Znaš kako Fazlija hrišćanstvo nije nikad imalo problema sa dugoročnim proročanstvima. Pa mi smatramo da su proroci koji su pisali 800 i 900 godina prije Hrista prorokovali o Hristu.
Premalo znam o starozavjetnim spisima da bih sada mogao tocno navesti citate, ali toliko znam da jevrejski rabini ne priznaju Isusa za mesiju. Takodjer, ne bi smo mogli rabine nazvati pukim neznalicama u pogledu Pisma. Dakle, ako oni na osnovu tih spisa koje spominjes (800-900 godina starijih od Isusa) ne prihvacaju Isusa za mesiju, onda mozemo zakljuciti da u pogledu gornje tvrdnje u najmanju ruku postoje vrlo uceni vjerski autoriteti koji se s njom ne bi slozili.
Nadalje, nikada nisam tvrdio da je cijela Biblija upitna. Ono sto sam doveo u pitanje jesu prorostva o propasti svijeta koje nalazimo u starozavjetnim spisima od Danijela nadalje, a u krscanskim spisima taj trend doseze vrhunac u Apokalipsi. Ta vjerovanja mi se cine neuvjerljivima iz najjednostavnijeg moguceg razloga, jer se nikada nisu pokazala tocnima.
Besmisleno je tvrditi da su ih tadasnji pisci (ili proroci, sasvim svejedno) pisali za danasnje vrijeme?! Jer svako je pokoljenje krscana do sada bilo poprilicno uvjereno da su ti spisi bili namijenjeni bas za njihovo vrijeme - ali je opet ispalo da nisu. Nadalje, mi nemamo nikakvu sigurnost niti da ce se ta propast svijeta desiti bas u nase vrijeme. Tim vise, jer se nije desila niti u bilo koje ranije vrijeme u kojem su ljudi bili posve sigurni da ce se desiti. Mi nemamo nikakva jamstva da ce se to desiti niti za 5.000 godina, niti za 15.000 godina i... sto vise vremena prolazi, postaje sve besmislenije vjerovati da su proroci najavili nesto sto ce biti za 2.000, 5.000, 15.000 ili za 200.000 godina od njihovog vremena. Prije ili kasnije ce doci do sloma vjerovanja u nesto sto se nije i najvjerovatnije se nece nikada desiti.
Napustanje apokaliptickih vjerovanja kod Jevreja se vjerovatno desilo nakon traumaticnih iskustava u 1-2. vijeku Nove ere. Ne samo da Bog nije unistio iskvareni svijet i ponovno uspostavio novi, bolji i pravedniji (zasnovan na moralnim vrijednostima i ocekivanjima njihove vjere) , nego su nevjernici unustili Judeju, razorili hram, opljackali Svetinju nad svetinjama i raselili Jevreje iz Svete zemlje. Da li se sto gore moglo desiti za religiozne Jevreje? Da li je svijet za religioznog Jevreja mogao postati gore mjesto od toga? Pa Bog opet nije nista poduzeo. Iskvareni svijet nije propao, nego je nastavio zivjeti dalje usprkos svojoj iskvarenosti i izopacenosti... kao sto ce i uvijek.
Rabinska teologija je na to odgovorila jednostavno napustenjem apokalptickog trenda, ta vjerovanja nisu vise toliko vazna u judaizmu od vremena kasne antike do danas. Nasuprot njima, obzirom da je i sam Isus bio jedan od apokaliptickih proroka, tu su tradiciju nastavili krscani. Tim vise, obzirom da je u krscanstvu prevladala Pavlova struja koja je zagovarala pokrstavanje ne-jevreja, novu su vjeru prihvatili Rimljani ciji svijet ne samo da nije propao, nego je bas u tom razdoblju dozivio svoj najblistaviji uspon. Za Rimljane nije dosao cas tako grubog i naglog otreznjenja kao za Jevreje, ciji je svijet tako temeljito propao, a da Bog nije ucinio nista. Rimski svijet je mnogo sporije propadao da bi se ljudi na vlastite oci uvjerili da Bog jednostavno nece unistiti nista, da nece nikada unistiti iskvareni svijet i stvoriti neki novi i bolji.
Dakle, ta su se vjerovanja jednostavno pokazala uzaludnima. Pitanje je samo vremena kada ce ona i u krscanstvu postati sporedna i nevazna. Kada ce ljudi preko njih prelaziti kao preko zgodne i poucne price od koje se ne ocekuje da se se stvarno desiti. To je vec vidljivo u najstarijim krscanskim sljedbama (pravoslavnoj i katolickoj crkvi) koje ne inzistiraju na propasti svijeta tako silovito kao fundamentalisti, koji odbace cijelu krscansku tradiciju i pocnu ponovno ispocetka. Oni vjerovatno, s onom istom odlucnoscu kakvom su ljudi kojima je Isus nagovjestavao da ce se smak svijeta desiti jos za njihovih zivota, vjeruju da ce svijet propasti slijedeci tjedan.
Tocka otreznjenja jednom mora doci. Pobozni Jevreji su je dozivjeli kada su vidjeli da je cijela njihova civilizacija propala, a da Bog jednostavno nije ucinio nista. Za krscane ce to otreznjenje doci kada jednog dana za 5.000 ili 10.000 godina postane besmisleno vise vjerovati da su Isus ili Ivan sa Patmosa prorokovali bas za njihovo vrijeme... i da se ta prorostva jednostavno nikada nece ispuniti. Barem ja nekako na to tako gledam.
