Reinkarnacija

[Sanemi Shinozugava]

Ja osobno ne vjerujem u tzv. bozje objave. Svatko tko sam za sebe tvrdi da je izabrani bozji glasnik, poslanik, prorok i da Bog preko njega nesto objavljuje je ili ludjak ili fanatik ili oboje od toga.

Drugim rijecima, ono sto obicno nazivamo "bozje objave" su ustvari djela (misljenja, ucenja) nekih ljudi, koji su imali vecu ili manju, dublju ili plicu, razinu spoznaje. Sukladno razini svoje spoznaje, neki od njih su znali za odredjene stvari, a neki nisu. Neki su u vecoj mjeri robovali svojim predrasudama i praznovjerju, a neki manje.

Poštujem, ali se ne slažem.
Veličina Božje objave nije u tome da se svi s njom slože, nego da mijenja one koji je istinski prime...

 

[Fazlija]

Postujem da se ne slazemo. Daljnja rasprava o ovom pitanju bi nas dovela do razlike u vjerovanjima i praksi izmedju 2 ili cak 3 tipa osnovna tipa religija koja danas nalazimo u svijetu.

Prvi, religije koje se temelje na Bozanskim objavama:
- u osnovi to su abrahamske religije zapada
- ne vjeruju u reinkarnaciju

Drugi, religije koje se temelje na osobnom uvidu i spoznaji:
- to su religije Indo-kineskog kulturnog kruga (tantra, vedanta, budizam, taoizam)
- vjeruju u reinkarnaciju

Treci, shamnaske religije:
- njih bi mozda cak trebalo staviti na 1. mjesto
- ili barem izmedju ova dva ranije navedena tipa
- u osnovi, to je najraniji sloj, religije ljudi koji su ostali na razini kamenog doba
- Aboridzini Australije, plemena u Sibiru, Africi, Juznoj i Sjevernoj Americi
- nejasno da li imaju koncept reinkarnacije

 

[Sanemi Shinozugava]

Postujem da se ne slazemo. Daljnja rasprava o ovom pitanju bi nas dovela do razlike u vjerovanjima i praksi izmedju 2 ili cak 3 tipa osnovna tipa religija koja danas nalazimo u svijetu.

Prvi, religije koje se temelje na Bozanskim objavama:
- u osnovi to su abrahamske religije zapada
- ne vjeruju u reinkarnaciju

Drugi, religije koje se temelje na osobnom uvidu i spoznaji:
- to su religije Indo-kineskog kulturnog kruga (tantra, vedanta, budizam, taoizam)
- vjeruju u reinkarnaciju

Treci, shamnaske religije:
- njih bi mozda cak trebalo staviti na 1. mjesto
- ili barem izmedju ova dva ranije navedena tipa
- u osnovi, to je najraniji sloj, religije ljudi koji su ostali na razini kamenog doba
- Aboridzini Australije, plemena u Sibiru, Africi, Juznoj i Sjevernoj Americi
- nejasno da li imaju koncept reinkarnacije

Ta podjela je interesantna, ali ipak mislim da istina ne ovisi o kulturi ni starosti religije, nego o tome je li Bog stvarno progovorio ili nije.
Ako je sve samo razina ljudske spoznaje, onda je sve relativno i nitko zapravo ne zna, a to onda više nije potraga za istinom, nego vrtloženje mišljenja...

 

[Fazlija]

Ako je sve samo razina ljudske spoznaje, onda je sve relativno i nitko zapravo ne zna, a to onda više nije potraga za istinom, nego vrtloženje mišljenja...

Sva ta 3 sistema imaju svoju teoriju i praksu. Unutar sebe su dosljedni i vjeruju da su utemeljeni na konacnoj istini. Kako mi mozemo znati tko je od njih u pravu? Jesu li preci i astralna bica rekla istinu Aboridzinima, sibirskim shamanima i vedskim zrecima, pijacima Some? Jesu li yogini sabranoscu pronikli u sustinu stvari? Da li je Bog progovorio ili nije?

