Dijalog s pripadnicima istočnjačkih religija

[καιnos]

Ovdje kršćani mogu raspravljati s našim forumašem Fazlijom i pokušati ga obratiti na kršćanstvo . Evo da ja krenem.
Fazlija, što te priječi da povjeruješ da je Biblija Božja Riječ i tako upoznaš Boga koji se kroz tu Riječ proteže?

 

[Fazlija]

Uh, pa zar sam tolika bijela vrana na krscanskom forumu, da zasluzujem posebnu temu ☺

Ne vjerujem da ce ljudi naci zanimanja da mene preobracaju. Ozbiljno bih predlozio da se tema ne nazove po bilo kojem forumasu, nego da se preimenuje u nesto poput... medju-sektaski dijalog ili tako nesto

Fazlija, što te priječi da povjeruješ da je Biblija Božja Riječ i tako upoznaš Boga koji se kroz tu Riječ proteže?

Pa... nesto malo obrazovanja i nesto malo zdravog razuma, pretpostavljam.

Biblija se vec na prvi pogled vidi da je zbirka razlicitih spisa, razlicitih pisaca, razlicitih ucenja koja su se razvijala, mijenjala tokom stoljeca kroz koje su se ti spisi pisali i prikupljali.

A druga stvar koja me je odbila, jeste naglaseni dualizam. Nemogucnost da se utemelji objasnjenje svijeta na jednom opcem nacelu.

Zato i na ovom forumu ljudi toliko pricaju o grijehu, zlu i sl.

 

[b.dado]

Moje pitanje tebi je šta te motiviše da pišeš po kršćanskom forumu, tj o nečemu u šta ne vjeruješ (moram reći očito i ne razumiješ), otvoreno proglašavaš budalaštinama itd isl?
Koji je razlog trošiti dragocijeno vrijeme života provodeći ga tim i takvim aktivnostima?
Pokušaji, bezuspješni, obezvrijeđivanja, ismijavanja, uništavanja .... kršćanstva traju već 2.000 godina.
Nije da jednim dijelom kod velikog broja ljudi nisu i uspjeli, a tome su najviše doprinjele upravo samozvane kršćanske crkve, najviše svojim licemjerjem isl. Ali uništiti nikada neće.
Mene interesuje šta pojedinca pokreće da se bavi takvim aktivnostima?

 

[Fazlija]

šta te motiviše da pišeš po kršćanskom forumu

Razbibriga i zabava.

 

[καιnos]

Uh, pa zar sam tolika bijela vrana na krscanskom forumu, da zasluzujem posebnu temu ☺

Ne vjerujem da ce ljudi naci zanimanja da mene preobracaju. Ozbiljno bih predlozio da se tema ne nazove po bilo kojem forumasu, nego da se preimenuje u nesto poput... medju-sektaski dijalog ili tako nesto

Pa... nesto malo obrazovanja i nesto malo zdravog razuma, pretpostavljam.

Biblija se vec na prvi pogled vidi da je zbirka razlicitih spisa, razlicitih pisaca, razlicitih ucenja koja su se razvijala, mijenjala tokom stoljeca kroz koje su se ti spisi pisali i prikupljali.

A druga stvar koja me je odbila, jeste naglaseni dualizam. Nemogucnost da se utemelji objasnjenje svijeta na jednom opcem nacelu.

Zato i na ovom forumu ljudi toliko pricaju o grijehu, zlu i sl.

Inače iako su ljudi pisali Biblju, Božji duh ih je nadahnjivao. Od početka do kraja čovjek vidi jednu harmoniju. Tako nešto ljudi ne mogu sastaviti. Početak Biblije stvaranje - kraj Biblije - kraj tog svijeta i stvaranje novog. Svi proroci se nadopunjuju i prorokuju o Kristu. Kad veliš ništa se nije ispunilo - ima jedan knjiga "Proročanstva govore". Vidi - Bog je rekao da Babilon više neće nikad da se sagradi. Neki su pokušali graditi, ali je vatra izlazila iz zemlje. Pastiri se boje spavati blizu ruševina Babilona. Onda je izbio rat u Iraku, tako da niko ništa više nije pokušavao graditi. Tako to je samo jedno malo proročanstvo koje se ispunilo.

