- Poruke
- 2,467
- Reakcijski bodovi
- 361
- Bodovi
- 83
Boljševički zavojevači su mučenički pogubili sv. cara Nikolaja II Romanova i cijelu njegovu porodicu uključujući i 5 djece od kojih najmlađi carević Aleksej sa svega 13 godina. Sv. car Nikolaj II je u Prvi svjetski rat ušao da bi zaštitio srpski narod. Zato je u mislima srpskog naroda on jedna od najistaknutijih figura koji simbolizuju srpsko-rusko prijateljstvo. Crvenim koljačima nije bilo dovoljno da svetu porodicu upucaju već su ih kao životinje izboli bajonetima i iživljavali se nad njihovim tijelima. Bio je to početak višedecenijske okupacije Rusije od strane boljševičke bezbožničke ideologije koja je milione nedužnih pobacala po jamama i kazamatima.
Sv. mučenički car je rođen 6. maja na dan kada Pravoslavna Crkva proslavlja mnogostradalnog proroka Jova koji je isto tako bio mučen mnogim bolestima i gubitkom ali nije se odrekao Boga. Isto tako je postupio i car Nikolaj. Kroz cijelu svoju vladavinu car Nikolaj se trudio da održi tradiciju pravoslavnog monarhizma u Rusiji, tradiciju koja je od Rusije načinila veliku silu. Na kraju kada je vidio da više ne može nije poveo bratoubilački rat za tron jer je, kao ni sv. knez Lazar znao da su zemaljski tronovi prolazni, već je abdicirao. Nažalost vihor revolucije nije stao i u oktobru mrak je pao na Rusiju, mrak koji će se eventualno proširiti na čitavu istočnu Evropu a i na velike dijelove Azije, mrak koji i danas u Xinjiangu ljude šalje u logore. Kako mrak ne podnosi svjetlo tako ni boljševici nisu mogli podnijeti cara Nikolaja te su ga brutalno ubili sa ostatkom njegove porodice. Kakvu je krivicu 13-godišnje dijete imalo? Ili mlade princeze? Kakav zločin može pravdati skrnavljenje nečijih tijela? Ali to je boljševizam i to je komunizam. Zlo. Tama. Bezbožje.
Decenijama je ta ideologija vladala Rusijom i Istočnom Evropom. Ta zemlja je natopljena krvlju pravoslavnih mučenika koji nisu dali da se gazi njihova vjera i crkva. 2000. nakon pada SSSRa Ruska Pravoslavna Crkva je kanonizovala sv. cara i njegovu porodicu i uvrstila ih u red mučenika.
Sv. Serafim Sarovski je prorokovao da će Gospod dozvoliti da car pogine da bi ruski narod shvatio razliku između vlasti od strane Božjeg izabranog i vlasti bezakonih ljudi. Ruski narod je tu lekciju teško platio.
Životni standard u Rusiji je rastao. Reforme nakon ukidanja kmetstva su poboljšale život seljaka. Razvoj željeznice je pomogao razvoju a takođe i populacija je rasla veoma brzo. Profesor Dominic Lieven, autor tekstova u Cambridge History of Russia je konstatovao:
"Over the late nineteenth and early twentieth centuries, grain production per capita, i.e. allowing for population growth, and after exports have been deducted, was also increasing. On average, therefore, it seems that there was a slow improvement in peasant standards of living in the last decades of Imperial Russia. New research into physical stature of the population provides further evidence for improving living standards."
Razvijala se i industrijalizacija. Rusija je 1913. bila peta najveća industrijska sila na svijetu (Folke H. Industrialization and Foreign Trade. Geneva, 1945, citirano prema Фабрично-заводская промышленность России//Россия 1913 год — Российская Академия Наук Институт Российской истории. СПб, 1995.).
Industrijska proizvodnja je rapidno rasla. Za vrijeme vladavine cara Nikolaja II učestvorostručila se industrijska proizvodnja. U Rusiji su porezi bili najniži u svijetu, 3 puta niži nego u A-U, 4 puta nego u Njemačkoj i Francuskoj a čak 8,5 puta niži nego u UK. Udio poljoprivrednih mašina je povećao preko 600%, nafta 65%, topljenje željeza 224%, ugalj za 300%. Poljoprivreda je cvjetala. Prinos pamuka se povećao 350%, šećerne repice 150%, Rusija je snabdjevala 50% svjetskih jaja, bila je hraniteljica zapadne Evrope, sa izvozom koji se u dvije godine od 1908. do 1910. povećao za preko milijardu funti.
Željeznice su takođe bile u razvoju. Čak i 1916, u vihoru rata, Carska Rusija je izgradila preko 2000 milja željeznica. Od 1880. do 1917. izgrađeno je 58,251 km željeznica.