 

[Sanemi Shinozugava]

Sva ta 3 sistema imaju svoju teoriju i praksu. Unutar sebe su dosljedni i vjeruju da su utemeljeni na konacnoj istini. Kako mi mozemo znati tko je od njih u pravu? Jesu li preci i astralna bica rekla istinu Aboridzinima, sibirskim shamanima i vedskim zrecima, pijacima Some? Jesu li yogini sabranoscu pronikli u sustinu stvari? Da li je Bog progovorio ili nije?

Bog koji stvarno govori ne prepoznaje se po dojmu ni ritualu, nego po tome donosi li njegova riječ promjenu u čovjeku i istinu koja ostaje čak i kad nije ugodna...

 

[Fazlija]

Bog koji stvarno govori ne prepoznaje se po dojmu ni ritualu, nego po tome donosi li njegova riječ promjenu u čovjeku i istinu koja ostaje čak i kad nije ugodna...

Prvo bih rekao nesto o toj promjeni i napretku:

Tzv. objavljene religije (abrahamske) sve su utemeljene u moralnosti. Po tome su jednake religijama istoka, kod kojih je moralnost temelj razvoja sabranosti, svijesti i uvida. Cim covjek pocne nepokolebljivo slijediti moralna nacela, on se mijenja na bolje. Cak i covjek koji nije religiozan (ateist ili agnostik), ako slijedi moralna nacela i cini dobra djela, vrlo brzo skuplja zasluge i napreduje.

Dakle, po tome je vjernik objave slican yoginu ili cak postenom agnostiku koji iskreno cini dobra djela svojim bliznjima.

Zatim i o tzv. objavi:

Danas imamo dovoljno dokaza za tvrdnju da su objave dovjbene. To ne znaci da su lose, nego samo da su ih pisali ljudi, a ne da je Bog progovarao.

Koliko ima evandjelja u krscanstvu, preko 20-30. Sva su ih napisali ljudi, ali su tvrdili da su to rjeci i objava bozja. Onda su se opet sabrali neki ljudi i odlucili, ova 4 su ispravna, ovih 15-16 su krivovjerni.

Prve verzije Kurana su spaljene i prvi je kalif sa svojim teolozima sastavio sadasnju verziju kuranske objave. Ipak, u Jemenu je pronadjen jedan primjer ranijeg kuranskog teksta, koji se razlikuje od danasnje sluzbene verzije Kurana. Dakle, tekstove objava ne samo da su pisali ljudi i svoje djela pripisivali Bogu, nego su ih kasnije prepisivali, dopisivali, mijenjali, popravljali. Tako da tu treba biti oprezan i ne srljati sa zakljuccima.

 

[Fazlija]

Osim toga, postavlja se pitanje epistemologije ili kako mi uopce saznavamo.

U osnovi postoje 3 nacina spoznaje:
- opazanje (vidimo nesto, izmjerimo i sl.)
- zakljucivanje (iako culima vidimo da je Zemlja ravna, ali drugi mjerni podaci nam govore suprotno pa zakljucujemo da je okrugla)
- ucenje (ne moramo sve osobno izmjeriti, niti sami zakljucivati, neke podatke mozemo jednostavno preuzeti od drugih).

Da bi spoznaja bila mjerodavna, stalno moramo kombinirati ova 3 nacina. Uzimamo podatke iz knjiga (ucimo), ali u isto vrijeme promisljamo i usporedjujemo s nasim vlastitim opazanjima i iskustvom. Ne smijemo biti zatucani i osloniti se samo na 1 izvor spoznaje. Npr. vulgarni matrijalist bi rekao da pradjed ne postoji jer ga sam nikada nisam vidio, ali razumno je zakljuciti da svaki covjek ima oca pa posljedicno i pradjeda. Dogmaticni vjernik misli da je vjerska objava nepromjenjiva rijec Bozja, ali danasnje kriticko razmisljanje je dovelo u pitanje takvo vjerovanje. Dakle, ne smijemo robovati samo 1 nacinu saznavanja.