 

[Fazlija]

Meni se ne cini kao jedinstveno ucenje, nego kao razvoj teoloske misli razlicitih autora kroz stoljeca.

Uzmi samo sljedeci primjer:

Objava Mojsiju (ukratko receno) daje odredjenu poruku, 10 zapovjesti, darovanje zemlje Zidovima, njihove obaveze prema Bogu... jednom rjecju, savez Boga sa Zidovima.

Nije bilo predvidjeno da se poruka nadopunjava. No, protekom vremena, ucenje se nadopunjavalo. Drzava koju im je Bog (navodno) darovao je pokorena od okolnih snaznijih drzava. Narod je odveden u ropstvo u Babilon. Kako je to moguce, ako su oni izabrani Bozji narod?

Uveli su koncepciju Mesije. Kako sad to? Mojsije nije znao ni za kakvog Mesiju, kako da mu Bog nista o tome nije objavio? Ocito je da su neki drugi autori uveli koncepciju novog pomazanika-kralja koji ce obnoviti drzavu itd. No, ni to se nije desilo. Iako se najveci dio naroda vratio iz ropstva, Izrael vise nikada nije obnovljen kao nezavisna drzava. Nikakav Mesija se nikada nije pojavio. Podrucje je zauvijek ostalo pod vecom ili manjom stranom okupacijom.

Potom se u zadnjim stoljecima Stare ere javlja jos novija koncepcija, vjerovanje u apokalipsu ili propast svijeta. Otkud, sad to? O tome Mojsije nije nista govorio, da li se Bog predomislio? Zidovi pocinju vjerovati da je svijet nepopravljivo iskvaren i da ce ga Bog jednostavno potpuno unistiti i stvoriti novi svijet. Isus je jos jedan od takvih proroka apokalipse. No, niti to se nije desilo sve do danas.

Ocito vidimo jedno duboko razocarenje u objave koje su primali. Vjerske objave o izabranom narodnu koji ima savez sa samim Bogom i stvarnost koju su zivjeli u ropstvu i obespravljanosti su se temeljito razlikovale. Uvodjenjem novih koncepcija pokusali su sami sebi objasniti sto se desava i unijeti neku novu nadu.

Tako je za mene cijela Biblija jedna serija neispunjenih prorocanstava. Zalosno mi je gledati kako s time jos razbijate glavu i pokusavate otkriti smisao u starim prorocanstvima koja se nisu ispunila vec 2.000 godina. Koliko tisuca godina jos treba proci da ljudi shvate da smaka svijet i drugog povratka Isusa nikada nece biti. Zao mi je ako sam preizravan, ali ne znam kako bih to krace rekao.

No, sve ovo do sada receno cak nije niti vazno. Posve je nevazno je li tamo neki Babilon propao. Propalo je toliko drzava i civilizacija do sada. Mnoge nove nacije i civlizacije su nastale. To je normalan povijesni i drustveni proces. Posve nebitno je li neki prorok to predvidio ili nije. Meni je jako zalosno gledati ljude kako razbijaju glavu s tim povijesnim slucajnostima i traze neki smisao u tome, ocekuju sto ce se slijedece desiti u svijetu. To mi se cini potpunom ekstrovertnoscu, vrlo slicno mateijalistima koji jure za vanjskim prolaznim stvarima. Ovo je samo jurenje za nekom vanjskom fiks idejom koju si covjek umisli. Kao oni sto traze svemirce, Jetija ili Atlantidu.

Buddha je rekao da je to kao covjek koji je pogodjen strijelom, ali ne zeli da mu se pruzi pomoc sve dok ne sazna tko je i zasto odapeo strijelu, od kojeg je drveta napravljena, od koje kovine je vrh, od koje vrste ptice u pera na strijeli i sl. Takav bi covjek prije umro, nego to sve saznao.