Carska Rusija je odvajala ogromna sredstva na obrazovanje. Rashodi za tu oblast su porasli 628% od 1894. kada car Nikolaj dolazi na vlast do izbijanja 1914. Školarine su se kretale od 25-75 dolara (u rubljama naravno) u poređenju sa SAD gdje su bile preko 700 dolara. Broj učenika u srednjim školama je porastao za 227% a u visokom školstvu 180%.
Sv. mučenički car je rođen 6. maja na dan kada Pravoslavna Crkva proslavlja mnogostradalnog proroka Jova koji je isto tako bio mučen mnogim bolestima i gubitkom ali nije se odrekao Boga. Isto tako je postupio i car Nikolaj. Kroz cijelu svoju vladavinu car Nikolaj se trudio da održi tradiciju pravoslavnog monarhizma u Rusiji, tradiciju koja je od Rusije načinila veliku silu. Na kraju kada je vidio da više ne može nije poveo bratoubilački rat za tron jer je, kao ni sv. knez Lazar znao da su zemaljski tronovi prolazni, već je abdicirao. Nažalost vihor revolucije nije stao i u oktobru mrak je pao na Rusiju, mrak koji će se eventualno proširiti na čitavu istočnu Evropu a i na velike dijelove Azije, mrak koji i danas u Xinjiangu ljude šalje u logore. Kako mrak ne podnosi svjetlo tako ni boljševici nisu mogli podnijeti cara Nikolaja te su ga brutalno ubili sa ostatkom njegove porodice. Kakvu je krivicu 13-godišnje dijete imalo? Ili mlade princeze? Kakav zločin može pravdati skrnavljenje nečijih tijela? Ali to je boljševizam i to je komunizam. Zlo. Tama. Bezbožje.
Decenijama je ta ideologija vladala Rusijom i Istočnom Evropom. Ta zemlja je natopljena krvlju pravoslavnih mučenika koji nisu dali da se gazi njihova vjera i crkva. 2000. nakon pada SSSRa Ruska Pravoslavna Crkva je kanonizovala sv. cara i njegovu porodicu i uvrstila ih u red mučenika.
Sv. Serafim Sarovski je prorokovao da će Gospod dozvoliti da car pogine da bi ruski narod shvatio razliku između vlasti od strane Božjeg izabranog i vlasti bezakonih ljudi. Ruski narod je tu lekciju teško platio.
Životni standard u Rusiji je rastao. Reforme nakon ukidanja kmetstva su poboljšale život seljaka. Razvoj željeznice je pomogao razvoju a takođe i populacija je rasla veoma brzo. Profesor Dominic Lieven, autor tekstova u Cambridge History of Russia je konstatovao:
"Over the late nineteenth and early twentieth centuries, grain production per capita, i.e. allowing for population growth, and after exports have been deducted, was also increasing. On average, therefore, it seems that there was a slow improvement in peasant standards of living in the last decades of Imperial Russia. New research into physical stature of the population provides further evidence for improving living standards."
Razvijala se i industrijalizacija. Rusija je 1913. bila peta najveća industrijska sila na svijetu (Folke H. Industrialization and Foreign Trade. Geneva, 1945, citirano prema Фабрично-заводская промышленность России//Россия 1913 год — Российская Академия Наук Институт Российской истории. СПб, 1995.).
Industrijska proizvodnja je rapidno rasla. Za vrijeme vladavine cara Nikolaja II učestvorostručila se industrijska proizvodnja. U Rusiji su porezi bili najniži u svijetu, 3 puta niži nego u A-U, 4 puta nego u Njemačkoj i Francuskoj a čak 8,5 puta niži nego u UK. Udio poljoprivrednih mašina je povećao preko 600%, nafta 65%, topljenje željeza 224%, ugalj za 300%. Poljoprivreda je cvjetala. Prinos pamuka se povećao 350%, šećerne repice 150%, Rusija je snabdjevala 50% svjetskih jaja, bila je hraniteljica zapadne Evrope, sa izvozom koji se u dvije godine od 1908. do 1910. povećao za preko milijardu funti.
Željeznice su takođe bile u razvoju. Čak i 1916, u vihoru rata, Carska Rusija je izgradila preko 2000 milja željeznica. Od 1880. do 1917. izgrađeno je 58,251 km željeznica.
Carska Rusija je odvajala ogromna sredstva na obrazovanje. Rashodi za tu oblast su porasli 628% od 1894. kada car Nikolaj dolazi na vlast do izbijanja 1914. Školarine su se kretale od 25-75 dolara (u rubljama naravno) u poređenju sa SAD gdje su bile preko 700 dolara. Broj učenika u srednjim školama je porastao za 227% a u visokom školstvu 180%.
