A šta je po vama krivoverje o kome govori apostol Pavle?
Da li je Pavle mislio na učenje nekih crkava da Isus jeste večni Bog.
Ili onih koje uče da Isus nije Bog.
Ni na jedno ni na drugo, jer ne postoji dokaza iz Pavlovim reči da je na to mislio.
Prvi kršćanski spisi koje imamo dolaze od apostola Pavla. Pavlovi prvi spisi dolaze oko 51. godine nove ere u slučaju Prvih Solunjana ili oko 20 godina nakon Isusove smrti 30. godine. Zanimljivo je da su Pavlovi pogledi na Isusa bili bez presedana u judaizmu njegova vremena.
Pavao je mislio o Isusu kao o Bogu. Čini se razumnim zaključiti da je Pavao zasigurno imao visoku kristologiju, u kojoj je Isus primio štovanje i predanost, koja je bila bez jasnog presedana u judaizmu prvog stoljeća. Iz šireg konteksta Pavlovih neospornih pisama postoje brojne naznake te velike predanosti Isusu
Isus je Jahve
Možda jedan od najjasnijih pokazatelja da je Pavao mislio da je Isus Jahve proizlazi iz činjenice da je koristio monoteističke starozavjetne odlomke koji su se jedinstveno odnosili na Jahvu i primjenjivali ih na Gospodina Isusa Krista (Rimljanima 10,13 usp. 2 Kor 32,1 usp. 1 Kor 31,9 usp. 24 Kor 1,2 usp. 16 Kor 40,13 usp. 1. Korinćanima 10,26, na primjer, aludira na Izaiju 24,1 koji je u kontekstu nekih od najeksplicitnijih monoteističkih izjava u cijelom Starom zavjetu (usp. 2:10; 17:9, 24; 1:2).
1A. Rimljanima 10:13 usp.
Rimljanima 10,13: "Jer 'TKO GOD ZAZOVE IME GOSPODNJE, BIT ĆE SPAŠEN.'"
Joel 2:32: "I doći će do toga da tko god zaziva ime Gospodnje bit će izbavljen; jer na gori Sion i u Jeruzalemu bit će onih koji će pobjeći, kao što je Gospodin rekao, čak i među preživjelima koje Gospodin poziva.«
Komentari: Gospodnja se ovdje odnosi na Jahvu. Međutim, Pavao uzima Gospodinovu referencu u Joelu 2,32 i primjenjuje je na Isusa u Rimljanima 10,13.
1B. 1 Korinćanima 1,31 usp.
1. Korinćanima 1,31: "Tako da, kao što je zapisano: 'NEKA SE ONAJ KOJI SE HVALI, HVALI U GOSPODINU.'"
Jeremija 9:24: "'Ali neka se onaj koji se hvali time hvali, da me razumije i poznaje, da sam ja Gospodin koji primjenjuje ljubaznost, pravdu i pravednost na zemlji; jer uživam u tim stvarima', izjavljuje Gospod.«
Komentari: Gospodin u Prvoj Korinćanima 1,1 odnosi se na Isusa, dok se citat odnosi na Jahvu.
1C. 1 Korinćanima 2:16 usp.
1. Korinćanima 2:16: "TKO JE POZNAVAO UM GOSPODNJI, DA ĆE GA PODUČITI? Ali mi imamo Kristov um."
Izaija 40:13: »Tko je [a] usmjerio Duha Gospodnjeg, ili kako ga je njegov savjetnik obavijestio?«
Komentari: Gospodin u kontekstu Prve Korinćanima 1 je Isus. dok je Gospodin u Izaiji 2:40 Jahve.
1D. 1 Korinćanima 10:26; Psalam 24, 1
1. Korinćanima 10:26: "JER ZEMLJA JE GOSPODNJA I SVE ŠTO SADRŽI."
Psalam 24:1: "Zemlja je Gospodnja, i sve što sadrži, svijet i oni koji prebivaju u njemu."
Komentari: Gospodin u kontekstu Prve Korinćanima 1 je Isus, dok je Gospodin u Psalmu 10,24 Jahve.