Istocne religijske prakse se ne temelje ni na kakvim prorocanstvima. Tamo nema Bozjih prorka i glasnika. Vise je rijec o uciteljima koji svojim primjerom pokazuju put ka razumijevanju nasih vlastitih unutrasnjih procesa. Sto mozemo uciniti tu i sada da sponamo sebe. Kako mozemo biti bolji ljudi. Kako mozemo spoznati svoju vlastitu sustinu, svoj vlastiti um i svijest. Vjerovatno sam zato uvijek vise bio sklon istrazivati svoju vlastitu nutrinu. Mogu li mrznju ili pohlepu izbrisati iz svojeg ponasanja ili barem umanjiti? Kako mogu razviti uvid i mudrost itd. Vjerovatno su me zato vise privlacile istocne religije.

 

[καιnos]

Sigurno si rođen kao pripadnik neke religije - katolik, pravoslavac. Kako to da si se počeo baviti istočnjačkim religijama? Opiši malo početak, da te bolje razumijemo.

 

[Fazlija]

Krscanstvo u mojoj obitelji:

Moja porodica nije bila religiozna, tako da nisam ustvari rodjen u nekom posebnom vjerskom okruzenju.

Katolicki dio obitelji je imao nesto pozitivniji stav prema vjeri. Vjerovali su da u crkvi ne mozes cuti nista lose, ako te bas nekim pukim slucajem put nanese tamo, ali u osnovi nisu shvacali zasto bi itko pametan isao u crkvu. Vjerovali su da su to sve praznovjerja za neuk narod, a popovi u osnovi dokoni neradnici. Siromasan gradski proleterijat koji je jedva docekao socijalizam da besplatno izuci zanate i zaposli se te da to isto pruzi svojoj djeci. Bozic, Uskrs se slavio kao narodni obicaj, bez ikakve vjerske konotacije. Nikada nisam cuo da se tu neki Isus ili krscanstvo spominjalo. Spominjali su se Tri kralja, jer oni nose darove. To je bilo potpuno na tragu njihove potpune ravnodusnosti prema vjeri. Smisao tih praznika su bila zabava i druzenje.. a ne vjera.

Jedna je tetka, doduse, vrlo velika vjernica. Cak je kao mlada htjela ici u samostan. Mozda bi joj u nekim kasnijim i bogatijim vremenima dopustili i da se zaredi, ali u siromasnim 1950'im godinama im se to vjerovatno cinilo kao potpuna ludost. Zato su je iz samostana izvukli silom, i upisali u zanat, da joj izbiju te budalastine iz glave. To je izgleda bilo ipak previse za nasu postenu radnicku obitelj, ali u osnovi u nasoj je familiji vladala potpuna snosljivost prema njezinom vjerskom zivotu. Sve dok posteno radis, mozes da ides i u crkvu, ako bas hoces. Nitko je nikada nije osudjivao zbog toga sto je redovno isla u crkvu i slala bratica na vjeronauk. Bilo je to potpuno na tragu naseg obiteljskog uvjerenja da u crkvi ne mozes cuti nista lose, ako si bas navalio da ides tamo.

Kada sam ja dosao u onaj uzrast oko 11-13. godine, kada klinci postanu strasno znatizeljni i pocnu zapitkivati oko svega, pokusao sam nekoliko puta pricati o vjeri s tom tetkom koja je bila neka vrsta bijele vrane u obitelji. No, ona bi na svako moje pitanje odgovarala da se o vjeri ne mogu postavljati nikakva pitanja. To je bilo prilicno nepoticajno za moju znatizelju pa mi je preostalo jedino da zakljucim da je ona doista sirota i naivna zena, koja ne zna niti objasniti u sto vjeruje. Moj bratic, koji je redovno isao na vjeronauk, je u crkvi jednako redovno krao novac iz kutija za milodare, sto je meni bilo potpuno nepojmljivo. Iako kao dijete nisam odgojen u vjerskom duhu, nije mi nikada padalo na pamet da ukradem bilo sta iz crkve kada bih koji put otisao tamo s braticem. Tako je jedinih dvoje katolika, s kojima sam u svojim najranijim godinama dolazio u dodir, na mene ostavilo jako cudnovat dojam. Nije mi preostalo nista drugo nego da zakljucim da je krscanstvo religija za naivne ili za ljude upitna morala.

