Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

Poruka 9
Autor poruke: SVETI LUKA
Tema poruke: Okajanje, Pokajanje ili Pomirenje (Atonement) 1. dio


JA SAM OVDJE. Sveti Luka.

Dolazim večeras da vam kažem istinu koja je od velike važnosti za vas i za čovječanstvo i želim da budete vrlo pažljivi u prihvaćanju onoga što ću reći. U stanju sam ljubavi koje mi omogućuje da znam o čemu pišem i da ono što ću reći prihvatite kao istinu.

Želim vam reći da je Ljubav o kojoj smo pisali jedina Ljubav koja može učiniti duh ili čovjeka jedno s Ocem(Napomena: At-one-ment), a ovo je moja tema: Okajanje ili Pomirenje (Atonement).

Ova riječ, kako se koristi u Bibliji i tumači od strane crkava i komentatora Biblije, nosi sa sobom značenje neke cijene koju Isus plaća za otkupljenje čovječanstva od njihovih grijeha i od kazne koju će morati podnijeti zbog počinjenog grijeha; a također i ideja da Bog, kao ljutiti i nezasitni Bog, čeka da se plati cijena kako bi se Njegov gnjev zadovoljio i da čovjek stane pred Njim oslobođen grijeha i posljedica neposlušnosti.

Ovu cijenu, prema učenjima crkava i imenovanih osoba, morao je platiti onaj tko je u svojoj dobroti i čistoći bio sposoban platiti tu cijenu; to jest onaj tko je u sebi imao takve urođene kvalitete i svojom žrtvom bio takve urođene vrijednosti da je zadovoljio zahtjeve ovog ljutitog Boga čiji su zakoni bili prekršeni. Također uče da je jedini način na koji je takva cijena mogla biti plaćena bio smrt na križu Isusa, koji je bio jedina osoba u cijelom stvaranju koja je posjedovala te kvalitete dovoljno da ispuni te zahtjeve; i da su njegovom smrću i prolijevanjem njegove krvi grijesi bili okajani i Bog bio zadovoljen. Ovo je ortodoksno vjerovanje u pomirenje i plan spasenja.

Ukratko, savršeno ljudsko biće oslobođeno svakog grijeha, smrt na križu i prolijevanje krvi, što je bilo potrebno da bi se grijesi smrtnika mogli oprati, a njihove duše očistiti i osposobiti da postanu dio velike Božje obitelji.

Ali sva ta koncepcija pomirenja(okajanja) je pogrešna i nije opravdana nijednim učenjem Učitelja(Napomena: Kada se u porukama spominje "Učitelj"(engl. Master) misli se na Isusa), niti bilo kojim od istinskih učenja učenika kojima je objasnio plan spasenja i što pomirenje znači.

Znam da se u raznim dijelovima Novog zavjeta kaže da Isusova krv pere sav grijeh i da njegova smrt na križu zadovoljava Očev zahtjev za pravdom; i u tome postoji mnogo sličnih izraza koji prenose istu ideju. Ali ove izreke Biblije nikada nisu napisale osobe kojima se pripisuju, već pisci koji su, u svojim raznim prijevodima i navodnim reprodukcijama ovih spisa, dodavali i uklanjali iz spisa izvornih pisaca, sve dok se Biblija nije ispunila tim lažnim doktrinama i učenjima.

Pisci Biblije, kakva je sada, bili su osobe koje su pripadale crkvi koja je bila nacionalizirana otprilike u vrijeme Konstantina, te im je kao takvoj nametnuta dužnost pisanja ideja koje su vladari ili upravitelji ove crkve smatrali da treba uključiti u Bibliju radi provedbe svojih ideja kako bi služili interesima crkve i dali joj takvu svjetovnu moć kakvu nikada ne bi mogla imati pod učenjima i vodstvom čistih doktrina Učitelja.

Gotovo dvije tisuće godina u ovu lažnu doktrinu pomirenja vjerovale su i prihvaćale je takozvane kršćanske crkve, te su je te crkve širile kao istinsku doktrinu Isusa i onu o kojoj ovisi spasenje čovjeka; a posljedice su bile da su ljudi vjerovali da su jedine stvari potrebne za njihovo spasenje i pomirenje s Bogom Isusova smrt i pranje njihovih grijeha krvlju prolivenom na Kalvariji.

Kad bi ljudi samo znali koliko je uzaludna bila njegova smrt i koliko je njegova krv neučinkovita da opere grijeh i plati dug Ocu, ne bi počivali u sigurnosti da sve što trebaju učiniti jest vjerovati u ovu žrtvu i ovu krv, već bi naučili pravi plan spasenja i uložili svaki napor koji je u njihovoj moći da slijede taj plan i, kao posljedicu toga, razviju svoje duše tako da dođu u sklad s Očevom ljubavlju i zakonima.

Pomirenje(Napomena: At-one-ment - znači doći u stanje jedinstva s Bogom), u svom pravom značenju, nikada nije značilo plaćanje duga ili umirivanje Božjeg gnjeva, već jednostavno postajanje jedno s Njim u onim kvalitetama koje će ljudima osigurati posjedovanje Njegove Ljubavi i Besmrtnosti koju je Isus iznio na vidjelo. Isusova žrtva nije mogla imati nikakav utjecaj na stanje čovjekove duše, a niti je prolijevanje krvi moglo učiniti podlu i grešnu dušu čistom i slobodnom od grijeha.

Božjim svemirom upravljaju zakoni nepromjenjivi koliko i savršeni u svom djelovanju, i velika stvar koju treba postići planom koji je On predvidio za otkupljenje ljudi jest da svaki čovjek dođe u sklad s tim zakonima, jer čim taj sklad postoji, više neće biti nesloge i grijeh neće biti poznat čovječanstvu. I tako, samo ono što će čovjeka dovesti u taj sklad može ga spasiti od njegovih grijeha i donijeti pomirenje( jedinstvo s Bogom) koje su Isus i njegovi učenici naučavali.

Čovjek je, kada je stvoren, bio obdaren onim što se može nazvati prirodnom ljubavlju, i ta je ljubav, u mjeri u kojoj je posjedovala tu kvalitetu, bila u savršenom skladu s Božjim svemirom(Napomena: bio je u skladu sa zakonima prirodne ljubavi) i, sve dok joj je bilo dopušteno postojati u svom čistom stanju, bila je dio sklada svemira; ali kada je postala oskvrnuta ili impregnirana grijehom ili bilo čime što nije u skladu s Božjim zakonima, postala je neskladna i nije bila jedno s Bogom, a jedino potrebno otkupljenje bilo je uklanjanje onih stvari koje su uzrokovale nesklad.

Sada, jedini način na koji se ovaj nesklad mogao ukloniti bio je da prirodna ljubav ponovno postane čista i slobodna od onoga što ju je oskvrnulo. Žrtva na križu nije mogla pružiti ovaj lijek, niti je prolijevanje krvi moglo postići pomirenje, jer žrtva i krv nisu imali nikakve veze sa zlom koje treba ispraviti. Dakle, tvrdim, ako su te stvari platile penal(globu) i zadovoljile Boga i time On nije imao daljnjeg zahtjeva prema čovjeku za bilo kakav dug koji Mu je čovjek navodno dugovao, to nužno implicira da je On držao duše ljudi u ovom stanju nesklada i da ne bi dopustio da se isto ukloni dok se Njegovi zahtjevi za zadovoljštinom i krvlju ne ispune; i da bi tada, kada bi bio umiren, dopustio ljudima svojom pukom odlukom (ipse dixit) da ponovno dođu u sklad s Njegovim zakonima i djelovanjem Njegovog svemira. Drugim riječima, bio bi voljan dopustiti ljudima da ostanu izvan sklada s Njegovim svemirom i djelovanjem Njegovih zakona, dok ne bi zadovoljio Svoje zahtjeve za žrtvom i krvlju.

To bi, kao što je očito svakom razumnom čovjeku, bilo toliko glupo da nijedan običan čovjek u stvarima koje se tiču njegovih zemaljskih poslova ne bi usvojio kao plan za otkupljenje onih svojih sinova koji su bili neposlušni.

(Vidim da imate poziv, nastavit ću kasnije).
 
Zadnje uređeno:
Poruka 10
Autor poruke: SVETI LUKA
Tema poruke: Okajanje, Pokajanje ili Pomirenje (Atonement) 2. dio


JA SAM OVDJE. Sv. Luka.

Želim nastaviti svoj govor o Pomirenju(Okajanju).

Kao što sam rekao, osim ako se čovjek ne uskladi s Bogom u prirodnoj ljubavi koju mu je Bog dao i time postane slobodan od grijeha i pogreške, za njega ne može biti otkupljenja, a Isusova smrt i prolijevanje njegove krvi ne mogu uzrokovati taj sklad.

Ono što sam do sada rekao odnosi se isključivo na čovjeka i njegovo spasenje u odnosu na njegovo stanje savršenstva u ovoj prirodnoj ljubavi koju imaju svi ljudi.

Ali ovo nije veliko pomirenje koje je Isus došao na Zemlju poučiti ljude, niti način na koji se ono može postići, niti učinak njegovog postizanja.

Kao što vam je rečeno, u početku je Bog našim prvim roditeljima dao ne samo prirodnu ljubav, već i mogućnost dobivanja, poštivanjem određenih zakona i poslušnošću, Božansku Ljubav Oca, koja bi, kada se dobije, učinila čovjeka dijelom samog božanstva; i, iako ga ne bi učinila Bogom ili ravnim Ocu, ipak bi mu dala božanstvo koje bi ga navelo da primi bit Božje Velike Ljubavi, a ne da ostane samo slika, i, kao posljedica toga, čovjek bi postao besmrtan.

Samo Bog je besmrtan i svaki dio Njega je besmrtan, i kada ljudi u svojim dušama steknu onaj dio Njega koji je njegov najveći atribut - Njegovu Božansku Ljubav - oni će također postati besmrtni i nakon toga neće biti podložni smrti.

Prirodna ljubav, koja je usađena u duše cijelog čovječanstva, nije dio Božanske Ljubavi - nije čak ni ta Ljubav u manjoj mjeri, već je zasebna i odvojena kvaliteta ljubavi, i svi ljudi je posjeduju; ali kod mnogih osoba postala je zagađena grijesima koji proizlaze iz kršenja Božjih zakona, tako da je otkupljenje, o kojem sam govorio, nužno čovjeku, čak i kao vlasniku samo ove prirodne ljubavi.

Ali Božanska Ljubav Oca je Ljubav koja u sebi ima i u potpunosti je sastavljena od Božanstva koje Otac posjeduje, i nijedan čovjek nikada ne može postati dio tog Božanstva dok ne posjeduje ovu Veliku Ljubav. Znam da se kaže da je čovjek Božanski jer je stvoren na sliku Božju, ali ništa što je samo slika nije nikada dio supstance čija je slika i ne može imati svojstva te supstance. Uobičajeno govoreći, slika može imati izgled i za obične poslove smrtnog života, može služiti svrsi stvarnog sve dok se ne pojavi nešto što zahtijeva stvaranje stvarnog, a tada slika više neće služiti svrsi.


U slučaju stvaranja čovjeka, on je stvoren na sliku Božju samo u jednom konkretnom slučaju, i to u pogledu izgleda duše. Njegovo fizičko ili duhovno tijelo nije bilo na sliku Božju, jer Bog nema takva tijela, a samo je čovjekova duša na sliku Boga, Velike Nadduše. I sve dok čovjek ostane samo slika Oca, nikada neće biti više od pukog čovjeka kakav je bio u vrijeme svog stvaranja, a Očeva Supstanca nikada neće postati dio njega; i dok je Supstanca Božanska, slika nikada ne može postati Božanska dok se ne transformira u Supstancu.

Prilikom stvaranja čovjeka stvoren je plan po kojem bi ta slika mogla postati stvar od Supstance, i čovjeku, vlasniku slike, dana je mogućnost zadobivanja Supstance; ali čovjek je, svojom neposlušnošću ili neuspjehom da se pridržava ili neispunjavanju zahtjeva danog plana, izgubio tu mogućnost koja mu je bila dana, i time izgubio mogućnost da se slika transformira u Supstancu koja je bila apsolutno potrebna da bi ikada postao posjednik bilo kojeg dijela Očeve Božanskosti. A kada se ljudi nazivaju božanskima, tvrde ono što nije istina, ali što, od Isusovog dolaska na Zemlju, može postati istina.

Neću nabrajati što je bila ta neposlušnost naših prvih roditelja, niti na koji su način izgubili veliki potencijal da postanu Božanski, već ću samo reći da kada su svojom neposlušnošću izgubili taj potencijal, Bog im ga je oduzeo, i Njegova odredba da će u dan kada počine čin neposlušnosti sigurno umrijeti, izvršena je i umrli su; nisu umrla materijalna tijela niti su umrla njihova duhovna tijela, niti njihove duše, jer su ljudi nastavili živjeti u svojim fizičkim tijelima mnogo godina nakon dana neposlušnosti, a njihova duhovna tijela i duše nikada nisu umrli, jer još uvijek žive. Ali ono što je umrlo i na što je presuda izrečena nad njima utjecala bila je mogućnost primanja Supstance, koja bi ih učinila Božanskim i Besmrtnima. Taj potencijal im je oduzet i nikada nije vraćen tijekom dugih stoljeća od vremena njihove smrti do Isusovog dolaska.

Taj dio Božanske prirode, ili taj Božanski atribut, koji je bio predmet ove potencijalnosti i koji bi čovjeka učinio dijelom Božanske prirode i besmrtnim, bila je Božanska Ljubav Oca i ništa drugo; i da su naši prvi roditelji kroz svoju poslušnost primili ovu Božansku Ljubav, nikada ne bi postojala smrtnost duše na Zemlji, niti grijeh niti nedostatak pomirenja s Ocem. Ali došla je neposlušnost i uslijedila je smrt mogućnosti da postane besmrtan, i čovjek je ostao samo čovjek, samo slika Oca i ništa više.

Nijedan čovjek u svim dugim stoljećima koja sam spomenuo nikada nije imao ništa više ili veće u svojoj prirodi od prirodne ljubavi o kojoj sam govorio; i čak i što se toga tiče, čovjek ju je toliko zloupotrijebio i oskvrnuo, sve dok u jednom trenutku nije postao izopćenik od Oca što se tiče ove ljubavi. Drugim riječima, on, čovjek, zakopao ju je tako duboko pod svojim djelima grijeha i kršenjem onih zakona Božjih koji kontroliraju ovu prirodnu ljubav, da se činilo da ga je Otac napustio, čak i kao obično ljudsko biće.

Ali u povijesti onoga što se naziva "Božjim izabranim narodom", Židovima, čini se da su ti ljudi iznova i iznova postajali toliko otuđeni od Boga u ovoj prirodnoj ljubavi, da su ljudi, koji su posjedovali ovu ljubav u čišćem stanju nego što su to bili obični ljudi, bili korišteni od strane
sila duhovnog svijeta da pozovu te ljude na ostvarenje njihovih obveza prema Bogu koje proizlaze iz dara prirodne ljubavi. Niti jedan od proroka - ni Mojsije ni Ilija, niti itko od ostalih - nije posjedovao ovu Božansku Ljubav, već samo prirodnu ljubav u čišćem stanju nego što su to bili ljudi kojima su prenosili svoje poruke.

Ali u Božje vrijeme i u skladu s Njegovom Milošću i Planom, On je ponovno darovao čovjeku ovaj veliki potencijal o kojem govorim, kako bi ljudi ponovno imali privilegiju postati jedno s Njim; i da proglasi ponovno darivanje ovog Velikog Dara, Isus je poslan na Zemlju u obliku čovjeka začetog i rođenog kao i drugi ljudi, ali bez grijeha.

U vrijeme Isusovog dolaska, Veliki Dar je ponovno darovan i smrtnicima i duhovima smrtnika koji su tada živjeli u duhovnom svijetu, i svi su oni, duhovi i smrtnici, primili privilegiju da postanu jedno s Ocem kroz Plan spasenja koji je On otkrio Isusu, a koji je Isus naučavao u svojoj službi tijekom kratkih godina svog zemaljskog života, i koji još uvijek naučava.

Ne postoji drugi način na koji čovjek može postati jedno s Ocem - na koji se slika može transformirati u Supstancu - osim Puta koji je Isus naučavao, ali koji, čini se, ljudi nisu razumjeli nakon što je crkva postala crkva svjetovne moći, i nakon što su Biblija ili spisi apostola bili oslabljeni, a misli i želje ljudi umetnute na mjesto evanđelja mira i spasenja. Ipak, u Ivanovom evanđelju postoji jedna izjava o pravom Planu spasenja, iako se malo razumije i gotovo ignorira u praktičnim učenjima i običajima crkava i njihovih članova, a to je "ako se čovjek ne rodi ponovno, ne može ući u Kraljevstvo Božje."

Ove riječi Novog Rođenja jedine su riječi koje objavljuju istinsku doktrinu pomirenja. Nijedna Isusova smrt na križu, nikakvo prolijevanje krvi ili pranje grijeha krvlju, nikakvo plaćanje duga i nikakvo vjerovanje u ime Gospodinovo, Isusa Krista, neće dovesti ljude u jedinstvo s Ocem i učiniti ih sudionicima njegove Božanske Prirode ili ih osposobiti da postanu stanovnici Njegova Kraljevstva. Samo je Novo Rođenje učinkovito za tu svrhu i nijedan drugi plan Isus nikada nije učio niti sada uči.


Što se onda podrazumijeva pod Novim Rođenjem?

Ljudi se razlikuju u svom razumijevanju i tumačenju toga, i neće mi koristiti navoditi ta različita tumačenja ili što Novo Rođenje nije; ali važno je
što ono jest.

Kao što sam rekao, potencijal koji je dan našim prvim roditeljima bila je privilegija postizanja Božanske prirode i besmrtnosti Oca posjedovanjem Njegovog Velikog atributa Božanstva - Božanske Ljubavi. I da su naši prvi roditelji svojom poslušnošću primili blagodati ove velike privilegije, bili bi ponovno rođeni, kao što se vi i svi ostali smrtnici, a i duhovi, sada možete ponovno roditi.