1E. 2 Korinćanima 10:17 usp.
2. Korinćanima 10:17: "Ali onaj koji se hvali, treba se hvaliti u Gospodinu."
Jeremija 9:24: "'Ali neka se onaj koji se hvali time hvali, da me razumije i poznaje, da sam ja Gospodin koji primjenjuje ljubaznost, pravdu i pravednost na zemlji; jer uživam u tim stvarima', izjavljuje Gospod.«
Komentari: Gospodin u kontekstu Druge Korinćanima 2 je Isus, dok je Gospodin u Jeremiji 10,9 Jahve.
2. Isus prima molitvu
Rani kršćani molili su Isusa za njegov povratak i blagoslov te su čak bili opisani kao oni koji zazivaju ime Gospodina Isusa, što vjerojatno ukazuje na to da je takva molitva bila redoviti dio njihovih pobožnih običaja (1 Kor 1, 2; 16:22; 2 Kor 12:8; Rim 10:13). 1. Korinćanima 1,2 i Rimljanima 10,13 čak se oslanjaju na starozavjetni odlomak koji se odnosi na Jahvu, što je bilo jedinstveno hebrejsko ime za Boga, i primjenjuju ih na Isusa.
3. Isus prima himne
Također su sastavili himne koje opisuju Isusa kao predpostojećeg i aktivnog u temama stvaranja, otkupljenja i spasenja posljednjih vremena (Fil 2,6-11). Samo je Bog bio Stvoritelj, a da Isus sudjeluje u tom djelovanju ukazuje na to da se na njega može jedinstveno gledati kao na dijeljenje Božjeg identiteta ili kao na samog Boga. Isto tako, činjenica da je Pavao smatrao da je Isus predpostojeći ukazuje na to da je zasigurno imao neki pogled na utjelovljenje ili Isusov dolazak na zemlju kao čovjeka (usp. 2 Kor 8, 8-9; Fil 2:6-11).
4. Isus je već postojao
Kao što je ukratko spomenuto, Pavao je imao predodžbu da je Isus već postojao (usp. 8 Kor 3:1; 8:6; 10:4; 15 Kor 47:2; Gal. 8:9). To bi bilo potpuno u skladu s idejom da se Isus utjelovljuje kao čovjek.
Rimljanima 8,3: "Jer ono što Zakon nije mogao učiniti, slab kao što je bio po tijelu, Bog je učinio: poslao je svoga Sina u obliku grešnog tijela i kao prinos za grijeh, osudio je grijeh u tijelu."
1. Korinćanima 8,6: "A za nas postoji samo jedan Bog, Otac, od kojega su sve i mi postojimo za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kojem su sve stvari, i mi postojimo kroz njega.«
1. Korinćanima 10:4: "I svi piju isto duhovno piće, jer piju iz duhovne stijene koja ih slijedi; a stijena je bila Krist."
1. Korinćanima 15:47: "Prvi čovjek je sa zemlje, zemaljski; drugi čovjek je s neba."
2. Korinćanima 8:9: "Jer poznajete milost Gospodina našega Isusa Krista, da iako je bio bogat, ali za vaše dobro postao je siromašan, da biste vi kroz njegovo siromaštvo postali bogati."
Galaćanima 4:4: "Ali kad dođe punina vremena, Bog je poslao svoga Sina, rođenog od žene, rođenog po zakonu."
5. Isus je Stvoritelj
Pavao je također opisao Isusa kao Stvoritelja: »A za nas postoji samo jedan Bog, Otac, od kojeg su sve i mi postojimo za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kojem su sve stvari, i mi postojimo kroz njega.« (1 Kor 8,6). Izaija 44:24 kaže: "Tako kaže Gospodin, Otkupitelj vaš i onaj koji vas je oblikovao iz utrobe: "Ja, Gospod, stvoritelj svega, protežući nebesa sam i šireći zemlju sam." U ovom odlomku Gospodin [hebrejski Jahve] kaže da je sam stvorio zemlju. Međutim, Pavao kaže da je Isus stvorio sve. Stoga, u nekom smislu, Isus mora biti Bog. Također je važno napomenuti da je Pavao bio dobro upoznat s ovim odlomkom Izaije 44:24 zbog svog poznavanja okolnog konteksta u Izaiji 40-44 u brojnim drugim aluzijama na Izaiju (1 Kor 2,16 usp.)
