+!
'Obožavanje' je dostojan samo Bog, a 'čašćenje' osoba nije 'obožavanje'.
Iz 'Katekizma':
SVETE SLIKE
1159 Sveta slika, liturgijska ikona, predstavlja u prvom redu Krista.
Ona ne može predstavljati Boga nevidljivog i nedokučivoga; no, Utjelovljenje Sina Božjega uspostavilo je novu »ekonomiju« slika:
»Budući da nema tijela ni obličja, Bog nekoć ni u kom slučaju nije mogao biti prikazan slikom.
Ali sada kad se očitovao u tijelu i kad je živio s ljudima, ja mogu stvoriti sliku onoga što sam vidio od Boga [...]
U otkrivenom licu, mi promatramo Gospodnju slavu.«33
1160 Kršćanska ikonografija slikom ističe evanđeosku poruku što je Sveto pismo prenosi riječju.
Slika i riječ razjašnjuju jedna drugu: »Ukratko, namjeravamo brižljivo čuvati netaknute sve predaje Crkve, bilo pisane bilo usmene.
Jedna od njih odnosi se na slikarsko predstavljanje slika, s tim da se slaže sa slovom evanđeoske poruke,
eda bi služilo potvrdi istinitom a ne prividnom utjelovljenju Riječi Božje,
što je toliko korisno i dobro, jer stvari koje pokazuju jedna drugu, nesumnjivo imaju i zajedničko značenje.«34
1161 Svi se znakovi liturgijskog slavlja odnose na Krista: to vrijedi također za slike Svete Bogorodice i svetih, jer naznačuju Krista koji je u njima proslavljen.
One pokazuju »oblak svjedokâ« (Heb 12, 1) koji nastavljaju sudjelovati u spašavanju svijeta; njima smo posebno u slavlju sakramenata i mi pridruženi.
Preko svetačkih slika našoj se vjeri objavljuje čovjek, stvoren »na sliku Božju« i preobražen »na njegovu sličnost«,35
a tako i anđeli, koji su također »uglavljeni« u Kristu:
»Slijedeći [...] božanski nadahnuti nauk naših svetih otaca i tradiciju katoličke Crkve – priznajemo, naime, da Duh Sveti prebiva u njoj –
mi definiramo sa svom sigurnošću i istinitošću da, poput predstavljanja dragocjenog i životvornog križa, tako i časne i svete slike,
bilo da su naslikane u mozaiku ili u kojem drugom prikladnom materijalu, trebaju biti izložene u svetim Božjim crkvama,
na svetom namještaju, na svetom crkvenom ruhu, na zidovima i na drvu, u kućama i na putovima;
bilo da je riječ o slici Gospodina Boga i spasitelja našega Isusa Krista, ili slici bezgrešne Gospe naše, svete Majke Božje,
svetih anđela, svih svetih i pravednih.«36
1162 »Ljepota i izgled slika poticaj su za moju molitvu. To je blagdan za moje oči,
kao što pogled na prirodu potiče moj duh da dadem slavu Bogu.«37
Promatranje svetačkih slika, povezano s razmatranjem Božje riječi i pjevanjem liturgijskih himana,
ulazi u sklad znakova slavlja tako da se otajstvo koje slavimo utisne u sjećanje srca i potom se očituje u novosti života vjernika.
33 IVAN DAMAŠČANSKI, De sacris imaginibus oratio, 1, 16: PTS 17, 89 et 92 (PG 94, 1245 i 1248).
34 DRUGI NICEJSKI KONCIL (god. 787.), Terminus: COD str. 135.
35 Usp. Rim 8, 29; 1 Iv 3, 2.
36 DRUGI NICEJSKI KONCIL, Defi nitio de sacris imaginibus: DS 600.
37 IVAN DAMAŠČANSKI, De sacris imaginibus oratio 1, 47: PTS 17, 151 (PG 94, 1268).