Tada je Novo Rođenje jednostavno učinak ulaska ove Božanske Ljubavi Oca u dušu čovjeka i nestanka svega što teži grijehu i pogrešci. Kako Božanska Ljubav preuzima dušu, grijeh i pogreška nestaju; duša postaje kvalitete poput Velike Duše Oca; a Duša Oca je u svojoj Kvaliteti Ljubavi Božanska i Besmrtna, pa kada duša čovjeka postane posjedovana ovom Kvalitetom Ljubavi, ova duša također postaje Božanska - a duša je čovjek - i tada slika postaje Supstanca, smrtno postaje Besmrtno, a duša čovjeka, što se tiče ljubavi i nade, postaje dio Očeve Božanskosti. (Napomena: Prema onome kako ja to trenutno razumijem, a moguće da imam nepotpuno znanje i razumijevanje, kada primimo Božansku Ljubav u dovoljnoj količini dolazi do Novog rođenja, no ovo je postepen proces, gdje se duša čisti od grijeha i pogreške sa svakim novim uplivom Božanske ljubavi koja ulazi u nju, pod uvjetom da joj dozvolimo da obavi svoj posao - na način da se ne odupiremo tom procesu, nego imamo strastvenu želju za otpuštanjem emocionalne greške(i krivih uvjerenja) - što je važan dio poniznosti - te da živimo i djelujemo u skladu s Božanskom Ljubavi koju smo dosad primili. Ima tu još toga no ovo je osnova - detaljnije se može naći na Divine Truth stranicama)

Sada, kako bi proglasio ovaj Plan Spasenja, a također i ponovno darovanje Velikog Dara potencijala duše, Isus je došao na Zemlju. To je bila njegova misija i ništa drugo. Kao što će čitatelji Biblije pamtiti, a to je istina, kada je Isus bio kršten i pomazan, a također i na Gori Preobraženja, glas Božji, kako je napisano, izjavio je da je Isus Njegov ljubljeni sin i zatražio od ljudi "slušajte ga". Ne da vjeruju da je došao umrijeti na križu, da ne vjeruju da će njegova krv donijeti pomirenje, da ne vjeruju u bilo kakvo posredno pomirenje ili da Bog u gnjevu zahtijeva žrtvu, već samo "slušajte ga". I Isus u svim svojim učenjima nikada nije naučavao nijednu od ovih stvari, već samo Novo Rođenje kako sam objasnio. To je jedino što je potrebno za pomirenje, i on to još uvijek naučava.


Također je poučavao moralne istine koje utječu na ponašanje i odnos čovjeka prema čovjeku i čovjeka prema Bogu u njegovom prirodnom stanju, ali ništa od toga ili moralnih učenja nije bilo dovoljno da dovede do Velikog Pomirenja. Nema sumnje da će poštivanje mnogih od ovih učenja o moralu i čovjekovom ponašanju prema Bogu imati tendenciju da navede ljude da traže višu Ljubav Oca i pomognu svojim dušama da dođu u stanje koje će olakšati ovoj Velikoj Ljubavi da se u njih ulije; ali ta moralna učenja ili propisano ponašanje sama po sebi neće biti dovoljna da donesu Novo Rođenje, a time i stanje jednote s Bogom.

Isus nije samo poučavao o nužnosti za Novim Rođenjem, već je poučavao i o Načinu na koji se Ono može postići, a taj Put je jednako jednostavan i lako razumljiv kao i samo Novo Rođenje. Poučavao je, i sada poučava, da će kroz iskrenu molitvu Ocu i vjeru, koja sve težnje i čežnje duše čini stvarnim, te kroz Duha Svetoga koji je Očev glasnik Ljubavi - ili da nosi njegovu Božansku Ljubav - ova Ljubav teći u duše ljudi kao odgovor na takve molitve; i takvom vjerom ljudi će shvatiti njezinu prisutnost i na taj način, i samo na taj način, ljudi će primiti Novo Rođenje.

Ovo je u potpunosti individualna stvar i bez osobne, iskrene molitve molitelja i vjere koja dolazi s Ljubavlju, čovjek ne može primiti Novo Rođenje. Nijedna crkvena ceremonija, nikakvo polaganje ruku ili misa za duše mrtvih neće biti učinkovite da učine čovjeka ili duh novim stvorenjem u Bogu.


Ono što sam napisao je značenje pomirenja kako ga je učio Učitelj i kako ga razumiju svi otkupljeni od Oca koji sada žive u Njegovim Nebeskim Rajevima, i nije moguće nikakvo drugo pomirenje.

Napisao sam dovoljno i nadam se da sam svim ljudima jasno objasnio pravo objašnjenje pomirenja. Mi, stanovnici Nebeskih Rajeva, znamo istinu mog objašnjenja, kako iz osobnog iskustva, tako i iz druge činjenice, koju nijedan duh u cijelom svemiru ne može poreći, da samo oni koji su primili ovu Božansku Ljubav Oca u svojim dušama u dovoljnom izobilju mogu ili nastanjuju Nebeske Rajeve; svi ostali duhovi, bez obzira na njihova različita uvjerenja, žive u nižim duhovnim sferama i ne mogu ući u Nebeske Rajeve, osim ako ne traže i ne postignu Novo Rođenje koje je Isus naučavao i još uvijek naučava.

Dakle, dragi brate, bez daljnjeg pisanja, reći ću laku noć.

Tvoj brat u Kristu,

LUKA.
 
Zadnje uređeno:
Pa gdje je sada onaj sto prica o budizmu, ne mogu da nadjem.
 
Poruka 11
Autor poruke: ISUS
Naslov poruke: Vjera i kako je se može steći


JA SAM OVDJE. Isus.

Došao sam večeras da vam kažem da ste bliže Kraljevstvu nego što ste bili dugo vremena i da ćete, ako se budete molili Ocu s više usrdnosti, uskoro shvatiti priljev Božanske Ljubavi, koja će vas uistinu osloboditi i osposobiti vas da uživate u toj bliskoj zajednici s Ocem koja će vam omogućiti da zaboravite sve svoje brige i razočaranja te da svojim duševnim zapažanjima vidite velike istine kojima vas ja i moji sljedbenici nastojimo naučiti.

Znam da se ponekad čini teškim shvatiti puno značenje vjere u Oca i Njegovu ljubav, ali ako budete iskreno tražili Njegovu Ljubav, otkrit ćete da će vam doći takva vjera u Njegovu Divnu Ljubav i blizinu Njegove prisutnosti da ćete biti oslobođeni svake sumnje.

Pitali ste me "što je vjera" i odgovorit ću: Vjera je ono što, kada se posjeduje u svom stvarnom i istinitom značenju, čini težnje i čežnje duše stvarnim, živim postojanjem; i to tako sigurnim i opipljivim da se neće pojaviti sumnja u njezinu stvarnost.

Ova vjera nije vjerovanje koje proizlazi iz pukog djelovanja uma, već ono što dolazi iz otvaranja percepcija duše i koje omogućuje njenom posjedniku da vidi Boga u svoj Njegovoj Ljepoti i Ljubavi. Ne mislim da će posjednik ove vjere zapravo vidjeti Boga u obliku ili značajci, jer On nema ništa takvo, ali će njegove percepcije duše biti u takvom stanju da će mu se svi Očevi atributi pojaviti tako jasno, da će biti stvarni kao i sve što može vidjeti očima duhovnog oblika. Takva vjera dolazi samo s neprestanom iskrenom molitvom i primanjem Božanske Ljubavi u dušu.

Za nijednog čovjeka se ne može se reći da ima vjeru, a koji nema ovu Božansku Ljubav(napomena: tko je nije primio). Naravno, vjera je progresivna kvaliteta ili bit duše i raste kako se povećava posjedovanje ove Božanske Ljubavi i ne ovisi ni o čemu drugom. Vaše molitve pozivaju od Oca odgovor koji sa sobom donosi vjeru, a s tom vjerom dolazi i znanje o postojanju ove Ljubavi u vašoj vlastitoj duši.

Mnogi ljudi, znam, shvaćaju ovu vjeru kao puko vjerovanje, ali ona je veća od vjerovanja i postoji u svom pravom smislu samo u duši. Vjerovanje može proizaći iz uvjerenja uma, ali vjera nikada ne može. Njezino mjesto postojanja je u duši i nitko je ne može posjedovati osim ako mu duša nije probuđena dotokom ove Ljubavi.

Dakle, kada molimo Oca da nam poveća vjeru, to je molitva za povećanje Ljubavi. Vjera se temelji na posjedovanju ove Ljubavi, a bez nje ne može biti vjere, jer je duši nemoguće vršiti njenu funkciju kada Ljubav nije prisutna u njoj.


Ponekad, kako napredujete u ovim spisima, bit ćete u stanju duše da shvatite što je točno vjera, ali do tada će vaša vjera biti ograničena vašim posjedovanjem ove Ljubavi.

Pa, u mom iscjeljivanju bolesnih, slijepih i ostalih na Zemlji, kojima je trebalo iscjeljenje, kada sam rekao: "neka vam bude po vašoj vjeri", mislio sam da moraju vjerovati da Otac ima moć donijeti iscjeljenje; ali nisam mislio da ako njihovi umovi samo imaju vjeru da ih ja mogu izliječiti, da će tada biti izliječeni. Vjerovanje(uma) nije bilo dovoljno sama po sebi, već je bila potrebna vjera(osjećaj u duši).

Vjera nije nešto što se može postići pukim korištenjem(vježbom) uma, već se mora tražiti duševnim percepcijama, a kada se postigne, uživat će se samo duševnim percepcijama.

S tobom sam u svoj svojoj ljubavi i moći, jer te volim kao što sam ti rekao i želim da postaneš slobodan i sretan, kako bi mogao obavljati moj rad.

Sa svom svojom ljubavlju i blagoslovom želim ti laku noć.

Tvoj brat i prijatelj, ISUS.

(Napomena: Prema onome što kako ja to razumijem, vjera je osjećaj u duši koji uvijek mora biti baziran na dokazima i činjenicama koje su u skladu s istinom tj. realnošću. Vjera bez dokaza, tj. "slijepa vjera" nije vjera nego je wishful thinking - pusta želja te kao takva nije stvarna)

Isusovo predavanje o vjeri u kojem se detaljnije posvećuje temi:

Prvi dio:
Drugi dio:
 
Zadnje uređeno:
Poruka 12
Autor poruke: ISUS
Naslov poruke: Isus nije Bog, već stariji brat. Grijeh ne postoji osim ako ga nije stvorilo čovječanstvo i čovjek mora platiti penale.


JA SAM OVDJE. Isus.

Dolazim večeras jer vidim da si usamljen i osjećaš potrebu za društvom, i dolazim k tebi kao brat i prijatelj da te razveselim i da ti dam osjećaj da iako nemaš smrtnog prijatelja sa sobom, ipak imaš prijatelja u duhu koji ti je bliži od smrtnog brata i koji te voli dubokom i trajnom ljubavlju.

Danas je bio dan kada su ljudi tvoje zemlje proslavili ono što smatraju mojim rođendanom, a također su me obožavali kao jednog od trojedinog Božanstva, kako vjeruju. Ali kao što sam ti već rekao, takvo štovanje je potpuno pogrešno i vrlo mi je odbojno, i samo me čini još tjeskobnijim i odlučnijim da se ova velika laž razotkrije i da se u nju više ne vjeruje.

Postoji samo jedan Bog, a to je Otac, i samo se On mora obožavati, jer samo On može spasiti smrtnike od posljedica njihovih grijeha i od posljedica velikog pada prvih roditelja. Ne želim da me ljudi gledaju kao išta više od starijeg brata koji je ispunjen Božanskom Ljubavlju Oca i vrlo bliski Njemu u Kvalitetama Ljubavi i Vjere.

Ja sam duh koji posjeduje znanje o Očevim Atributima, kakvo nijedan drugi duh ne posjeduje, a ipak sam samo jedno od njegove djece kao što ste vi i ostatak čovječanstva, i to što me moja braća obožavaju kao Boga čini me vrlo nesretnim, budući da imaju tako malo znanja o Istinama Oca.


Sutra će se ovo štovanje i veličanje nastaviti i moram na to gledati sa svom svojom nenaklonosti(neukusom) i shvatiti da nisam u stanju ispraviti ljude u njihovim vjerovanjima i štovanju. Oh, kažem vam, žetva je zrela i radnika je malo, ali vrlo brzo se nadam da će se ova istina o jedinstvu Boga i bratstvu mene sa svim čovječanstvom otkriti čovječanstvu kroz poruke koje možete primiti i prenijeti ljudima.

Jedna Velika Istina koja je temelj ljudskog spasenja je Novo Rođenje i činjenica da Božanska Ljubav Oca čeka da je svaki čovjek pusti da uđe u njegovu dušu i učini ga jedno s Ocem.

Često sam s tobom i pokušavam ti dati impresiju koliko je velika potreba da se ove istine otkriju, jer ljudske duše žude za istinom, a njihovi intelekti su nezadovoljni sadašnjim teološkim učenjima i izrekama Biblije na mnogim mjestima. Iako je to za osudu, doći će vrijeme kada će svjetlo koje sam došao u svijet otkriti sjati za svakog čovjeka koji dođe u doseg mojih učenja.

Sinoć sam čitao, kao što si i ti čitao, članak koji se zalagao za uklanjanje iz kršćanskih učenja velikog dijela Novog i gotovo cijelog Starog zavjeta, i formuliranje vjere temeljene isključivo na mojim izrekama i spisima nekih od biblijskih pisaca. Takav plan trebali bi istražiti misleći kršćani današnjeg vremena i na modificiran način ga usvojiti.

Jedina poteškoća u učinkovitoj provedbi ovog plana i postizanju željenih rezultata jest ta što Biblija ne sadrži mnogo mojih izreka koje otkrivaju istine, a sadrži mnoge izreke koje se pripisuju meni, a koje nikada nisam izgovorio.

Uzmimo za primjer onu izreku oko koje se sada vodi polemika, a koja se spominje u drugom članku spomenute knjige, a to je da sam rekao: Nisam došao donijeti mir svijetu, nego mač.

Iako se u Matejevom evanđelju pojavljuje kao da dolazi od mene, nikada nisam to rekao, niti sam koristio, bilo kakav izraz koji bi prenio značenje koje neki komentatori pokušavaju dati tim riječima. Nikada nisam poučavao ratu prema bližnjemu i nikada takva misao nije bila dio mog učenja mojim učenicima ili bilo kome drugome.

Ne, militarizam je potpuno pogrešan i protivan svim načelima istine, i nijedan kršćanin ili itko drugi ne bi trebao ni na trenutak povjerovati da sam ikada zagovarao takvo djelovanje.

Iako će istina, kao što znam, uzrokovati podjelu među ljudima oko toga što je istina, te može čak razdvojiti i uzrokovati gorke misli, pa čak i mržnju u dušama ljudi prema njihovim bližnjima, pa čak i brat može početi mrziti brata, ipak postizanje takvih rezultata nije bio cilj mog dolaska na Zemlju i podučavanja istinama, već su to rezultati neizbježnog sukoba između istine i zablude(greške). Istina ne može pristati na kompromis čak ni radi mira, a zabluda se neće pokoriti niti priznati svoju neistinu sve dok može natjerati bilo kojeg smrtnika da u nju vjeruje i zagovara je.

I zbog velikog dara slobodne volje čovjeku, sama istina, sa svom moći i znanjem Oca koje stoji iza nje, neće prisiliti čovjeka da je prihvati protiv svoje volje, i stoga, budući da je čovjek vrlo pogrešiv i misli i vjeruje prema tome kako ga njegove konačne, mentalne sposobnosti uvjere da je određena stvar istinita ili nije istinita, neće biti voljan odustati od svojih uvjerenja dok mu istina ne dođe na način koji će ga uvjeriti u njezinu stvarnost; i budući da se ljudi toliko razlikuju u djelovanju svojih umova i sposobnosti rasuđivanja, nužno će među njima postojati velika podjela oko toga što jest, a što nije istinito. I stoga će nastati sporovi i mržnja, pa čak i ratovi među njima u održavanju njihovih uvjerenja i mišljenja o tome što je istina.

Iako ovi osjećaji nesloge nužno moraju slijediti dolazak Istine, ipak nisam došao s ciljem da donesem mač, već s ciljem da pokažem ljudima što su Istine i da izazovem sklad i vjerovanje u te Istine. Nikada nije opravdana mržnja, niti nesloga, niti rat među ljudima - bez obzira na uzrok - i ako ljudi samo nauče Istinu, nikada neće postojati takvi osjećaji ili djela.

Istina je sama po sebi, zasebna stvar i ne dopušta nikakve varijacije ili modifikacije, te se stoga umovi ljudi moraju pokoriti Istini i prihvatiti je; ona se nikada neće prilagoditi ljudskim uvjerenjima. Jedno je fiksno i nepromjenjivo, a drugo je uvijek promjenjivo i dok se ne temelji na spoznaji Istine, morat će se promijeniti, jer će se Istina na kraju uspostaviti u srcima i umovima ljudi, tako da će sklad i mir vladati u cijelom Božjem svemiru.

Pogreška ne postoji u svijetu zato što ju je Bog stvorio ili dopušta da postoji, već isključivo zato što čovjeku pripada nesputana(slobodna) volja koja kontrolira i utječe na njegove misli i djela, a na koju pak utječu želje i apetiti smrtnika.


Znam da se kaže da ako Bog nije dopustio da zle i tjelesne misli i želje postoje u svijetu, ne bi bilo razloga ni mogućnosti da čovjek vrši svoju volju na način koji bi ga doveo do svih ovih osjećaja mržnje itd. o kojima govorim. Ali ovo samo znači da ako čovjek nebi imao moć slobodne volje, ne bi počinio grijeh niti se upustio u ikakvu grešku, jer morate znati da mu je u njegovom stvaranju dana ne samo privilegija i moć, pod određenim uvjetima, da postane biće potpuno slobodno od grijeha - koji je samo kršenje Božjih utvrđenih zakona, već i privilegija i moć da krši te zakone. Kako on želi, tako će i biti.

Sve u prirodi može se pretvoriti u instrument štete ako se prekrše zakoni koji uspostavljaju funkcioniranje i djelovanje tih stvari. Grijeh kao apstraktna stvar ne postoji, već je rezultat neposlušnosti nekom zakonu čije djelovanje u skladu s njegovim stvaranjem mora se provoditi, i uvijek bi se trebalo provoditi; a ljudi koji ga krše moraju snositi posljedice takvog kršenja.

Smrtnici možda ne shvaćaju u potpunosti da svaki zakon sa sobom nosi penal za svoje kršenje, a to se odnosi i na najmanji zakon u materijalnom svemiru kao i na najveći zakon u Duhovnom kraljevstvu, a taj je penal jednako siguran u svom djelovanju kao i sam zakon.

Čovjek može biti stvoren, fizički, gotovo savršen i sve dok živi na način koji ne krši neki fizički zakon koji ga održava u tom fizičkom savršenstvu, neće patiti od boli ili nesklada u svom biću; ali čim prekrši taj zakon, penal se stoga sam nameće i on pati. To ne nastaje zato što je apstraktno postojala bilo kakva bol ili patnja i da čovjek nije prekršio taj zakon, nikada ne bi znao da postoji nešto poput boli ili patnje; ali kada je prekršio zakon, stupio je na snagu penal koja je, kao što sam rekao, uvijek rezultat kršenja zakona sklada.

