Da li je Biblija kompletna?

  • Pokretač teme Pokretač teme Nefi
  • Datum početka Datum početka
možda je Bog do sada sve objavio ali su mnoge objave sagubljene ili odbačene, zato postoji potreba za objavama. Ali i Biblijske objave imaju mnoga različita tumačenja, tako da postoji potreba za nadanutim Božjim objavama koji bi nam davali odgovore za pravilno razumevanje pisma.

Nedostatag Božjih objava danas, je glavni razlog različitih učenja na osnovu Biblije.
Potreba za „novim objavama“ uvijek dolazi izvan Pisma, ali se nikada ne dokazuje unutar njega...

Ako je Bog nešto objavio, nije to učinio da bi bilo izgubljeno ili da bi istina ovisila o kasnijem čovjeku koji tvrdi da je shvatio bolje od apostola. Biblija ne pati od „nedostatka objava“, nego ljudi pate od viška svojih tumačenja mimo Pisma. Zato se rješenje ne nalazi u dodavanju novih „objava“, nego u povratku Riječi, koju Duh Božji čini živom i razumljivom onima koji je iskreno traže.

Tako da, Bog nije ostavio prazninu, nego mnogi nisu zadovoljni onim što je već rekao...

A na kraju, nema logike da prođu stoljeća i stoljeća do nekakve nove objave... imamo Pismo, imamo vjerne koji su tumačili pod nadahnućem i postupno produbljivali spoznaju tijekom vremena...
 
naravno, jer ne postoji nikakvo novo jevanđelje, nego samo jedno i to jevađelje Isusa Hrista. Postoji punina jevanđelja ili samo delovi njega zapisani u raznim spisima. Anđeo će samo ponovo doneti puninu jevanđalja, onakvo kakvo je postojalo dok su apostoli bili živi. Ako je sada ovo što tvrdim netačno zašto mora anđeo da objavi nešto što je već svima poznato?
Ne, anđeo ne donosi novo, već objavljuje vječno evanđelje, ono isto koje su propovijedali apostoli. Nije tu da nešto „obnovi“, nego da podsjeti svijet koji ga je zaboravio ili iskrivio u svojim umovima...
 
Ako je Bog nešto objavio, nije to učinio da bi bilo izgubljeno
Naravno Bog ne objavljuje nešto da bi se to sagubilo ali sama Biblija počinje sa Mojsijem oko 1500g. pre Hrista. Gde su spisi i obaje date Adamu, Setu, Noju, Enohu, itd? Zašto je Bog morao sve detalje tog vremena ponovo da objavi preko Mojsija, ako je to već postojalo?

Niko ne tvrdi da mi nismo zadovoljni za sve što je Bog rekao, nego ako je zaista bilo dovoljno što je Bog govorio Noju, zašto reč upućena Noju nije bila dovoljna za Avrama?

Odnosno nije mu bilo doljno da je znao da je Bog govorio Noju, nego je i On hteo da govori sa Bogom i tako je Avram napustio rodnu zemlju ne zbog reči upućene Noju, nego radi obeäanja koje je On lično dobio iz ruke Gospodnje i hodao je radi te spoznaje u takvoj pravednosti da je bio pozvan prijateljem Božjim. Od Isaka, obećanog semena, nije se zahtevalo da svoju nadu samo zasniva na obećanjima datim njegovom ocu, Avramu, nego je bio povlašćen da primi spoznaju o Bogu neposrednim glasom Gospodnjim.

Ako jedan čovek može da živi od otkrivenja datih drugome, pre hiljade godina, čemu onda potreba da Bog govori Isaku kako je govorio? Jer Gospod tu ponavlja, odnosno ponovo obećava, izvršenje zakletve kojom se prethodno zakleo Avramu. I čemu to ponavljanje Isaku? Zašto prvo obećanje nije bilo tako pouzdano za Isaka kao što je bilo za Avrama? Zar Isak nije bio Avramov sin? I zar nije mogao da ima bezuslovno poverenje u reč svog oca kao Božjeg čoveka?

Isto bi se moglo reći o Jakovljevom životu. Zašto je Bog govorio sa njim o istom obećanju pošto ga je jednom dao Avramu i obnovio ga sa Isakom? Zašto Jakov nije mogao da bude zadovoljan rečju datom njegovim precima?