Kada tako postavimo stvari, vidimo da oni koji su se oslonili na ucenje iz samo 1 knjige, i zanemarili sve ostale izvore i nacine spoznavanja, pate od ozbiljnih nedostataka u svojoj spoznaji. Pa kako onda mozemo tvrditi da je takav nacin spoznaje najbolji i najtocniji.

Istocnjacke religije imaju tzv. svete spise, ali kod njih to nisu nikakve Bozje objave, nego samo mudre upute velikih ucitelja, prirucnici, vodici. Cilj nije vjerovati u istinitost tih spisa, nego sam pokusati vjezbati svoju sabranost opazanja i zakljucivanja, da bi se doslo do jednake razine spoznaje. E sada... u vezi reinkarnacije ili bilo koje druge stvri... kome vjerovati? Onima koji uravnotezeno njeguju sva 3 nacina spoznaje, ili onima koji slijepo slijede samo 1 nacin i nikada ga kriticki ne promisljaju?

 

[Sanemi Shinozugava]

Nitko tko ozbiljno vjeruje u objavu ne poriče da su je zapisivali ljudi, ali kršćansko poimanje objave ne staje na „tekstovima“, nego se temelji na Osobi. U središtu nije knjiga, nego Isus Krist, živ i stvaran, čija snaga mijenja živote kroz stoljeća i to ne samo intelektualno, nego egzistencijalno.

2.Kor 3:6 - "Koji i učini nas sposobne da budemo sluge Novoga Zavjeta, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje."

Ti tražiš uravnoteženost triju izvora spoznaje, i to ima smisla. Ali ako ostaneš na toj razini, propustiš ono što objava nudi: ne samo učenje, nego odnos. Ne samo upute, nego poziv. A kad netko iskusi Božju blizinu ne kao ideju nego kao stvarnost, onda više nije stvar „sistemske epistemologije“, nego živog odgovora na Živoga.

Naravno, slobodan si vjerovati da su svi proroci i evanđelisti „malo dodali“ i „malo brisali“, ali to ne može objasniti zašto su mnogi od njih umrli za ono što su prenijeli. Zašto bi netko dao život za pogrešku, mit ili manipulaciju? I kako to da to „ljudsko djelo“ preživljava stoljećima, dok sve drugo blijedi?

Tako da, nije pitanje tko ima više izvora, nego tko ima Istinu koja oslobađa.

 

[Vidyarthi]

Ne znam baš... Božja objava nije određena time što je nekome „too much“, nego time što je Bog odlučio otkriti.
A kad nešto poput reinkarnacije nije spomenuto ni u Starom ni u Novom zavjetu, to prije ukazuje da nije dio Božjeg plana, nego ljudske pretpostavke.

Svejedno, hvala za komentar...

Nije problem. Pišemo kako mislimo, svatko ima neku svoju logiku i stav.

Što se tiče Boga koji je odlučio otkriti stvar x ili y: Bog ima više načina da nešto kaže. Ne samo kroz Objavu, ako ćemo uzeti to kao neku referentnu točku. Recimo 20% (uzimam grubu procjenu) američkih kršćana vjeruje u reinkarnaciju. Zašto? Djelomično zbog utjecaja duhovne misli sa indijskog potkontinenta, djelomično zbog indijanskih vjerovanja, osobnih razmišljanja...

Mene osobno na to nagoni (iako sam odgajan u izrazito kršćanskoj, katoličkoj obitelji) - logika. Oštra podjela na raj ili pakao mi je previše gruba. Zamisli da si u učionici u kojoj svi pišu test. I učitelj na kraju podijeli samo ili petice ili jedinice. Tako ti to meni osobno izgleda. Prihvaćam raj ili pakao kao neku početnu točku, opis duhovnog, fizičkog ili općeg stanja, ali tu fali razrada. Nisu svi ljudi koji su "dobri" - jednako dobri. A niti svi koji su "zli" jednako zli. Stavljam navodnike jer je i to zapravo žestoko pojednostavljivanje, ljudi su najčešće i dobri i loši istovremeno.