I isti princip vrijedi i za moralni i duhovni svemir. Kao što sam rekao, ne postoji nešto poput grijeha ili pogreške u apstraktnom smislu, jer sve dok smrtnik može znati i slijediti istinu, nikada neće shvatiti postojanje bilo čega poput grijeha ili pogreške, ali u trenutku kada se taj zakon istine prekrši, penali se sam nameće i čovjek shvaća da grijeh i pogreška postoje; ne kao apstraktni entitet, već kao konkretna osjetljiva stvar, koja će nastaviti postojati sve dok se ne prestane kršenje tog zakona i ponovno se ne uspostavi sklad u njegovom djelovanju, ili bolje rečeno, dok se čovjek u svojim mislima i djelima(i osjećajima) ne dovede u sklad s djelovanjem zakona.

Dakle, vidite, Bog nije stvorio niti dopustio da grijeh ili pogreška postoje u smislu da su oni neovisni entitet koji čekaju da utječu na ljude da čine zlo i krše Njegove zakone savršenog sklada, već kada ljudi u vršenju svoje volje, koju On neće prisiliti, prekrše jedan od Njegovih zakona i time, što se njih samih tiče, ometaju taj sklad, oni uzrokuju nastanak nesklada, koji sa sobom donosi boli i patnje, grijehe i pogreške koji su rašireni u svijetu.

Neka ljudi razmisle, ako mogu, o grijehu ili pogrešci apstraktno, a zatim pokušaju to opisati. Što je rezultat? Samo praznina.

Dakle, kažem, Bog nije stvorio grijeh ili pogrešku, već je čovjeku dao taj veliki dar volje, slobodne i nepodložne Njegovoj kontroli, a tada je čovjek postao odgovorno biće kakvo jest. Ali dajući čovjeku taj veliki dar, nije se odrekao niti podredio Svoju volju ljudskoj, niti je čovjeku dao moć da mijenja ili modificira Njegove nepromjenjive zakone, što On sam neće učiniti. I unutar ograničenja u kojima čovjek može vršiti svoju volju, to jest kada takvo vršenje ne ometa Božju volju ili Njegove zakone, čovjek može vršiti tu volju nekažnjeno i bez odgovornosti, takoreći, ali kada u vršenju te volje krši Božju volju ili krši jedan od Njegovih zakona, tada, iako čovjek nije kontroliran u vršenju svoje volje, ipak za takvo kršenje mora platiti penal koju takvo kršenje izaziva.

Bog je odredio da će Njegov svemir biti svemir harmonije u svom djelovanju i da nijedan čovjek ne smije uništiti ili ometati tu harmoniju, i nijedan čovjek to ne može; ali budući da je čovjek dio te harmonije, svaki njegov čin koji teži da je naruši - a ne narušava je, osim što se tiče njega samog - donosi na sebe penal za to narušavanje.

Neka čovjek koji je prekršio ovu harmoniju i time sam za sebe postane neharmoničan, ponovno uđe u tu harmoniju, i za njega ne bi bilo grijeha ni pogreške; i kada bi svaki čovjek to učinio, ne bi bilo grijeha ni pogreške u cijelom Božjem svemiru.

Dakle, ponavljam, nema grijeha ni pogreške, apstraktno, u cijelom svemiru, i oni se pojavljuju samo kada se čovjek, vršeći svoju volju, narušava, sam za sebe, u harmoniju Božjih zakona. Nije važno što je uzrok te smetnje, ili na koji način je čovjekova volja mogla biti izvršena, ili iz kojeg razloga, da bi se izazvao ovaj nesklad, učinak je isti. Budući da harmonija i neharmonija ne mogu postojati zajedno bez obzira na uzrok. Bez obzira na to što se u jednom slučaju uzrok može činiti opravdanim ili čak, naizgled nametnutim pojedincu, izgovor ili prividno opravdanje uzroka neće učiniti da se ono što je neharmonično ujedini i djeluje u skladu s Božjim zakonima harmonije.


I stoga je čovjek čija se volja može opravdati na spomenuti način zbog nasljeđa, okoline ili nedostatka odgovarajuće mentalne ili moralne poduke jednako je u neskladu s prekršenim zakonom kao i čovjek koji namjerno krši zakon. Penal se mora provoditi na isti način u svakom slučaju, jer je jedini lijek obnova sklada.

Ali postoji ova razlika između pojedinaca onoga što se može nazvati prisilnom klasom i pojedinaca dobrovoljne klase: prvi će lakše i brže ući u ovo stanje sklada nego drugi.

Dakle, ljudi ne smiju optuživati Boga što dopušta da grijeh i pogreška postoje u svijetu, jer oni ne postoje, osim ako ih čovjek ne stvori pogrešnim korištenjem svoje volje.

Sav grijeh i pogreška donose svoje patnje, i kad ne bi bilo patnje i kad bi ljudima bilo dopušteno da koriste svoju volju bez obzira na zakone koji upravljaju svemirom, bez snošenja penala, tada bi jedini rezultat bio da bi anarhija prevladala u cijelom Božjem svemiru gdje ljudi žive, a i u duhovnom svemiru, jer volja i njezino veliko pravo nesputanog korištenja prelaze sa smrtnikom kada napusti svoje materijalno tijelo. (Napomena: i njeno korištenje nastavlja se u duhovnom svijetu)

Stoga ću vam sa svom ljubavlju reći laku noć.

Tvoj brat i prijatelj,

ISUS.

U ova dva videa Isus i Marija Magdalena komentiraju i pružaju dublji uvid i objašnjenje ove poruke.

Prvi dio
:

Drugi dio:
 
Zadnje uređeno:
Poruka 13
Autor poruke: SVETI LUKA - PISAC TREĆEG EVANJĐELJA
Naslov poruke: Rasprave o devoluciji i evoluciji čovjeka — Znanstvenici znaju za evoluciju tek nakon što je čovjek dosegao dno svoje degeneracije ili devolucije


JA SAM OVDJE. Sveti Luka, pisac Trećeg Evanđelja.

Pa, želim napisati nekoliko redaka o temi sadržanoj u knjizi koju ste večeras čitali. Mislim na knjigu koja se bavi temom "Stvaranje i pad čovjeka".

Pa, čovjek koji je napisao knjigu nastoji pomiriti biblijsku doktrinu o stvaranju i padu čovjeka sa znanstvenom doktrinom evolucije i pokazati da ova dva gledišta o temi nisu antagonistička i, ako se pravilno shvate, mogu se koristiti jedno za potporu drugome. Ali u tome nije uspio, niti može, iz tog razloga, jer se čovjek nije razvio od zvijeri ili niže životinje, već je uvijek bio čovjek, Božje stvorenje, stvoren savršeno i potpuno prirodan.

Nije bilo ništa nadnaravno u vezi s njim i nikada nije posjedovao nikakvu prirodu nadčovjeka od kojeg je pao u vrijeme svoje neposlušnosti. Nikada nije bio ništa više ili manje od savršenog stvorenja svog Stvoritelja, iako je degenerirao u svojim svojstvima i u vršenju svoje volje.

Evolucija ili doktrina evolucije ima svoja ograničenja, a njezin osnivač, ili oni koji ga slijede u cijelosti ili modificirano, nisu u stanju pratiti ovu doktrinu unazad do pada čovjeka, i stoga, kada pokušaju prijeći tu fazu kada se činilo da je čovjek bio vrlo degeneriran i proizvod životinjskih predaka, ulaze u područje spekulacija, a znanje prestaje postojati.

Čovjek nije stvoren ni s jednom Božanskom osobinom, kako pisac izgleda misli, već je stvoren samo prirodnim čovjekom kojeg sada vidite, bez onečišćenja osobina njegove duše, što uključuje samo uklanjanje onih stvari iz njegove duše koje uzrokuju odstupanje od stanja u kojem je bio stvoren. To jest, kada je stvoren, bio je u savršenom skladu s Božjom voljom i Njegovim zakonima, a kada se vrati u taj sklad jedinstva s tim zakonima, tada će biti u onome stanju koje je bilo njegovo prije pada.

Dakle, ideja koju je iznio autor, da je čovjek stvoren s nečim Božanskim u sebi, što ga je izvuklo iz svojevrsnog fizičkog stanja nesavršenosti, i da je, kada je izgubio te Božanske osobine, upao u to nesavršeno stanje, potpuno pogrešna. Velika istina povezana sa stvaranjem čovjeka jest da je čovjek stvoren savršen, da što se tiče reda njegovog stvaranja ili kvaliteta njegove moralne i fizičke prirode, nije moglo biti napretka, jer bi sljedeći korak u napredovanju bio Božanski.

Tako ćete vidjeti da je bio tako divno i savršeno stvoren da je bio samo malo niži od anđela, a pod anđelima mislim na duše ljudi koje su prestale biti utjelovljene i sudjeluju u Božanskoj Ljubavi te postaju dio Oca u Njegovoj Božanskoj Ljubavi - ne na puke duše u duhovnom svijetu koje imaju samo razvoj svojih moralnih osobina, jer su one, kad god se pročiste i u skladu sa zakonima i voljom Božjom, samo ljudi usavršeni u svojoj prirodi i organizmima kakvi su bili u vrijeme stvaranja čovjeka.

Kažem, savršeni čovjek posjeduje one kvalitete i atribute koje je imao u vrijeme svog stvaranja i ne može napredovati ili postati veći ili drugačiji nego što je bio u vrijeme takvog stvaranja. Stvoren je savršenim kao stvorenje i izvan savršenog ne može biti ništa veće razvijeno iz kvaliteta i sposobnosti, sve do jedne, koje su ga učinile savršenim.

A da bi napredovao, u njegovu prirodu mora ući, izvana, Božanska Ljubav, ono što će dodati tim kvalitetama i sposobnostima, što, kako možete shvatiti, nije dio ili metoda evolucije.

Kada su prvi roditelji pali, izgubili su ono što je uništilo sklad njihova postojanja sa zakonima Božjim, a također su lišeni velikog potencijala da postanu Božanski u svojoj prirodi Ljubavi i Besmrtnosti, poput Oca - ali kao samo stvoreni ljudi pali su od savršenstva, a ne od božanstva. Niti su tim padom bili lišeni mogućnosti da vječno žive u fizičkim tijelima, jer su ta tijela stvorena samo s ciljem da se dušama omogući da se individualiziraju, a nakon toga umru i raspadnu u svoje izvedene elemente.

Fizičko tijelo nikada nije stvoreno da živi vječno, a ljudi nikada nisu stvoreni da žive vječno na Zemlji, jer je za njihov vječni boravak osiguran veći i prostraniji svijet, gdje su stvari stvarne i postoji samo duhovno. Zemlja je samo slika stvarnosti duhovnog svijeta i postoji samo kao rasadnik(jaslice) za individualizaciju duše. Da ne biste pogrešno shvatili što želim reći, zapamtite da je duša čovjek - ego - i da kada je čovjek pao, nije pao fizički dio čovjeka, osim ako na njega nije utjecala duša, već je duša pala; i smrtna kazna nije izrečena nad fizičkim, već nad potencijalima duše, i stoga možete vidjeti da kada čovjek ponovno postane savršen čovjek(njegova duša postane savršena), neće biti potrebno da se fizičko tijelo obnovi.

Čak i da ne bi bilo suprotno fizičkim zakonima svemira, ili, točnije rečeno, zakonima koji kontroliraju materijalni dio svemira, da materijalno tijelo čovjeka uskrsne i ponovno bude smješteno, u dušu, to ne bi bilo potrebno, jer duša ima svoje duhovno tijelo koje očituje njezinu individualnost. Nema potrebe za uskrsnućem fizičkog tijela i neće biti takvog uskrsnuća, jer Bog nikada ne čini nepotrebne stvari.

Kao što rekoh, čovjek nikada nije prestao biti čovjek Božjeg stvaranja, iako je degenerirao i oskvrnuo se, te se u jednom trenutku u povijesti svog postojanja degradirao do te mjere da se, osim bitnih kvaliteta svog stvorenja, činio nižim od životinja; ali on je uvijek bio čovjek Božjeg stvaranja, a nikada životinja nižeg reda. Znanstvenici u svojim geološkim istraživanjima i nalazima fosila i tragova drevnog čovjeka, te u svojim biološkim teorijama, zaključuju da je čovjek bio nižeg stupnja inteligencije i načina života, i mogu biti opravdani u takvom zaključku, a također i da se postupno razvio iz tog uvjeta i stanja, te iz toga izvlače prividno ispravne teorije, no kada pokušaju ići dalje, ulaze samo u područje nagađanja i gube se u tami misterija. Oni s pravom mogu priznati evoluciju čovjeka odakle ga gube u svom ponovnom praćenju te evolucije, ali ne mogu znati ništa o njegovoj devoluciji prije tog vremena; i stoga su njihova nagađanja bez temelja.

Ne, čovjek se nije razvio od niže životinje, već samo od sebe kada je dosegao dno svog pada. U ovom konkretnom slučaju, povijest i iskustvo čovjeka je sljedeće - stvoren je savršen, - sagriješio je, pao je iz stanja svog stvorenog stanja - njegovo stanje na dnu pada bilo je u nekim fazama inferiorno u odnosu na grubu životinju - nakon dugih stoljeća počeo se uzdizati iz svog osnovnog stanja i napredovao je. Kada su znanstvenici svojim otkrićima pronašli dokaze o njegovom tadašnjem stanju, - i od tada je predmet njihove "evolucije".

Ali znanstvenici i cijelo čovječanstvo moraju znati da je tijekom svih ovih stoljeća silaska i uspona čovjek uvijek bio čovjek, najveće Božje stvorenje i ono koje je najviše palo.


Pa, napisao sam dovoljno za večeras, ali budući da sam danas bio s vama dok ste čitali i vidjeli pogrešna shvaćanja pisca knjige, kao i onih znanstvenika na koje se on pozivao, smatrao sam prikladnim napisati nekoliko nedovršenih istina o toj temi.

Uskoro ću doći i pisati.

Stoga, s ljubavlju i blagoslovom, želim vam laku noć.

Vaš brat u Kristu,

LUKA.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 14
Autor poruke: SOLOMON IZ STAROGA ZAVJETA
Naslov poruke: Što je najveća stvar na cijelom svijetu?


Solomon iz Starog zavjeta.

Dolazim samo da kažem da vam uskoro želim napisati još jednu poruku, prenoseći vam neku veliku istinu Oca. Neću sada više pisati, ali uskoro ću doći.

James Padgett pita: Što je najveća stvar na cijelom svijetu?

Molitva i vjera od strane smrtnika; i Ljubav — Božanska Ljubav — od strane Boga. Potonja čeka, a prva uzrokuje da uđe u duše ljudi.

Nijedna druga istina nije toliko velika i značajna ljudima.

Neka ono što kažem duboko prodre u vaše pamćenje i pokušajte eksperiment. Znam da pokušavate, ali pokušajte, pa pokušajte i nikada ne prestanite pokušavati. Ljubav će vam doći, a s njom i vjera, a zatim znanje, a zatim i vlasništvo. (Napomena: Radi se o eksperimentu primanja Božje ljubavi u našu dušu kroz razvoj iskrenih i čistih žudnji našeg srca(duše) kako bismo primili tu Ljubav od Boga. Naše žudnje i čežnje moraju biti iskrene i emocionalne, ne smiju tek puka intelektualna misao)

Mogao bih vam pisati još dugo, ali ne smijem jer ste umorni.

Zato, s ljubavlju i blagoslovom, želim vam laku noć i neka vas obuzme Očeva ljubav.

Vaš brat u Kristu, SOLOMON.

#########################################Kraj poruke####################################


Isus i Marija Magdalena u videu diskutiraju u detalje ovu kratku i jednostavnu, ali iznimno važnu poruku. Svakako preporuka za pogledati.

Prvi dio
:

Drugi dio:

Kao dodatak ću staviti kratak isječak iz jednog dokumenta koje je Isus (AJ Miller) napisao o Velikom Eksperimentu (Eksperiment primanja Božanske ljubavi), dakle, ovo nije iz Padgettovih poruka.


NAJVEĆI EKSPERIMENT

Ako fizički svemir teži redu, ne bi li mogao biti slučaj da i drugi dijelovi svemira, koje čovjek ne vidi, duhovni i duševni dijelovi, druge dimenzije za koje je matematika dokazala da postoje, također teže potpunom redu i harmoniji, ne samo u fizičkom kontekstu, već i u moralnom i duhovnom kontekstu?

Ne bi li imalo smisla da ako želimo znati istine o tim stvarima koje većina ljudi u materijalnom svijetu još ne vidi, naš najveći prioritet trebao biti otkriti kako stupiti u kontakt s Izvorom takvih stvari, Stvoriteljem ovog svemira?

Da bismo ga kontaktirali, sve što trebamo učiniti je imati čežnju duše za Njegovom Ljubavlju i, ako je ta čežnja iskrena i imamo želju iskusiti emocije, tada će se Ljubav našeg Oca uliti u nas i mi ćemo je osjetiti. Pronalaženje Boga je sama jednostavnost, toliko jednostavna da većina čovječanstva, smrtnika i duhova, previđa jedinu metodu koju imamo za pronalaženje Božanske Istine, što je moguće zahvaljujući dvjema stvarima; iskrena želja čovjeka da traži i osjeti Boga i Njegovu Ljubav (što nazivamo Molitvom), i ogromna Božja Strast da svoj svojoj djeci da svoju Ljubav i da sva njegova djeca upoznaju Njega i iskuse radost i sreću Života u Njegovoj Ljubavi.

Ovo je Najveći Eksperiment i kada ga bilo koja osoba pokuša, eksperiment često počinje nesigurno, ali završava potpunom sigurnošću. Bog je Stvarnost, a Ljubav i Istina koja dolazi od Njega je Stvarna. Kada pokušamo Najveći Eksperiment, mi u to vrijeme također počinjemo živjeti u Stvarnosti.

Dakle, braćo i sestre, živite u Stvarnosti, u Očevoj Ljubavi, tražite je i žudite je iznad svega. Tražite prvo Njegovu Ljubav i sve ostalo će vam se dodati.

Iako vam je sadržaj ove poruke možda dobro poznat, nadam se da ste uživali u ponovnom razmatranju ovih informacija.

S bratskom ljubavlju,

Isus
 
Zadnje uređeno:
Poruka 15
Autor poruke: ISUS
Naslov poruke: BESMRTNOST


Dopustite mi da večeras pišem o temi koja je važna za čovječanstvo i koju treba u potpunosti objasniti, kako bi mogli spoznati istinu koja će im pokazati put do besmrtnosti i svjetla.

Znam da su ljudi stoljećima raspravljali o pitanju čovjekove besmrtnosti i pokušavali dokazati stvarnost njezina postojanja raznim argumentima i pozivanjem na analogiju djelovanja Božjeg svemira u ispunjenju Njegovih planova, kako ih pokazuju različita stvorenja žive prirode. U svim tim raspravama nisu uspjeli definitivno i zadovoljavajuće utvrditi činjenicu besmrtnosti. A zašto? Zato što prije svega nisu razumjeli što besmrtnost znači, a bez ispravne koncepcije onoga što se želi dokazati, vrlo je teško uspješno dokazati postojanje tražene stvari. Znam da su neki od pisaca o toj temi ponekad zamišljali i gotovo shvaćali neku ideju o tome što je besmrtnost, te su njihovi napori bili usmjereni na to da pokažu da čovjekova unutarnja svijest, kao i pojava onih stvari u prirodi koje umiru i ponovno žive, opravdava zaključivanje da je sam čovjek besmrtan ili da je njegov Stvoritelj namjeravao da bude besmrtan.