I nemam li istu povlasticu kao i drevni sveci? I zar Gospod neće čuti moje molitve i moje vapaje kako što je njihove ako Mu priđem onako kako su Mu oni prilazili?

Ako su 10 zapovesti bile dovoljne za Izrael, zašto su onda dolazili novi proroci i nove objave?

Zašto nije dovoljno za nas što se Bog obraćao Izraelu i zašto je tako važno da se On i danas ponovi obraća čovečanstvu?
 
Ne, anđeo ne donosi novo, već objavljuje vječno evanđelje, ono isto koje su propovijedali apostoli. Nije tu da nešto „obnovi“, nego da podsjeti svijet koji ga je zaboravio ili iskrivio u svojim umovima...
pa dobro ako se to desilo ili treba da se desi da anđeo objavi JEDNO večno jevanđelje, svim narodima, zašto to treba da učini ako je Biblija dovoljna?

Danas imamo toliko različitih jevanđelja nastali raznovrsnim tumačenjem pisma, da nam je bitno potrebno da Bog opet govori svojim apostolima kao ranije. Očigledno je novi zavet nepotpun inače bi bilo jasno šta su sve apostoli zaista učili. jer ako samo jedan detalj jevnđelja fali, onda nemamo puninu.
 
Naravno Bog ne objavljuje nešto da bi se to sagubilo ali sama Biblija počinje sa Mojsijem oko 1500g. pre Hrista. Gde su spisi i obaje date Adamu, Setu, Noju, Enohu, itd? Zašto je Bog morao sve detalje tog vremena ponovo da objavi preko Mojsija, ako je to već postojalo?

Niko ne tvrdi da mi nismo zadovoljni za sve što je Bog rekao, nego ako je zaista bilo dovoljno što je Bog govorio Noju, zašto reč upućena Noju nije bila dovoljna za Avrama?

Odnosno nije mu bilo doljno da je znao da je Bog govorio Noju, nego je i On hteo da govori sa Bogom i tako je Avram napustio rodnu zemlju ne zbog reči upućene Noju, nego radi obeäanja koje je On lično dobio iz ruke Gospodnje i hodao je radi te spoznaje u takvoj pravednosti da je bio pozvan prijateljem Božjim. Od Isaka, obećanog semena, nije se zahtevalo da svoju nadu samo zasniva na obećanjima datim njegovom ocu, Avramu, nego je bio povlašćen da primi spoznaju o Bogu neposrednim glasom Gospodnjim.

Ako jedan čovek može da živi od otkrivenja datih drugome, pre hiljade godina, čemu onda potreba da Bog govori Isaku kako je govorio? Jer Gospod tu ponavlja, odnosno ponovo obećava, izvršenje zakletve kojom se prethodno zakleo Avramu. I čemu to ponavljanje Isaku? Zašto prvo obećanje nije bilo tako pouzdano za Isaka kao što je bilo za Avrama? Zar Isak nije bio Avramov sin? I zar nije mogao da ima bezuslovno poverenje u reč svog oca kao Božjeg čoveka?

Isto bi se moglo reći o Jakovljevom životu. Zašto je Bog govorio sa njim o istom obećanju pošto ga je jednom dao Avramu i obnovio ga sa Isakom? Zašto Jakov nije mogao da bude zadovoljan rečju datom njegovim precima?

I nemam li istu povlasticu kao i drevni sveci? I zar Gospod neće čuti moje molitve i moje vapaje kako što je njihove ako Mu priđem onako kako su Mu oni prilazili?
Svi primjeri koje si naveo, Noa, Abraham, Izak, Jakov, ne govore o potrebi za novim evanđeljem, već o Božjem potvrđivanju istog saveza kroz različite naraštaje. Ne postoji nova poruka, nego ista vjera potvrđena u različitim okolnostima. Zato Biblija govori o jednom evanđelju, jednom Bogu i jednom Spasitelju, a ne o „punini“ koja dolazi naknadno preko drugog proroka ili anđela. Heb 1,1–2 kaže jasno: Bog nam je konačno progovorio u Sinu.
Ako su 10 zapovesti bile dovoljne za Izrael, zašto su onda dolazili novi proroci i nove objave?

