3.2
Kristova vladavina
Evo, upravo sam prije kojeg mjeseca pogledala video uradak: Mesija 2030 gdje se kaže da "Milenij" treba započeti i Krist se vratiti i zavladati na tisuću godina navedene godine i sve potpomognuto desecima i desecima "proroštava" što iz SZ što iz NZ – jer, sve što se može uglaviti u hipotezu – uzeto je kao zasebno "proroštvo" i "matematički" uglavljeno da podrži... tko zna šta, nema šta osim UN Raspored 2030. Ali ne htjedoh o tome, nije to ovdje tema. Ili jest? BBB.
Po svom uskrsnuću je, prije gotovo dva milenija godina, Isus podučio iznimno značajnu stvar:
Dana mi je sva vlast na nebesima i na zemlji.
Što je on to rekao?
Dana.
Isusu je dana vlast, sva vlast?
Tako kaže. A ono što je dano to se ima: Isus ima svu vlast.
Svu vlast i na nebu i na zemlji. Kada? Otkad?
Po uzašašću Isus se vratio k Ocu i posjednut je na prijestolje, Ocu zdesna, rečeno je. Da upravlja Godinom koju je proglasio.
I što radi on, kralj nad kraljevima, vladar nad vladarima koji
ima svu vlast i na nebu i na zemlji i sjedi na Očevom prijestolju ili pored Oca njegovog, našeg? Sada. Danas. Jučer, danas, sutra.
Tijekom Pavlovog pisanja Solunjanima jednako kao i kroz povijest i dan danas Isus: v l a d a. ?
Gdje je to Isus posjednut? Gdje je Očevo prijestolje? U Hramu nebeskom, onom na nebu... tamo negdje, u "vječnoj dimenziji", gdje je i nebeska Svetinja nad Svetinjama... A opet:
unutar Svetog Mjesta – kampa svetih, kako to prenosi Knjiga Otkrivenja, a i Daniel aludira na nešto slično.
U
unutar Svetog Mjesta je Svetinja nad Svetinjama, Najsvetijega Mjesto u hramu.
Gdje je
zaista taj Hram Božji?
Kako na nebu, tako i na zemlji. Kako Gore, tako i Dolje: budite sveti kao što je svet Otac naš nebeski. Oče naš Koji Jesi.
Zar ne znate da ste vi hram Božji? Da li je taj Hram bio u "društvu" Isusovih učenika, apostola, u njihovom međusobnom
odnosu, na
lokacijama gdje su se oni sastajali s Isusom i primali poduke od njega, poslije na lokacijama gdje su se oni sami sastajali? Ili Bog Sebi zida i uresuje Hram u svakom od njih ponaosob? Svakog rođenog odozgor Otac uređuje u svoj Hram. Hram je Očeva prijestolnica, a taj Hram je u tebi. Kraljevstvo nebesko je UNUTRI, unutri tebe.
Gdje je stoga Isus? Otkud vlada?
I otuda kaže:
nikad vas neću napustiti! Neće.
I kaže:
ja sam s vama uvijek, do samoga kraja. I jeste.
Isus je... ŽIV. I Bog Svevišnji Bog je živih, i ne mrtvih. Mihael se mogao natezati s vragom po pitanju Mojsijevog tijela, i tko zna kad se to zbilo, ali i Mojsije i Ilija su tijekom transfiguracije s Isusom razgovarali i bili prepoznati za to što su, tko su. Samo ta scena bi trebala biti dostatna da otvori vrata srca i uma za neizrecivu istinu, koja se može jedino tek natuknuti, prema njoj usmjeriti – sve ostalo Ona čini sama: kao što je Isus i rekao u Ivan 15:
Sad ste čisti kroz riječ koju sam vam rekao.
Ili, jer tako čudno ti prijevodi zvuče, toliko daleko od govornoga jezika bilo koga i nikakvo čudo da je VJERA mnogih totalno nešto odvojeno od svakodnevnog života – u obitelji, među prijateljima, društvom, na poslu ili školi, od njih samih, njihovog vlastitog suštinskog bića i identiteta u Kristu:
Čisti ste jer sam rekao da ste čisti! Ta tko to može povjerovati?! Ostanite u toj čistoći i ja prebivam u vama: grana ne može sama uroditi osim ako ne prebiva na (živom) stablu – lozi. "Prevodim" nastavak onima koji žude za razumijevanjem, a loza, što je loza, svi znaju – svi Kristovi znaju čije su loze, tko im je otac, tko majka, a tko brat ili sestra – rod rođeni. Isus – otkupitelj roda. Kako se to kaže na engleskom: kinsmen redeemer. Identitet odgovara na pitanje: tko sam ja. Tko si ti? Ne koje si profesije ili denominacije, koje religije ili filozofije, ideologije, već TKO SI TI?