Ali unutarnja svijest čovjeka, što znači znanje o posjedovanju određenih želja i težnji, kao i spoznaja da je njegov život na Zemlji prekratak da bi mu omogućio da ostvari one stvari koje pokušava postići svojim naporima i nastojanjima, te da bi ono što on stvarno postiže na putu vlastitog mentalnog i moralnog razvoja, ako završi fizičkom smrću ljudi, značilo samo beskorisno korištenje sposobnosti i moći koje mu je Bog dao - nije dovoljna da dokaže besmrtnost pravog čovjeka. Niti je dokaz beskorisnosti čovjekovog stvaranja, iako je on u jednom trenutku lišen svih učenja i drugih blagodati razvijenog intelekta, kao i moralnog napretka. (Napomena: Da je smrt stvarno kraj, to bi značilo da čovjek gubi sav intelektualni i moralni razvoj, što nije slučaj)

Postoji razlika između stanja i uvjeta ljudske duše koja u duhovnom svijetu nastavlja život koji je imala kada je bila utjelovljena u tijelu, i stanja koje ne samo da nastavlja ovaj život, već čini gašenje ovog života potpuno nemogućim - čak i od Boga, koji je na početku čovjekovog postojanja stvorio tu dušu.

Istinska besmrtnost je, dakle, stanje ili uvjet duše koja ima znanje da zbog svoje biti i svojstava nikada ne može prestati živjeti - nemogućnost da ikada prestane živjeti joj je poznata, i činjenica.

Rečeno je da sve što ima početak može imati kraj - ono što je stvoreno može se raspasti u svoje elemente. I mogućnost toga je istinita, i nijedan čovjek ili duh ne može poreći istinitost te tvrdnje. U svom zemaljskom životu otkrivate da sve stvari imaju kraj, odnosno u svom pojedinačnom i složenom obliku; a u duhovnom svijetu zašto ista sudbina ne bi pratila stvorene stvari? Činjenica da postoje stvari u duhovnom svijetu koje postoje kao nastavak zemaljskih stvari ne znači da će trajati zauvijek.

Sama promjena, uzrokovana smrću i nestankom iz vidokruga ljudi, stvari koje su nekoć bile žive, ne utvrđuje činjenicu da dok nastavljaju živjeti u duhovnom svijetu, moraju živjeti vječno. Smrt, koja se smatra anđelom uništavanja, samo je rezultat promjene od vidljivog prema nevidljivom i ni na koji način ne određuje vječno postojanje promijenjene stvari.

Duša čovjeka dok je u tijelu ista je duša što se tiče svog identiteta i individualnosti, kao što je kada postane stanovnik duhovnog svijeta, a ako je besmrtna dok je u duhovnom svijetu, besmrtna je i dok je u tijelu; i ako može prestati imati besmrtno postojanje u jednom stanju, može i u drugom.

Pretpostavimo da ljudi svojim argumentima spomenute prirode pokažu da čovjekova duša ne umire kada umre fizičko tijelo, već da nastavlja svoje postojanje u duhovnom svijetu kao identična, osobna duša, onda pitam, dokazuje li to besmrtnost kako sam je definirao? Smrt tijela i nastavak života duše nakon toga ne uzrokuju nikakvu promjenu u kvalitetama ili biti te duše - to je i dalje ista stvorena duša kakva je bila na početku, i zašto ne bi bilo istina da, budući da je stvorena stvar, može imati kraj? To je logično i nije nerazumno.

Onda kažem, čak i ako ljudi svojim argumentima dokažu na zadovoljstvo mnogih da duša nakon smrti fizičkog tijela nastavlja živjeti u duhovnom svijetu sa svim svojim sposobnostima i moćima u aktivnom djelovanju, oni ne dokazuju, niti su sve činjenice koje su im moguće da ih otkriju i sakupe dokazale, da je ta duša besmrtna. Duša čovjeka nije oduvijek postojala - nije vječna, samopostojeća ili neovisna o svemu drugom, već ovisna o volji Boga koji ju je pozvao u postojanje, i zašto nije razumno zaključiti da će u dugom vremenskom razdoblju koje dolazi poslužiti svrsi svog stvaranja i biti raspršena u elemente od kojih je stvorena?

Ali ovdje ću reći, za dobrobit onih smrtnika koji vjeruju u besmrtnost duše, da od vremena kad je stvoren prvi čovjek, do danas, nijedan duh u duhovnom svijetu nema nikakvo znanje o bilo kojoj ljudskoj duši koja je prestala postojati i bila rastopljena u svoje elemente. I nadalje, da postoje bezbrojne duše u duhovnom svijetu koje su upravo u stanju savršenstva kakvo je bilo stanje duše prvog čovjeka kada je stvorena i Bog je proglasio svoje stvaranje "vrlo dobrim". Ali kao što smrtnici nemaju sigurnost da se u nekom trenutku život njihovih duša neće završiti, tako ni duhovi koji su postigli savršeno stanje svog stvaranja nemaju takvu sigurnost. Imaju nadu i vjeru da bi takva mogla biti njihova sudbina, a također i znanje da je njihov napredak kao savršenog čovjeka završio. Oni su u tom stanju koje ograničava njihov napredak kao savršenog čovjeka, iako njihovo uživanje kao takvo nije ograničeno - njima se u Božjem svemiru uvijek pojavljuje nešto novo i nepoznato. Ali ipak nemaju spoznaju da su besmrtni i ne shvaćaju da su ovisni o Božjoj volji za svoje postojanje, a mnogima od tih duhova besmrtnost je jednako predmet brige i nagađanja kao i smrtnicima na Zemlji.

Ljudi u svojoj meditaciji, proučavanju i argumentima o ovom pitanju besmrtnosti ne polaze od temelja teme. Nemaju istinite premise iz kojih mogu izvući ispravan zaključak i posljedično njihovi argumenti propadaju. Oni zaključuju da zbog postojanja određenih stvari u čovjeku i izvan njega - svih stvari pukog stvaranja - koje teže pokazati Božje namjere i planove u vezi s čovjekom, stoga, da bi se takve namjere provele, čovjek mora biti besmrtan. Oni ne uzimaju u obzir ili gube iz vida činjenicu da su sve te stvari koje koriste kao temelj za svoje zaključke stvari ovisne i ne samopostojeće, te da su u jednom ili drugom trenutku predmeti Božjeg stvaranja. Ono što je Bog pozvao u postojanje, On također može proglasiti da više neće postojati. I znajući to, čovjek ne može, niti duh, s pravom zaključiti da je duša besmrtna.

Ali postoji način na koji se besmrtnost duše, ili nekih duša, može dokazati, i koji, pod pretpostavkom da su činjenice koje ulaze u argument istinite, nužno utvrđuje zaključak bez mogućnosti opovrgavanja.

Dakle, koji je jedini razuman način pristupa temi prilikom započinjanja argumenta?

Prvo, otkriti i utvrditi ono što je besmrtno, a zatim tražiti i pronaći ono što, iako nije besmrtno, ipak zbog određenih operacija i učinaka na njega onoga što je besmrtno, samo postaje besmrtno. Samo od besmrtnog se može steći besmrtnost.

Pa, ovo je dobro mjesto za stati jer ste umorni; jako sam zadovoljan načinom na koji ste primili moju poruku. Imajte vjere i molite se, i sve će biti dobro.

Laku noć, dragi brate, jer si uistinu moj brat.

Tvoj prijatelj i brat,

ISUS
 
Zadnje uređeno:
Poruka 16
Autor poruke: SVETI LUKA - PISAC NOVOG ZAVJETA
Naslov poruke: BESMRTNOST


Pisac trećeg Evanđelja Novog zavjeta

Dozvolite mi da napišem nekoliko riječi o pitanju besmrtnosti o kojem ste toliko razmišljali proteklih nekoliko dana. Bio sam s vama danas dok ste slušali propovjednika o temi besmrtnosti i vidio sam da ste shvatili da on nema pravu predodžbu o tome što taj pojam znači, te ste pomislili koliko biste ga voljeli obavijestiti o svom znanju o toj temi. Pa, razumijem kako ste se osjećali u vezi s tim i suosjećam s vama u vašoj želji i nadi da ćete jednom imati priliku razgovarati s njim o toj temi i iznijeti mu svoju koncepciju istine.

To je tema mnogih propovijedi i teorija koje propovijedaju propovjednici i drugi, a ipak nitko od njih nema pravo razumijevanje što je besmrtnost. Oni je razumiju samo u smislu kontinuiranog života, a uz to pokušavaju argumentima i zaključcima priložiti ideju beskonačnosti - to jest ideju da je kontinuirani život toliko uspostavljen da se nikada ne može završiti - i time zadovoljavaju svoje čežnje i želje. Ali vidite, ovaj zaključak je samo onaj koji je izveden iz želja propovjednika - da nemaju pravu osnovu na kojoj bi temeljili svoje zaključke, a što se tiče običnih životnih stvari, ne bi bili spremni riskirati važne životne stvari na osnovi koja nije bolje utvrđena s koje bi mogli izvući zaključke koji bi ih naveli na djelovanje.

Ne, čovječanstvo zapravo ne zna što je besmrtnost, i svi argumenti koje mogu iznijeti kako bi utvrdili pravu besmrtnost nisu dovoljni da uvjere bistar, hladan i nepristrasan um da je to činjenica.

Kao što je rečeno u poruci koju ste primili od Isusa, besmrtnost se može izvesti samo iz onoga što je besmrtno, i svi argumenti koji samo nastoje pokazati da nešto mora biti besmrtno zbog Božjih želja ili namjera nisu dovoljni.

Sve činjenice koje se mogu utvrditi kao premise nisu dovoljne da logički dokažu zaključak koji se želi utvrditi i ljudi se ne mogu osloniti na takvu metodu zaključivanja.

Apsolutno je nemoguće izvesti besmrtnost iz bilo čega manjeg od onoga što je besmrtno samo po sebi, a pokušaj da se to učini argumentom ili zaključivanjem je samo gubljenje vremena korištenjem sposobnosti zaključivanja.

Kao što je rečeno, samo je Bog besmrtan, a to znači da su same Njegove Kvalitete i Priroda besmrtne; i ako bi Mu bilo moguće imati bilo kakve kvalitete koje nisu prirode koja sudjeluje u Besmrtnosti, tada te kvalitete ne bi bile besmrtne, već podložne promjeni i raspadanju. Među Kvalitetama Njegova Bića je velika i važna Kvaliteta Ljubavi i bez Nje Bog ne bi mogao postojati. Njegovo postojanje bilo bi manje od postojanja Boga; i budući da je to činjenica, ova velika Kvaliteta Ljubavi mora biti besmrtna, i u što god ova Kvaliteta uđe i bude dio toga, ta stvar je nužno besmrtna i ni na koji drugi način ne bi mogla postati besmrtna.

Tada ova Božja Ljubav donosi besmrtnost u pravom smislu te riječi i kada uđe u čovjekovu dušu i obuzme ju, ta duša postaje besmrtna i ni na koji drugi način se besmrtnost ne može steći.


Nisu sva Božja stvorenja besmrtna, jer u kraćem ili duljem vremenu ispunjavaju cilj svog stvaranja, te njihovo postojanje više nije potrebno i rastvaraju se u elemente od kojih su sastavljena. Čovjekovo fizičko tijelo iz tog razloga nije besmrtno, jer se nakon kratkog života na Zemlji rastvara i više ga nema. Njegovo duhovno tijelo je prvenstveno ovog prolaznog karaktera i moguće je da će tijekom vječnosti izvršiti svoju misiju i prestati postojati. To ne znamo, niti smo sigurni da to nije istina, jer ovisi o kontinuiranom postojanju duše za svoje kontinuirano postojanje, i neće sve duše primiti dio Očeve Božanske Ljubavi, koja je jedina stvar koja u sebi ima ovu besmrtnost; i moguće je da će u nekom trenutku u budućnosti ova duša bez ljubavi prestati postojati i više neće biti Očevo stvorenje.

Ali ovo znamo, da sve što sudjeluje u Božanskoj Ljubavi ima u sebi ono što je nužno besmrtno i ne može umrijeti kao što ne može umrijeti ni sama ova Ljubav; i stoga mora biti besmrtno. Dakle, kada ljudi govore ili uče da su svi ljudi besmrtni, govore ono što ne znaju - samo Bog sam zna tu činjenicu - i samom primjenom razuma ljudi su opravdani govoreći da takvi ljudi ili duše koje ne prime(zadobe) Božansku Ljubav nisu besmrtne.

Sada, iako je ovo pitanje čovjekove besmrtnosti upitno i nikada nije dokazano kao činjenica, ipak znamo da je onaj dio čovječanstva čije su duše primile ovu besmrtnu, Božansku Ljubav, besmrtan i nikada ne može prestati postojati; i velika utjeha i blagoslovi koje tim dušama donosi ovo posjedovanje su to što znaju da su besmrtne jer posjeduju tu kvalitetu ili prirodu Boga koja je besmrtna, i kako ova potonja nikada ne može imati kraj, niti ono u što je ova besmrtna Ljubav ušla i našla prebivalište ne može imati kraj.

Propovjednikovi argumenti bili su snažni i, u uobičajenom djelovanju ljudskog uma i sposobnosti rasuđivanja, mogu uvjeriti ljude da je besmrtnost dokazana činjenica za cijelo čovječanstvo, ali kada se pravilno analiziraju i primijeni pravo pravilo potrage za besmrtnošću, pokazat će se da argumenti nisu konačni - nada je jača od činjenice, a ljudi nemaju jamstvo da za njih besmrtnost pruža željene ruke sigurnosti.

Pa, mislio sam da ću vam napisati ovu kratku poruku o pitanju o kojem ste vi i propovjednik razmišljali, u nadi da se neće oslanjati na snagu svojih argumenata za utvrđivanje činjenice besmrtnosti, već da će vidjeti i uvjeriti se da je jedini način da se utvrdi i stekne istinska besmrtnost traženje i zadobivanje Božanske Ljubavi, te time preobrazba duše u samu Bit i prirodu Boga u Ljubavi.

Drago mi je što ti mogu ponovno pisati i što je tvoje stanje puno bolje nego što je bilo i što omogućuje uspostavljanje odnosa. Više se moli Ocu i vjeruj, i doći ćeš u stanje koje toliko želimo.

Neću više pisati. Laku noć.

Tvoj brat u Kristu,

LUKA.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 17
Autor poruke: ANN ROLLINS - NEBESKI DUH
Naslov poruke: Tko ili Što je Bog, prvi dio


JA SAM OVDJE. Tvoja baka, (Ann Rollins, Nebeski Duh)

Pa, sine moj, dolazim večeras, kao što sam obećala, s ciljem da ti napišem pismo, u kojem ću ti reći o određenoj duhovnoj istini koju želim da znaš.

Sada sam u trećoj Nebeskoj Sferi (Napomena: To je 10. sfera), kao što sam ti već rekla, i u mnogo sam uzvišenijem stanju u svom poznavanju duhovnih istina nego ikad prije, te mi je to otvorilo duhovni pogled koji povećava moje razumijevanje istine i pitanja Očevih odredbi za sreću i spasenje Njegove djece.

Sada znam više nego ikad da je On stvarni, postojeći Bog Ljubavi, Moći i Mudrosti, te da gnjev, kakav se uči u Bibliji, nije dio Njegove prirode, te da za svoju djecu na Zemlji, kao i u duhovnom svijetu, ima samo ljubav, brigu i suosjećanje.

On nije Bog koji negdje daleko čeka dolazak velikog sudnjeg dana kako bi odobrio ili osudio svoju djecu prema djelima učinjenim na Zemlji, već je sa svim ljudima i duhovima na način da mogu osjetiti Njegov utjecaj ljubavi i dobročinstva, ako se samo postave u to stanje prijemčivosti duše da se takav utjecaj može osjetiti, jer, kao što smo već rekli, odnos i blizina Boga prema čovjeku u velikoj mjeri ovise o volji i željama samog čovjeka.

Bog nije, u onome što bi se moglo nazvati Njegovom osobnošću, s ljudima kako su učili učitelji svjetskih religija Biblije, a ljudi ne žive, ne kreću se i ne imaju u Njemu svoje biće, kako je napisao sveti Pavao, jer Njegova osobnost ima mjesto koje nije svugdje nego u visokim Nebesima.

Znam da će se ovo mnogima, ortodoksnim i drugima, činiti zapanjujućim i da im to očito oduzima utjehu vjerovanja i osjećaja da je Bog s njima i u njima; ali, ipak, ono što kažem je istina.

On nije u njima niti u prirodi kako kažu neki znanstvenici koji vjeruju u Boga. Nije u svakom cvijetu ili drvetu ili drugoj manifestaciji svog stvaranja. A što se tiče Njegove osobnosti, nije sveprisutan, iako ima znanje o svim stvarima koje je stvorio, kažem stvorio, jer postoje neke stvari koje se čovjeku čine kao dio stvarnosti svemira, koje On nije stvorio, već koje je stvorio sam čovjek, i za te stvari On nema ljubavi i ne odobrava niti favorizira njihovo postojanje, i na kraju će biti uništene s lica Njegovog svemira. (Napomena: Koliko ja razumijem, a moguće da negdje griješim, ovo se odnosi samo na stvari koje je čovjek stvorio, a koje nisu u skladu s Božjim zakonima ljubavi. Stvari koje je čovjek stvorio, a koje su u potpunom skladu s Božjim zakonima, Bog i Njegovi zakoni podržavaju)

I kada kažem da Bog, u svojoj osobnosti, nije svugdje i nije s ljudima u svakom trenutku čineći dio njihovog bića, ne mislim da se treba shvatiti da On nije voljeni i budan nadgledajući Otac, koji ih pokušava usrećiti i spasiti od posljedica njihovih mnogih loših djela, jer takav zaključak ne bi bio istinit.

I premda, kao što rekoh, On nije s ljudima u ovoj osobnosti, ipak je s njima u smislu i istini, da su Njegovi atributi Ljubavi, Mudrosti, Znanja i Moći uvijek s njima. Život proizlazi iz Boga, ali život nije Bog, to je samo jedan od Njegovih atributa dodijeljenih predmetima Njegovog stvaranja, kako bi mogli živjeti, rasti i ispunjavati planove svog stvaranja; i kada se ta svrha ostvari, On im oduzima ovaj atribut života, i ljudi mogu shvatiti tu činjenicu.

Bog sam nije prestao biti dio tog objekta, jer nikada nije bio dio njega, već je samo taj atribut prestao biti dio objekta.