Zašto nije dovoljno za nas što se Bog obraćao Izraelu i zašto je tako važno da se On i danas ponovi obraća čovečanstvu?
Proroci nisu dolazili zato što je Božji zakon bio nedovoljan, nego zato što ga narod nije slušao. Nisu donosili novo evanđelje, nego pozivali natrag na ono što je već dano. Tako i danas, nije problem što Bog šuti, nego što se ljudi oglušuju na ono što je već rekao.
 
pa dobro ako se to desilo ili treba da se desi da anđeo objavi JEDNO večno jevanđelje, svim narodima, zašto to treba da učini ako je Biblija dovoljna?

Danas imamo toliko različitih jevanđelja nastali raznovrsnim tumačenjem pisma, da nam je bitno potrebno da Bog opet govori svojim apostolima kao ranije. Očigledno je novi zavet nepotpun inače bi bilo jasno šta su sve apostoli zaista učili. jer ako samo jedan detalj jevnđelja fali, onda nemamo puninu.
Ne zato što je Biblija nedovoljna, nego zato što ljudi više ne slušaju ono što već piše. Anđeo ne donosi novo učenje, nego univerzalni poziv na obraćenje istini koju je Bog već objavio, istini koja je vječna jer dolazi od njega, ne od tumačenja.
 
roroci nisu dolazili zato što je Božji zakon bio nedovoljan,
Niko ne tvdi da Bog samo govori jer je njegov zakon nedovoljan, nego da spasi ljude, a da bi ih spasio moraju ga prvo spoznati a to ne ide bez objava sa neba. Naravno su proroci pozivali natrag na ono što je već dano, samo pošto nemamo potpun izveštaj učenja apostola može samo da nagađamo iz onog što stoji u novom zavetu.
 
Niko ne tvdi da Bog samo govori jer je njegov zakon nedovoljan, nego da spasi ljude, a da bi ih spasio moraju ga prvo spoznati a to ne ide bez objava sa neba. Naravno su proroci pozivali natrag na ono što je već dano, samo pošto nemamo potpun izveštaj učenja apostola može samo da nagađamo iz onog što stoji u novom zavetu.
Istina je da spoznaja Boga dolazi po objavi, ali nova objava nije uvijek nova poruka, nego podsjetnik i primjena već poznate istine u novom kontekstu. Biblija ne ostavlja prostor za nagađanja o „nepotpunosti“ evanđelja, ono što je bitno za spasenje dano je jasno i dovoljno je da ljudi dođu k Bogu...
 
Istina je da spoznaja Boga dolazi po objavi, ali nova objava nije uvijek nova poruka, nego podsjetnik i primjena već poznate istine u novom kontekstu. Biblija ne ostavlja prostor za nagađanja o „nepotpunosti“ evanđelja, ono što je bitno za spasenje dano je jasno i dovoljno je da ljudi dođu k Bogu...
nisam ja mislio da je svaka nova objava nešto novo, nego da Bog želi da ga spoznamo duhom a svaka objava Duha svetoga je svedočanstvo o Bogu, inače kako možemo mi lično Boga da spoznamo samo ako čitamo iskustva drugih? To je samo verovanje a ne znanje, Bog želi da ga mi lično spoznamo a ne preko drugih, to je svrha zašto uopšte i postoji sveti Duh. Bog se na takva način uvek objavljivao prorocima i apostolima ali i onima koji su im verovali. Pavle govori da su mnogi na taj način dobili moćno svedočanastvo.
 
Ona koja ima istorijski kontinuitet od apostola.
pa i tu imamo problem jer tri crkve to tvrde. Samo ako ta crkva nema apostole i apostolstvo, kako može onda imati kontinuitet? Nemogu episkopi naslediti apostolstvo i ključeve carstva.
 
nisam ja mislio da je svaka nova objava nešto novo, nego da Bog želi da ga spoznamo duhom a svaka objava Duha svetoga je svedočanstvo o Bogu, inače kako možemo mi lično Boga da spoznamo samo ako čitamo iskustva drugih? To je samo verovanje a ne znanje, Bog želi da ga mi lično spoznamo a ne preko drugih, to je svrha zašto uopšte i postoji sveti Duh. Bog se na takva način uvek objavljivao prorocima i apostolima ali i onima koji su im verovali. Pavle govori da su mnogi na taj način dobili moćno svedočanastvo.
Naravno da Bog želi da ga čovjek osobno spozna, ali osobna spoznaja nije suprotna nego utemeljena na objavi koju je Bog već dao. Duh Sveti ne djeluje kao neovisni izvor koji nadopunjuje evanđelje, nego kao onaj koji nas uvodi u ono što je već objavljeno (Iv 16:13). Ako se neko „svjedočanstvo Duha“ ne slaže s onim što su propovijedali apostoli, onda to nije ista vjera.