S pravoslavnim dijelom moje obitelji stvari su bile mnogo jednostavnije. Vjera je bila tretirana kao opasna neprijateljska propaganda. Uzroci tome nesumnjivo leze u Drugom svjetskom ratu, kada su ustase pocele s pokoljima Srba, kralj pobjegao, a cetnici se skrivali i zagovarali suradnju s Talijanima. Srpski narod su u borbu protiv ustasa poveli dobro organizirani hrvatski komunisti. Djed je na Drvaru pucao u njemacke padobrance. Baka je pricala kako su obitelj od ustasa spasili dalmatinski partizani. Ti ljudi su jednstavno bili krsteni u komunizam, bratstvo i jedinstvo. Tito je bio i ostao obiteljski bog, a Dalmatinci njegovi sveci. Srpski partizani, kada su se vratili u svoja sela nakon Drugog svjetskog rata, sami su protjerali pravoslavne popove. Tako je vjera za jugoslavenskog razdoblja u tom dijelu moje obitelji bila tretirana kao izravna neprijateljska provokacija. U ovih zadnjih 30 godina vidim da je dio obitelji poceo ponovno obiljezvati slave, Uskrse i Bozice, ali badava im jer uglavnom nisu krsteni, niti idu u crkvu. Ove novije pravoslavne generacije su vjerovatno tek sada nadosle na onu razinu na kojoj je katolicki dio obitelji bio vec nakon Drugogo svjetskog rata. A to je da su prema vjeri potpuno ravnodusni, a praznike obiljezavaju samo zbog jela i zabave.

Meni je, naravno, to sve oduvijek bilo simpaticno. Podjednako ta izrazita komunisticka anti-religioznost, kao i to hedonisticko obiljezavanje vjerskih blagdana samo zbog jela i zabave. Uostalom, mislim da velika vecina ljudi u svijetu niti ista razumije, niti se ista pita oko vjere, i sve to dozivljava kao neku vrstu obiteljske zabave.

 

[καιnos]

Ovdje fali nastavak tvoje priče, nema riječi o tvome obraćenju u budizam. Nastavak slijedi.

 

[Fazlija]

Aha to... pa sa nekih 15, 16 ili 17 godina sam poceo da se zanimam za du'ovne stvari. Moje prvo iskustvo je bila Biblija. Moram priznati da me je prilicno dojmilo Evandjelje i cijeli Novi zavjet. Isusova poruka nesebicne ljubavi, milosrdja i potpunog predanja Bozjoj volji. To je na mene ostavilo dubok dojam i jos uvijek jako cijenim te elemente iz krscanstva. Mislim da smo svi do neke mjere krscani, jednako kao sto smo svi do neke mjere muslimani, hindusi i sl. jer zivimo u ljudskoj kulturi na koju su utjecale sve te stvari. Mislim da je to ogroman doprinos Isusa licno kao velikog ucitelja covjecanstva i krscanstva opcenito ljudskoj civilizaciji i kulturi. Naravno da bez obzira da li smo nominalno krscani ili ne, na sve nas taj ogorman utjecaj krscanstva postoji.

U to doba sam intenzivno citao Bibliju, razmisljao sam o Isusu, molio molitvu Oce nas, ali nisam nasao neku krscansku crkvu kojoj bih mogao pripadati. Vjerovatno je nisam niti trazio, niti sam za time imao ikakvu potrebu. Mozda sam bio mladenacki ohol, ali vise sam vjerovao da izmedju mene i razumijevanja Isusovog ucenja ne treba neki kolektivni posrednik, neka crkva. Stovise, vjerovao sam da duhovna istina mora biti samo jedna, a ne vise njih, pa me je pozitivno iskustvo s krsanstvom potaklo na proucavanje i drugih duhovnih tradicija. Vjerovao sam da su i druge kulture iznasle svoje puteve k duhovnoj spoznaji i da u tradicijama drugih religija mora postojati ista istina kao i u krscanstvu.