Bog je izvor i podrijetlo sveg života, ali taj život je samo jedno od Njegovih stvorenja, kako kažemo, kao što je čovjek ili druge stvari koje smrtnici nazivaju materijom.

Čovjek ne živi, ne kreće se i ne postoji u Bogu, već samo u Božjim atributima. Dakle, ne vidite da svi ti atributi zajedno čine Boga, jer On je osobnost iz koje svi ti atributi proizlaze.

Znam da vam je teško shvatiti puni smisao onoga što namjeravam prenijeti, ali na neki način možete shvatiti što želim reći.

Ljubav je veći atribut čak i od života, ali ljubav nije Bog, baš kao što ljubav nije čovjek, iako je njegovo najveće vlasništvo kada postoji u svojoj čistoći; i kao što čovjek ima mnogo atributa koji svi zajedno ne čine čovjeka, tako i Bog ima mnogo, a ipak su oni samo dijelovi Njegove prirode, a ne On.

Čovjek ima fizičko tijelo i um, a ipak, oni ne čine čovjeka, jer ih može izgubiti, a i dalje biti čovjek ili duh - to jest, ego - duša je pravi čovjek - osobnost - i svi divni dijelovi čovjeka, poput uma, naklonosti, želja i volje, samo su od njega, i ako bi bio lišen bilo čega od toga, i dalje bi bio čovjek - iako ne savršen čovjek kao kada su ti atributi svi u njemu i obavljaju svoje ispravne funkcije.

I čovjek je tako stvoren da, osim ako nema te kvalitete, koje su u kad je stvoren postale dijelovi njega i koje su bile potrebne da ga učine savršenim stvorenjem kakvo je bio, dok je još uvijek čovjek, ipak nije savršen čovjek kakvim ga je Bog odredio da bude; i dok te kvalitete u potpunosti ne obnovi ili ponovno stekne, neće biti čovjek koji je bio najveće djelo Svemogućeg.

I Bog nije Bog zato što ima te kvalitete, već te kvalitete postoje jer su to Božji atributi. On ih nikada ne gubi, niti se skrivaju ili prestaju djelovati, već uvijek postoje, djeluju i poslušni su Njegovom biću.

Bog je Duša, a Duša je Bog, i u toj Duši se sastoji njegova osobnost bez individualnosti, već stvarna i postojeća - i život iz kojeg proizlaze svi ovi Atributi Života i Ljubavi itd., o kojima sam govorila. Bog je Duh, ali duh nije Bog, samo jedna od Njegovih Kvaliteta. (Napomena: Bog je Velika, beskonačna Nad-Duša- Stvoritelj, te Roditelj malih duša - ljudi)

Pišem ovo kako bih ti dala dodatnu koncepciju o tome tko i što je Bog i kako bih ti pokazala da On nije u čovjeku niti čovjek ima svoje biće u Bogu. Da bih ti dodatno pokazala da Bog ne postoji i ne bi mogao postojati na istom mjestu s onim stvarima koje nisu u skladu s Njegovom prirodom i kvalitetama; i da je On u čovjeku ili čovjek u Njemu, tada ne bi postojao grijeh ili pogreška ili stvari koje narušavaju sklad.

Moram sada stati, ali uskoro ću doći da završim svoju poruku.

Sa svom ljubavlju, ja sam

TVOJA BAKA.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 18
Autor poruke: ANN ROLLINS - NEBESKI DUH
Naslov poruke: Tko ili ŠTO je Bog, drugi dio


JA SAM OVDJE. Tvoja baka (Ann Rollins, Nebeski Duh)

Dolazim nastaviti svoj diskurs ako misliš da si u stanju primiti. Pa, pokušat ćemo, a ako utvrdim da nisi, prestat ću za kasnije.

Kao što sam govorila, Bog nije u čovjeku ili materijalnim stvarima što se tiče Njegove osobnosti, već se samo oni Njegovi atributi, koje ljudi općenito smatraju Bogom, manifestiraju u materijalnim stvarima.

Kao što sam rekla, Bog nije stvoritelj svih stvari koje se čine da postoje, jer mnoge stvari koje kontroliraju i upravljaju ponašanjem ljudi u potpunosti su ljudska kreacija i nisu u skladu s Božjim zakonima ili s Njegovom voljom. I stoga, kada se shvati da u dušama i umovima ljudi postoji zlo koje nije u skladu s onime što je Bog stvorio, lako se može vidjeti da Bog ne može biti i nije u takvim dušama i umovima, niti su to Njegovi atributi, jer, kako je rečeno u zakonima fizičke filozofije, dvije stvari ne mogu zauzimati isto mjesto u isto vrijeme, pa možemo reći da u pogledu duhovne filozofije dvije stvari ne mogu zauzimati istu dušu ili um u isto vrijeme, posebno kada su antagonističke ili suprotstavljene jedna drugoj u svojim kvalitetama ili temeljima. Dok jedna ne napusti svoje mjesto, druga ne može ući, a to uvijek vrijedi za Božja stvorenja i ljudska stvorenja, jer su uvijek i pod svim okolnostima suprotstavljena jedna drugoj.

Ali mora se shvatiti da kada govorim o Božjim stvorenjima, moje značenje ne smije se shvatiti kao da uključuje Boga, jer je On kao Stvoritelj potpuno drugačiji od svojih stvorenja; i dok Njegova stvorenja ili određeni atributi mogu naći prebivalište i boravište u dušama ljudi i umovima ljudi te u postojanju materijalnih stvari, ipak On, Bog, nikada ne nalazi takvo prebivalište i nikada nije dio takvih postojanja. On je toliko različit od svojih stvorenja, ili bolje rečeno, emanacija, koliko su misli i želje čovjeka različite od samog čovjeka.

BOG JE NA SVOJIM NEBESIMA, I TA NEBESA IMAJU LOKALITET, BAŠ KAO ŠTO I RAZLIČITE SFERE DUHOVNOG SVIJETA, U KOJIMA DUHOVI IMAJU SVOJE DOMOVE, IMAJU LOKALITETE; I NJEGOV LOKALITET JE DALEKO IZNAD NAJVIŠIH NEBESKIH SFERA POZNATIH NAJVIŠEM DUHU, I PREMA KOJIMA DUHOVI UVIJEK NAPREDUJU, I KAKO NAPREDUJU, TO VIŠE I BLIŽE DOLAZE U DODIR S OVIM BOŽJIM ATRIBUTIMA, KOJI STALNO TEKU IZ NJEGA.

Čak i Isus, koji je, kao što znate, najsjajniji od svih duhova i onaj koji posjeduje više ovih Očevih atributa od bilo kojeg drugog duha, nikada nije vidio Boga osim kroz percepcije duše, niti je ikada shvatio da je Bog u njemu ili da čini njegov dio; i ljudi su u zabludi i prevareni kada kažu ili vjeruju da je Bog u njima ili da u Njemu žive, kreću se i postoje.

Da bi se ovo smatralo istinitim, Bog može biti samo neka vrsta nečega maglovitog - nedosljednog poput zraka - i, kako mnogi spiritualisti kažu, tek sila koja prožima cijeli svemir, podijeljena na mnoge i beskonačno male manifestacije, koje se vide i osjećaju danas, a sutra, a ne postoje. Nešto manje bitno od čovjeka - istovremeno slabo i moćno - kontradikcija izvan poimanja ili objašnjenja.

Takav nije Bog; nego sve te manifestacije su samo dokaz postojanja supstancijalnog i, mogu reći, nikad promjenjivog, Samopostojećeg Bića, koji nije stvorenje ljudskog uma ili čovjekovih potreba ili želja, već Stvoritelj svega, čak i ovih mudraca koji ne mogu zamisliti nijednog Boga osim prirode, koja je tek puko stvorenje Njegova bića, mudrosti i moći.

Ljudski um, kada je prepušten sam sebi, odnosno vlastitoj evoluciji kako kažu vaši znanstvenici, a nije pod utjecajem otkrivenja duhovnih istina ili sugestija duhova koji su napredovali u znanju o stvarima izvan materijalnog, nije se mnogo poboljšao od dana kada su živjeli i umirali štovatelji Sunca i štovatelji svetih mačaka, bikova i slonova, te oluja, grmljavina i munja. Vjerovali su da je Bog bio u svim tim manifestacijama, imanentan i stvaran, te da ga se umirivalo ili voljelo prema nuždi; a danas među vašim civiliziranim narodima i mudracima tih naroda, koji ne mogu vidjeti Boga u duhovnom, skup svih tih materijalnih stvari je Bog, kojeg moraju obožavati, ako ga uopće obožavaju.

Priroda je za njih Bog, i vidite da je jedino poboljšanje, ako uopće postoji, koje njihovi umovi imaju u odnosu na umove štovatelja Sunca i životinja itd., koje sam spomenula, to što ti umovi nisu zadovoljni videći Boga u jednoj manifestaciji, već mora postojati kombinacija svih tih manifestacija, koje oni nazivaju Prirodom. Vidite, to je samo razlika u stupnju, a današnji znanstvenik koji odbija prihvatiti ili vjerovati u bilo kojeg Boga, koji može biti duhovne prirode, upravo je pandan svom takozvanom barbarskom bratu koji ga može vidjeti samo u Suncu itd., u svemu, osim što on zahtijeva većeg Boga, koji mora biti u najnižem obliku mineralnog postojanja kao i u najvišem obliku solarne izvrsnosti, pa čak i u čovjeku, jer za neke je čovjek svoj vlastiti i jedini Bog.

I upitno je nisu li ovi mudraci ograničeniji u svom shvaćanju i prihvaćanju Boga nego što su to bila ranija necivilizirana braća, jer su mnogi od ovih potonjih vidjeli iza svog Boga Sunca i Boga grmljavine itd. drugog i većeg Boga kojeg nisu mogli vidjeti, ali su ga mogli osjetiti i u svojim dušama su shvatili Njegovo postojanje.

Ali mudraci civilizacija toliko su razvili svoje intelekte da su izgubili percepciju duše i ne može postojati nikakav Bog izvan horizonta njihove intelektualne percepcije, te stoga, kako misle da poznaju prirodu, prirodu kao sve što stvoreno, i ne može postojati drugi Bog osim prirode.

Ali, oh, strašna pogreška!

Bog je, dakle, kao što sam rekla, biće - Duša - s osobnošću koja ima lokaciju visoko na Nebesima, prema kojoj se svi duhovi Nebeskih i mnogih duhovnih sfera nastoje približiti u sve većoj i većoj blizini; i dok se približavaju, oni shvaćaju i poznaju povećanu Ljubav, Život i Svjetlost koja proizlazi iz Izvora ovih Atributa Savršenstva.

I stoga ponavljam, Bog nije u čovjeku ili životinji, biljci ili mineralu, već su Njegovi Atributi samo onakvi kakvi jesu jer vidi potrebu za njihovim djelovanjem, a čovjek ne živi, ne kreće se i ne postoji u Bogu.


Pa, sine moj, na svoj nesavršen način, dala sam ti neku ideju o tome Tko i Što je Bog, a moje objašnjenje je u biti konsenzus znanja Nebeskih duhova, čije se znanje temelji na istinama koje nijedan smrtnik ili svi smrtnici zajedno ne mogu naučiti svojim ograničenim umovima.

Mislim da si moje ideje i riječi primio sasvim ispravno i nadam se da će istine koje sam napisala biti korisne cijelom čovječanstvu.

Vrlo sam sretna i uskoro ću ponovno doći i napisati ti neke druge istine koje bi te mogle zanimati.

Moram sada prestati.
Sa svom svojom ljubavlju i blagoslovom, ja sam
Tvoja voljena baka,

ANN ROLLINS
 
Zadnje uređeno:
Poruka 19
Autor poruke: SVETI PAVAO IZ NOVOG ZAVJETA
Naslov poruke: Pakao i trajanje kazne, prvi dio


JA SAM OVDJE. Sv. Pavao.

Samo želim reći da sam večeras bio prisutan u crkvi i slušao propovjednika kako govori svojoj kongregaciji što nije znao o paklu, jer ono što je rekao u mnogim detaljima nije bilo istinito i bilo je ugodno čuti ga kako govori svom narodu da nema fizičke patnje, iako im nije objasnio zašto ne može biti takve patnje, a pod tim mislim da nijedan duh, kada ode u pakao, ne nosi sa sobom svoje fizičko tijelo, ili bilo koje drugo tijelo, koje ima takvu supstancu da bi bilo pogođeno vatrom i sumporom i drugim nerazumnim stvarima koje su crkve toliko godina učile i plašile svoje članove - i kao posljedicu toga navele ih da vjeruju da je Otac tako okrutan i gnjevan Otac, koji zahtijeva da se Njegova žudnja za zadovoljstvom zadovolji cvrčanjem tijela Njegove djece u vatri. Ne, ova prokleta doktrina nije istinita i drago mi je vidjeti da crkve prestaju vjerovati ili je poučavati.

(Napomena: Koliko ja razumijem Divine Truth učenje, a moguće da griješim i imam nedostatak znanja u određenim segmentima, iako u paklu nema fizičke patnje, u smislu da više nemamo fizičko tijelo i da nema paklene vatre u koju nas Bog baca, postoji patnja duše uzrokovana grijehom koja je emocionalna, te postoji patnja duhovnog tijela koje je sastavljeno od duhovne materije te je vrlo slično fizičkom i koje ima čak i veći kapacitet osjetila, osjećaja i senzacija za iskustvo boli, patnje, ali i užitaka, radosti i blagostanja. Koliko znam, duhovno tijelo isto tako osjeća patnju i bolove koji su posljedica grijeha te mnogi ljudi koji su u nekom od paklenih stanja ili u drugim slojevima prve sfere, imaju deformacije tijela, starenje, izbočine, pukotine, invaliditete, bolesti i vjerujem da postoje i druga teška stanja duhovnog tijela za koje nisam čuo. Duhovno tijelo reflektira stanje duše osobe - koliko ljubavi i istine, iz Božje perspektive, osoba ima u duši. )

Ali doktrina koju je propovjednik poučavao jednako je loša i beskorisna kao i prethodna, iz razloga što je kažnjavanje grešnika i onih koji nisu u skladu s Bogom činjenica koju će svi shvatiti kada dođu u duhovni svijet, i budući da je tako, poučavati da je ta kazna vječna jednako je štetno kao i ono koje sam prvi put spomenuo. Kako je čudno da propovjednici i učitelji pokušavaju navesti svoje ljude i slušatelje da vjeruju da je Bog tako gnjevno i osvetoljubivo biće, koje ima manje ljubavi i milosrđa nego što ga ima najzločestiji i najzemaljskiji otac za svoju djecu. Toliko je žalosno što ovi navodni učitelji onoga što Bog jest pokušavaju bogohuljiti Njega i Njegove velike kvalitete ljubavi i nježnosti i želje da sva Njegova djeca postanu sretna.

Oh, kažem vam da će ovi propovjednici morati odgovarati za užasan grijeh kada dođu do obračuna, i to neće biti na velikom sudnjem danu, kako uče, već čim uđu u duhovni život i shvate veliku štetu koju su nanijeli mnogima koji su ih slijedili u njihovim učenjima - i shvatit će taj strašni rezultat vrlo brzo nakon svog ulaska u duhovni svijet, jer će im doći, kao oblaci svjedoka, duhovi onih koji su bili pod njihovim uputama na Zemlji, donoseći sa sobom sve dokaze o posljedicama svojih pogrešnih uvjerenja i mrlje ovog velikog grijeha bogohuljenja.

Ja, Pavao, ovo pišem jer znam da sam i sam patio od istog razloga, jer sam, dok sam bio na Zemlji, poučavao sam neku doktrinu sličnu onoj koju sada poučavaju ovi propovjednici, i čak i sada shvaćam da sam donekle odgovoran za mnoga lažna vjerovanja; ali zahvaljujem Bogu da za sve što mi se pripisuje u Bibliji nisam odgovoran i da kad bi se moja istinska učenja znala i poučavala, slijepa i pogrešna vjerovanja koja su sada toliko raširena među kršćanima ne bi postojala. Kažem vam da smrtnici ne shvaćaju velike štetne i žalosne posljedice koje proizlaze iz njihovih vjerovanja u Bibliju, u mnogim detaljima.

Ova Knjiga(Biblija) je knjiga laži, krivotvorina i optužbi koje nemaju nikakve sličnosti s onim što je Učitelj ili bilo koji od njegovih apostola naučavao, i lako možete shvatiti koliko smo svi zabrinuti da se te pogreške i neistine uklone iz umova i duša ljudi. Ali ne smijem si dopustiti da postanem previše entuzijastičan razmatrajući ove stvari večeras, inače se možda neću zaustaviti kako bih trebao u datim okolnostima.

Doći ću, međutim, vrlo brzo i pisati vam o toj temi, jer je to vitalna tema za čovječanstvo, i objasnit ću istine povezane s njom što je potpunije moguće ljudima da razumiju. Volio bih pisati više večeras, ali ne smijem.

S ljubavlju ću vam reći laku noć.
Vaš brat u Kristu,
PAVAO.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 20
Autor poruke: SVETI PAVAO IZ NOVOG ZAVJETA
Naslov poruke: Pakao i trajanje kazne, drugi dio


JA SAM OVDJE. Sveti Pavao.

Dolazim vam pisati o temi koju sam komentirao sinoć, naime: Pakao i trajanje kazne, i ako osjećate da ste u stanju primiti poruku, započet ću i završiti isto.

Pa, kao što sam rekao sinoć, pakao ortodoksnih propovjednika kako su ga prije učili, to jest pakao od sumpora i vatre, nije pravi pakao i ne postoji osim u umovima ovih ortodoksnih vjernika.

Pravi pakao je mjesto i stanje i jedno nije odvojeno od drugog; i dok stanje duše i vjerovanja ljudi u velikoj mjeri stvaraju paklove, pakao je fiksno prebivalište, stvoreno i uspostavljeno i takvog je karaktera da odgovara nastanjivanju duše u njemu prema stanju te duše. Da ilustriramo, duša koja je manje podla i ispunjena zlim mislima i sjećanjem na zla djela i lažna vjerovanja, nalazi se na vrlo različitom mjestu od duše koja u sebi ima više ovog zla. Prva duša ne bi našla svoj dom na istom mjestu kao i druga duša, kao što ni visoko razvijena duša ne bi našla svoj dom na istom mjestu kao ni manje razvijena duša. Raj je jedno ili više mjesta prikladnih za razvoj duše, pa je pakao mjesto prikladno za duše degradacije i zlog stanja. Želim reći da su mjesto i stanje duše korelativni pojmovi, a dom duše ovisi o stanju duše.

Kako se ovi različiti paklovi razlikuju, tako su i prikladni za duše duhova prema njihovoj nečistoći.

Vidim da nisi u stanju pisati ili primati moje misli, i neću više pisati. Ali uskoro ću doći i detaljno pisati o tim stvarima.

Stoga, s nadom da ćeš uskoro moći primiti moju poruku, želim ti laku noć.