Vjerovati znači povjeriti se istini koja je objavljena, to nije slabost, nego temelj vjere (Rim 10:17). Bog se nije objavljivao prorocima zato što je svaki čovjek trebao svoju verziju, nego zato da se objava širi i prenosi, upravo zato postoje Pisma. Ako je ono što je objavljeno već „punina“ evanđelja (Ef 1:9,10), nema potrebe tražiti drugu spoznaju mimo toga, jer bi time Bog zapravo govorio protiv samoga sebe.
 
pa i tu imamo problem jer tri crkve to tvrde. Samo ako ta crkva nema apostole i apostolstvo, kako može onda imati kontinuitet? Nemogu episkopi naslediti apostolstvo i ključeve carstva.
Svako može tvrditi šta hoće. Postoje dokazi koji razrješavaju tu prividnu dilemu. Zašto episkopi ne bi mogli naslijediti apostole?
 
Zašto episkopi ne bi mogli naslijediti apostole?
Zato što su episkopi pozvani kao pastiri samo za jednu crkvenu zajednicu i nemajau tako ključeve sveštenstva za celu crkvu. Apostoli su bili jedini koji su imali vlast i tako ključeve carstva da postavljaju episkope po crkvama, a ako oni to lično nisu mogli da učine, poslali su nekog od sedamdeset učenika koji su delovali u ime apostola. Da bi tako bilo koja crkva tvrdila da je Hristova, mora stajati na temelju apostola i proroka i imati Isusa kao kamen ivičnjak.

Po novom zavetu, crkva Hristova mora imati

Isusa kao kamen ivičnjak koji vodi crkvu objavama sa neba,

koja ima apostole i proroke,

sedamdesetoricu,

starešine,

visoke sveštenike,

jevađeliste,

sveštenike,

učitelje,

đakone itd.
 

Prilozi

  • Crkva Hristova SRB II.jpg
    Crkva Hristova SRB II.jpg
    916.1 KB · Pogledi: 1
og se nije objavljivao prorocima zato što je svaki čovjek trebao svoju verziju,
svaki poziv u crkvi je bio praćen objavom sa neba, čak i kad su birani novi apostoli, molili su se i čekali objavu od svetog duha. Kada su misionirali, duh im je govorio gde da idu. Znači sve se odlučivalo u sagalsnosti sa Božjom voljom, eto to je bila živa crkva koju je Bog vodio objavama. Na takve objave ja mislim a manje na stalne nove objave što se učenja tiče.
 
nema potrebe tražiti drugu spoznaju mimo toga, jer bi time Bog zapravo govorio protiv samoga sebe.
Sveta pisma su sigurno veoma drgaocena a najviše jer sadže učenja Isusa Hrista, ali i razne primere kako je Bog vodio svoju crkvu objavama preko apostola. Ja lično sumnjam da je Bog promenio svoj stav prema crkvi i prestao da je vodi otkrivenjem. Kada vidimo koji nered i pogrešna učenja se danas uče u raznim crkvama širom sveta, onda nam je hitno potrebno opet vodstvo nadahnutih apostola. Samo mislim da bi ih hrišćani danas odbacili.
 
svaki poziv u crkvi je bio praćen objavom sa neba, čak i kad su birani novi apostoli, molili su se i čekali objavu od svetog duha. Kada su misionirali, duh im je govorio gde da idu. Znači sve se odlučivalo u sagalsnosti sa Božjom voljom, eto to je bila živa crkva koju je Bog vodio objavama. Na takve objave ja mislim a manje na stalne nove objave što se učenja tiče.
Upravo zato što se sve mjerilo prema objavi koja je već bila dana, Crkva nije izmišljala nova učenja, nego je Duh Sveti vodio primjenu onoga što je već objavljeno. To nije dodatna objava sadržaja, nego usmjerenje u okviru iste vjere, a to nije isto što i tvrdnja da Biblija nije dovoljna.
 