I sad dolazim do poante: ako mi je Bog dao logiku da se njome koristim, i mozak da učim o svijetu oko sebe, nije li i to način da Bog govori? Bog nije samo transcedentan, nego i imanentan.

Ili da se vratim na onaj početni argument: da smo rođeni (karikiram) u Judeji netom nakon izbavljenja iz babilonskog ropstva, mi bi znali samo za prvih 5 knjiga Mojsijevih, ako i toliko. I onda bi netko mogao reći "ma kakvo ognjeno jezero, kakav Isus, kakva žrtva na križu, Otkrivenje, to Bog nije objavio".

 

[Fazlija]

Valja takodjer napomenuti da istocnjacke religije vjeruju i u raj i u pakao. Stovise, vjeruju u mnoge razine rajeva i mnoge razine paklova. Ali za njih to nisu konacna boravista. Nerazumno pretpostaviti da neko stvoreno bice, koje potpuno ovisi o Bozjoj volji, ostane trajno u jednom stanju pa bilo ono stanje potpunog uzivanja ili potpune patnje.

Sve sto je stvoreno u nekom trenutku, ima ograniceno trajanje i kraj i nestat ce u nekon drugom trenutku. Za vrijeme tog svojeg ogranicenog trajanja, stalno se krecu i nikada ne zadrzavaju isto stanje (a to je reinkarnacija). Bica nisu vjecna, ona su privremena ispoljenja Bozje stvaralacke volje. Kada ih Bozanska svijest jednom prestane odrzavati, vratit ce se u svoj vlastiti izvor, u svojeg Tvorca... jer u sto bi se drugo uostalom i mogla vratiti. Tako nekako na to pitanje gledamo Abhinavagupta i ja.

 

[Sanemi Shinozugava]

Nije problem. Pišemo kako mislimo, svatko ima neku svoju logiku i stav.

Što se tiče Boga koji je odlučio otkriti stvar x ili y: Bog ima više načina da nešto kaže. Ne samo kroz Objavu, ako ćemo uzeti to kao neku referentnu točku. Recimo 20% (uzimam grubu procjenu) američkih kršćana vjeruje u reinkarnaciju. Zašto? Djelomično zbog utjecaja duhovne misli sa indijskog potkontinenta, djelomično zbog indijanskih vjerovanja, osobnih razmišljanja...

Mene osobno na to nagoni (iako sam odgajan u izrazito kršćanskoj, katoličkoj obitelji) - logika. Oštra podjela na raj ili pakao mi je previše gruba. Zamisli da si u učionici u kojoj svi pišu test. I učitelj na kraju podijeli samo ili petice ili jedinice. Tako ti to meni osobno izgleda. Prihvaćam raj ili pakao kao neku početnu točku, opis duhovnog, fizičkog ili općeg stanja, ali tu fali razrada. Nisu svi ljudi koji su "dobri" - jednako dobri. A niti svi koji su "zli" jednako zli. Stavljam navodnike jer je i to zapravo žestoko pojednostavljivanje, ljudi su najčešće i dobri i loši istovremeno.

I sad dolazim do poante: ako mi je Bog dao logiku da se njome koristim, i mozak da učim o svijetu oko sebe, nije li i to način da Bog govori? Bog nije samo transcedentan, nego i imanentan.

Ili da se vratim na onaj početni argument: da smo rođeni (karikiram) u Judeji netom nakon izbavljenja iz babilonskog ropstva, mi bi znali samo za prvih 5 knjiga Mojsijevih, ako i toliko. I onda bi netko mogao reći "ma kakvo ognjeno jezero, kakav Isus, kakva žrtva na križu, Otkrivenje, to Bog nije objavio".

Ne znam baš...
Bog nije ostavio sve otvoreno nagađanju, nego se u povijesti i Pismu objavljivao postepeno, ali dosljedno. Nije svaki dojam ili intuicija Božji govor, jer Bog ne proturječi sam sebi. Reinkarnacija nije samo „neizrečena“, nego izravno isključena u biblijskoj misli, čovjek umire jednom, zatim dolazi sud (Heb 9:27).
Slažem se da nam je dana logika, ali ne da izmišljamo što bi „možda bilo logično“, nego da razlikujemo istinu od privida...