Prvo sam se uhvatio Kurana, ali moram priznati da je kuranski tekst na mene ostavio prilicno razocaravajuci utisak. Kuran je vrlo slican poruci Starog zavjeta. Autor je nesumnjivo bio vrlo nadahnut Starim zavjetom, to je vrlo ocigledno vec na prvi pogled. U Kuranu mi je nedostajala ta dubina koja se osjeca u Isusovom ucenju u odnosu na strogost Starog zavjeta. Naravno, tada nisam znao za njeznu i duboku poruku sufizma, koji sam otkrio tek mnogo godina kasnije. Mislim da sufizam daje jednu dodatnu dubinu u interpretaciji Kurana i jako cijenim njegove misticne autore.

 

[Makarios]

Uveli su koncepciju Mesije. Kako sad to? Mojsije nije znao ni za kakvog Mesiju, kako da mu Bog nista o tome nije objavio? Ocito je da su neki drugi autori uveli koncepciju novog pomazanika-kralja koji ce obnoviti drzavu itd. No, ni to se nije desilo. Iako se najveci dio naroda vratio iz ropstva, Izrael vise nikada nije obnovljen kao nezavisna drzava. Nikakav Mesija se nikada nije pojavio. Podrucje je zauvijek ostalo pod vecom ili manjom stranom okupacijom.

Evo da se ja ukljucim i da pokusam da te obratim na hriscanstvo. σάφ σάφ

Malo na ozibljnijoj noti. Prvo da kazem, da sve sto je ljudima trebalo da znaju i sto mi trebamo da znamo, se nalazi u prvih 11. poglavlja 1. Mojsijeve knjige koja se zove Postanje. Sve ostalo je opis ljudske istorije i iskustva u odnosu ljudi i Boga.

Ako si vec pomenuo ideju istinu o Mesiji, ona je vec objavljena u Postanje 3:15.

Nesto da kazem o Bibliji, a kao odgovor na tvoju primedbu izrecenu gore. Zasto je Biblija knjiga kakva jeste? Zato sto vera u pravoga Boga nije izrazena samo kroz dogmatski napisane propise. Ona je izrazena kroz istoriju naroda i njihovog odnosa prema Bogu. Vrlo je lako napisati jedan prirucnik ponasanja (kuran je takav primer), ili jedan prirucnik ideologije koju treba slediti. Ali Biblija nema takav pristup. Ona je zivi opis ljudskog iskustva u poznaji Boga. Kao sto vidimo iz zivota mnogih ljudi koji su opisani u Bibliji, kao i iz zivota cele jedne nacije.

Sa druge strane, kao sto rekoh, vec u Postanju 3:15 je objavljen jedan plan, koga mi zovemo plan spasenja. On se odigrava vec oko 6000 godina od kojih nam Biblija opisuje oko 4000 godina. To je dosta duga istorija. Svasta toga se dogodilo za to vreme, ali prema biblijskim prorocanstvima, koja su se sa neverovatnom tacnoscu ispunila do sada, mi se nalazimo na kraju toga plana spasenje, i prema prorocanstvu, necemo dugo cekati do konacnog ispunjenja, a to je "Novo Nebo i Nova Zemlja".

Drugim recima, ako si zainteresiran, da budes deo tog Bozjeg plana, koji ima za cilj obnovljenje ove Zemlje i uspostavljanje carstva u kome vlada onaj moral koji je Isus Hristos predstavio svojim zivotom, zar ti ne bi voleo da budes deo tog carstva? Razmisli dobor!

 

[Maki]

Aha to... pa sa nekih 15, 16 ili 17 godina sam poceo da se zanimam za du'ovne stvari. Moje prvo iskustvo je bila Biblija. Moram priznati da me je prilicno dojmilo Evandjelje i cijeli Novi zavjet. Isusova poruka nesebicne ljubavi, milosrdja i potpunog predanja Bozjoj volji. To je na mene ostavilo dubok dojam i jos uvijek jako cijenim te elemente iz krscanstva.

Drago mi je da ti se svidjela poruka našeg Spasitelja.

Mislim da smo svi do neke mjere krscani, jednako kao sto smo svi do neke mjere muslimani, hindusi i sl. jer zivimo u ljudskoj kulturi na koju su utjecale sve te stvari. Mislim da je to ogroman doprinos Isusa licno kao velikog ucitelja covjecanstva i krscanstva opcenito ljudskoj civilizaciji i kulturi. Naravno da bez obzira da li smo nominalno krscani ili ne, na sve nas taj ogorman utjecaj krscanstva postoji.