Sveta pisma su sigurno veoma drgaocena a najviše jer sadže učenja Isusa Hrista, ali i razne primere kako je Bog vodio svoju crkvu objavama preko apostola. Ja lično sumnjam da je Bog promenio svoj stav prema crkvi i prestao da je vodi otkrivenjem. Kada vidimo koji nered i pogrešna učenja se danas uče u raznim crkvama širom sveta, onda nam je hitno potrebno opet vodstvo nadahnutih apostola. Samo mislim da bi ih hrišćani danas odbacili.
Zato je neophodno razlikovati vođenje Duhom, koje je uvijek bilo podsjećanje i primjena već objavljene istine, od novih sadržaja koji bi mijenjali samu vjeru. Apostoli nisu donosili novu poruku mimo Krista, nego su naviještali ono što su primili (1 Kor 15:3). Nered u crkvama ne rješava se dodavanjem novih "objava", nego vraćanjem na ono što je već dano i provjereno.
 
Nered u crkvama ne rješava se dodavanjem novih "objava", nego vraćanjem na ono što je već dano i provjereno.
baš tako nešto opisije novi zavet.
U crkvi je nastala svađa između Jevrejskih i nejevrejskih Hrišćana u vezi obrezanja, jer su jedni govorili da je i dalje potrebno a drugi da nije. Pavle je bio protiv obrezanja i zato je nazvao one koji propovedaju potrebu obrezanja, da uče "drugo jevanđelje". Radi toga je bio od apostola sazvan sabor u Jerusalemu da bi se ta kontroverza rešila.

Ali na saboru nisu doneli neko Božansko rešenje, nego su se odlučili da Petar propoveda Jevrejima a Pavle nejevrejima i tako je bilo sve dok Petra nije dobio objavu daje došlo vreme da se propoveda nejevrejima i to mu je bilo pokazano u viziji. "A sutradan, kad su oni putovali i približavali se gradu, pope se Petar na krov oko šestoga časa da se pomoli Bogu. U to ogladne i htede da jede; ali dok su mu pripremali jelo pade u zanos i vide otvoreno nebo i nekakav sud kako silazi kao veliko platno, koje se na svoja četiri kraja spušta na zemlju. U njemu behu sve četveronožne životinje, i gmizavci zemaljski, i ptice nebeske. I jedan glas mu doviknu: ustani, Petre, zakolji i pojedi. Petar pak reče: nipošto, Gospode, jer nikad nisam jeo ono što je pogano i nečisto. I glas će opet njemu, po drugi put: što je Bog učinio čistim ne nazivaj nečisto. Ovo se dogodilo triput i odmah sud bi uzet na nebo." (Dela Apost. 10:9-16)

"A dok je Petar u sebi bio u nedoumici šta može da bude prizor koji je video, gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši Simonovu kuću, stadoše pred vratima, zovnuše i pitahu da li |e ovde u gostima Simon zvani Petar. I dok je Petar još razmišljao o viđenju, reče mu Duh: vidi, tri čoveka te traže; nego ustani, siđi i idi s njima ništa ne premišljajući, jer sam ih ja poslao. Tada Petar siđe ljudima i reče: evo, ja sam koga tražite; zbog čega ste došli? A oni rekoše: kapetan Kornilije, pravedan i bogobojazan čovek, za koga svedoči sav judejski narod, upućen je od jednog svetog anđela da te pozove u svoj dom i da čuje šta ćeš mu reći. Tada ih pozva unutra i ugosti.

"Tada Petar otvori usta i reče: zaista uviđam da Bog ne gleda ko je ko, nego mu je u svakom narodu dobrodošao ko se njega boji i tvori pravdu. I on nam je zapovedio da objavimo narodu i da posvedočimo da je on od Boga određeni sudija živima i mrtvima." (Dela Apost. 10:16-43)


Eto, tako je tek sa jednom vizijom Petra rešen problem da obrezanje više nije potrebno i da Bog prihvata i neobrezane nejevreje ako veruju, i to bez obrezanja.
 
Nazad
Vrh