Budizam

Po budizmu osjecaj srece i zadovoljstva nije los sam po sebi, ukoliko nije uzrokovan culnim zadovoljstvom. Osjecaj srece i zadovoljstva se javlja u meditaciji prilikom duboke spoznaje i uvida. Takav osjecaj zadovoljstva i ushicenja nije uzrokovan culnim podrazajima, nego je posljedica uvida, mudrosti i oslobodjenja od vezanosti za prolazno. Buddha je ohrabrivao i poticao takve vrste duhovnog zadovoljstva jer su ona naznaka napretka i ohrabrenje na putu.
pa jel dosegne neko nirvanu od nas?
Naravno, na konacnim i krajnjim razinama spoznaje, mudrac se ostavlja i takvog zadovoljstva i dostize nirvanu koja je izvan svake patnje i svakog uzitka.
mislim da razumem, ali onda znaci: ne, jer su krajnje razine spoznaje ipak dalje? dopreciziraj, jel moguce da ti ili ja dosegnemo nirvanu?
 
pa jel dosegne neko nirvanu od nas?
Ne bih reko' da je itko od forumasa ovdje prisutnih dosegao nirvanu. Prije svega, jer je nitko (osim mene mozda) nije ni trazio.

A ja sam upirao i trudio se koliko sam mogao, ali je jos puno vezanosti ostajalo. Ipak, ulazio sam u stanja predivne srece i ushicenja, kada se svijest makar na tren oslobodi vezanosti za predmete svojeg culnog iskustva ili umnih sadrzaja. Takvi trenuci su poticaj da se nastavi. Buddha je jednom rekao da je njegovo ucenje slicno okeanu. S koje god strane da ga se okusi, okean uvijek ima isti okus. Tako i njegovo ucenje, s koje god strane da ga se okusi, uvijek ima isti okus, okus nirvane, oslobodjenja. Tako da ucenik i nakon malo vjezbe sabranosti prilicno lako moze da dobije ideju sto bi oslobodjenje moglo da bude i kako bi moglo da izgleda.

jel moguce da ti ili ja dosegnemo nirvanu?
Zavisi koliko se trudimo, koliko energije u to ulozimo.
 
Ne bih reko' da je itko od forumasa ovdje prisutnih dosegao nirvanu. Prije svega, jer je nitko (osim mene mozda) nije ni trazio.

A ja sam upirao i trudio se koliko sam mogao, ali je jos puno vezanosti ostajalo. Ipak, ulazio sam u stanja predivne srece i ushicenja, kada se svijest makar na tren oslobodi vezanosti za predmete svojeg culnog iskustva ili umnih sadrzaja. Takvi trenuci su poticaj da se nastavi. Buddha je jednom rekao da je njegovo ucenje slicno okeanu. S koje god strane da ga se okusi, okean uvijek ima isti okus. Tako i njegovo ucenje, s koje god strane da ga se okusi, uvijek ima isti okus, okus nirvane, oslobodjenja. Tako da ucenik i nakon malo vjezbe sabranosti prilicno lako moze da dobije ideju sto bi oslobodjenje moglo da bude i kako bi moglo da izgleda.


Zavisi koliko se trudimo, koliko energije u to ulozimo.
ja jesam, i to odavno, cak sam i pesmu napisao, ...
...
ne mogu da je se sada setim cele, ali jesi sve tacno rekao, samo sto je ja nisam trazio, i skoro da nemam ideju, nisam siguran o kom oslobodjenju pricas sada

Ipak, ulazio sam u stanja predivne srece i ushicenja, kada se svijest makar na tren oslobodi vezanosti za predmete svojeg culnog iskustva ili umnih sadrzaja.
teorija te vezuje, preucio si, ali racunaj da si bio blizu, a ushicenje te zavelo
p.s. a dojmilo me se dokidanje patnje na ovoj temi, sto si i ponovio, pa ako se secas dualizama, nirvana je upravo na suprotnoj strani, potrebna je samo odluka
p.p.s. naravno, ja kasnije nisam drzao stanoviste da je sreca smisao zivota, ali o tom, potom, vraticemo se na dokidanje patnje jos, nadam se
 
Zadnje uređeno:
Kler je u budizmu korumpiran, kao i u svakoj drugoj religiji. Nema nikakvih razlika.
 