Valja takodjer napomenuti da istocnjacke religije vjeruju i u raj i u pakao. Stovise, vjeruju u mnoge razine rajeva i mnoge razine paklova. Ali za njih to nisu konacna boravista. Nerazumno pretpostaviti da neko stvoreno bice, koje potpuno ovisi o Bozjoj volji, ostane trajno u jednom stanju pa bilo ono stanje potpunog uzivanja ili potpune patnje.

Sve sto je stvoreno u nekom trenutku, ima ograniceno trajanje i kraj i nestat ce u nekon drugom trenutku. Za vrijeme tog svojeg ogranicenog trajanja, stalno se krecu i nikada ne zadrzavaju isto stanje (a to je reinkarnacija). Bica nisu vjecna, ona su privremena ispoljenja Bozje stvaralacke volje. Kada ih Bozanska svijest jednom prestane odrzavati, vratit ce se u svoj vlastiti izvor, u svojeg Tvorca... jer u sto bi se drugo uostalom i mogla vratiti. Tako nekako na to pitanje gledamo Abhinavagupta i ja.

Kužim tvoju poantu... ali ovdje se miješaju dvije stvari – metafizička dinamika stvaranja i etička odgovornost stvorenja.
Biblijska objava ne uči da je čovjek samo „prolazna manifestacija“, nego trajna osoba sa svim vrijednostima i vječnim odgovorom na Ljubav koja mu se nudi. Ako nema vječne odgovornosti, onda ni sloboda ne znači puno, a ako smo tek isparavanje božanske volje, onda ni smisao ne traje dulje od magle.

 

[Vidyarthi]

Valja takodjer napomenuti da istocnjacke religije vjeruju i u raj i u pakao. Stovise, vjeruju u mnoge razine rajeva i mnoge razine paklova. Ali za njih to nisu konacna boravista. Nerazumno pretpostaviti da neko stvoreno bice, koje potpuno ovisi o Bozjoj volji, ostane trajno u jednom stanju pa bilo ono stanje potpunog uzivanja ili potpune patnje.

Sve sto je stvoreno u nekom trenutku, ima ograniceno trajanje i kraj i nestat ce u nekon drugom trenutku. Za vrijeme tog svojeg ogranicenog trajanja, stalno se krecu i nikada ne zadrzavaju isto stanje (a to je reinkarnacija). Bica nisu vjecna, ona su privremena ispoljenja Bozje stvaralacke volje. Kada ih Bozanska svijest jednom prestane odrzavati, vratit ce se u svoj vlastiti izvor, u svojeg Tvorca... jer u sto bi se drugo uostalom i mogla vratiti. Tako nekako na to pitanje gledamo Abhinavagupta i ja.

Da. Ako izuzmemo mokšu / nirvanu kao neki ultimativni cilj, sve ostalo - pa i rajevi i paklovi - imaju svoje trajanje, sukladno ponašanju duše.

Treba reći i ovo: bića u smislu manifestacije / inkarnacije u onaj ili ovaj oblik nisu vječne (naravno) . Ali duše jesu, tako da ima i duša svoju vrijednost i nije tek puki "reciklažni materijal" koji se samo pretače iz jednog oblika u drugi.

 

[Vidyarthi]

Ne znam baš...
Bog nije ostavio sve otvoreno nagađanju, nego se u povijesti i Pismu objavljivao postepeno, ali dosljedno. Nije svaki dojam ili intuicija Božji govor, jer Bog ne proturječi sam sebi. Reinkarnacija nije samo „neizrečena“, nego izravno isključena u biblijskoj misli, čovjek umire jednom, zatim dolazi sud (Heb 9:27).
Slažem se da nam je dana logika, ali ne da izmišljamo što bi „možda bilo logično“, nego da razlikujemo istinu od privida...