Ovo je tačno.

U to doba sam intenzivno citao Bibliju, razmisljao sam o Isusu, molio molitvu Oce nas, ali nisam nasao neku krscansku crkvu kojoj bih mogao pripadati. Vjerovatno je nisam niti trazio, niti sam za time imao ikakvu potrebu.

Otiđi na svetu Liturgiju. To je iskustvo kakvo se rijetko gdje može naći. Na sv. Liturgiji su sva ljudska čula usmjerena ka Bogu. Sve je tako prepuno značenja i emocija. Nije mi se jednom dogodilo da zaplačem tokom službe jer me emocije preplave. Prošle godine sam imao jednu krizu vjere i izliječena je onog trenutka kad sam ušao na Sv. Liturgiju i kad je služba počela. Na Sv. Liturgiji sve je tako uzvišeno, tako smirujuće da čovjek jednostavno tu pronađe samog sebe. To je ljudski dodir sa živim Bogom.

Mozda sam bio mladenacki ohol, ali vise sam vjerovao da izmedju mene i razumijevanja Isusovog ucenja ne treba neki kolektivni posrednik, neka crkva.

Česta pojava. Uzrok zabluda protestanata.

Stovise, vjerovao sam da duhovna istina mora biti samo jedna, a ne vise njih, pa me je pozitivno iskustvo s krsanstvom potaklo na proucavanje i drugih duhovnih tradicija. Vjerovao sam da su i druge kulture iznasle svoje puteve k duhovnoj spoznaji i da u tradicijama drugih religija mora postojati ista istina kao i u krscanstvu.

Svaka kultura ima svoje duhovne puteve ali ne vode svi putevi ka Bogu. Niti u svim tim putevima čovjek može naći svoje duhovno ispunjenje.

Prvo sam se uhvatio Kurana, ali moram priznati da je kuranski tekst na mene ostavio prilicno razocaravajuci utisak. Kuran je vrlo slican poruci Starog zavjeta. Autor je nesumnjivo bio vrlo nadahnut Starim zavjetom, to je vrlo ocigledno vec na prvi pogled. U Kuranu mi je nedostajala ta dubina koja se osjeca u Isusovom ucenju u odnosu na strogost Starog zavjeta. Naravno, tada nisam znao za njeznu i duboku poruku sufizma, koji sam otkrio tek mnogo godina kasnije. Mislim da sufizam daje jednu dodatnu dubinu u interpretaciji Kurana i jako cijenim njegove misticne autore.

Lako se primjeti da sufizam i Kuran ne pričaju istim jezikom.

 

[Bostan]

Lako se primjeti da sufizam i Kuran ne pričaju istim jezikom.

http://[URL]https://pdfhost.io/v/SwFl1ylrO_Kuran_i_sufizam

[/URL]

 

[Maki]

Pročitaću ali to je jednostavno bilo moje zapažanje. Smatram da je sufizam uspio u Kuranu pronaći jedan dublji duhovni nivo kojeg u originalnom tekstu nema. I to je jako pohvalno. Jer površinski gledano Kuran nije knjiga u kojoj sam mogao naći dubokih moralnih pouka već je to uglavnom knjiga propisa.

 

[Bostan]

Pročitaću ali to je jednostavno bilo moje zapažanje. Smatram da je sufizam uspio u Kuranu pronaći jedan dublji duhovni nivo kojeg u originalnom tekstu nema. I to je jako pohvalno. Jer površinski gledano Kuran nije knjiga u kojoj sam mogao naći dubokih moralnih pouka već je to uglavnom knjiga propisa.

Hmm postoji vise nivoa citanja Kur'ana. Ono sto Kur'an cini cistim jeste njegova konciznost i jasnoca. On insistira na cistom monoteizmu. E sad teolozi su dali svoja tumacenja, pravnici svoja, filozofi svoja, sufije pak svoja.
Kur'an nije knjiga samo propisa, iznenadices se da recimo nigdje u Kur'anu nije opisan namaz(obredna molitva), nije opisan hadz(hodocasce)...iako se ovi propisi spominju u Kur'anu, sunet(praksa Poslanika) je opisao kako i sta treba da se radi u prakticnom smislu.
Link koji sam dao rasvjetljava neka pitana i dileme.