PAVAO.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 21
Autor poruke: SVETI PAVAO IZ NOVOG ZAVJETA
Naslov poruke: Pakao - Što je to i koja je njegova svrha - nastavak prethodnih poruka


JA SAM OVDJE. Sveti Pavao.

Večeras želim završiti svoju poruku o paklu - što je to i koja mu je svrha.

Kao što sam već rekao, pakao je i mjesto i stanje, i čovjek koji vjeruje da je to ništa više od stanja njegova uma ili duše bit će divno iznenađen i razočaran. Znam da stanje uma i duše u velikoj mjeri stvara čovjekov pakao i glavni je izvor njegove patnje i tame koja ga okružuje i obavija; ipak, ovo stanje nije jedini izvor te patnje ili tame u kojoj se nalazi.

Pakao je mjesto, i to mjesto koje ima sve pojave i sastojke koji su u potpunom skladu s njegovim stanjem kakvo je proizvedeno ili uzrokovano stanjem njegovog uma ili duše, i nije mjesto univerzalnog karaktera i prikladno za boravak duša, bez obzira na uvjete i stupneve onečišćenja, grijeha i tame. To nije jedno mjesto koje tvori zajednički dom za sve pale duše, već je sastavljeno od mnogih i različitih mjesta, i kao što je rečeno, postoje mnogi paklovi s gradacijama izgleda i okoline koje su prikladne za uzrokovanje dodatnih patnji koje će duše onih koji su tamo morati podnijeti.

Izraz "najdublje dubine pakla" nije besmislen, već prikazuje istinu, stvarnu postojeću činjenicu koju mnogi duhovi sada doživljavaju. U najširem smislu, pakao je svako mjesto izvan raja, a raj je ono mjesto gdje je sve što u njega ulazi - njegov izgled i kvalitete i njegovi stanovnici - u savršenom skladu s odgovarajućim Božjim zakonima i Njegovom voljom u vezi s tim. A ova izjava uključuje činjenicu da postoji nekoliko rajeva, jer je raj otkupljenih, ili onih koji su primili Božansku Bit u svojim dušama i postali Božanske prirode Oca, različit raj od onog u kojem žive oni koji su u svojoj prirodnoj ljubavi obnovljeni u savršeno stanje koje je prvi roditelj posjedovao prije pada - stanje povratka čovječanstvu tog savršenstva koje je izgubljeno neposlušnošću prvog muškarca i žene.

(Napomena: Isus danas podučava da se pakao ili pakli nalaze u donjim slojevima 1. dimenzije, u kojoj se kolektivno nalazi stanje duše čovječanstva na Zemlji. Koliko razumijem trenutno je na Zemlji stanje takvo(stanje duša ljudi je loše, jako je malo prave ljubavi prisutno u dušama ljudi) da većina ljudi kada preminu odlaze u 1. dimenziju i to u donje ili srednje slojeve 1. sfere ili dimenzije(što znači da jako puno ljudi, moguće i većina, odlazi u neki sloj pakla). Svaka sfera ili dimenzija je gradacija u ljubavi i svaka višlja u sebi sadrži veću ljubav, veselje, svjetlo i ljepotu. Primjera radi, već je 2. sfera po ljepoti veća i ljepša od najljepše lokacije koja postoji trenutno na Zemlji. Dimenzije ili sfere do 6. se smatraju sferama "probnog rada" gdje se osoba čisti od grijeha po pitanjima prirodne ljubavi - ljubavi koje dolazi od njih samih, gdje je 6. sfera označava kraj tog razvoja i povratak u prvotno stanje "savršenog prirodnog čovjeka". U 7. dimenziju je moguće preći samo ako smo primili Božju supstancu u sebe, Božju Ljubav, a ulazak u 8. dimenziju jest stanje "ponovnog rođenja" gdje osoba postaje Jedno s Bogom i to je dimenzija koja jest prva razina Kraljevstva Božjeg, koje se trenutno proteže do 36. dimenzije. )

Smrtnici obično vjeruju da je raj stanje, a Biblija, u koju toliko mnogo vjeruje, pokušava opisati taj raj sa svojim zlatnim ulicama i bisernim vratima itd., i zapravo je to stvarno, bitno mjesto, koje ima sve elemente i izgled doma blaženstva, što pomaže da se njegovim stanovnicima donese sreća i radost uz sreću koju im uzrokuje usavršavanje i razvoj njihove duše.

Dakle, budući da je raj mjesto koje ima stvarnu supstancu, opažajnu duhovima koji ga nastanjuju, zašto i pakao ne bi bio mjesto stvarne supstance, s tim kvalitetama i izgledima, upravo prikladnim da povećaju nesreću onih koji su za njega prikladni? Duhovni svijet, i raj i pakao, su mjesta supstance, sa svojim razinama, podjelama i ograničenjima prebivanja, a ne mitske, nevidljive koncepcije uma kakve vi smrtnici obično zamišljate kao duhove. Duhovi smrtnika su stvarni i supstancijalniji od fizičkih tijela smrtnika, a te razine i podjele, bilo da se radi o raju ili paklu, imaju stvarnije postojanje od smrtnika na njihovim mjestima prebivališta ili zatočeništva u zemaljskom životu.

Paklovi su mjesta tame i patnje, ali u njima nema vatre ili sumpora itd., kako su ih tako često prikazivali propovjednici i učitelji ortodoksnih crkava, jer u njima nema ničega što bi hranilo vatru ili na što bi vatra mogla utjecati, a nema ni vragova ni Sotone, iako postoje zli duhovi ljudi koji su zlobniji, opakiji i strašniji nego što su ikada bili prikazani vrag i njegovi anđeli.

U svojim ste komunikacijama dobili neke vrlo realistične opise pakla od onih koji u njemu stvarno žive i shvaćaju njegove muke i stvarnost, i neću ovdje trošiti vrijeme pokušavajući ga detaljno opisati, već ću samo reći da, budući da ljudima nije palo na pamet zamisliti čuda i ljepote raja, nikada nisu ni zamislili užase i patnje pakla.

Ali iz svega ovoga ljudi ne smiju shvatiti da kaznu i tamu koju duhovi zla podnose u paklovima Otac posebno nameće zbog bilo kakvog gnjeva koji On može imati prema tim duhovima, ili da zadovolji bilo kakve osjećaje osvete, ili čak da zadovolji bilo kakvu uvrijeđenu pravdu, jer to nije istina.

Čovjek, kada postane duh, svoj je vlastiti sudac i izvršitelj, podvrgavajući se i primajući neumoljive posljedice zakona, da što god čovjek sije, to će i žeti. Ovo je zakon koji je potreban za očuvanje ili postizanje sklada Božjeg svemira, što je, naravno, apsolutno potrebno, i iako se čovjeku, na prvi pogled, može činiti strogim i okrutnim zakonom, ipak u svom djelovanju i rezultatima, čak i pojedinačnom duhu koji može patiti u žetvi, to je najblagonakloniji i najblagotvorniji zakon, jer tama i patnje od nekoliko godina, kako vi smrtnici kažete, donose vječnost svjetla i sreće.

Zakon mora vladati; i u svoj prividnoj okrutnosti, patnji i želji za milosrđem, Velika Božanska Ljubav Oca zasjenjuje patnika i konačno čini da okaljana i zla duša postane duša čistoće i dobrote. Ljudi možda nikada nisu pomislili na činjenicu; da ako bi tim zlim duhovima bilo moguće živjeti u raju, njihove patnje i nesreća bile bi veće od onoga što podnose živeći na mjestu koje je više u skladu u svojoj okolini i izgledu s njihovim vlastitim iskrivljenim stanjima duše. Pa čak i u njihovim paklovima, Otac je Milosrdan i Dobar.


A što se tiče druge tvrdnje propovjednika u njegovoj propovijedi, naime, trajanja patnje ili života duha u paklu.

Njegov je zaključak bio da je ovo trajanje pakla za duha vječno, trajanje dovijeka i bez kraja. Kako je samo moralo boljeti i kršiti učenja njegove duše i njegovu koncepciju ljubećeg Oca da dođe do takvog zaključka! Ali, ipak, vezan svojim vjerovanjima i dominacijom svog uvjerenja da je Biblija jedini autoritet o paklu, kao i o raju, u uvjerenju svog uma - i ovdje želim naglasiti um, jer njegovo srce nije bilo u skladu s tim, izjavio je da je trajanje patnji i života u paklu vječno, a Isusova izreka je to dokazala, ne samo zato što je bila u Bibliji, već zato što pravo značenje izvorne grčke riječi ne može imati drugi prijevod; ne znajući, ili ako znajući, ne sjećajući se, da Isus, čak i ako je koristio takav izraz, nije govorio na grčkom, i da, nasuprot grčkoj riječi, kako bi dobio pravo značenje riječi koju je Isus koristio, on, propovjednik, mora se obratiti riječi kako ju je Isus izgovorio i njenom pravom značenju.

Toliko propovjednika i komentatora Biblije pokušava odrediti najvažniju istinu nijansom značenja da određenu riječ shvaćaju u njezinom izvorniku, možda ima, iako nisu opravdani u zaključku da je ta riječ u vrijeme upotrebe imala takvu nijansu značenja ili da je izvornik, kako ga oni shvaćaju, bila izvorna riječ koja je zapravo izgovorena ili napisana. Čini se da gube iz vida činjenicu da su spisi Biblije, mislim na rukopise na koje se pozivaju kako bi dokazali ispravnost svojih zaključaka, daleko od izvornih spisa i da zbog prepisivanja i ponovnog prepisivanja riječi na koju se oslanjaju i nijanse značenja koju joj daju u svojim tumačenjima, možda nije bila riječ koja je izvorno korištena. Naravno, nemaju načina da saznaju tu činjenicu i, posljedično, moraju se osloniti na najbolji autoritet kojem mogu pristupiti: ali u takvim okolnostima nije opravdano da se vitalno pitanje čovjekove budućnosti i sudbine određuje nijansom značenja koja se može dati jednoj riječi ili više riječi, bez pozivanja na druge izjave iste Knjige, koje se odnose na predmet istraživanja.

Propovjednik je rekao da se u svom zaključku o tom pitanju mora voditi isključivo Biblijom i da nema pravo upuštati se u nagađanja o filozofijama drugih ljudi te da u Bibliji ne može pronaći ništa što bi ga opravdalo da dođe do bilo kojeg drugog zaključka osim da je trajanje kazne u paklu vječno. Pa, nije bio iskren prema sebi, jer da je malo dublje istražio i dao jednako povjerenja drugim dijelovima Biblije kao i odlomku koji je citirao, pronašao bi snažnu izjavu o tome da zli duhovi u paklu imaju mogućnost da ga napuste, i ne samo to, već da je dio velike Isusove misije, na čijoj je navodnoj izjavi propovjednik utemeljio svoj zaključak, bio pokazati put i navesti te duhove zla da napuste svoje paklove. Ovo je bilo Učiteljevo prvo djelo nakon što je postao duh, i ne bi pokušao propovijedati tim zlim duhovima u paklu, toliko zlima, prema Bibliji, da ih je Bog zbog njihovih velikih grijeha dok su bili smrtnici, kaznio kao što nikada nije kaznio nijedno drugo svoje dijete, zbog njihove neposlušnosti, potpuno ih uništivši kao rasu i svoja jedina živa ljudska stvorenja s lica Zemlje, jednom velikom katastrofom, ostavljajući samo Nou i njegovu obitelj kao podsjetnik na veliki Božji neuspjeh u Njegovom stvaranju - najsavršenijem i "vrlo dobrom".

Dakle, kažem, da je propovjednik istražio Bibliju, otkrio bi da pakao koji je sadržavao duhove cijelog ljudskog roda koji su živjeli u vrijeme potopa, osim Noe i njegove obitelji, nije bio vječan u svom trajanju.

I opet, da je propovjednik dalje istraživao, otkrio bi da je sam Učitelj, nužnom implicitnom izjavom, izjavio da, barem za neke od zlih koji su postali stanovnici pakla, postoji mogućnost oslobođenja i sigurnost pod uvjetima. Mislim na izjavu koja mu se pripisuje gdje je rekao: "Tko sagriješi protiv Sina Čovječjega, bit će mu oprošteno, a tko sagriješi protiv Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno, ni na ovom svijetu ni u budućem svijetu."

Sada, za svakog razumnog čovjeka postoji samo jedno tumačenje ove izjave, a to je da za sve grijehe, osim onih protiv Duha Svetoga, postoji oproštenje u sljedećem svijetu kao i u smrtnom svijetu, i budući da je to činjenica, neodoljiv je zaključak da Otac ne bi prisilio duh da ostane u paklu nakon što mu je oprostio grijehe.

Ne, propovjednik nije istraživao Sveto pismo, što je bio dužan učiniti, inače bi njegov zaključak, da se mogao riješiti uvjerenja koja su mu u intelekt usadila vjerovanja njegove crkve, te učenja drevnih otaca i crkava koje su toliko godina poučavale takve lažne i proklete doktrine, bio vrlo drugačiji.

Propovjednik je odbacio stara učenja da će u paklu, ili vatri ili sumporu itd. biti fizičke patnje, te je izrazio svoje suosjećanje s tim propovjednicima i drugima koji su naučavali takvu doktrinu, te zbog njihove strašne odgovornosti i polaganja računa, a njegovo suosjećanje bilo je potrebno i prikladno. Ali ovdje želim reći da mu je potrebno jednako, ako ne i više, suosjećanja za propovijedanje njegovih lažnih doktrina, kao što je to bilo potrebno i onim propovjednicima na koje se on poziva. Ima više svjetla, ili bi ga mogao imati, i njegovo će polaganje računa biti sukladno tome veće.

Napisao sam dugo pismo, a vi ste umorni i moram stati, ali prije nego što to učinim, dopustite mi da objavim istinu: pakao nije mjesto vječne kazne. Da su svi paklovi, kao i drugi dijelovi duhovnog svijeta, mjesta napretka i da se privilegija uvjetne kazne ne oduzima nijednom duhu, bez obzira koliko je zao, jer su svi Božja djeca i u Njegovim planovima za usavršavanje sklada svemira i spasenja čovjeka, svi će paklovi biti ispražnjeni, a sami paklovi uništeni.

Ali ljudi ne smiju iz ovoga misliti da je trajanje patnje u tim paklovima nužno kratko, jer to nije istina; neki od zlih stanovnika ovih mjesta bili su u takvoj tami i patnji stoljećima, koliko smrtnici broje vrijeme, a možda će biti još stoljećima, ali doći će vrijeme kada će se probuditi i shvatiti da mogu postati djeca svjetlosti, a onda će, kada se potrude napredovati, uspjeti.

Što prije čovječanstvo nauči da pakao nije mjesto kažnjavanja za zadovoljavanje gnjeva ljutitog Boga, već samo prirodno i nužno mjesto stanovanja duha, čije stanje duše i uma zahtijeva, a to stanje se mijenja, i ono će se mijenjati, pakao njegovog prebivališta će se mijenjati sve dok konačno za taj duh svi paklovi ne nestanu.

Umoran si i moram prestati.

Zato ti zahvaljujem i ostavljam ti svoju ljubav i blagoslov, ja sam tvoj brat u Kristu,

PAVAO.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 22
Autor poruke: ANN ROLLINS — NEBESKI DUH
Naslov poruke: Kako cijelo čovječanstvo može postati Božanski anđeli i kako pogrešna uvjerenja sprječavaju to ostvarenje


JA SAM OVDJE. Tvoja baka, (Ann Rollins, Nebeski Duh)

Večeras ću vam reći istinu koja bi vas mogla zanimati, a znam da je važna svima koji žude za srećom u budućem životu.

Kao što znate, sada sam u Nebeskim Sferama, na mjestu višem od treće Nebeske Sfere, i gdje nema posebnih linija razgraničenja koje je odvajaju od onoga što biste mogli nazvati višim ravnima.

U mojoj ravnini, stanovnici su oni koji su primili Božansku Ljubav u svojim dušama do te mjere da im daje do znanja da su Božanske prirode i u jedinstvu s Očevom. Naravno, oni koji su ušli u prvu Nebesku Sferu(Napomena: Prva Nebeska Sfera jest 8. sfera ili dimenzija duhovnog svijeta) imaju znanje da su sudjelovali u Božanskoj prirodi, ali nisu toliko ispunjeni tom ljubavlju kao mi koji živimo u sferi u kojoj sam ja.

Nije mi moguće da vam opišem opseg naše sreće, jer nemate riječi u svom jeziku koje bi mogle prenijeti i najmanju predodžbu o toj sreći, i neću pokušati da je opišem; ali ako biste spojili sve emocije radosti i sreće koje ste primili ili iskusili u svim godinama svog života, ne biste mogli shvatiti značenje naše sreće ni u najmanjoj mjeri.

Samo ponavljam ovu istinu kako bih vama i cijelom čovječanstvu pokazala što je moguće za vas i njih postići ako samo slijedite put koji je Otac osigurao, a Učitelj istaknuo u svojim porukama vama.

Veliki instrument koji uzrokuje ovu veliku sreću je Ljubav, a pod time mislim na Božansku Ljubav o kojoj smo tako često pisali, a bez koje je duši nemoguće postići ovo stanje ili postati stanovnik Nebeskih Rajeva. (engl. Celestial Heavens)

Čovjek, kako vam je rečeno, nije stvoren s ovom Ljubavlju i mogao ju je zadobiti samo vlastitim žudnjama i težnjama koje su se ostvarivale na način koji je Otac osigurao - ni na koji drugi način te želje za ovom ljubavlju ne bi se mogle ostvariti. Ali velika je šteta što su prvi pripadnici ljudske rase odbili ili bolje rečeno odbili slijediti ovaj put i mislili da su dovoljno mudri da znaju bolji put; i pokušavajući slijediti ovaj put doveli su do vlastitog pada i gubitka privilegije zadobivanja ove Ljubavi; i u svim dugim godinama do Isusovog dolaska, nijedan čovjek, nakon prvog stvorenja, nije imao tu privilegiju, i stoga im nije bilo moguće pronaći veću sreću od one koja bi mogla proizaći iz njihove prirodne ljubavi.

Po Isusovom dolasku, ljudima je ponovno darovana ova velika privilegija i mogućnost znanja o načinu na koji se ta privilegija može ostvariti. To nije bilo objavljeno svim ljudima, jer je područje na kojem je Isus poučavao i propovijedao ovu važnu istinu bilo vrlo ograničeno, a velika većina ljudi umrla je ne znajući da je ovaj dar ponovno darovan. Ali Bog u svojoj dobroti i ljubavi nije ograničio davanje ove ljubavi na one koji su imali sreću da je saznaju od Isusa i njegovih apostola, već je poslao svog Svetog Duha da je usadi u duše svih ljudi koji bi mogli biti u takvom stanju težnje i čežnje duše da dopuste ovoj Ljubavi da uđe u njihove duše. (Napomena: Duh Sveti je Božji instrument, kanal kroz koji teče Božanska ljubav, a ne Božanska osoba i dio trojstva kako se vjeruje u kršćanstvu)

Kad su duhovi stekli ovo znanje, započeli su s pokušajima utjecaja na ljude na takav način da se u njima pojavi čežnja za bližim jedinstvom s Bogom i otvaranjem percepcije duše, te su kao rezultat toga mnogi ljudi, u raznim dijelovima svijeta, primili ovu Ljubav u svoje duše ne znajući da je to ta Božanska Ljubav; ali bila je, i kad su ti ljudi u svojim duhovnim tijelima ušli u duhovni svijet, ubrzo su otkrili da su, donekle, obuzeti ovom Ljubavlju i nije im bilo teško slušati objašnjenja i učenja tih duhova koji su je primili, o istini o njezinom postojanju.