Nije u pitanju kler, nego svećenici.
U budizmu nema svecenika. Svi su oni redovnici, a hijerarhija se ustanovljuje po duzini zaredjenosti.

Tako da kler u budizmu sacinjavaju clanovi monaske (redovnicke) zajednice.

Postoje barem 2 razloga opadanja redovnicke discipline u budistickoj monaskoj zajednici:

1) Objektivni:
U Buddhino doba i nekoliko stoljeca nakon toga, Buddhini govori i ostala kanonska djela se nisu zapisivala. To je dovelo do toga da se redovnicka zajednica vec vrlo rano podijelila na 2 osnovne skupine. Monahe koji su meditirali i monahe koji su se bavili pamcenjem obimne kaknoske predaje.

Posao pamcenja i tocnog prenosenja kanonskih tekstova je bio vrlo zahtijevan, pa su postojali cijeli samostani koji su se samo bavili memoriranjem. To se radilo putem zajednickog pjevanja tekstova u velikim skupinama.

Kada je neki meditirajuci monah pozelio da cuje neki Buddhin govor, on ga nije imao zapisanog, nego je morao naci monaha koji taj govor zna napamet da mu ga izrecitira.

Kada su se spisi poceli zapisivati, posao pamcenja je naglo izgubio vaznost. A kao se pjevajuci redovnici, zaduzeni za pamcenje i prenosenje svetih spisa, ionako uglavnom nisu bavili meditacijom (vec stoljecima)... oni su postali uglavnom dokoni besposlicari. Osim toga, ovi samostani - biblioteke ili tocnije samostani audioteke su uglavnom bili smjesteni u gradovima, uz bogate pokrovitelje, gdje bi ljudi dolazili i slusali pjevanje svetih spisa. Nakon sto su dobili gomilu slobodnog vremena, a zadrzali gomile novca i darova bogatih klasa... ovi monasi su se potpuno razularili.

2) Subjektivni:
Opcenito je doslo do ublazavanja izvornih pravila monaske discipline. Buddha je zabranio redovnicima da uzimaju i koriste novac. Trebaju iskljucivo prosijaciti i dozvoljeno im je uzimati samo hranu za jedan dan (ne smiju hranu niti spremati, niti je sami kuhati). Sa popustanjem ovih pravila, poceo se gomilati novac u samostanima.

Zato se razvila posebna grana budistickih redovnika, koji se nazivaju sumski redovnici i koji doslovno slijede izvorna pravila ponasanja koja je za redovnike dao Buddha (i po kojima je i sam Buddha zivio). Oni i danas zive u sumama ili pecinama, hodaju bosi, spavaju na zemlji i ne uzimaju novac u ruke, jedu samo prije podne te zive od hrane isprosene za jedan dan. I naravno, bave se meditacijom i samorazvojem. Tako da se kod njih se ovakve stvari mnogo rjedje dogadjaju,.
 
Evo što kažu kolege na jednoj stranici: "Nama je za nadati se da će Vlada RH jednoga dana izjednačiti status budizma u Hrvatskoj s onim kojega ta religija uživa u svijetu i prestati ga tretirati kao trećerazrednu duhovnu pojavu."
Sad ne znam jel oni imaju nekakav specifični izazov ili su jednako pogođeni baš kao i sve male zajednice koje broje manje od 500 članova?
 
Usput da pitam, ima li u Hrvatskoj budista koji rade one borilačke vještine?
Možda bi tako privukli naše ljude... kod nas il klopa ili nešto zanimljivo mora biti...
 
Budizam je osobni put moralnog usavrsavanja i njegovanja uvida. Ne trebaju mu priznanja Vlade, borilacke vjestine i zabave za privlacenje clanova. Stovise, Buddha je zabranio propovijedanje. Ako te netko nesto pita, mozes odgovoriti. Ali propovijedati s ciljem privlacenja clanova je strogo zabranjeno.