 

[Makarios]

Mozda ste vi drugovi malo promasili temu? बाइबिल

 

[Fazlija]

Ako si vec pomenuo ideju istinu o Mesiji, ona je vec objavljena u Postanje 3:15.

Hvala na ukazivanju na mjesto koje bi bilo zanimljivo prouciti. No, moram vec sada reci da sumnjam u to. Nije da se ne mogu razuvjeriti, ali sumnjam. Jer, koliko se ja sjecam, u Mojsijevoj objavi nije bilo predvidjeno da Izrael ima ikakve kraljeve. Tek je kasnije uvedeno to da osim sudaca (svecenika) ima i kraljeve. A potom, kada je drzava s tim kraljevima propala... tek se onda pocinje govoriti o nekom Mesiji, koji bi trebao biti novi kralj (ne sin Bozji) koji ce osloboditi Izrael. I takvog Mesiju Jevreji i dalje cekaju.

Dakle, vidimo da se radi o slojevima razvoja vjere. O novim koncepcijama koje se razvijaju i nastaju u odnosu na one koje su vec prije postojale.

prema biblijskim prorocanstvima, koja su se sa neverovatnom tacnoscu ispunila do sada

Da, da, vidim kako se nevjerovatnom tocnoscu sve to ispunjava. Isus nikako da dodje vec 2.000 godina, a kako je krenulo nece ni u narednih par tisuca godina. Oni jadni racundzije na forumu su pisali da ce doci prije 2 tjedna... ja se vec ponadao da dolazi socijalizam s Isusom pa opet nista...

 

[Maki]

Hvala na ukazivanju na mjesto koje bi bilo zanimljivo prouciti. No, moram vec sada reci da sumnjam u to. Nije da se ne mogu razuvjeriti, ali sumnjam. Jer, koliko se ja sjecam, u Mojsijevoj objavi nije bilo predvidjeno da Izrael ima ikakve kraljeve. Tek je kasnije uvedeno to da osim sudaca (svecenika) ima i kraljeve. A potom, kada je drzava s tim kraljevima propala... tek se onda pocinje govoriti o nekom Mesiji, koji bi trebao biti novi kralj (ne sin Bozji) koji ce osloboditi Izrael. I takvog Mesiju Jevreji i dalje cekaju.

Teško da je tako kada se već u Ponovljenim zakonima 17 govori o tome da će Izrael imati kraljeve tj. careve.

A Jevreji čekaju Mesiju kakvog čekaju jer imaju isuviše nacionalističko poimanje Boga gdje oni sebe vidi kao jedini izabrani narod i Mesija će im uspostavili Veliki Izrael.

Da, da, vidim kako se nevjerovatnom tocnoscu sve to ispunjava. Isus nikako da dodje vec 2.000 godina, a kako je krenulo nece ni u narednih par tisuca godina. Oni jadni racundzije na forumu su pisali da ce doci prije 2 tjedna... ja se vec ponadao da dolazi socijalizam s Isusom pa opet nista...

Pa evo kako imamo u Isaija 53 tako precizno proročanstvo o Isusu Hristu? Kako imamo u Premudrostima Solomonovim? Ne može to biti slučajnost.

 

[Fazlija]

Ne znam, momci, ali ja u Bibliji raspoznajem razvoj teoloske misli, a ne jednu sustavnu objavu. Ideje su se mijenjale, nadogradjivale. One su se starije koncepcije interpretirale na novi nacin i ukljucivale u nova tumacenja. Sigurno ne vidim u tome nikakav plan, a ponajmanje neki plan koji se ima ispuniti u narednih X tisuca godine, jer mi se to cini posve besmisleno.

Mene je uvijek vise zanimalo sto mozemo uciniti za sebe i za druge tu i sada. Ne nakon smrti, ne kada dodje netko... tko god da to bio.