Sada, sve se ovo možda ne čini od velike važnosti za sadašnjeg čovjeka i teško vrijednim pažnje, ali moj veliki cilj u pisanju na ovaj način je pokazati da Bog nije imao poseban ili jedinstven narod i da nije bilo ni potrebno da svi ljudi od Isusa nauče činjenicu ovog dara, jer u takvom slučaju velika većina čovječanstva ne bi mogla čuti za ovu Ljubav dok su još bili smrtnici. Ne, to nije bila nužnost, ali znanje koje je smrtnicima došlo preko Isusa omogućilo je onima koji su ga posjedovali i vjerovali da lakše slijede put do postizanja ove Ljubavi.

Mnogi su duhovi primili blagodat ponovnog darivanja ove Ljubavi, ili bolje rečeno privilegiju da je traže i zadobe, prije nego što je Isus došao u duhovni svijet(Napomena: prije nego što je umro), no ipak su razumjeli da je veći opseg posjedovanja ove Ljubavi bio u Isusu; i nijedan duh je sada ne posjeduje u mjeri u kojoj je on posjeduje.

Ali bez obzira jesu li duše smrtnika ili duhovi primili znanje o ovoj istini od Isusa ili od djelovanja Duha Svetoga u njegovim službama, svi oni znaju da je traženje i postizanje ove Božanske Ljubavi jedini način kojim duša može postati stanovnik Nebeskih Rajeva.

Svjesna sam da je ono što sam napisala u suprotnosti s ortodoksnim vjerovanjem da se samo kroz smrt i krv Isusovu ljudi mogu spasiti od svojih grijeha i postati djeca Božja i jedno s Njim.

Kad bi ovo vjerovanje bilo istinito, onda bi Isusovom žrtvom svi ljudi bili spašeni, bez obzira na to jesu li postigli ovu Božansku Ljubav, ili bi bili spašeni samo oni koji su čuli za Isusa i prihvatili ga kao svog spasitelja. Nijedna od ovih tvrdnji nije istinita, jer bez ulaska ove Božanske Ljubavi u čovjekovu dušu, bilo bi mu nemoguće sudjelovati u Božanskoj prirodi Oca i postati sposoban nastaniti dom u Nebeskim sferama. Ova Ljubav u duši, bilo da je rezultat djelovanja Božjih duhova koji služe, uzrokujući stvarnu žudnju duše, u suradnji sa Svetim Duhom, čini čovjeka Božanske prirode i otkupljenim Božjim djetetom.

Iz ovoga što sam rekla ne smije se zaključiti da Isusova misija i njegovo djelo na Zemlji i u duhovnom svijetu nisu velike stvari povezane s čovjekovim otkupljenjem, jer jesu. Tek Isusovim dolaskom ovaj Veliki Dar je ponovno darovan, i tek kada je objavio ovu činjenicu i naučavao Veliku Istinu Novog Rođenja, su smrtnici i duhovi mogli dobiti ovu privilegiju. Pomogajući duhovi nisu mogli utjecati na duše ljudi da traže dotok ove Božanske Ljubavi dok je prvo sami nisu primili i shvatili njezino postojanje; i ovdje dopustite mi da izjavim činjenicu da kada je Isus propovijedao smrtnicima na Zemlji o potrebi za Drugim Rođenjem, mirijade duhovnih bića čule su ta učenja i stekle to znanje.

I danas ljude prate mnoštva duhova svih vrsta, a riječi i učenja ljudi sluša više duhova nego ljudi, a utjecaj takvih učenja ima učinak na duhove kao i na ljude, jer duhovi ljudi koji postoje na zemaljskim razinama su u biti isti duhovi kao što su bili dok su bili na Zemlji, a zemaljski prijatelj često ima veći utjecaj na njih nego drugi duhovi, bez obzira koliko visok njihov status može biti.

Jako sam sretna što ti ponovno mogu pisati i dati ti do znanja da te nisam napustila.

Često sam s tobom i pokušavam ti pomoći. Više se moli Ocu i ispoljavaj više vjere i rasti ćeš u razvoju duše i sreći.

Neću više pisati sada. Stoga, sa svom svojom ljubavlju i blagoslovom, ja sam

TVOJA BAKA, ANN ROLLINS
 
Zadnje uređeno:
Poruka 23
Autor poruke: SOKRAT — GRČKI FILOZOF
Naslov poruke: Zapisuje svoja iskustva u svom napretku


JA SAM OVDJE. Sokrat, Grk.

Znao sam da misliš na mene i privukla me tvoja misao.

Ako je takav duh u skladu s tobom ili ima sličnu kvalitetu duše; stanje duše je veliki medij privlačnosti.

Već sam bio uz tebe prije i postoji odnos koji raste iz kvaliteta tvoje duše. Sada vjerujem u kršćansku doktrinu o besmrtnosti duše i u Isusova učenja o načinu postizanja Božanske Ljubavi Oca, kao i ti, i stoga su naše kvalitete duše slične.

Sada sam sljedbenik Učitelja i vjerujem u njegovu Božansku misiju na Zemlji, iako nije došao na Zemlju dok sam ja živio. Nakon što sam postao duh, ostvario sam svoje vjerovanje (Napomena: uvjerio se u točnost svog uvjerenja) u kontinuitet života nakon smrti i živio sam u duhovnom svijetu mnogo godina nakon Isusovog dolaska prije nego što sam saznao i povjerovao u njegovu veću istinu o besmrtnosti.

Naravno, kada sam poučavao, imao sam samo nadu koja je bila gotovo sigurna da ću nastaviti živjeti cijelu vječnost, ali nisam imao drugog temelja za to vjerovanje osim zaključaka iz moje moći rasuđivanja i promatranja djelovanja prirode.

Čuo sam o posjetama duhova preminulih, ali nikada nisam imao nikakvih osobnih iskustava u tom smjeru, ali sam spremno povjerovao da je to istina.

Moje uvjerenje u istinitost budućeg nastavka života bilo je toliko snažno da je to postalo gotovo sigurnost, i stoga sam, kada sam umro, utješio Platona i svoje druge prijatelje i učenike govoreći im da ne smiju reći da će Sokrat umrijeti, već da će njegovo tijelo umrijeti; njegova duša će vječno živjeti na elizejskim poljima. Vjerovali su mi, a Platon je kasnije proširio moje uvjerenje.

I Sokrat nije umro, ali čim je dah napustio tijelo, što nije bilo jako bolno iako je kobna kukuta sigurno i brzo djelovala, otišao je u duhovni svijet kao živo biće, pun sreće koju su mu dale spoznaje njegovih uvjerenja.

Moj ulazak u duhovni svijet nije bio mračan, već pun svjetla i sreće, jer su me dočekali neki od mojih učenika koji su prešli prije mene i koji su jako napredovali u intelektualnom razvoju. Tada sam pomislio da je moje mjesto prijema raj dobrih duhova, jer su me tamo dočekali dobri duhovi i odnijeli u moj dom. Tada sam bio obuzet onim što sam mislio da sam u domu blaženih; i ostao sam tamo dugi niz godina i uživao u razmjeni mišljenja i gozbama razuma.

I kako sam nastavio živjeti, napredovao sam, sve dok konačno nisam ušao u najvišu intelektualnu sferu i postao lijep i svijetao duh, kako su mi govorili i učili stvarima razvijenog uma.

Sreo sam mnoge umove velike moći misli i ljepote; i moja sreća je bila izvan mojeg poimanja nego dok sam bio na Zemlji. Mnogi moji stari prijatelji i učenici su dolazili i naši susreti su uvijek bili radosni. Dolazili su Platon i Katon i drugi.

I prolazili su vijekovi, a ja sam nastavio svoj život intelektualnog užitka i koristi, s mnogim duhovima razvijenim u njihovim umovima i moćima mišljenja, sve dok naše postojanje nije bilo neprekidna gozba izmjenjivanja svijetlih i značajnih misli.

Proputovao sam sfere u potrazi za znanjem i informacijama bez ograničenja i pronašao principe mnogih zakona duhovnog svijeta.

U mnogim sferama pronašao sam duhove koji su tvrdili da su stari hebrejski proroci i učitelji; i još uvijek su poučavali svog hebrejskog Boga, za kojeg su tvrdili da je jedini Bog svemira i koji je od njihove nacije napravio svoj omiljeni narod; ali nisam otkrio da se mnogo razlikuju od nas ostalih - mislim na ono što su nazivali duhovima poganskih naroda. Nisu bili superiorniji od nas po intelektu i nisu živjeli u višim sferama od onih u kojima smo mi živjeli, i nisam mogao saznati da je njihov moral bio uzvišeniji od našeg.

Ali oni su inzistirali da su Božji omiljeni narod i da su po vlastitoj procjeni superiorniji od nas ostalih i da žive u zajednici samo za sebe. Nisam znao kakvo je točno stanje njihovih duša, ali, dok sam promatrao kako stanje duše određuje izgled duha, nisam primijetio da je njihov izgled išta ljepši ili božanskiji od našeg, te sam zaključio da njihov Bog nije bolji ili veći od našeg.

Nitko, koliko sam mogao pronaći, nije vidio nijednog Boga, a nisam ni ja; pa je pitanje tko ili što je Bog postala samo stvar nagađanja, i radije sam imao Boga vlastite koncepcije nego onoga za kojeg su oni tvrdili da ga imaju.

Dugi niz godina moj se život odvijao na taj način, sve dok u svojim lutanjima nisam otkrio da postoji sfera u koju ne mogu ući, te sam počeo postavljati pitanja i rečeno mi je da je to jedna od Sfera Duše u kojoj je veliki vladar ili Učitelj bio duh zvan Isus, koji je, od mog dolaska u duhovni svijet, uspostavio Novo Kraljevstvo i bio je odabrani sin Božji u kojem je živio i postojao; i da su samo oni koji su primili Božansku Ljubav od Boga mogli ući u ovu sferu ili postati njezini stanovnici. Zatim sam tražio više informacija i, nastavljajući svoju potragu, saznao sam da je ta Ljubav dana ljudima i duhovima u vrijeme Isusovog rođenja na Zemlji i da je dostupna za sve koji je mogu tražiti na način koji je on učio. Da je on najveći istinski sin ovog Boga i da se ni na koji drugi način osim onog koji je pokazao ovaj sin ne može postići ova Ljubav niti ući u Sfere Duše.

Nakon toga sam razmišljao o ovom novom otkrivenju i pustio sam da prođe mnogo godina prije nego što sam se uvjerio da bih mogao nešto naučiti i imati koristi tražeći ovaj put i ovu Ljubav; i nakon nekog vremena počeo sam tražiti; ali morate znati da ja i duhovi poput mene, koji smo živjeli u sferama gdje je um osiguravao naše težnje i užitke, nismo mogli ući u ono što se nazivalo ovom Sferom Duše, ali stanovnici te Sfere Duše mogli su ući u našu sferu( Napomena: Duhovi u ovoj sferi razvili su svoje prirodne ljubavi do čistog stanja, ali ne posjeduju Božansku Ljubav, koju je nužno dobiti, za ulazak u sfere duša na Nebeskim Rajevima) bez dopuštenja ili prepreke.

I ponekad sam se susretao i razgovarao s nekim od tih stanovnika; i jednom prilikom sam sreo nekoga po imenu Ivan(Napomena: Radi se o Svetom Ivanu, Isusovom apostolu), koji je bio prekrasan i blistav duh, i u našem razgovoru mi je rekao o ovoj Božanskoj Ljubavi svog Boga i o Velikoj Ljubavi i misiji Isusa, i pokazao mi neke od istina koje je Isus učio, i način da se dobije ova Božanska Ljubav, i potaknuo me da je tražim.

Čudno mi je bilo, ali nije bilo nikakvih intelektualnih kvaliteta potrebnih za traženje ove Ljubavi - samo čežnje(žudnje) i težnje moje duše i korištenje moje volje. Činilo se tako jednostavnim - tako lakim - da sam počeo sumnjati u to postoji li ikakva stvarnost u onome što mi je rečeno i oklijevao sam slijediti savjet ovog duha, Ivana. Ali on je bio toliko pun ljubavi, a njegovo lice tako divno da sam odlučio pokušati i počeo sam se moliti ovom Bogu i pokušavati upotrebljavati vjeru kako mi je rečeno. Nakon nekog vremena, najiznenađujuće od svega, za mene, počeo sam imati nove i neobjašnjive osjećaje, a s njima i osjećaj sreće koji nikada prije nisam doživio, što me navelo na pomisao da mora postojati neka istina u onome što mi je rečeno. I nastavio sam se još jače moliti i vjerovati s većom sigurnošću. Nastavio sam ulagati te napore, sve dok konačno nije došlo veliko buđenje da u sebi imam Ljubav koja nikada prije nije bila u mojoj duši i sreću koju mi svi moji intelektualni napori nikada nisu mogli pružiti.

Pa, nije potrebno detaljnije vam pričati o mom iskustvu u stjecanju i razvijanju ove Ljubavi. Ali ispunio sam se njome i konačno sam ušao u Sferu Duše, a ono što sam vidio ne može se opisati.

Sreo sam Isusa i nisam imao pojma da može postojati tako slavan, veličanstven i pun ljubavi duh. Bio je tako milostiv i činilo se da je toliko zainteresiran za moju dobrobit i napredak u istinama koje je poučavao.

Možete li se čuditi što sam kršćanin i njegov sljedbenik?

Nakon toga, naučio sam što je Istinska Besmrtnost i da sam dio te Besmrtnosti. Vidim koliko su kratki(manjkavi) bili moja koncepcija i učenje o besmrtnosti. Samo ova Božanska Ljubav može duhovima dati Besmrtnost, a sve manje od toga je samo sjena nade, kakvu sam ja imao.

Sada sam u Sferi koja nije numerirana; ali je visoko na Nebeskim Rajevima i nije daleko od nekih Sfera u kojima žive učenici Učitelja. Još uvijek napredujem, i to je ljepota i slava razvoja duše - gdje nema granica - dok je moj intelektualni razvoj bio ograničen.

Moram sada stati jer sam napisao više nego što sam trebao. Ali doći ću k tebi u nekom trenutku u ne tako dalekoj budućnosti i reći ti neke istine koje sam naučio.

Tvoj prijatelj i brat,

SOKRAT, nekada grčki filozof, a sada kršćanin.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 24
Autor poruke: SVETI IVAN — ISUSOV APOSTOL
Naslov poruke: Što čini duh čovječji kada napusti fizičko tijelo za vječnost?


JA SAM OVDJE. Sveti Ivan, Isusov apostol.

Dolazim večeras da vam kažem važnu istinu za koju znam da će vas zanimati.

Često se postavlja pitanje: "Što duh čovjeka radi kada napusti fizičko tijelo za vječnost?"

Znam da su vam mnogi duhovi pisali o ovoj temi, a neki od njih opisali su svoja osobna iskustva, no u svim informacijama koje ste primili postoje neke činjenice koje nisu spomenute, a ja ću ih ukratko opisati.

Kada duh napusti tijelo, dolazi do pucanja srebrne vrpce, kako se naziva, i time se svaka veza između duha i tijela prekida za svu vječnost - nikada više taj duh ne može ući u to tijelo, kao ni bilo koji drugi duh, iako, znam, neki spiritualisti tvrde da drugi duh može nastaniti odbačeno tijelo. Ali to je sve pogrešno, jer nijedan duh nikada ne ulazi u tijelo koje je nekoć bilo dom drugog duha, i stoga tvrdnje nekih mudraca s Istoka da se takvo što može dogoditi, nemaju temelja u činjenicama.

Kada se srebrna vrpca jednom prekine, nijedna sila koja je poznata duhovnom svijetu ili među duhovima najviše sfere ne može ponovno oživjeti to tijelo i uzrokovati manifestaciju života, i stoga, u čudima spomenutim u Bibliji, gdje se kaže da su mrtvi oživljeni, mora se shvatiti da ta veza između duha i tijela nikada nije prekinuta.

U tim davnim vremenima, kao i sada, postojale su osobe koje su izgledale kao da su mrtve, i koliko se ljudskog znanja tiče, bile su mrtve, ali koje su zapravo bile u stanju onoga što se može nazvati suspendiranom animacijom. Nije bilo znakova života pa se, prema svijesti ljudi, smatralo da je nastupila smrt. Pa ipak, ni u jednom slučaju gdje su navodno mrtvi uskrsnuli u život, smrtnik nije stvarno umro.

Kao što vam je Lazar već rekao, kada mu je Isus naredio da dođe nazad, nije umro, kao ni svi ostali navodno mrtvi koji su pozvani u život.

Kada se ta veza jednom prekine, postoje određeni kemijski zakoni koji utječu na fizičko tijelo i određeni duhovni zakoni koji utječu na duh, što apsolutno onemogućuje duhu da ponovno uđe u tijelo; i kao što ste obaviješteni, svi mi, smrtnici i duhovi, a i anđeli, upravljani smo zakonima koji nemaju iznimki i nikada se ne razlikuju u svom djelovanju.

Dakle, kažem, kada se duh i tijelo jednom razdvoje, to je za svu vječnost, i duh tada postaje sam od sebe, zasebna stvar, kontrolirana u potpunosti i isključivo zakonima koji upravljaju duhovnim tijelom.

S ulaskom duha u duhovni svijet, dolazi duša, još uvijek zatvorena u tom duhovnom tijelu, i do određene mjere kontrolirana tim tijelom, koje je također, u određenim detaljima, kontrolirano dušom.

Duhovno tijelo samo od sebe nema moć odrediti vlastitu lokaciju ili sudbinu, što se tiče mjesta, jer zakon privlačnosti koji djeluje u ovom konkretnom slučaju, djeluje na dušu, a stanje duše određuje njezinu lokaciju, a budući da je duhovno tijelo omotač duše, ona mora ići tamo gdje ovaj zakon privlačnosti određuje da duša mora boraviti.

Iako um, mentalne sposobnosti i osjetila imaju svoje sjedište u duhovnom tijelu, zakon o kojem govorim ne djeluje na te sposobnosti, što je očito svakom duhu koji zna iz promatranja, kao i iz iskustva, da kombinirana snaga svih tih sposobnosti ne može pomaknuti duhovno tijelo ni korak na putu napretka, osim ako takve sposobnosti, u svom utjecaju na dušu, nisu uzrokovale promjenu njezina stanja; a u pitanju pukog mentalnog ili moralnog napretka to se može učiniti.