K’o jelen u šumi ničim nesputan
što ide na pašnjak kuda god hoće,
budi mudar, čuvaj neovisnost,
osamljen se kreći kao nosorog.

Društven je život posjete, pozivi,
u domu, na poslu, vani, na putu.
Shvati da društvo ne trpi slobodu,
osamljen se kreći kao nosorog.

Okolina ti je željna zabave.
Bezgranična je privrženost djeci.
Da izbegneš nevolju rastanka,
osamljen se kreći kao nosorog.

Nosorog, Sutta Nipata 1.3.
 
Budizam je osobni put moralnog usavrsavanja i njegovanja uvida. Ne trebaju mu priznanja Vlade, borilacke vjestine i zabave za privlacenje clanova. Stovise, Buddha je zabranio propovijedanje. Ako te netko nesto pita, mozes odgovoriti. Ali propovijedati s ciljem privlacenja clanova je strogo zabranjeno.

K’o jelen u šumi ničim nesputan
što ide na pašnjak kuda god hoće,
budi mudar, čuvaj neovisnost,
osamljen se kreći kao nosorog.

Društven je život posjete, pozivi,
u domu, na poslu, vani, na putu.
Shvati da društvo ne trpi slobodu,
osamljen se kreći kao nosorog.

Okolina ti je željna zabave.
Bezgranična je privrženost djeci.
Da izbegneš nevolju rastanka,
osamljen se kreći kao nosorog.

Nosorog, Sutta Nipata 1.3.
Zašto se onda žale na svojoj web stranici ako im ne treba priznanje vlade? I sam Buda nakon što je doživio svoje iskustvo išao je i poučavao druge... očito da to nije samo put "samospoznaje"... da je tako, ne bi jedan dobar dio budista čitao pustu literaturu... a usput, dobro je da sam ti ono predložio pošto sam vidio da si ti nešto predlagao nekim kršćanima za hranu da organiziraju u crkvama... pa eto...
I danas neki od njih drže kurseve borilačkih vještina, a realno danas ih nitko ne napada... ne trebaju im monasi koji praše... ipak je tradicija jača od puta samospoznaje?
Ali, ti možeš reći na sve ovo da ima više pravaca u budizmu... svejedno, jedni, drugi i deseti rade na idejama koje zastupaju... i ne funkcioniraju samo na način da netko dođe njima, pa da oni isključivo odgovaraju na nečija pitanja...

Ali, ipak mislim da rade kakav tečaj kod nas, ili što bi ti rekao da dijele hranu, bilo bi više zainteresiranih i struktura bi bila sigurno zadovoljnija zbog ostvarenog statusa i pogodnosti...
 
Zašto se onda žale na svojoj web stranici ako im ne treba priznanje vlade?
Nemam pojma, mislim da pretjeruju.

I sam Buda nakon što je doživio svoje iskustvo išao je i poučavao druge... očito da to nije samo put "samospoznaje"...
Buddha je nakon svojeg probudjenja potrazio svojih 5 drugova, isposnika s kojima je ranije trazio duhovno oslobodjenje i njih poducio. To su ljudi koji su trazili i bili zainteresirani za duhovnu poduku. Od pocetka ustanovljenja redovnicke zajednice (Buddha i njih 5), zabranio je propovijedanje. Obicavao je otici na mjesta gdje se okupljaju isposnici razlicitih yoga i drugih tradicija i sa njima razgovarati o razlicitim pitanjima duhovne prakse. Obicavao je primati goste i s njima pricati, odgovarati na njihova pitanja. Svojim ponasanjem su trebali svjedociti i tek ako bi ih tko pitao za poduku, mogli su ih uputiti. I danas je obicaj u nekim bud. zemljama da se kandidate za zaredjenje 3 x ljubazno odbije, prije nego li im se dopusti zaredjenje.

da je tako, ne bi jedan dobar dio budista čitao pustu literaturu...
Nije zabranjeno pisati knjige, a niti citati ih. Citanje knjiga ne znaci nuzno da ce osoba traziti poduku u praksu. Mozemo citati o bilo cemu, ali to ne znaci da cemo se time nuzno i baviti.