Tko ti jesi i tko ti je Isus i tko su ti svi sveti i tko ti je Bog Svemogući Stvoritelj i Neba i Zemlje i svih njihovih Žitelja. I tada nešto nepojmljivo u biću čovjeka zadrhti, trgne da probudi od sna i uspavanosti, svezanosti obmanama svijeta, obrazovanjima, stavovima i uvjerenjima, lažnim doktrinama, izvrtanjima riječi i znanjima koja su sve samo ne znanja – omče koje tišću i guše živu vjeru, hlade ljubav, gase razum. Kraljevstvo Nebesko se približi! Nadohvat ruke, a ljudi ga ne vide. Čak ga i "vjerom" odguruju tamo negdje daleko, što dalje, bilo gdje samo ne: ovdje i sada. Kako prekrasno kaže u Evanđelju Tominom: Kraljevstvo se Nebesko rasprostire zemljom, a ljudi ga ne vide. Ta to je kao zir, zir koji nije onaj ljudskoga tjelesnog vida, zir dubinama novoga bića, zir duha u nama. Ali ne, šta je ono rekao narod Mojsiju? O, ne, Mojsije, zar si poludio? Idi ti sam tamo i pričaj s tim Bogom, a mi ćemo... poslušati. Sve ti lijepo pozapisuj ili neka netko zapiše i neka generacije za generacijama prepisuju i prevode i tumače... Da, da... kako da ne; uvijek ista spika. I kako onda Pavle da ne jekne: nitko ne traži Boga! Zar nitko? Dajte, bar jedan neka nešto zucne. Ili neka utihne i pusti Boga da priča:
HASAH! Neka sva zemlja utihne pred Gospodom. Ali sve od zemlje ne utihnjuje tek, već bježi navrat nanos glavom bez obzira: sve zemaljsko, tjelesno, karnalno: zemljo otvori se pa da se sakriju. Dok Duh kliče: Govori Gospode! Sin Čovječji nije došao svijet uništiti, već ga SPASITI. Glasnik Saveza.
Stoga, što ako je sjeme palo kraj puta ili na stijenje ili među korov i drač? Tada neke druge stvari rastepu sjeme i nema ga. Toliko sjemena je u nama rastepeno... ni pojmiti, a kamoli pobrojati nismo u stanju, te kikseve naše. Što onda? Onda sijač opet posije sjeme... I tako do... u nedogled? Ne, ne do u nedogled, čak ne ni do "sedamdeset puta sedam puta", već: "
do samoga kraja". Trideset, šezdeset, sto.
"Sve ih nađoh opijenima, ne nađoh nikoga žednog. I moja se duša ražalostila nad sinovima ljudskim jer su slijepih srca i ne vide; jer prazni dođoše u svijet, i (is)prazni ga jure napustiti. Ali sad, na časak su opijeni. Kada se otrijezne od svog vina, onda će se predomisliti." (Logion 28)
Ljubazna te dobrota Božja (do)vodi do pokajanja, do
metanoie – da se predomisliš. (Rim 2,4)
Otac stvari obavlja i
tijekom Milenijske vladavine Isusove – podlaže sve pod noge Sina. Tako je rečeno, zapisano, ne? Tako se
zbiva. I njegovom preljubaznom dobrotom dovodi ljude do točke da se predomisle i obrate. I Isus je sam rekao:
nitko ne može k meni, osim ako ga Otac moj ne dovede. Naš Otac je vrlo aktivan i revan na zemlji cijelo vrijeme. Sve izvodi na dobro onima koji se u Njeg uzdaju, koji ga s radošću dočekuju. Koji se uzdaju i gladni su i žedni: istine, ljubavi, pravde. Blaženi oni koji...
Nego, kaže, Isus sada vlada. Još uvijek Isus vlada. Tijekom cijele Godine Milosti (vidite iznad zašto je milosna?).
A koliko je to dugo? Nije
do u vječnost, očito: "do samoga kraja". Ima kraj. Koja Isusova vladavina ima kraj? Bez brige, još smo u Evanđeljima! Još uvijek smo u čistoj istini, dobroj vijesti i pravoj in–formaciji koja ima moć "formirati, oblikovati nas iznutra, pa odiznutra prema van". I s tim u vezi - čime je taj kraj naznačen?
Isus je rekao:
Ja sam svjetlo svijeta.
Isus je također rekao:
Vi ste svjetlo svijeta.
Saznali smo da ova, Milenijska Isusova vladavina koja sada traje (zar je moguće da je to sada?) - ima kraj. Dobro, koliko dugo ona traje, koliko do tog kraja?
U Knjizi Otkrivenja se kaže:
Kad se navrši tisuću godina, Satan će nakratko biti pušten kako bi obmanuo i poveo kraljeve i narode (od) svijeta u ratni pohod... Ne znači li to onda da je tijekom Isusove Milenijske vladavine Satan
zatočen? Satan je SADA i još uvijek zatočen? Ako Isusova privremena ("milenijska") vladavina sada traje od časa kad je tu vlast primio od Oca – onda da, Satan jest zatočen. Ali... čovjek gleda u svijet... i ne vidi, ne vidi to, on vidi... zlo i naopako. Požude očiju, požude puti i nepojmljivi vašar povijesno–kulturno–civilizacijskih sujeta. Vražje doktrine, tradicije – tuđih tumačenja koja začas postaju brvna u našim vlastitim srcima, tarabe koje priječe izravni naš Odnos s Njim i Riječju Njegovom.
Kraljevstvo se Nebesko proteže zemljom, a ljudi ga ne vide. Kraljevstvo je Nebesko tu, a ja – svako ja među nama: da ga... ne vidi? Da li je to... zagonetka?
"Kad je srce tvrdo i isušeno, naletite na mene pod tušem milosti.
Kad se milost izgubi iz života, dođite s rafalnom pjesmom.
Kad buran posao podigne svoj žamor na sve strane isključujući me izvana,
dođi k meni, gospodaru tišine, sa svojim mirom i odmorom.
Kad moje prosjačko srce sjedne zgrčeno, zatvori se u kut, provali vrata, kralju moj,
i dođi s kraljevom ceremonijom.
Kad želja zaslijepi um zabludom i prašinom, o ti sveti, vazda budni, dođi sa svojim svjetlom i grmljavinom."