Jasno, nitko ni ne tvrdi da je svaka misao koja nam prostruji kroz glavu automatizmom nekakva božanska uputa.

Međutim ako gledamo kako su nastajale knjige bilo iz SZ ili NZ, ne možemo reći da je riječ o direktnom božanskom diktatu. Zapravo jedina vjera koja to tvrdi je islam, za Kur'an. Kršćani će i sami reći da su knjige pisali "Bogom nadahnuti ljudi", dakle misao je ipak išla prirodno, sa mnogim propitivanjima, stajanjima, oblikovanjima, preoblikovanjima itd.
Primjera radi, ako pročitamo proslov u evanđelju po Ivanu, vidimo da je to klasična grčka filozofija ali uklopljena u tada još židovski (danas kršćanski) vjerski format. Hoću reći, biblijski pisci nisu fantazirali stvari ni iz čega, nego su se oslanjali na već postojeće misli uz naravno dodadavanje i integraciju novih.

A što sve skupa ne oduzima glavnim protagonistima (npr. Ivanu Krstitelju ili Isusu) mogućnost božanskog nadahnuća. Nego govori kako se duhovna misao konstantno nadograđuje i proširuje.

 

[Fazlija]

Treba reći i ovo: bića u smislu manifestacije / inkarnacije u onaj ili ovaj oblik nisu vječne (naravno) . Ali duše jesu, tako da ima i duša svoju vrijednost i nije tek puki "reciklažni materijal" koji se samo pretače iz jednog oblika u drugi.

Veliko je pitanje sto je to uopce dusa.

Ukoliko se ovaj pojam shvati vedantinski, kao Atman, ona u svakom trenutku i uvijek jeste jedno sa apsolutnim Brahmanom. Ona nikada i nije bila nista drugo nego Parama Shiva.

 

[Sanemi Shinozugava]

Jasno, nitko ni ne tvrdi da je svaka misao koja nam prostruji kroz glavu automatizmom nekakva božanska uputa.

Međutim ako gledamo kako su nastajale knjige bilo iz SZ ili NZ, ne možemo reći da je riječ o direktnom božanskom diktatu. Zapravo jedina vjera koja to tvrdi je islam, za Kur'an. Kršćani će i sami reći da su knjige pisali "Bogom nadahnuti ljudi", dakle misao je ipak išla prirodno, sa mnogim propitivanjima, stajanjima, oblikovanjima, preoblikovanjima itd.
Primjera radi, ako pročitamo proslov u evanđelju po Ivanu, vidimo da je to klasična grčka filozofija ali uklopljena u tada još židovski (danas kršćanski) vjerski format. Hoću reći, biblijski pisci nisu fantazirali stvari ni iz čega, nego su se oslanjali na već postojeće misli uz naravno dodadavanje i integraciju novih.

A što sve skupa ne oduzima glavnim protagonistima (npr. Ivanu Krstitelju ili Isusu) mogućnost božanskog nadahnuća. Nego govori kako se duhovna misao konstantno nadograđuje i proširuje.

Ne znam baš... Bogom nadahnuto ne znači da su pisci bili pasivni prijemnici diktata, ali ne znači ni da su mogli slobodno nadograđivati poruku prema vlastitom dojmu. Presudno nije kako je riječ zapisana, nego od koga dolazi i ostaje li dosljedna, a u slučaju Biblije to znači: ne kontradiktorna, ne samo kulturno zanimljiva, nego otkrivenje koje iznutra nosi autoritet.

Dalje, da, Ivan koristi termin Logos koji je bio poznat u helenskom svijetu, ali ono što piše nije puko prepakiranje filozofije, grčki Logos nikad ne postaje čovjek, dok Ivan izričito kaže: "Riječ tijelom postade". To nije nadogradnja, to je preokret.

U tom svjetlu, reinkarnacija nije samo nešto što se „možda“ nije stiglo reći, nego nešto što je izravno suprotno biblijskoj misli o čovjekovoj jedinstvenoj sudbini (vidi u Heb 9:27). Nije sve mišljenje nadahnuće, a ni svaka praznina prostor za nadogradnju, nekad je šutnja/izostanak granica onoga što nije otkriveno jer ne pripada tom glasu.