a usput, dobro je da sam ti ono predložio pošto sam vidio da si ti nešto predlagao nekim kršćanima za hranu da organiziraju u crkvama... pa eto...
Svakako, prijedlog je jako dobar i potpuno u skladu s nasim mentalitetom. Recimo, besplatna podjela hrane i suradnja s udrugom umirovljenika da dodju besplatno jesti... to je jamstvo da ce se... sva hrana pojesti. Problem je samo u tome sto budisticki redovnici prose i svoju hranu pa je nemaju puno za dijeliti drugima.

I danas neki od njih drže kurseve borilačkih vještina, a realno danas ih nitko ne napada... ne trebaju im monasi koji praše... ipak je tradicija jača od puta samospoznaje?
Ljudi koji na zapadu vode borilacke sportove nisu nuzno budisti. Mozda neki slucajno jesu, ali to dvoje nije nuzno povezano. Cak i u budistickoj tradiciji, to je povezano samo u slucaju zen samostana Sahaolin. Vecina zen redovnika drugih samostana cak i u Kini ne vjezba borilacke sportove. A posebno u theravada i vajrayana tradiciji, ne ocekuje se od redovnika da budu borci. Dalai Lama je ostro osudjivao tibetske vajrayana redovnike koji su uzeli oruzje u ruke te ih pozivao na nenasilan otpor.

i ne funkcioniraju samo na način da netko dođe njima, pa da oni isključivo odgovaraju na nečija pitanja...
Da, ponekad odrzavaju javna predavanja na kojima ljudi mogu postaviti pitanja o budizmu. Ipak, najveca interakcija redovnika i sire zajednice dolazi prilikom svakodnevne prosnje hrane na ulicama.

Ali, ipak mislim da rade kakav tečaj kod nas, ili što bi ti rekao da dijele hranu, bilo bi više zainteresiranih i struktura bi bila sigurno zadovoljnija zbog ostvarenog statusa i pogodnosti...
To bi sigurno bio pravi hit i povecao bi broj sljedbenika.
 
Koja je prva lekcija koju vi nudite zainteresiranima?
Zanima me što ste vi prepoznali kao potrebu kod naših ljudi? Je li polazite od one ideje o problemu "patnje", pa onih osam točaka da se to shvati ili imate razne pristupe?
 
Najveci broj ljudi dolazi iz ciste radoznalosti. Culi su za neke budiste, idu vidjeti sto je to, sto tamo ima...

Neki ljudi se samo povrsno zanimaju za ucenje. Obicno ne znaju nista o indijskoj filozofiji. Sve im je to neka mistika, sve im je to isto, Krshna, Buddha, Shiva, Ganesha... neki indijski bogovi. Vole samo biti u nekom takvom misticnom okruzenju. Takvim ljudima je vec velika pomoc da saznaju osnovne informacije, da nauce razliku izmedju veda, upanishada, budizma, yoge...

Drugi se zanimaju za meditaciju. To su obicno ljudi koji vec nesto znaju, citali su neke knjige. Zanima ih kako funkcionira bud. meditacija. Neki dolaze iz yoge, vec imaju neko iskustvo sa meditacijama, zanima ih da li je bud. meditacija drugacija ili ista kao u yogi. Takvi najcesce ostanu i ukljuce se u mali kruzok ljudi koje zanima istrazivanje vlastitog iskustva, istrazivanje sadrzaja vlastitog uma i svijesti.

Jedan moj prijatelj i vrlo dobar meditant kaze da je budisticka meditacija najkorisniji hobi na svijetu. Ljudi se bave raznim stvarima da se zabave i da im prodje vrijeme. Za bud. meditaciju kaze da je najzanimljivija i najkorisnika hobi aktivnost, jer covjek promatra svoje vlastito iskustvo i puno uci o svojim nesvjesnim reakcijama, nacinu kako djeluje njegov vlastiti um. Potpuno se slazem s njim da je to vrlo zanimljivo i korisno iskustvo.