6. Ostale indikacije
Postoje i brojne druge snažne naznake da su rani kršćani, poput Pavla, gledali na Isusa kao na Boga. Prvo, ti su rani kršćani sastavili vjerodostojne izjave u kojima je Isus bio njihov objekt (Rim 1, 3-4; 10,9-10). Drugo, opisali su svoje bogoslužje kao okupljanje u Gospodinovo ime (1 Kor 5,4). Treće, krstili su nove obraćenike u Isusovo ime (Rim 6, 3; Gal 3:27). Četvrto, slavili su sveti obrok koji su nazvali "Gospodnja večera" (1 Kor 11, 20; usp. 10, 21).
Gotovo da ne postoji drugi usporedivi primjer u cijeloj židovskoj literaturi tog razdoblja koji bi ukazivao na to da je bilo koji lik, polu-božansko biće ili bilo tko primio ovu vrstu predanosti osim Boga. Stoga se čini mudrim zaključiti, kao što to čini David Capes, »Ove prakse podrazumijevaju da su rani kršćani štovali Isusa i mislili o njemu na način na koji se misli o Bogu.«3
7. Kada je Pavao mislio da je Isus Bog?
Važno pitanje postavlja se kada uzmemo u obzir činjenicu da je Pavao mislio o Isusu kao o Bogu. Kada se to vjerovanje u Isusa kao Boga prvi put pojavilo? Možda najraniji primjeri koje vidimo o tom vjerovanju u Isusa kao Boga dolaze od Filipljana 2,5-11, što je vjerojatno himna prije Pavla. Filipljani su napisani oko 60. godine. Budući da himna prethodi pisanju Filipljana, mogli bismo nagađati da je himna sastavljena 50-ih ili možda čak 40-ih godina. Međutim, uvjerenja na kojima se temelji pjesma datiraju još ranije. To bi u suštini gurnulo vjeru u Isusovo božanstvo na negdje možda u 30-ima ili 40-ima. Međutim, s obzirom na činjenicu da je Pavao uzimao zdravo za gotovo vjeru svoje publike u Isusovo Božanstvo, sasvim je moguće da su ti rani kršćani vjerovali da je Isus božanski od početka.
Isto tako, zanimljivo je primijetiti da Pavao posjećuje Jeruzalem u Galaćanima 1-2, a nemamo zapisa o najranijim apostolima koji proturječe ili osporavaju Pavlova visoka gledišta o Isusu. Stoga se čini razumnim tvrditi da nikada nije bilo vrijeme kada najraniji kršćani nisu imali visoko uzvišeno gledište o Isusu u kojem bi ga se moglo opisati samo na načine rezervirane samo za Boga.
8. Što to znači?
Zanimljivo je primijetiti da čak i u najranijim kršćanskim spisima koje imamo, Isus već prima vrstu pobožnosti koja je bila bez presedana u judaizmu tog razdoblja. Ta rana odanost Isusu bila je radikalno i eksplozivno iznenadna. Neki su učenjaci tvrdili da u suštini nikada nije postojalo vrijeme kada Isus nije bio štovan kao Božanstvo i raspeti i uskrsli Gospodin. Ideja da je Isus već postojao i postao utjelovljen kao čovjek ili ideja da je Isus Bog nije nešto što su trebale godine da se razvije i na neki način ga je izmislio apostol Ivan krajem prvog stoljeća. Umjesto toga, čak i najraniji kršćanski spisi sadrže visoko uzvišeno gledište o Isusu gdje ga se može vidjeti kao Boga. Konačno, čak i više, vrlo je malo vjerojatno da je ta ideja o Isusu božanskom na neki način posuđena iz poganske mitologije ili grčko-rimskih religija jer je to vjerovanje izuzetno rano.
autor; Matt Slick, Christian Apologetics