 

[bas kao]

Prvi, religije koje se temelje na Bozanskim objavama:
- u osnovi to su abrahamske religije zapada
- ne vjeruju u reinkarnaciju

Drugi, religije koje se temelje na osobnom uvidu i spoznaji:

ovde moram da uletim,
1. mi hriscani, neki bar, jesmo prosvetljeni, i imamo i te kako uvid i spoznaju, naravno ne 100%-nu;
a sto se tice reinkarnacije: zar ne rece Hristos za Krstitelja, On je Ilija koji ce doci, tj,. koji je dosao?
znaci, nemoj da nas iskljucujes; ja sam na primer prvi covek Adam, zaista, pitaj καιnos -a i @Maki -ja, koliko sam samo tema na forumu odakle sam pozvan ovde - otvarao u ime prvog coveka, Adama... dakle, zavisi sta je reinkarnacija, ne kazem da sam se ja reinkarnirao, vec da sam postao Adam, eto "setio" sam se kao i mnogi primeri koje navodis sto su se setili

 

[Fazlija]

mi hriscani, neki bar, jesmo prosvetljeni, i imamo i te kako uvid i spoznaju, naravno ne 100%-nu;

Ne poricem, sigurno mnogi krscani imaju duboku spoznaju, ali njegovanje sopstvenog uvida nije osnovno nacelo krscanstva kao npr. budizma ili neke hinduisticke skole poput vedante ili tantrizma.

a sto se tice reinkarnacije: zar ne rece Hristos za Krstitelja, On je Ilija koji ce doci, tj,. koji je dosao?

Posve tocno! Na osnovu takvih dijelova Novog zavjeta, neki danas smatraju da je ucenje o reinkarnaciji postojalo u judaizmu u Isusovo doba. Makar kao opca koncepcija, ako vec ne tako jako naglaseno kao u Indijaca i Grka. Ako nista drugo, culi su o tome, bilo od Grka, bilo od Indijaca, sa kojima su odrzavali vrlo bliske trgovacke i kulturne veze (naravno, mnogo izravnije s Grcima, a preko Grka i sa Indijcima).

ja sam na primer prvi covek Adam, zaista, pitaj καιnos -a i @Maki -ja, koliko sam samo tema na forumu odakle sam pozvan ovde - otvarao u ime prvog coveka, Adama... dakle, zavisi sta je reinkarnacija, ne kazem da sam se ja reinkarnirao, vec da sam postao Adam, eto "setio" sam se kao i mnogi primeri koje navodis sto su se setili

I to iskustvo valja postovati. Who am I to disagree.

 

[Slap888]

"Ne nećete vi umrijeti nego će vam se otvoriti oči da poput bogova spoznajete dobro i zlo"

Terzin, je površan, gornji stih kao i mnogi kršćani, spomnje kao argument protiv reinkarancije iako se vidi iz aviona da taj stih govori o duhovnoj smrti i duhovnom umiranju a ne tjelesnom nanovorođenju jer čovjek se može i nanovo roditi i sto puta i non stop biti glup...kako obično i biva, a Bog je milostiv da kroz karmičke reakcije (kazne najčešće) i ponude učiteljstva daje mogućnost učenja. Sa Kristovom "novom zemljom i novim nebom" prestaje reinkarnacijski tok...

I tjelesno živi mogu biti mrtvi i za njih Isus kaže "neka mrtvi pokapaju mrtve..." ili "imadoše oči al ne vidješe" slično gornjem stihu "nego otvorit će vam se oči"...

Biblijski mudrac ima uzlazni put razvoja kroz reinkarnaciju pa tako kaže "Jer bijah mladić dobre naravi /u prošlom životu/, rodio sam se /ponovo/ u tijelu bez ljage." Riječi u kosim crtama su dakako moje tumačenje, tumačenje moje ogromne,ogromne,ogromne mudrosti ....