Takvi koje to zanima obicno ostaju u budizmu. Poput pravih hobista ili kolekcionara cesto razmjenjuju iskustva i jedni s drugima dijele sto su nasli u tom svojem hobiju.
 
Najveci broj ljudi dolazi iz ciste radoznalosti. Culi su za neke budiste, idu vidjeti sto je to, sto tamo ima...

Neki ljudi se samo povrsno zanimaju za ucenje. Obicno ne znaju nista o indijskoj filozofiji. Sve im je to neka mistika, sve im je to isto, Krshna, Buddha, Shiva, Ganesha... neki indijski bogovi. Vole samo biti u nekom takvom misticnom okruzenju. Takvim ljudima je vec velika pomoc da saznaju osnovne informacije, da nauce razliku izmedju veda, upanishada, budizma, yoge...

Drugi se zanimaju za meditaciju. To su obicno ljudi koji vec nesto znaju, citali su neke knjige. Zanima ih kako funkcionira bud. meditacija. Neki dolaze iz yoge, vec imaju neko iskustvo sa meditacijama, zanima ih da li je bud. meditacija drugacija ili ista kao u yogi. Takvi najcesce ostanu i ukljuce se u mali kruzok ljudi koje zanima istrazivanje vlastitog iskustva, istrazivanje sadrzaja vlastitog uma i svijesti.

Jedan moj prijatelj i vrlo dobar meditant kaze da je budisticka meditacija najkorisniji hobi na svijetu. Ljudi se bave raznim stvarima da se zabave i da im prodje vrijeme. Za bud. meditaciju kaze da je najzanimljivija i najkorisnika hobi aktivnost, jer covjek promatra svoje vlastito iskustvo i puno uci o svojim nesvjesnim reakcijama, nacinu kako djeluje njegov vlastiti um. Potpuno se slazem s njim da je to vrlo zanimljivo i korisno iskustvo.

Takvi koje to zanima obicno ostaju u budizmu. Poput pravih hobista ili kolekcionara cesto razmjenjuju iskustva i jedni s drugima dijele sto su nasli u tom svojem hobiju.
Da. A imate li nekog budistu a da je ADHD (hiperaktivan), ne može dugo sjedit, mirovat...?
Zanima me da li radite na kakvom neurolingvističkom programiranju ili samo ponirete u sebe?
Drugo, recimo dođe vam netko depresivan, uzmimo za primjer neki oblik kliničke depresije... e sad, imate li iskustva da su neki kroz budističke meditacije ozdravili, recimo odbacili trčanje za željama koje su ih navodile na put depresija, pa da su ozdravili? To sam samo uzeo za primjer jer je čest slučaj, ima puno drugih stanja, pa ako znaš, slobodno daj bilo koji primjer... mogu biti anksioznosti, PTSP itd.
 
Da. A imate li nekog budistu a da je ADHD (hiperaktivan), ne može dugo sjedit, mirovat...?
Ima dosta ljudi sa takvim problemima, ali ujedno i dosta ljudi dodje i brzo odu iz meditativnih grupa. Pretpostavljam da takvi brzo obeshrabre, kad vide da se njeguje paznja. Od ovih starijih koji su ostali, ne znam bas da mi je itko pricao da je imao taj problem. Mada... u nase doba se to nije niti nazivalo ADHD, nego si jednostavno mislio da ti um zvrnda i da si nervozan. Tako da od tih starijih i iskusnijih polaznika, nitko se na to nije zalio, a ako se i zalio, nije to tako nazivao. A i ako je patio od toga, naucio je da se smiri.

Zanima me da li radite na kakvom neurolingvističkom programiranju ili samo ponirete u sebe?
Cuo sam za taj NLP, ali samo povrsno. Nisam se nikada s time bavio. Nisam posve siguran je li to neka autosugestija, jer u budizmu se ne bavimo autosugestijama. Moram priznati da su autosugestije vise prisutne u yogi, kroz mantre i sl.