Dakle, ponavljam, stanje duše određuje mjesto kao i izgled duhovnog tijela, a ovaj zakon privlačenja je toliko točan da u njegovom djelovanju nema mogućnosti da se slučaj umiješa i smjesti duhovno tijelo na mjesto koje nije njegovo, zbog djelovanja ovog zakona.

Dakle, kada duhovno tijelo uđe u duhovni svijet, mora otići i zauzeti mjesto koje mu određuje njegovo zatvoreno stanje duše. Nikakvo posredovanje duhovnih prijatelja ili ljubav roditelja, muža ili djeteta ne može spriječiti ovu sudbinu, iako neko vrijeme, dok duša zaista ne shvati svoje stanje odvojenosti od smrtnog života, ovi rođaci ili prijatelji mogu zadržati duhovno tijelo blizu mjesta njegovog ulaska u duhovni život, čak i ako je to mjesto ljepše i sretnije od onog kojem je predodređena. Ali ova situacija ne traje dugo, jer zakon djeluje, i kako duša dolazi u punu svijest, čuje poziv i mora poslušati.

I tako vidite, prijatelji i voljeni u duhovnom životu susreću s ljubavlju, ljubaznošću i utjehom, novopridošli duh, ali rastanak mora doći i svaka duša mora pronaći svoj dom prema tome kako su to odredile njene vlastite kvalitete. Ipak, spomenuta utjeha je stvarna, jer u mnogim slučajevima, da nije tako, usamljeni duh bi iskusio strah i zbunjenost i sve neizrecive osjećaje napuštenosti.

Tada dolazi vrijeme kada svaka duša mora stajati sama i u svojoj slabosti ili snazi shvatiti da nijedna druga duša ne može podnijeti njezinu tugu ili se osloboditi njezinih tereta ili ući u njezine patnje. I tako se ostvaruje izreka da je svaka duša svoj vlastiti čuvar i sama odgovorna za vlastito stanje.

Naravno, u mnogim slučajevima ljubavni prijatelji mogu posjetiti tu dušu na njezinom mjestu postojanja i ponuditi utjehu, pomoć, ohrabrenje i pouku, ali u nekim slučajevima to ne može biti tako, jer kada se ta duša tada razotkrije sama sebi, sve njezine deformacije, grijesi i zle osobine dolaze pred nju i tako bacaju oko nje zid, takoreći, koji sprječava dobre prijatelje i voljene da joj se pojave.

I tako ponovno stupa na snagu veliki zakon privlačnosti jer dok ovi uzvišeniji prijatelji ne mogu doći toj duši, drugi duhovi sličnih duša i osobina mogu postati njezini suradnici i pružiti takvu pomoć kakvu slijepi mogu voditi slijepe u njihovim kretnjama.

I ovdje želim reći, unatoč onome što su neki od vas spiritualističkih učitelja rekli, da duša ima svoje mjesto kao i svoje stanje.

Gore navedeno stanje koje sam opisao je sudbina nekih duša ubrzo nakon što postanu duhovi, i to je žalosno stanje, i možda mislite da su takve duše napuštene ljubavnim utjecajima Božjih duhova služitelja i ostavljene same u tmurnim mjestima svojih prebivališta. Ali to nije slučaj, jer iako su lišene prisutnosti viših duhova, ipak utjecaji ljubavi i suosjećanja teku iz tih duhova i usamljeni će ih u nekom trenutku osjetiti, a kako se ti utjecaji osjećaju, jadne duše počinju se buditi što postupno uzrokuje nestanak zida njihove izolacije sve dok u nekom trenutku viši duhovi ne otkriju da mogu očitovati svoju prisutnost tim nesretnicima.

I, osim toga, svaki duh, bez obzira koliko pao, ima posao koji treba obaviti, čak i ako se čini beznačajnim, a među tim duhovima sličnih stanja isti su malo napredniji od drugih, i zbog zakona koji uzrokuje da napredniji pomažu manje naprednima, potonjima se često pomaže iz njihovog niskog stanja.

Sada ono što sam zadnji put napisao odnosi se naravno na duhove koji su zli i podli i bez ikakvog razvoja duše na putu dobra, ali sličan princip ulazi u stanja svih duhova na zemaljskoj ravni, iako što su viši na toj ravni, to imaju veće mogućnosti za primanje pomoći i napredak.

O ovim potonjima, i djelovanju mentalnih misli i moralnih kvaliteta na stanje i napredak duše, pisat ću vam kasnije.

Napisao sam dovoljno za večeras, i ostavljajući vam svoju ljubav i blagoslov, reći ću vam laku noć.

Vaš brat u Kristu, IVAN.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 25
Autor poruke: MARTIN LUTHER — NEKADAŠNJI REDOVNIK I REFORMATOR
Naslov poruke: Vjera i djela — Posredno pomirenje(otkupljenje) — važnost postizanja Novog Rođenja. Njegova su se uvjerenja promijenila otkad je postao duh. Potvrđuje da Isus piše preko g. Padgetta


Ovdje sam, stranac, ali duh zainteresiran za djelo koje radite za Učitelja, a također i za mnoge duhove, dobre i loše.

Pišem uz dopuštenje vaše grupe i stoga nemojte misliti da se namećem. Stoga, ako biste bili ljubazni, reći ću nekoliko riječi.

Ja sam duh kojem se jako sviđaju napori koje vi i vaša grupa ulažete kako biste pomogli nesretnicima koji vam dolaze s tako sažaljivim pričama o patnji i tami i traže pomoć.

Nekada, dok sam bio na Zemlji, bio sam čovjek koji je mnogo patio zbog svoje duhovne tame i tek kasno u životu pronašao sam put do Očeve Ljubavi kroz molitvu i vjeru - i čak sam tada imao mnoga pogrešna uvjerenja uzrokovana tumačenjima Biblije, a zatim sam se pridružio crkvi čiji sam bio član - ali otkako sam došao u zemlju duhova, naučio sam istinu i riješio se svih starih pogrešnih uvjerenja; i hvala Bogu, na putu sam koji vodi u vječni život.

Na Zemlji sam bio učitelj onoga što sam smatrao biblijskim istinama i znam da su iz mojih učenja proizašla neka dobra, iako su bila pomiješana s pogreškama. Ali susreo sam mnoge duhove ljudi koji su slušali moja učenja i vjerovali u mnoge stvari koje sam poučavao. Dakle, vidite da čak i ako crkve u svojim vjerovanjima uče mnoge lažne doktrine, ipak su s tim lažnim doktrinama pomiješane mnoge istine, i te istine često pronalaze mjesto u srcima slušatelja i rezultiraju time da pronađu Svjetlo i Ljubav Oca.

Još uvijek poučavam smrtnike kad god je to moguće. Ali smatram da je moj zadatak težak, jer postoji tako malo medija koji su sposobni primiti istine o višim stvarima života, a dojmovi koje ostavljam na smrtnike primjenom sugestija nisu baš ohrabrujući ni njima ni meni. Ponekad se dojmovi prime i razumiju, ali vrlo često nemaju učinka.

Kad bismo imali više medija koji pišu, poput vas, koji su zainteresirani za ove više istine i vjeruju da im možemo prenijeti takve istine, spasenje čovječanstva bilo bi mnogo brže. Ali kao što je Isus rekao, žetva je zrela, a radnika je malo.

Imate misiju na koju vam se treba zavidjeti, a to mislim u najboljem smislu, jer obavljanjem svojih dužnosti postajete posrednik između Učitelja i čovjeka. I želim vam reći da je takva misija slavna i da će vam donijeti neizrecive blagoslove jer sada imate, i imat ćete, sve više i moćnije, utjecaje višeg svijeta duhova i anđela.

Jedan veliki duh, mislim na Učitelja, vrlo je često s vama i čini se da vas toliko voli, a njegova ljubav i moć su izvan shvaćanja. On je vaš prijatelj i brat i druženje s takvim dat će vam mnogo duhovne izvrsnosti i moći koju ljudi često nisu posjedovali.

Istovremeno s toliko slave i moći, ova misija sa sobom donosi i veliku odgovornost, onu koja će od vas zahtijevati svu vašu ljubav, vjeru i energiju. Dakle, vidite da s velikom naklonosti(milošću) dolazi i odgovornost.

Pisao sam puno duže nego što sam namjeravao kada sam počeo, a sada ću stati. Živim u drugoj Nebeskoj sferi gdje žive vaša baka, majka i supruga.

Pa, nisam imao ljubav i vjeru koju su one imale, i moj napredak je bio vrlo spor, i stoga su me pretekli u mom duhovnom napretku. One su divni duhovi i imaju toliko Očeve ljubavi u svojim dušama.

Bio sam propovjednik i živio sam životom propovjednika nakon što sam se odvojio od crkve u kojoj sam učio doktrine. Zvao sam se Martin Luther. Da, Martin Luther, redovnik.

Sada vidim da moje učenje o opravdanju vjerom samo po sebi nije dovoljno za čovjekovo spasenje. Prava doktrina je doktrina o Novom rođenju. Mislim da s vjerom mora doći do utjecanja Božanske Ljubavi Oca u duše ljudi. Samo imati vjeru neće biti dovoljno.

Bez ove Ljubavi vjera je uzaludna, osim ako ne može pomoći donijeti Ljubav. Dakle, vidite da iako sam u svojim učenjima bio napredniji u odnosu na ono što sam bio naučen, ipak nisam propovijedao veliku bit Novog rođenja u smislu u kojem ga je Isus naučavao i koji bi čovječanstvo trebalo razumjeti.

Vjera bez djela nije dovoljna. Djela bez vjere neće donijeti velike željene rezultate; i vjera i djela bez Novog Rođenja ili stjecanja Božanske Ljubavi Oca nisu dovoljni da donesu spasenje čovječanstvu.

Ljubav je ispunjenje zakona, a Božanska Ljubav je Bit Oca, koja, kada je posjeduju, čini ih jedno s Njim. Neka svi ljudi znaju da je od svih Božanskih Stvari, Božanska Ljubav Najbožanskija i čini čovjeka dijelom samog Božanstva.


Pa, toliko sam požalio što moji sljedbenici, vjerujući u moja učenja, štuju Isusa kao Boga. Oh, velika je to zabluda i koliko je štete nanijelo i sada nanosi ljudima i duhovima!

Ali, hvala Bogu, vidim kako istina prodire u savjest i umove mnogih mojih sljedbenika i nadam se da nije daleko vrijeme kada se u ovu veliku herezu više neće vjerovati.

A druga lažna doktrina, zajednička svim ortodoksnim crkvama, uzrokovala je mnogo nesreće, nevjere i razočaranja i u smrtnom i u duhovnom svijetu. To je da Isusova krv spašava od grijeha ili da je on prinio posrednu žrtvu kako bi umirio gnjev ljutitog Boga i time uklonio s ljudi penale i terete njihovih grijeha. Ova lažna doktrina uzrokovala je da više ljudi izgubi razvoj duše i da se sigurno uvjere(smire) u lažnom uvjerenju da su spašeni od grijeha i imuni na kaznu, nego bilo koja dogma koju uče crkve.

Nijedna krv, nikakva smrt na križu i nikakvo posredno pomirenje ne spašava čovjeka od njegovih grijeha i rezultirajućih ispaštanja, ali Ljubav, Božanska Ljubav Oca, koju je Isus donio svijetu i objavio način na koji je se može dobiti, te da je dostupna za svu Očevu djecu, spašava od grijeha i na Zemlji i u duhovnom svijetu.

Moram sada stati i doći ću vam ponovno ako vam odgovara. Ne, nisam. Za mene su svi ljudi djeca Božja i odavno sam zaboravio svaku razliku između Nijemaca i ostalih rasa čovječanstva.

Ali rat je okrutan i nesvet i bez valjanog opravdanja, te se nikada ne bi trebao pojaviti. S ljubavlju brata koji želi da svi ljudi traže svjetlo. Ja sam bivši redovnik i reformator.

MARTIN LUTHER.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 26
Autor poruke: MARTIN LUTHER — REFORMATOR
Naslov poruke: Žarko želi da istine koje sada zna budu objavljene njegovim sljedbenicima


JA SAM OVDJE. Martin Luther, nekadašnji redovnik i reformator.

Želim nastaviti svoju poruku, ako vam je to prihvatljivo. Pa, pokušat ćemo.

Kad sam bio na Zemlji, čvrsto sam vjerovao u ono što je sadržano u našim doktrinama i učenjima i bio sam iskren u pokušaju da navedem druge da vjeruju kao što sam ja vjerovao i poučavao, ali nakon mog dugog iskustva u duhovnom svijetu i moje komunikacije s Isusom i njegovim apostolima i drugima kojima su došle istine Oca, shvaćam i znam da su mnoga moja učenja bila pogrešna i da im više ne bi trebali vjerovati oni koji se klanjaju u crkvama koje nose moje ime.

Moja doktrina vjere - to jest opravdanje vjerom - potpuno je pogrešna kada se uzme u obzir njezin temelj i nemogućnost razumijevanja iz mojih učenja i crkvenih načela upravo onoga što se može smatrati vjerom.

Naša vjera utemeljena je na pretpostavci da je Isus bio dio Božanstva i jedinorođeni sin Oca, koji je toliko volio grešnog čovjeka da je uzrokovao da njegov bezgrešni i voljeni sin umre na križu kako bi se Božanska pravda umirila, a teret ljudskih grijeha skinuo s njih i stavio na Isusa. Oh, strašna pogreška svega toga, i kako je to zavelo toliko vjernika u stanje tame i lišavanja Božanske Ljubavi Oca. Ne, takvi predmeti vjere nemaju temelja u stvarnosti, i takva vjera ne opravdava grešnog čovjeka niti ga dovodi u pomirenje s Ocem, tako da on postaje otkupljeno dijete Božje. (Napomena: ne može ga učiniti jedno s Bogom)

Isus nije bio dio Božanstva, niti je začet na način na koji sam ja poučavao i kako moji sljedbenici vjeruju. Bio je sin čovječji, i to sin Božji samo zato što je u svojoj duši primio Božansku Ljubav Oca, koja ga je učinila sličnim Ocu u mnogim Njegovim Božanskim atributima.

Bog nije poslao Isusa na Zemlju da umre na križu ili da plati bilo kakav dug ili umiri gnjev svog ljutitog i ljubomornog Oca, jer te osobine nisu Očeve osobine - nego samo ljubav i suosjećanje i želja da se ljudi odvrate od svojih grijeha i pomire s Njim, Njegove su osobine koje utječu na spasenje ljudi. Nijedna Isusova smrt ne bi mogla učiniti bilo kojeg čovjeka manje grešnikom ili ga približiti Ocu, a vjera u ovu pogrešnu tvrdnju je vjera u zabludu i čovjek nikada nije bio opravdan njome.

Isus je došao na Zemlju s misijom da spasi čovječanstvo od njihovih grijeha, a ta se misija trebala izvršiti samo na dva načina: prvi, objavljujući čovjeku da mu je Otac ponovno dao privilegiju primanja Božanske Ljubavi, a drugi, pokazujući čovjeku način na koji se ta privilegija može ostvariti, tako da ta Božanska Ljubav postane njegova i time ga učini dijelom Očevog Božanstva i osigura mu besmrtnost.

Ni na koji drugi način ljudi se ne bi mogli niti mogu spasiti i sjediniti s Ocem; a vjera u te Istine, koja ih čini stvarima posjeda i vlasništva ljudi, jedina je vjera koja opravdava.


Pišem ovo za dobrobit, posebno, mojih sljedbenika, kako bi mogli naučiti vitalne istine svog spasenja i promijeniti svoju vjeru u smrt i krvnu žrtvu Isusa, u vjeru u ponovno darivanje Božanske Ljubavi i u daljnju istinu da je Isus poslan da pokaže put do te Ljubavi, i da je time, a ni na koji drugi način, postao Put, Istina i Život.

Znam da će prihvaćanje ovih istina oduzeti sam temelj njihovih vjerovanja, i mnogi će odbiti prihvatiti moje nove izjave istine, ali ipak, moraju prihvatiti, jer istina je istina i nikada se ne mijenja, a oni koji je odbijaju prihvatiti na Zemlji, kada dođu u duhovni svijet, morat će je prihvatiti ili postojati u stanju u kojem će vidjeti i znati da su njihova stara vjerovanja lažna i da nisu počivala na čvrstom temelju; a opasnost za mnoge bit će u tome što će, kada shvate potpunu lažnost i nepostojanje onoga što su vjerovali da je istina, postati nevjernici ili lutalice u duhovnom životu bez nade u spasenje ili da će postati otkupljena djeca Božja.

Potpuno shvaćam pogreške svojih učenja na Zemlji i odgovornost koja leži na meni za ta učenja koja se još uvijek šire, te sam gotovo bespomoćan da ih ispravim.

I stoga pišem ovu poruku, nadajući se da će biti objavljena u vašoj knjizi istina(Napomena: misli na knjigu istina koju je Padgett trebao objaviti). Ja, Luther, nekadašnji redovnik i reformator, izjavljujem ove istine svim naglaskom svoje duše, na temelju znanja u kojem nema ni sjene pogreške, a koje sam stekao iz iskustva koje nije utemeljeno na navodnim otkrivenjima čovjeku od strane Božjeg glasa. Moje znanje je istinito i ništa što mu je suprotno ne može biti istinito, a vjerovanja i vjera čovjeka ili svih stanovnika Zemlje ne mogu promijeniti istinu ni za jotu.

Rimska crkva je učila o zajedništvu svetaca, a ja proglašavam zajedništvo duhova i smrtnika, bili oni sveci ili grešnici. Ta je crkva učila doktrinu o čistilištu i paklu, a ja izjavljujem da postoji pakao i čistilište te da uvjetna kazna(engl. probation) postoji na oba mjesta, te da će u nekom trenutku u dugim vijekovima koji dolaze oba mjesta biti ispražnjena od svojih stanovnika, od kojih će neki postati otkupljena djeca Božja i stanovnici Nebeskih Rajeva, a drugi će se pročistiti u svojim prirodnim ljubavima i stanovnici samo duhovnih sfera.

Molim se i želim da moji sljedbenici postanu stanovnici Nebeskih Rajeva i sudjeluju u Božanskoj Prirodi Oca i Besmrtnosti.

Kažem im, poslušajte Istine kao što ih je Isus otkrio i otkrit će vam u svojim porukama, jer u Istinama koje će tako objaviti, naći će Vječni Život i jedinstvo s Bogom, koje su toliko godina tražili u tami i razočaranju.


Neću više pisati večeras, ali uskoro ću ponovno doći i otkriti druge vitalne istine, ako mi nađete priliku.

Dakle, s ljubavlju i blagoslovom, ja sam

Vaš brat u Kristu,
MARTIN LUTHER.
 
Zadnje uređeno:
Nazad
Vrh