50U nevolji sva mi je utjeha
što mi život čuva riječ tvoja.
51Oholice me napadaju žestoko,
ali ja od tvog zakona ne odstupam.
52Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih
i to me tješi.
53Bijes me hvata zbog grešnika
koji tvoj zakon napuštaju.
54Tvoje su mi naredbe pjesma
u zemlji kojom putujem.
55Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega
i tvoj čuvam zakon.
56Evo što je želja moja:
čuvati tvoje odredbe.
57Dio je moj, o Jahve – rekoh –
da tvoje čuvam riječi.
58Svim srcem lice tvoje ganuti hoću:
smiluj mi se po svom obećanju.
59Promislio sam putove svoje
i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
60Hitam i ne oklijevam
da zapovijedi tvoje čuvam.
61Opletoše me užeta grešnikâ,
ali tvoga zakona ja ne zaboravljam.
62U ponoći ustajem da te slavim
zbog pravednih tvojih odluka.
63Prijatelj sam svima koji te se boje
i koji tvoje čuvaju naredbe.
64Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja;
nauči me odredbama svojim.
65Učinio si dobro svom sluzi, Jahve,
po riječi svojoj.
66Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
67Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ.
68Ti si tako dobar i dobrostiv:
nauči me pravilima svojim.
69Oholi na me prijevare smišljaju,
ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.
70Srce im je poput sala bešćutno,
a ja uživam u tvom zakonu.
71Dobro mi je što sam ponižen
da bih tvoja naučio pravila.
72Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.
73Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše;
prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.
74Štovatelji tvoji videć’ me vesele se,
jer se u riječ tvoju ja pouzdah.
75Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni
i da si me s pravom ponizio.
76Tvoja ljubav nek’ mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
77Nek’ dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer zakon tvoj moja je naslada.
78Nek’ se smetu oholi, jer me tlače nizašto,
a ja ću o naredbama tvojim razmišljat’.
79Nek’ mi se priklone štovatelji tvoji
i koji znaju tvoje zapovijedi.
80Nek’ mi srce savršeno bude u tvojim pravilimada ne budem postiđen.
81Duša moja gine za tvojim spasenjem,
riječ tvoju željno čekam.
82Oči mi čeznu za tvojom besjedom:
kad ćeš mi donijeti utjehu?
83Kao mijeh u dimu postadoh,
ali pravila tvojih ne zaboravih.
84Koliko dana ima sluga tvoj?
Kad ćeš suditi progonitelje moje?
85Oholnici mi jame iskopaše:
oni ne rade po zakonu tvojemu.
86Sve zapovijedi tvoje istina su sama:
nekriva me gone, pomozi mi.
87Umalo me smrviše u zemlji,
ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.
88Po svojoj me milosti poživi
i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.
(...nastavak Psalma 119
...)