Drugo, recimo dođe vam netko depresivan, uzmimo za primjer neki oblik kliničke depresije... e sad, imate li iskustva da su neki kroz budističke meditacije ozdravili, recimo odbacili trčanje za željama koje su ih navodile na put depresija, pa da su ozdravili?
Imam prijatelja koji se izlijecio od sizofrenije, koju je cesto pratila i teska depresija. Ali moram napomenuti da se nije izlijecio sa bud. meditacijom, nego sa homeopatijom. Bud. meditacija mu je samo sluzila kao pomocno sredstvo, da malo predahne, da malo odmori, da nadje uporiste u kojem su makar i privremeno utisane muke koje je njegov um prozivljavao. Vrlo ju je umjereno radio, nije smio pretjerivati. Osim toga, meditacija mu je jako pomogla u uvidima u to kako se osjeca, sto dozivljava, a to mu je opet jako pomoglo u opisu simptoma kod homeopatskog lijecnika. Tako da je imao odredjene usputne i popratne koristi.

Moram napomenuti da bud. meditacija nije terapija, nego ozbiljan psihicki rad na sebi.

Sport je isto zdrav, ali za zdrave osobe. Ako osoba ima potrgane ligamente i polomnjene kosti, nece se sportom izlijeciti. Stovise, bit ce mu jos gore ako pocne vjezbati. Prvo se mora izlijeciti, a onda se poceti baviti sportom. Isto je i sa bud. meditacijom. Potrebna je odredjena umna i dusevna stabilnost da bi se osoba uopce mogla time poceti baviti.
 
Imam prijatelja koji se izlijecio od sizofrenije, koju je cesto pratila i teska depresija. Ali moram napomenuti da se nije izlijecio sa bud. meditacijom, nego sa homeopatijom. Bud. meditacija mu je samo sluzila kao pomocno sredstvo, da malo predahne, da malo odmori, da nadje uporiste u kojem su makar i privremeno utisane muke koje je njegov um prozivljavao. Vrlo ju je umjereno radio, nije smio pretjerivati. Osim toga, meditacija mu je jako pomogla u uvidima u to kako se osjeca, sto dozivljava, a to mu je opet jako pomoglo u opisu simptoma kod homeopatskog lijecnika. Tako da je imao odredjene usputne i popratne koristi.
Zar se može pretjerati s meditacijom, pogotovo početnici?
Moram napomenuti da bud. meditacija nije terapija, nego ozbiljan psihicki rad na sebi.

Sport je isto zdrav, ali za zdrave osobe. Ako osoba ima potrgane ligamente i polomnjene kosti, nece se sportom izlijeciti. Stovise, bit ce mu jos gore ako pocne vjezbati. Prvo se mora izlijeciti, a onda se poceti baviti sportom. Isto je i sa bud. meditacijom. Potrebna je odredjena umna i dusevna stabilnost da bi se osoba uopce mogla time poceti baviti.
Šta onda, budizam je ili nije za psihički bolesne osobe ili umjereno (samo ponešto)?
 
Zar se može pretjerati s meditacijom, pogotovo početnici?
Sa svime se moze pretjerati. I sa cokoladom, i sa kavom, i sa vjezbanjem u teretani. Ako se preforsiras, neces par dana moci dignuti zlicu.

Šta onda, budizam je ili nije za psihički bolesne osobe ili umjereno (samo ponešto)?
U budistickoj terminologiji paznja, sabranost, koncentracija se na jeziku budistickih tekstova kaze - sati. Ali sati doslovno znaci sjecanje.

Po meni ne postoji ono sto psihologija obicno naziva podsvijest. Podsvijest je samo onaj dio naseg iskustva (nase svijesti) na koji smo zaboravili (nismo bili dovoljno pazljivi) ili smo ga namjerno gurnuli u zaborav, ako je iskustvo bilo bolno.

Kada se dugo i uporno meditira, postajemo svjesni tih dijelova naseg iskustva na koje prije nismo obracali paznju ili smo se izbjegavali s njima suociti.

Vecina ljudi, konacno ja sam prvi takav, nije psihicki posve uravnotezena. Njima bih preporucio da se polako suocavaju sa svojim iskustvom i polako ciste svoju podsvijest. Pa cak bih i neutoricnim osobama preporucio da vjezbaju svoju paznju, ali da imaju uza sebe nekog iskusnog meditanta, ili psihologa, ili psihijatra, ili barem neku zrelu uravnotezenu osobu s kojom mogu popricati kada se suoce sa svojim demonima.

Ali psihoticnim osobama (koje imaju halucinacije, iz cije podsvijesti kuljaju nekontrolirane provale potisnutog sadrzaja), njima ne bih preporucio meditaciju. To bi bilo isto kao i covjeku sa slomljenom nogom da kazemo da je sport zdrav i da ce mu trcanje pomoci - nece, bit ce mu jos samo gore.

Ovaj moj prijatelj koji je sa dijagnozom SCH radio meditaciju je apsolutni izuzetak, a imao je uz sebe podrsku nas nekoliko dobrih prijatelja, bio je u tretmanu kod jednog od vodecih svjetskih homeopatskih doktora, koji je uz to i doktor psihijatrije i uz sve to je cijelo vrijeme bio i na tabletama konvencionalne medicine.
 
Sa svime se moze pretjerati. I sa cokoladom, i sa kavom, i sa vjezbanjem u teretani. Ako se preforsiras, neces par dana moci dignuti zlicu.
To stoji, samo mi teško zamislit da netko novi se "preforsira" sa meditiranjem... nekako mislim da pucanje koncentracije dovodi do nemira, odustajanja, ali ok, kužim poantu...
U budistickoj terminologiji paznja, sabranost, koncentracija se na jeziku budistickih tekstova kaze - sati. Ali sati doslovno znaci sjecanje.

Po meni ne postoji ono sto psihologija obicno naziva podsvijest. Podsvijest je samo onaj dio naseg iskustva (nase svijesti) na koji smo zaboravili (nismo bili dovoljno pazljivi) ili smo ga namjerno gurnuli u zaborav, ako je iskustvo bilo bolno.

Kada se dugo i uporno meditira, postajemo svjesni tih dijelova naseg iskustva na koje prije nismo obracali paznju ili smo se izbjegavali s njima suociti.

Vecina ljudi, konacno ja sam prvi takav, nije psihicki posve uravnotezena. Njima bih preporucio da se polako suocavaju sa svojim iskustvom i polako ciste svoju podsvijest. Pa cak bih i neutoricnim osobama preporucio da vjezbaju svoju paznju, ali da imaju uza sebe nekog iskusnog meditanta, ili psihologa, ili psihijatra, ili barem neku zrelu uravnotezenu osobu s kojom mogu popricati kada se suoce sa svojim demonima.

Ali psihoticnim osobama (koje imaju halucinacije, iz cije podsvijesti kuljaju nekontrolirane provale potisnutog sadrzaja), njima ne bih preporucio meditaciju. To bi bilo isto kao i covjeku sa slomljenom nogom da kazemo da je sport zdrav i da ce mu trcanje pomoci - nece, bit ce mu jos samo gore.

Ovaj moj prijatelj koji je sa dijagnozom SCH radio meditaciju je apsolutni izuzetak, a imao je uz sebe podrsku nas nekoliko dobrih prijatelja, bio je u tretmanu kod jednog od vodecih svjetskih homeopatskih doktora, koji je uz to i doktor psihijatrije i uz sve to je cijelo vrijeme bio i na tabletama konvencionalne medicine.
Pretpostavljam da kod nas najviše u budizmu odrade laici koji su u nekom statusu "lame", doduše ne znam ni kako se to sve zove... ali neki vid učiteljstva u zajednici... ako može konkretnije, npr. netko živi u Zadru, želi se upoznati s Budistima, mora šibati na sjever Hrvatske? Traži određenu pripomoć u čitavom procesu, tko je mjerodavan? Još me zanima, imate li kadkad i prakticiranje jogističkih meditacija ili se zadržavate na teravadskim?, odnosno ima li kad tako nekih suradnji sa drugim školama, pravcima, ili je to sve stvar pojedinca koji će samostalno odlaziti na druge skupove?
 
Nazad
Vrh